Naš odnos prema ashabima
Uzvišeni Allah odabrao je najbolje ljude za drugove -- ashabe Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kako bi ga pomogli u najčasnijoj ulozi i dostavljanju emaneta vjere.
Ko se smatra ashabom
U pogledu definicije ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, učenjaci imaju različita mišljenja.
Enes b. Malik, radijallahu anhu, smatra da to što je neko vidio Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nije dovoljno da bi se mogao smatrati ashabom. Na pitanje da li je još iko, osim njega, od ashaba živ, Enes b. Malik odgovorio je: "Ostali su neki beduini koji su ga vidjeli, ali od onih koji su se s njim družili, nije ostao niko drugi osim mene." (Ibn Salah, Ulumul-hadisi, str. 264)
Ahmed b. Hanbel kaže: "Ashabom Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, smatra se svaka osoba koja se, nakon što je primila islam, družila sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, mjesec, dan, sat ili ga je bar samo vidjela." (Ekrem Dija el-Umeri, Buhusu fi tarihis-sunnetil-mušerrefeti, str. 61)
Najpoznatije mišljenje o tome ko se smatra ashabom jeste sljedeće: "Ashabom se smatra svaki musliman koji je vidio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, makar na trenutak i koji je umro kao musliman." Ovo mišljenje zastupaju imam Ahmed, imam Buhari i većina hadiskih eksperata.
Kategorije ashaba
Hakim en-Nejsaburi najbolje je razvrstao ashabe podijelivši ih u dvanaest kategorija:
• osobe koje su vrlo rano u Meki primile islam, kao što su četverica halifa;
• ashabi koji su primili islam u Vijećnici Meke -- Darun-nedva;
• ashabi koji su učinili hidžru u Abesiniju;
• učesnici Prve prisege na Akabi;
• učesnici Druge prisege na Akabi, a to su uglavnom bili ensarije;
• prvi muhadžiri koji su se sreli s Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, prije nego što je ušao u Medinu;
• učesnici Bitke na Bedru;
• oni koji su učinili Hidžru poslije Bitke na Bedru, a prije sporazuma na Hudejbiji;
• oni koji su dali prisegu na Hudejbiji;
• oni koji su učinili hidžru između sporazuma na Hudejbiji i osvojenja Meke, kao što su Halid b. Velid, Amr b. As, Ebu Hurejra i mnogi drugi;
• oni koji su primili islam nakon osvojenja Meke;
• djeca koja su vidjela Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, na dan osvojenja Meke, na Oproštajnom hadžu i sl. (Hakim, Ma'rifa ulumil-hadis, str. 22--24; Ahmed Muhammed Šakir, El-Baisul-hasis, 2/504; Fethul-mugis, 3/351)
Vrijednost ashaba
Uzvišeni Allah na mnogo mjesta u Kur'anu govori o Poslanikovim, alejhis-selam, drugovima. Svevišnji Gospodar, iz Svoje apsolutne mudrosti i pravde, odlikovao je jedne ljude nad drugima, i jedne narode nad drugim narodima, i jedne poslanike nad drugim poslanicima.
Uzvišeni Allah kaže: "Vi ste najbolji narod koji se ikada pojavio" (Alu Imran, 110). Muavija b. Hajda el-Kušajri, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, u komentaru citiranog ajeta, rekao: "S vama će biti upotpunjen broj od sedamdeset naroda. Vi ste kod Allaha najbolji i najplemenitiji" (Tirmizi i Ahmed, hasen), tako da su ashabi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, najbolji ljudi poslije poslanika i vjerovjesnika.
Uzvišeni Allah objavio je: "Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama, i svima onima koji ih slijede dobra djela čineći. A i oni su zadovoljni Njime: za njih je On pripremio džennetske bašče, kroz koje rijeke teku, i oni će vječno i zauvijek u njima boraviti. To je veliki uspjeh." (Et-Tevba, 100)
U prve muslimane spadaju svi oni koji su dali prisegu Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pod drvetom, a bilo ih je više od hiljadu i četiri stotine. Neki učenjaci smatraju da u tu kategoriju spadaju jedino oni koji su klanjali prema dvjema kiblama, što je slabo mišljenje. (Ibn Tejmijja, Medžmuul-fetava, 4/398)
Ibn Betta zabilježio je s ispravnim lancem prenosilaca da je Ibn Abbas, radijallahu anhu, rekao: "Nemojte vrijeđati ashabe Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem! Jedan trenutak koji su oni proveli sa Resullullahom, sallallahu alejhi ve sellem, vredniji je od dobrih djela koja neko od vas čini četrdeset godina." (Ovo predanje navedeno je u djelu Zilalul-dženna, 1006, i ono je sahih.)
