Uspostaviti sklad i red na dunjaluku iz perspektive razuma jedan je od najtežih zadataka. Ovaj zadatak bio bi čovjeku posebno otežan kad ne bi imao smjernice i to one praktične od Gospodara svjetova. Te smjernice ogledaju se u primjeni Allahovih riječi u praksi, a u tome se posebno ističu Njegovi poslanici. O našem miljeniku, posljednjem Allahovom poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, Gospodar svjetova kaže: "A tebe smo kao milost svjetovima poslali!" (El-Enbija, 108.) Često razmišljajući o ovom ajetu zaboravimo činjenicu da ova milost nije prestala smrću Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nego je ostala da živi kroz Kur'an i kroz sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Tako nas ovaj ajet direktno upućuje na jedan od izvora Allahove milosti, koji pravi sklad i red u našim životima -- sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Najljepši pristup u prezentaciji sunneta
Ono što svako od nas zapaža, počevši od samog sebe, jeste da često u prezentaciji sunneta mi lično oskrnavimo njegovu ljepotu i savršenstvo svojim ograničenim, počesto i grubim pristupom. Imam Ahmed, rahimehullah, govorio je: "O sunnetu lijepo pričaj i ne raspravljaj se zbog njega." (Es-Sijeru, 8/106)
Dakle, onog momenta kada otvorimo raspravu o sunnetu, kada podignemo glasove, a počesto se pomognemo i ironičnim uvredama drugih ljudi, tada smo se već samovoljno distancirali od sunneta. Kada bismo, kad god progovorimo bilo šta o sunnetu, zamislili da pred nama stoji Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naš pristup bi se promijenio. Pa, zašto zaboravljamo da je nad nama Gospodar Koji vidi i sluša kako mi prezentiramo sunnet Njegovog Miljenika, sallallahu alejhi ve sellem!?
Sunnet je znanje, a znanje štiti čovjeka od nazadnosti i Allahove kazne
Sunnet je takav da čovjek za njegovu primjenu mora pokucati na vrata znanja, a pored toga otvoriti iskrenost svoga srca i time dobiti potpuni osjećaj ljepote djelovanja sunneta na čovjeka. Učenjaci su upravo počašćeni time da na zemlji čuvaju sunnet Allahovih vjerovjesnika kao najveću vrijednost na dunjaluku. Ovo moramo često ponavljati, da ne bismo potcjenjivali vrijednost uleme i time se udaljavali od znanja, a ujedno i od sunneta. Sabit ibn Adžlan, rahimehullah, govorio bi: "Allah, zaista, želi spustiti kaznu na stanovnike Zemlje, ali kada čuje glasove djece kako stječu znanje (Kur'an, sunnet, propise), odgodi im kaznu." (Ebu Kasim et-Taberani, Musneduš-Šamijjin, 3/293)
Ne kažnjavajmo sebe time što o sunnetu malo znamo ili imamo puno pogrešnih elemenata u njegovom razumijevanju, već se vraćajmo uvijek halkama na kojima se podučava sunnetu, na kojima se podučava naslijeđu Allahovih vjerovjesnika.
Sunnet je prvim generacijama bio prioritet u riječima i djelima
Prve generacije su za nas inspiracija. I to ona imanska inspiracija. Stoga je njihovo kopiranje nemoguće i zato onoga koji želi samo riječima da se s njima poistovjećuje odaju ubrzo djela koliko je samo daleko od njih. A onaj koji ne bi ni riječima da ih spomene, srca ljudi ne prihvataju njegov govor i rad, jer ne poštuje one koji su prenijeli najveće vrijednosti na dunjaluku -- znanje o Kur'anu i sunnetu.
