"Robert Sapolsky, profesor na Stanford univerzitetu, stres definiše kao 'nešto što ometa homeostatski balans u našem tijelu'. Homeostaza osigurava idealnu temperaturu tijela, normalan nivo šećera u tijelu, idealan protok krvi i opuštenost mišića. Međutim, stres ometa ovaj balans." (L. Swinnen i D. Coeckelbergh, "101 antwoorden op stress en burn-out", 2017)
Svako se može naći u nekoj stresnoj situaciji. Stanje uznemirenosti, nervoze i brige također uzrokuje stres. Međutim, nije svaki stres loš za naš organizam. Normalan stres djeluje stimulativno, čini nas budnim i opreznim, podstiče nas na učenje i razvoj.
Simptomi stresa
Simptomi stresa mogu se podijeliti u četiri različite vrste:
• Fizički problemi: glavobolja, bolovi u leđima, ukočenost u ramenima, nemir, problemi sa spavanjem i umor.
• Psihološki problemi: lako zaplače, brzo se iznervira, osjećaj nelagodnosti i nesreće, nemoći i sumorno gledanje na stvari.
• Simptomi ponašanja: voli da komanduje, brz i izuzetno kritičan prema drugima, poremećaj u jelu i piću, pušenje itd.
• Mentalni problemi: gubitak koncentracije, teškoće u jasnom razmišljanju, problemi sa pamćenjem...
Uzroci stresa
Stres mogu uzrokovati različite situacije. Pored velikih poslovnih obaveza, bolest ili smrt jedne od voljenih osoba može da bude jedan od najčešćih uzroka koji izazivaju veliki stres u organizmu pojedinca. L. Swinnen i D. Coeckelbergh u svojoj knjizi "101 antwoorden op stress en burn-out" navode takozvanu Holmes i Rahe stres skalu u kojoj se navode najvažniji događaji kao uzroci stresa. Pored navedenih, razvod, smrt jednog od članova porodice, bračni problemi, otkaz na poslu i trudnoća također predstavljaju uzrok stresa.
Gubitak djeteta nalazi se na samom vrhu liste koji osoba može iskusiti kao uzrok velikog stresa, navodi psihijatar Stephan Claes. Međutim, pored ovih uzroka, i osjetljivost pojedinca ima veliku ulogu u stresu. Osoba koja je manje osjetljiva može lakše da podnese veće stresne situacije nego ona osoba koja je vise osjetljiva.
Vrste stresa
Institut za prevenciju stresa u Leidenu, u Nizozemskoj, razlikuje tri vrste stresa:
• Stres uzbuđenja. Ovo je pozitivan oblik stresa. On pomaže da pojedinac dobro radi i bude iznimno oprezan u određenim situacijama.
• Frustrirajući stres. On se javlja u okolnostima koje izazivaju frustracije, kao što je stajanje u saobraćajnoj gužvi.
• Štetni stres. Ovo je najozbiljniji oblik stresa. On nastaje ako radnik mora da radi iznad svojih mogućosti duže vrijeme, ako je zlostavljan ili nakon nekog traumatičnog iskustva. Ako se ova napetost nastavi i tijelo se ne vrati na takozvani nivo mirovanja, onda se radi o hroničnom stresu. (gezondheidsplein.nl)
Hronični stres
Svaka se osoba nekad u životu nađe u nekoj stresnoj situaciji. Međutim, u zavisnosti od trajanja te situacije, suočavanja s njom i osobnosti tog pojedinca, zavisit će i oporavak. Da bi se stresna situacija što bolje prevazišla, potreban je balans (akcija-stres-odmor). Ali, ako disbalans u organizmu pojedinca bude prisutan duže od pola godine, onda možemo govoriti da se radi o hroničnom stresu.
Kod hroničnog stresa naš je organizam uvijek spreman na bijeg ili na borbu. Međutim, on nije dizajniran da uvijek bude u napetom stanju i on postaje neuravnotežen, konstantno troši energiju kako bi razvio novu ravnotežu, a samim tim dolazi i do novih strukturnih promjena. To znači da je pojedinac danonoćno mjesecima, pa čak i godinama konstantno umoran. On ima nesanice i probleme sa spavanjem, što kod njega izaziva nervozu, a kao rezultat dolazi razdražljivost, osjetljivost, a ponekad i drhtanje. Njegovi su mišici uvijek napeti i samim tim smanjuje mu se mobilnost tijela. Srce uvijek ubrzano kuca, što podrazumijeva jače pumpanje krvi od normalnog. On ima povišen krvni pritisak, a isto tako povišen nivo šećera u krvi. Često se javljaju i hiperventilacije.
Burn-out
Burn-out se može definisati kao dugotrajni disbalans između bar dva faktora koji su povezani sa pojedincem (posao, kuća i njegova osobnost). To znači da pojedinac koji je obolio od burn-outa ne može normalno da funcioniše u porodici, na poslu, u krugu prijatelja i drugim socijalnim okolnostima.
