Allah je El-Hadi, Onaj Koji upućuje koga On želi i ostavlja u zabludi onoga koga On želi. Uzvišeni Allah kaže: "Allah poziva u Kuću spasa i upućuje na Pravi put onoga koga On želi" (Junus, 25); "Zar pomoći možeš onome kome su njegova ružna djela uljepšana, a i on ih smatra lijepim?! Allah, doista, kome hoće daje da je u zabludi, a na Pravi put upućuje koga hoće" (Fatir, 8).
Uputa je u Allahovoj ruci. Ta činjenica ukazuje nam na to koliko je potrebno da budemo ustrajni u traženju od Allaha da nas uputi na Pravi put.
U kunut-dovi kaže se: "Allahu, uputi nas među one koje si već uputio." (Ebu Davud, br. 1425. Šejh Albani, rahmetullahi alejhi, hadis je ocijenio vjerodostojnim.) A u hadisu, koji prenosi Alija, radijallahu anhu, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Reci: 'Allahu, molim Te za uputu i ustrajnost!'" (Muslim, br. 2725)
Bera, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na dan kopanja hendeka rekao: "Allahu, da nije Tebe, mi ne bismo upućeni bili, ne bismo sadaku dijelili i niti bismo klanjali." (Buhari, br. 3034; Muslim, br. 1803)
Slavljeni Allah upućuje na Pravi put koga On hoće. Ako te tvoj Gospodar ne uputi na Pravi put, bit ćeš od zalutalih na ovom dunjaluku, koji je prepun raznih iskušenja i onih koji te odvraćaju od Pravog puta, poput šejtana, lošeg društva, duše koja navraća na zlo.
Imajući to u vidu, neko je lijepo rekao: "Nije čudno kako je propao onaj koji je propao, već je čudno kako se spasio onaj koji se spasio!" Razlog za to jeste mnoštvo onih koji odvraćaju od Pravog puta, a od Allahove odredbe nema spasa osim onome kome se On smilovao. Uputa je Allahova počast, a ti znaš koliko ti je uputa potrebna, koliko ti je potrebno da te tvoj Gospodar uputi na Pravi put.
Suština Pravog puta
Pravi put je put na kojem nema neravnina, kosina, niti krivina udesno ili ulijevo. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Ostavio sam vas na jasnoj stazi na kojoj su noći svijetle poput dana, i ko s nje skrene, taj je propao." (Ibn Madža, br. 43. Šejh Albani, rahmetullahi alejhi, hadis je ocijenio vjerodostojnim.)
Jednom prilikom Ibn Mesud, radijallahu anhu, upitan je o Pravom putu, pa je rekao: "To je put na čijem nas je početku ostavio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Taj put završava u Džennetu, a s njegove desne i lijeve strane su stranputice." (Abdurrezzak es-San'ani, Tefsirul-Kur'an, 2/223; Ibn Džerir et-Taberi, Džamiul-bejan fi tefsiril-Kur'an, 9/671)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pojašnjavajući ashabima šta je Pravi put, povukao je liniju na pijesku, i još dvije linije s njene desne strane i dvije linije s njene lijeve strane. Zatim je ruku stavio na liniju u sredini i rekao: "Ovo je Allahov put", a onda je proučio ajet: "I doista, ovo je Pravi put moj, njega se držite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova" (el-En'am, 153). (Ibn Madža, br. 11. Šejh Albani, rahmetullahi alejhi, hadis je ocijenio vjerodostojnim.) Uistinu, šejtan čeka u zasjedi na Pravom putu, kako bi odveo čovjeka desno ili lijevo: "'E kao što si me u zabludu zaveo', reče, 'tako ću i ja ljude na Tvom Pravom putu sigurno presretati, pa ću im, doista, i sprijeda, i straga, i zdesna, i slijeva prilaziti, i Ti ćeš ustanoviti da većina njih neće zahvalna biti!'" (el-A'raf, 16--17).
Sebra ibn Ebu Fakih, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Doista šejtan sjedi na putevima sina Ademovog." (Nesai, br. 3134. Šejh Albani, rahmetullahi alejhi, hadis je ocijenio vjerodostojnim.) Šejtan presreće čovjeka na svakom putu kojim pođe, jer želi da ga skrene s puta i odvrati od istine i upute. Uzvišeni kaže: "...pa ću im, doista, i sprijeda, i straga, i zdesna, i slijeva prilaziti, i Ti ćeš ustanoviti da većina njih neće zahvalna biti!" Većina ljudi umre u stanju nevjerovanja i poricanja Allaha, i u stanju nezahvalnosti Allahu: "A većina ljudi, ma koliko ti nastojao, nisu vjernici" (Jusuf, 103).