Obaveznost ljubavi prema ashabima
Kur'an i sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, upućuju na obaveznost ljubavi prema ashabima, koja je dokaz imana. Uzvišeni Allah kaže: "A vjernici i vjernice prijatelji su jedni drugima..." (Et-Tevba, 71)
Pošto je neosporno vjerovanje ashaba u Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a Kur'an i Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, sunnet potvrđuju da su oni najbolji vjernici, ljubav i poštovanje prema njima jeste dokaz imana. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Znak imana je ljubav prema ensarijama, a znak nifaka je mržnja prema njima." (Buhari)
Imam Tahavi, rahimehullah, rekao je: "Mi volimo ashabe Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ali u toj ljubavi ne pretjerujemo ni prema jednom od njih, niti se odričemo ijednog od njih. Preziremo one koji njih preziru i koji ih ne spominju po dobru. Mi ih spominjemo samo po dobru. Ljubav prema njima sastavni je dio vjere, vjerovanja i odličnosti u vjeri, a mržnja prema njima sastavni je dio nevjerstva, licemjerstva i nepokornosti Bogu." Imam Tahavi, rahimehullah, ovim riječima odgovara rafidijama (šiijama). (Ibn Ebu Izz el-Hanefi, Komentar Tahavijeve Poslanice o vjerovanju, str. 524)
Stav ehli-suneta vel-džemata prema ashabima
Sljedbenici ehli-sunneta vel-džemata u pogledu ashaba zauzeli su središnji stav, za razliku od rafidija i haridžija koji su otišli u krajnost.
Rafidije su oni koji se danas nazivaju šiijama, a zovu se rafidije -- odbijači zato što su odbili Zejda b. Aliju b. Husejna b. Aliju b. Ebu Taliba, radijallahu anhu, kojem se pripisuju današnje zejdije. Odbacili su ga jer je na njihovo pitanje: "Šta misliš o Ebu Bekru i Omeru?", želeći time da ih on psuje i kleveta, on rekao: "Divna li su dvojica namjesnika, namjesnika moga djeda!", misleći time na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te su ga odbacili, rasrdili se na njega i ostavili ga, pa su nazvani rafidijama -- onima koji odbijaju."
Ekstremi među rafidijama kažu: "Ashabi su nevjernici i svi su postali otpadnici poslije Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem." Čak su neki od njih i Ebu Bekra i Omera smatrali nevjernicima i da su umrli kao munafici, da Allah sačuva. Od ashaba ne izuzimaju nikoga osim ehli-bejta -- Poslanikove, alejhis-selam, porodice i male skupine ashaba za koju kažu da su prijatelji ehli-bejta.
Haridžije su skupina čiji su stavovi suprotni stavovima rafidija, pošto su oni nevjernikom proglasili Aliju b. Ebu Taliba i Muaviju b. Ebu Sufjana i sve one koji nisu dijelili njihova uvjerenja, dozvolili su ubijanje muslimana, i bili su onakvi kakvima ih je opisao Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekavši: "Izlazit će iz vjere kao što strijela izlazi iz lovine." (Buhari i Muslim)
Ehli-sunnet vel-džemat sredina je između ove dvije skupine, pa kažu: "Priznajemo ehli-bejtu status koji ima pripada i smatramo da oni kod nas imaju dva prava: pravo zbog toga što su muslimani i vjernici, i pravo zbog toga što su u srodstvu sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem"; "Rodbina Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kod nas ima pravo, ali od njihovog prava jeste i to da im priznajemo status koji im pripada i da ne pretjerujemo u pogledu njih." O ostalim ashabima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kažu: "Oni imaju pravo da ih poštujemo, veličamo i molimo Allaha da bude zadovoljan njima. I nikada nećemo biti neprijatelji ni prema kome od njih, niti prema ehli-bejtu, niti prema drugima mimo njih, već svakom od njih dajemo njegovo pravo", pa su tako sredina između onih koji su popustili i onih koji su pretjerali. (Ibn Tejmijja: Vasitijska akida, komentar Muhammed b. Salih el-Usejmin, str. 491--493)
Prava ashaba i naše obaveze prema njima
• Voljeti ih i poštovati, te se o njima pozitivno izražavati.
• Iskreno svjedočiti da je generacija ashaba najodabranija generacija muslimanskog ummeta, odnosno najbolja generacija koju je čovječanstvo ikada imalo.
• Vjerovati da su tumačenja islama na osnovu njihovih tumačenja štit muslimanima od novotarija, zabluda i smutnji.
• Dati svoj doprinos u upoznavanju s njima i afirmaciji njihovih biografija.
• Braniti ih od onih koji ih napadaju ili pokušavaju da ih diskreditiraju.
• Usaditi ljubav prema njima u srca naših mlađih naraštaja, kako bi ih istinski zavoljeli i zadržali respekt prema njima. (Zuhdija Adilović, Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici, br. 10/2012, str. 310)