Većina nemuslimana danas ima određenu dozu odbojnosti prema islamu, jer u njihovoj podsvijesti postoji nekoliko pitanja na koja nisu dobili adekvatan odgovor. Kada im pričate o lijepim osobenostima islama, složit će se s vama. Međutim, istovremeno će pomisliti: "Hej, pa vi ste isti oni muslimani koji dozvoljavaju brak sa više žena", "vaš Poslanik je imao više žena" i sl.
Najčešći razlog zbog kojeg ljudi imaju loše mišljenje o islamu jeste što ne poznaju islam, i to što su konstantno pod dojmom dezinformacija kojima ih svakodnevno zasipaju mediji, tako da ćemo ovdje objasniti pitanje višeženstva u islamu. A, prije toga bitno je navesti nekoliko ključnih napomena:
• Ova tema spada u ogranke islama, a ne u njegove temelje.
• Mjerila da je nešto loše ili dobro moraju imati svoj izvor. Ko je izvor kriterija za ocjenjivanje da li je nešto dobro ili loše? Običaj? Nečije subjektivno razmišljanje? Međunarodne konvencije? Razum? Objava? Odgovor na ovo pitanje temelj je odgovora na sve prigovore koji su upućeni ograncima, tj. pojednačnim propisima islama.
• Istinitost vjere ne dokazuje se putem pojedinačnih ogranaka.
• Kada se dokaže istinitost određene objave kategoričkim razumskim dokazima, ona postaje mjerilo dobrog ili lošeg u pojedinačnim propisima, jer je razumski već dokazano da dolazi od Apsolutno Savršenog, Mudrog, Pravednog i Dobrog.
Prema tome, svi ogranci islama kojima nemuslimani prigovaraju apriori padaju u vodu, jer se radi o sukobu u izvorima kriterija, o sukobu između kriterija čiji su izvor ljudski običaji, ukusi, subjektivni doživljaji, koji se vremenom mijenjaju, i kriterija čiji je izvor Uzvišeni, Svevišnji, Svemudri, Sveznajući, Stvoritelj. Ljudski izvori kriterija vrijednosti mogu samo biti manje ili više subjektivni, jer su uvijek građeni pod uticajem nečega, iznutra ili spolja, i ne mogu obuhvatiti sve relevantne faktore za donošenje apsolutno objektivnog suda o nečemu, dok je božanski izvor kriterija apsolutno objektivan i nije pod ničijim uticajem, i ne samo da Allah obuhvata sve faktore od čijeg suda zavisi sud o nečemu, štaviše, On je apsolutni sudija sam po sebi, izvor svakog dobra i aksiom svih aksioma. Pa kako, uopšte, porediti ta dva kriterija!?
Nakon uvodnih napomena, možemo preći na sekundarna objašnjenja, koja služe radi dodatnog približavanja nekih ogranaka islama današnjem čovjeku. Međutim, kada uopšte i ne bismo naveli ova sekundarna objašnjenja -- prethodne uvodne napomene bile bi dovoljno i univerzalno objašnjenje. Međutim, ovo navodimo radi dodatnog obogaćivanja znanja, uz napomenu bitnosti shvatanja prethodnih napomena, pravila, koja su ključ u ispravnom shvatanju svih ogranaka islama za sva vremena, ma koliko se ukusi i kriteriji čovječanstva mijenjali kroz stoljeća i milenije.
Jedna od najčešćih stvari koja se spočitava islamu i muslimanima jeste tema višeženstva. Prije svega treba reći da je višeženstvo bila normalna praksa još davno prije islamskog perioda. Nekada je kršćanima bilo dozvoljeno stupiti u brak s koliko god žele žena, jer im Biblija ničim to ne ograničava, i ne postoji zapis koji dokazuje da je Isa, alejhis-selam, bio protiv višeženstva. Višeženstvo je dozvoljeno i kod jevreja. U Bibliji ćete naći da je Sulejman, alejhis-selam, imao 700 žena i 300 priležnica. (Prva knjiga o carevima, 11:3)
Dakle, islam nije izmislio i uveo višeženstvo. Zatim, poligamija je u islamu dozvoljena, ali ne i obavezna. Prije nego što je Kur'an objavljen, nije postojala gornja granica za broj žena u jednom braku. Mnogi muškarci imali su na desetine žena. Islam je postavio gornju granicu od četiri žene. Islam je dozvolio muslimanu da ima dvije, tri ili četiri žene, ali samo pod uslovom da prema svima njima bude pravedan.