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, navodi nam još jedan neobičan primjer kojim pojašnjava Pravi put. Nevvas ibn Sem'an el-Ensari, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Allah navodi primjer Pravog puta, koji je s obje strane omeđen zidovima na kojima se nalaze mnoga otvorena vrata, na kojima su spušteni zastori. Na početku tog puta nalazi se pozivalac koji govori: 'O ljudi, svi pođite ovim putem i nemojte s njega skretati!' S gornje strane puta stoji još jedan pozivalac koji, kada neko htjedne da pogleda kroz vrata, kaže: 'Teško tebi, ne gledaj, jer ako to uradiš, ući ćeš kroz vrata!' Ovaj put je islam, dva zida sa strana su Allahove granice, otvorena vrata su Allahove zabrane. Pozivalac na početku puta jeste Allahova Knjiga, a pozivalac s gornje strane puta jeste Allahov opominjač u srcu svakog muslimana." (Ahmed, 4/182--183. Šejh Albani, rahmetullahi alejhi, hadis je ocijenio vjerodostojnim.)
Allah je odredio da opominjač u srcu upozorava muslimana, sprečavajući ga da se oda grijesima. Međutim, kada čovjek ogrezne u grijesima, ovaj opominjač postane izopačen i pokvaren, pa niti poznaje dobro, niti negira zlo. Allah za takve kaže: "Ne, naprotiv! Ono što su radili prekrilo je srca njihova" (el-Mutaffifin, 14). Dakle, njihova srca su prekrivena zbog grijeha i nepokornosti kojima su se odavali.
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Uistinu, kada čovjek učini neki grijeh, na njegovom srcu pojavi se crna mrlja, pa ako ustukne, zatraži oprost i pokaje se, njegovo srce se očisti. A kad se vrati grijehu, ta mrlja se povećava dok ne obuhvati cijelo srce, i to je prekrivanje koje Allah spominje: 'A nije tako! Ono što su radili, prekrilo je srca njihova'." (Tirmizi, br. 3334. Šejh Albani, rahmetullahi alejhi, hadis je ocijenio vjerodostojnim.)
Neobičnim primjerom puta omeđenog zidovima s obje strane Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pojašnjava Pravi put. Taj put jeste islam, a zidovi su Allahove granice, odnosno Njegov šerijat. Uzvišeni je naredio Svojim robovima da budu ustrajni na tom putu i da ne prelaze Njegove granice: "To su Allahove granice, pa ih ne prekoračujte" (el-Bekara, 229). Vrata sa spuštenim zastorima vode ka prekoračenju tih zabranjenih granica: "To su Allahove granice i ne približujte im se" (el-Bekara, 187). U ovom ajetu riječ je o zabranjenim granicama, dok se u prvom ajetu pod granicama podrazumijeva ono što je Allah dozvolio Svojim robovima, uz upozorenje da ne prelaze i ne prekoračuju te granice. Poslanikove riječi: "...a na vratima zastori..." ukazuju na vrata koja odvode u ono što je zabranjeno, a kako su na tim vratima samo spušteni zastori i nema brava i ključeva, ulazak ne zahtijeva bilo kakav trud, isto kao što približavanje zabranjenim stvarima i njihovo činjenje ne zahtijeva puno vremena niti truda.
Kao što na dunjaluku postoji Pravi put, tako i na Sudnjem danu postoji pravi put -- sirat-ćuprija, postavljen iznad Džehennema. Kao što se na dunjaluku tražilo od ljudi da koračaju Pravim putem, tako će biti traženo da pređu preko sirat-ćuprije: "I svaki od vas će do njega stići" (Merjem, 71), tj. stići će do Džehennema. Zatim u nastavku ajeta Uzvišeni kaže: "Gospodar tvoj se, sigurno, tako obavezao! Zatim ćemo one koji su se uščuvali spasiti, a zulumćare ćemo da u njemu na koljenima kleče ostaviti" (Merjem, 71--72). Na putu ka Džennetu nalazi se sirat-ćuprija, koja je tanja od dlake. Postavljena je preko Džehennema, čija se vatra raspaljuje i rasplamsava ispod ljudi. Od ljudi će biti traženo da pređu sirat-ćupriju, i Allah se kune da će se tako zbiti: "I svaki od vas će do njega stići". Svaki musliman duboko je uvjeren da ga čeka prelazak preko sirat-ćuprije, ali nikako ne može biti siguran u to da će uspjeti u tome. Uzvišeni Allah kaže: "Pa ko bude od Vatre udaljen i u Džennet uveden, uspio je. A život na dunjaluku samo je varljivo naslađivanje." (Alu Imran, 185)
Dakle, vjernik ne zna da li će biti od onih koji su uspjeli, spasili se i udaljili od Vatre i zato je potrebno da ustrajno kroči Pravim putem, putem Allahove vjere islama, i da ne skreće ni desno ni lijevo: "Oni koji govore: 'Naš Gospodar je Allah!', i ustraju na Pravom putu, za njih nema straha i ni za čim nek ne tuguju!" (el-Ahkaf, 13).
