Menu

Zar da ideš njihovim putem?!

Tema Savremene temeČitanje 6 minuta
Kada god govorim ili pišem na ovu temu, nikako se načuditi ne mogu muslimanskom ummetu kako olako pada u zamke, koju mu Zapad vješto postavlja, a koje vode ka rasulu i propasti. Naravno, treba napraviti razliku između tehnološkog i naučnog napretka i moralnog odgoja pojedinca i zajednice. Baš u tome se ponekad neki izgube i srljaju iz jedne krajnosti u drugu. Na mnogo mjesta pripadnicima muslimanskog ummeta jasno je naznačeno da osnova uspjeha leži u islamu i njegovim smjernicama i načelima.
"A onaj ko želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na drugom svijetu biti među gubitnicima." (Alu Imran, 87)

"Mi Knjigu objavljujemo u kojoj je slava vaša, pa zašto se ne opametite." (El-Enbija, 10)

"O ljudi, već vam je stigla pouka od Gospodara i lijek za vaša srca i uputstvo i milost vjernicima." (Junus, 57)

Međutim, pored svih jasno navedenih smjernica, mnogi pripadnici ummeta Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, odgovore na određena životna pitanja traže negdje drugo mimo islama, uzimaju tuđe norme, trendove, povode se olako za nečijim drugim govorom, mimo govora Uzvišenog Gospodara nebesa i Zemlje. Na taj način kao da pokazuju nepovjerenje prema onome što je objavio Uzvišeni Gospodar, iako se vjerovanje mora temeljiti na jekinu -- ubjeđenju, u ovim stvarima se, nažalost, ne može reći da je uvijek tako. Složit ćemo se da to nisu baš najbolji signali.

Pored jasnih šerijatskih tekstova, mnogo je razumskih i logičkih, opipljivih dokaza koji nam govore o pogubnosti onoga što zapadni trendovi donose i nude kada je u pitanju moral ili bolje rečeno za sve ono što se tiče ljudskog života, jedan prirodni tok života. Toliko je vidljivih dokaza da ne treba neka posebna pamet da bi se zaključilo na kakvom je stepenu zapadno društvo. Radi objektivnosti ne treba izbjegavati da priznamo da su i muslimani, porodica i jedinka u velikoj krizi, međutim, mnogo je bolja situacija u odnosu na stanje zapadnog čovjeka. Muslimanska društva upravo plaćaju cijenu zbog povođenja za zapadnim trendovima, a ujedno i udaljavanjem od islamskih principa. Sve dok su musliman i muslimanka, kao jedinke, potom porodica i muslimanska zajednica, stabilni kada je riječ o praktikovanju vjere, situacija je daleko zdravija.

Zašto se onda muslimani povode za drugima?! Zar ne vidimo kuda idu i čemu vode?!

Čudno jeste, ali to je naša stvarnost koju ne možemo zanemariti. Vjerovatno opsjednuti dunjalučkim napretkom i izazovima potrošačkog društva jednostavno smo zaslijepljeni i ne možemo vidjeti pozadinu svega. Danas se ne moraju sagledavati statistike i istraživati neki skriveni podaci, dovoljno je ući u tu zajednicu, vidjeti ljude oko sebe, posebno omladinu, i da nam sve bude jasno. Bez imalo sumnje, zapadne zajednice propadaju moralno, i to strmoglavo. To su zajednice koje izumiru. Zajednice gdje gotovo pa nema moralnih vrijednosti, gdje skoro svaki pojedinac sebi određuje moralne vrijednosti. Poroci su osnove na kojima počiva život, strasti su vodilje, a ljudski odnosi su sve hladniji. Jednostavno se osjećaj rodbinskih veza izgubio, a interesi su okosnica međuljudskih veza. Sve manje je pravih brakova, manje djece se rađa, manje je poštovanja prema starijem. To su društva koja su prinuđena da uvoze ljude, države koje bi, ukoliko bi ih stranci napustili, doživjele "ljudski bankrot". Ne bi imao ko da se bavi mnogim uslužnim poslovima, da njeguje njihove starce i dr. Sve je raširenija pojava homoseksualizma, omladina je u sve većem broju ovisna o alkoholu, cigaretama ili nargili, raznim vrstama droga, nemoralnom načinu života...

Da li je to ono čemu težimo?! Da li je to ono što želimo da imamo u svojim porodicama i među svojim nasljednicima?! Da li je to ono što bismo željeli da postignemo u svojim zajednicama i na svojim ulicama?!

Vjerujem da bi velika većina kazala da to ne želi. Zbog čega se ne okanimo slijepog slijeđenja! Zar nam to ne govori da se trebamo okrenuti načelima kojima nas islam zove! Zar treba da nam se još dosta toga ružnog izdešava u našim porodicama i zajednicama da jednom shvatimo da to nije put kojim treba da hodimo?! Zapadna civilizacija je civilizacija u kojoj moral izumire i doživljava svoj potpuni krah.

"...kao putokaz i radosna vijest vjernicima." (El-Bekara, 97)

Kur'an je naš putokaz i naš vodič, a na Sudnjem danu je naš šefadžija. Šejtan prokleti je vodič ka zabludi, a na kraju nikakvu odgovornost neće preuzeti.

"Nakon što džennetlije uđu u Džennet, a džehennemlije u Džehennem, Iblis će reći: 'Allah vam je dao istinito obećanje, koje je ispunio, a ja sam vam dao nevaljano obećanje, koje sam prekršio. Ja vas na dunjaluku nisam mogao prisiliti da budete nevjernici i u zabludi, već sam vas pozivao u nevjerstvo i uljepšao vam grijehe, pa ste pohitali da me slijedite. Zato nemojte mene kriviti za vašu zabludu, već krivite sebe. Vi ste preči da sebe krivite! Ja vas ne mogu spasiti od kazne, niti vi možete spasiti mene. Ja nemam ništa s time što ste me učinili sudrugom Allahu u obožavanju, i oni koji Njemu druge pripisuju i u Njega ne vjeruju na dunjaluku bit će žestoko kažnjeni na Sudnjem danu.'" (Ibrahim, 22)

Onda kada odbijamo jasnu uputu, a uzimamo jasnu zabludu, kada uzimamo ljudske strasti, a odbijamo objavu koja nam dolazi od Gospodara svega što postoji, tada možemo očekivati teške posljedice koje ćemo snositi. Udaljenost od Allahovog puta donosi raznorazne musibete i teškoće s kojima će se pojedinac i društvo nositi.

"A onaj ko se okrene od Opomene Moje, taj će teškim životom živjeti i na Kijametskom danu slijepim ćemo ga oživiti." (Taha, 124)