Godine 1975. H. Freudenberger i C. Maslach prvi su koji su u svojim istraživanjima spomenuli ovo oboljenje. Međutim, oni su smatrali da jedino osobe koje rade i imaju posao mogu oboljeti. Ali, mi danas vidimo da mnoge druge osobe mogu da obole od burn-outa, kao što su studenti, osobe koje ne rade, djeca uzrasta od dvanaest godina pa čak i penzionisane osobe.
Kao i kod hroničnog stresa, tako se i kod burn-outa javljaju psihički i fizički simptomi. Osobe koje obole od burn-outa imaju problema sa koncentracijom, emocionalno su osjetljive, zaboravljaju i manje funkcionišu u društvu, a i na poslu. Pored ovih problema, kod njih se javljaju i problemi sa spavanjem, ekstremni umor, glavobolje, bol u vratu i druge tjelesne tegobe.
Međutim, često se ovo oboljenje smatra psihičkim poremećajem i na taj način se liječi, ali neophodno je da se liječenje zasniva na sva tri aspekta, to jest da se istovremeno liječe i problemi koji se dešavaju na poslu ili u privatnom životu, ali i da se radi na ličnosti pojedinca. Jedino će se na taj način postići pozitivni rezultati. Također, Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) burn-out povezuje sa poslom, ali ga nikako ne smatra psihičkom bolesti.
Kako spriječiti i liječiti stres?
Sapolsky navodi nekoliko savjeta koji bi mogli spriječiti stres:
• Uočiti razliku između poslova koje možete da kontrolišete i onih na koje nemate utjecaja.
• Ne trošiti energiju na stvari na koje nemate utjecaj.
• Ne trošiti energiju na događaje koji su se već desili.
• Probati dobiti kontrolu nad događajima na koje možete da utječete.
• Pokušati predvidjeti situaciju.
• Potruditi se da dobijete emocionalnu podršku. Krug dobrih prijatelja u današnjici veoma je bitan, izolacija predstavlja rizik.
• Pronaći način koji bi najbolje odgovarao za odmaranje.
• Bavljenje sportom i vježbanje vikendom je poželjno.
• Ne reagovati na svaku opasku drugih.
• Svakodnevno kretanje (bar 10.000 koraka na dan).
• Spavanje je veoma bitno. Pokušati se naspavati, ali bez korištenja tableta.
• Brinite se za svoj organizam, a prvenstveno za svoj mozak.
Konstantna borba protiv stresa zahtijeva puno energije pojedinca i zato je neophodno potražiti zdravo i prihvatljivo rješenje. Veoma je bitno znati da li je potrebno novonastalu stresnu situaciju prihvatiti ili ju je potrebno promijeniti. To se razlikuje od pojedinca do pojedinca. Dok jedan odgovornost smatra kao dobro rješenje, drugima izaziva stres i tugu.
Dova je najkorisnija za liječenje stresa
Pored spomenutih savjeta, za vjernika je najvažniji njegov odnos sa Gospodarom. On se na njega najviše oslanja i od Njega pomoć moli, kao što nas to uči Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "O Ti Živi, Postojani, molim Te za obilatu milost Tvoju -- popravi stanje moje svako i ne prepusti me sebi samom nijednog trena!" (Nesai, hadis je vjerodostajan)
Vjernik vjeruje da je svaka nedaća ili svako dobro koje ga zadesi od Allaha Uzvišenog. Sa'd b. Vekkas, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ako bilo koji musliman prouči dovu kojom je molio Junus, alejhis-selam, kada Ga je dozivao iz trostruke tmine: 'Nema boga, osim Tebe, hvaljen neka si, a ja sam se zaista ogriješio prema sebi!' (El-Enbija, 87) i zatraži nešto ovim riječima, njegova će dova biti uslišana." (Tirmizi i drugi, hadis je vjerodostojan)
Ibn Mesud, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kojeg god roba zadese briga i tuga, pa on izgovori sljedeće riječi: 'Allahu, ja sam, doista, rob Tvoj, sin roba Tvoga, sin robinje Tvoje. Moj položaj je u Tvojoj ruci, ja sam podložan i nada mnom se provode propisi Tvoji, pravičnost po mene je odluka Tvoja, zato, prizivam Te svim Tvojim imenima kojima si Sebe nazvao ili si ih u Svojoj Knjizi objavio ili ih nekome od Tvojih bića saopćio, ili ih pak zadržao za Sebe kao znanje nedokučivog, prizivam te da Kur'an veličanstveni učiniš proljećem srca mog, svjetlom grudi mojih, razbistrenjem tuge moje i otklonom brige moje' -- njegova će dova biti uslišena." Prisutni upitaše: "Allahov Poslaniče, da li trebamo da svi naučimo ove riječi?" "Da, svako ko ih čuje treba da ih nauči", odgovori Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. (Ahmed i Ibn Hibban, hadis je vjerodostojan)