Uzvišeni Allah kaže: "Ženite se onim ženama koje su vam dopuštene, sa po dvije, sa po tri i sa po četiri! A ako strahujete da nećete pravedni biti, onda samo jednom" (En-Nisa, 3). Ni u jednoj drugoj religijskoj knjizi nećete naći ograničenje po pitanju broja žena u jednom braku!
Zatim, odnos između broja novorođene muške i ženske djece približno je isti. Međutim, ženska djeca imaju bolji imunitet od muške. Žensko dijete se lakše izbori sa bolestima i zbog toga je, u ranom periodu, veći broj smrtnih slučajeva među dječacima nego među djevojčicama. Tokom ratova, mnogo više muškaraca bude ubijeno. Mnogo više muškaraca umre u raznim nesrećama i od raznih bolesti. Prosječan životni vijek žene veći je od prosječnog životnog vijeka muškarca. Bilo gdje u svijetu naći ćete više udovica nego udovaca. U mnogim državama broj žena je veći nego broj muškaraca. Dakle, ograničavanje muškaraca da se žene samo jednom ženom nije praktično.
U zapadnim društvima uobičajeno je da muškarac ima ljubavnicu ili nekoliko vanbračnih veza, i time se žena dovodi u nezaštićen i ponižen položaj. Ista ta društva, međutim, ne mogu prihvatiti da čovjek ima legitimno više od jedne supruge, čime bi se ona zaštitila i zbrinula, živeći častan i uredan život, gdje će imati svoj poseban dom i svoju porodicu.
Islam je spasio čast žene dozvoljavajući višeženstvo, a zabranjujući razvrat. Dakle, višeženstvo rješava mnoge socijalne probleme društva poput: slučaja bolesnih i neplodnih žena, slučaja udovica i razvedenih žena, prostitucije itd. Ograničavanje čovjeka na brak sa jednom ženom znači prisilno ostavljanje drugih mnogobrojnih žena bez braka. Na kraju, sve ono što musliman radi time će ciljati približavanje Allahu, pa ako će ga višeženstvo udaljiti od Allaha, u to se neće upuštati.
Višeženstvo poslanika Muhammeda
Višeženstvo je bila normalna praksa prije islama. Poslanici poput Ibrahima, Davuda, Sulejmana, alejhimus-selam, bili su oženjeni sa više žena. Međutim, neprijatelji islama su činjenicu da je poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, imao više žena tokom povijesti često koristili da bi napadali na njegovu ličnost i na taj način devalvirali njegovu misiju i djelo. Takvi napadi dobili su na intenzitetu u posljednje vrijeme.
Potrebno je istaći da onaj ko ozbiljno proučava životni put Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, s lahkoćom dolazi do saznanja da se on nije opredjeljivao za višeženstvo zbog pukog zadovoljenja strasti. To je više nego očito. One koji prigovaraju da je to učinio zbog zadovoljenja tjelesnih potreba uputno je podsjetiti na nekoliko historijski neospornih činjenica.
Prvo: Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mogao je sebi za supruge birati najljepše mlade djevojke i na taj način postići veliki tjelesni užitak. Međutim, on nije tako postupao: jedina djevica kojom se oženio bila je Aiša, a sve ostale bile su žene koje su ranije bile udavane i većina ih je bila u srednjoj životnoj dobi.
Drugo: Poznato je da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, proveo djetinjstvo i mladalačko doba u Meki, živeći časnim i neporočnim životom. U tome su saglasni i muslimanski i nemuslimanski znanstveni krugovi. Poslanikovi biografi zabilježili su da je on, u vremenu kada se mekanska omladina odavala vinu, kocki i ženama, bio daleko od tih poroka.
Treće: Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u braku s jednom ženom proveo je veći dio svoga života, od dvadeset pete do pedesete godine. Dvadeset pet godina proveo je u braku sa Hatidžom, koja je od njega bila starija. Tek nakon njene smrti, kada je ušao u šestu deceniju života, on se opredijelio da ima više žena. Postoji više razloga zbog kojih se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, opredijelio da ima veći broj supruga. Učenjaci, između ostalih, navode četiri važna znamenja u Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, brakovima: podučavanje islamu, ustanovljenje određenih vjerskih propisa, društveni razlozi i politički motivi.