Sunnet je u životu naših dobrih prethodnika bio prioritet u dovama u najvrednijim vremenima. Ebu Ejjub es-Sihtijani, rahimehullah, u svom bi kraju predvodio ljudima teravije u ramazanu, a na rekatu bi im učio oko tridesetak ajeta. Potom bi nakon četiri rekata, u kratkom predahu ljudi, klanjao namaz sām, dužine tridesetak ajeta. Potom bi kazao ljudima: "Nastavimo klanjati namaz", pa bi klanjali teraviju, potom vitr, na kojem je učio kunut-dovu, u kojoj bi učio dove iz Kur'ana, a ljudi bi iza njega aminali, zatim bi donio salavat na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, završivši dovom: "Allahu naš, podari nam da radimo i koristimo se sunnetom, nadahni nas uputom, i učini nas predvodnicima bogobojaznih!", i onda bi otišao na sedždu. Kada bi završio namaz, uputio bi još koju dovu. (Es-Sijeru, 6/21)
Primjeri istinske ljubavi prema sunnetu: imam Ibn Hadžer i njegova supruga Unsa Hatun
Unsa Hatun je kćerka kadije Abdulkerima ibn Ahmeda el-Lahmija. Rođena je 780. godine po Hidžri i bila je vrli učenjak i pobožnjak iz ugledne ulemanske porodice. Unsom se oženio hafiz Ibn Hadžer el-Askalani po preporuci svoga šejha Ibn Kattana. Iako je bila iz učene porodice, kao djevojka nije se bavila proučavanjem islamskih nauka, a nakon udaje do izražaja je došla uloga njenog učenog muža koji je bio silno zainteresiran za obrazovanje svoje supruge. Osim što ju je on lično podučavao hadiskoj nauci, Ibn Hadžer je svoju suprugu Unsa Hatun vodio da sluša predavanja slavnog muhadisa i njegovog šejha Irakija, kao i predavanja šejha Ibn Kuvejka, te mnoge egipatske, mekanske i jemenske učenjake i hafize hadisa, među kojima su i Ebu Hajr ibn el-Alai i Ebu Hurejra ibn Zehebi. Bila je divna supruga i učenjak, tako da se na nju može primijeniti poznata izreka: "Iza svakog muškarca velikana stoji žena velikan." Prenosi se da je hafiz Ibn Hadžer jednom upitan za svoju ženu: "Kako se odnosi prema tebi, kako se odnosi prema djeci i kako se odnosi prema hadiskoj nauci?", pa je odgovorio: "Ona je najbolja supruga i najbolja majka svojim kćerkama, a smatram da je najbolja učiteljica i profesorica svojim studentima." Njegov učenik također ga je upitao: "Odakle joj ova izvrsnost?", a hafiz Ibn Hadžer odgovorio je: "Otkad sam se oženio njome, nakon što je prošlo sedam dana od našeg vjenčanja, ona ni jedne noći nije izostavila noćni namaz, osim kad je imala šerijatski razlog, i ja smatram da je sav ovaj berićet u našoj kući i s našim kćerkama posljedica njezinog klanjanja noćnog namaza." Imam Sahavi, učenik Ibn Hadžera el-Askalanija, za nju je rekao: "Bila je plemeniti vjerski vođa, spremna uvijek činiti dobro i jedna od onih čije su dove bile uslišane." Unsa Hatun zauzimala je visok naučni položaj u svoje vrijeme i budući da su njezini savremenici prepoznali njeno znanje i zasluge, posebno u hadisu, ona je čak imala svoju posebnu naučnu halku na kojoj je držala predavanja iz hadisa, tako da muslimanski historičari navode da je Unsa Hatun bila jedina žena muslimanka koja je imala halku hadisa u džamiji Amra ibn Asa u Kairu. Grupa eminentnih islamskih učenjaka tog doba slušala je hadis pred Unsom Hatun u prisustvu njezinog muža, hafiza Ibn Hadžera el-Askalanija, a jedan od njih upravo je imam Sahavi. Unsa Hatun imala je običaj da svake godine prije ramazana upriliči svečanost i gozbu povodom završetka čitanja i ponavljanja zbirke hadisa Sahihul-Buhari. Ta svečanost održavala se između redžeba i ša'bana, i ona je pozivala ljude, mlade i stare, i dijelila slatkiše i voće, u znak zahvalnosti na blagodati završetka čitanja Buharijevog Sahiha, te motiviranja drugih ljudi da proučavaju i uče hadis napamet. Ona i njezin muž, hafiz Ibn Hadžer, doživjeli su teško iskušenje -- njihove kćeri Galia, Fatima i Zejna Hatun, koja je bila trudna, umrle su od kuge, kao i Farha i Rabija, ali je Unsa strpljivo podnijela to iskušenje i nije pala u očaj. Umrla je 867. godine po Hidžri. (Šemsuddin es-Sehavi, El-Dževahiru ved-durer fi terdžemeti šejhul-islam Ibn Hadžer, III/1207--1211; El-Dav'ul-lamii li ehlil-karnit-tasii, XII/11; Ibn Redžeb, Letaiful-mearif, I/183)
Sunnet je način da sebi i drugima uljepšamo život, bez obzira na iskušenja i vrijeme u kome živimo. Sunnet je način da svoja djela sačuvamo od neispravnosti. Sunnet je izvor vjere. Sunnet je izvor Allahove milosti.