1. Podučavanje islamu. Jedan od temeljnih ciljeva Poslanikovog višeženstva bio je obezbjeđivanje kvalitetnih učiteljica koje će podučavati muslimanke propisima islama, pogotovo kada su u pitanju propisi koji se tiču isključivo žena, gdje muškarac osjeća stid kad o tome treba govoriti ženama. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je osoba sa veoma izraženim stidom. U hadiskim djelima navodi se "da je Poslanikov stid bio veći od stida djevice koja se skriva u svojim odajama". Zato je razumljivo da on nije mogao drugim ženama izravno odgovarati na sva njihova pitanja, tako da su često njegove supruge drugim ženama na direktan način prenosile vjerske propise. Islamska literatura je, također, prepuna primjera gdje se Poslanikove supruge pojavljuju kao učiteljice i odgajateljice kasnijih islamskih naraštaja.
2. Ustanovljenje određenih vjerskih propisa navodi se kao jedan od razloga Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, višeženstva. Poznato je da su predislamski Arapi imali običaj posinjavanja. Po tom običaju dijete koje bi se posinilo pripisivalo se onome ko ga je posinio iako on nije njegov otac. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, prije poslanstva posinio je Zejda b. Harisu. S obzirom na to da su Poslaniku umirala muška djeca, ljudi su Zejda počeli zvati Zejd, sin Muhammedov. Nakon što je došao islam, on je dokinuo posinjavanje. Islam je preporučio da se vodi briga o siročadima i nezbrinutoj djeci, ali nije dozvolio potpuno usvajanje na način da se usvojeno dijete pripisuje onome ko ga je usvojio. U to vrijeme vladao je običaj da ukoliko posinak razvjenča svoju ženu, onda onome ko ga je posinio nije bilo dozvoljeno da se tom ženom oženi. Uzvišeni Allah zapovjedio je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da se oženi Zejnebom, bivšom suprugom Zejda, i da tako praktično potvrdi ukidanje običaja u vezi s posinjavanjem.
3. Društveni razlozi navode se u literaturi kao jedan od razloga Poslanikovog višeženstva. Naime, poznato je da islam posvećuje veliku pažnju instituciji braka, jer se putem braka ustanovljavaju i učvršćuju prisne ljudske veze, odnosi i prijateljstva, pa se tako Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ženio iz porodica svojih najboljih prijatelja ili je udavao svoje kćerke za njih. Potrebno je istaći da u društvene razloge Poslanikovog višeženstva spada i njegovo nastojanje da zbrine žene koje su ostajale nezbrinute kao udovice ili koje su bile nezaštićene. Tako je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, stupio u brak sa šezdesetogodišnjom Sevdom. Mogao se oženiti mladom djevojkom, ali se oženio njom koja je ostala udovica, i nije imala nikoga da se brine o njoj u neprijateljskoj sredini u Meki gdje su muslimani bili potlačeni, pa se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, oženio njome iz milosti i da bi je zaštitio od mogućih zlostavljanja.
4. Politički motivi. U razlozima Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, višeženstva evidentni su i politički motivi. Štaviše, ti motivi su veoma važni. Kao primjer može poslužiti njegova ženidba Džuvejrijom bint Haris, koja je bila kćerka poglavara plemena Benu Mustalik, koje je bilo poraženo. Budući da je bio veoma obziran prema onima koje je zapalo poniženje nakon časti, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, njome se oženio da je poštedi mogućnosti da je neko uzme kao sluškinju, kao i s očekivanjem da će puštanjem zarobljenika pridobiti srca pripadnika plemena Benu Mustalik. Muslimani su zbog tog braka, zarobljenike tog plemena oslobodili nazvavši ih tazbinom Allahovog Poslanika. Pripadnici plemena su nakon toga svi redom primili islam.
Na osnovu iznesenih podataka koji su zabilježeni u relevantnoj historijskoj literaturi, jasno je da je Poslanikovo višešenstvo imalo mnogo dublji smisao od pukog fizičkog zadovoljenja.