Omer ibn Hattab, radijallahu anhu, u pojašnjenju Allahovih riječi: "...i ustraju..." kaže: "Ne idu tamo-amo poput lisice" (Ibn Džerir et-Taberi, Džamiul-bejan fi tefsiril-Kur'an, 30/425), što znači da su postojani u kretanju Pravim putem na dunjaluku, pa ih je na Sudnjem danu Allah učinio postojanim na sirat-ćupriji.
Prepreke na Pravom putu
Vjernik koji korača Pravim putem mora znati da se ispred njega nalaze prepreke koje će mu otežati kretanje i spriječiti ga u napredovanju. U pitanju su, precizno rečeno, tri prepreke. U samoj suri el-Fatiha nalazimo veličanstvene smjernice i blagoslovljene upute za sigurno savladavanje ovih prepreka. Učenjaci su u više navrata ukazivali na ove prepreke i upozoravali ljude na njih. Prema stepenu opasnosti, postoje tri prepreke.
Prva prepreka: Pridruživanje sudruga Uzvišenom Allahu -- širk
Druga prepreka: Novotarije u vjeri
Treća prepreka: Nepokornost
Abdullah ibn Mesud, radijallahu anhu, rekao je: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, povukao je jednu liniju, pa je rekao: 'Ovo je Allahov put', a zatim je povukao nekoliko linija s desne i lijeve strane rekavši: 'Ovo su različiti putevi, i na svakom je šejtan koji njemu poziva.' Zatim je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, proučio ajet: 'I doista, ovo je Pravi put moj, pa se njega držite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova; eto, to vam On naređuje, da biste se grijeha klonili' (El-En'am, 153)." (Ahmed, 1/435. Šejh Albani, rahmetullahi alejhi, hadis je ocijenio hasenom -- dobrim.)
Tri su vrste stranputica koje je u ovom hadisu spomenuo Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: put kojim čovjek čini širk Allahu, put kojim čini novotarije u Allahovoj vjeri i put kojim čini nepokornosti i grijehe. Nema sumnje da šejtan najviše voli, smatra najboljim i najviše se zalaže u tome da čovjek krene putem širka, pa ako u tome ne uspije, onda ga navodi na put novotarija, pa ako u tome ne uspije, onda ga poziva na put nepokornosti, a zatim postepeno u druge grijehe.
Ibn Kajjim na to ukazuje u svom djelu Medaridžus-salikin: "Šejtan želi nanijeti čovjeku zlo kroz sedam stvari, predstavljajući mu jednu po jednu. Ukoliko ne uspije navesti čovjeka da učini najveću od njih, prelazi na onu koja slijedi poslije nje. Prvo što želi od čovjeka jeste da učini širk Allahu. Ako ne uspije u tome, želi da čovjek čini novotarije. Postavlja se pitanje: 'Zašto je šejtanu draže činjenje novotarija od činjenja nepokornosti!?' Zato što je onaj koji čini novotarije ubijeđen da je na dobrom putu. Ukoliko mu bude rečeno: 'Pogrešno je to što radiš', neće to prihvatiti. Naprotiv, smatrat će da je to ispravno.
Ali, ako se savjet uputi čovjeku koji je počinio grijeh, on će osjetiti da je pogriješio i da je počinio grijeh, pa će reći: 'Zamoli Allaha da mi oprosti, možda Allah pređe preko toga i oprosti mi.' S druge strane, novotar ne želi prihvatiti savjet, već se bori, brani i ustrajava u novotariji, osim ako Allah ne odredi drugačije, pa ga uputi i učini njegova prsa prostranim da uvidi istinu. Zato je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 'Doista je Allah uskratio pokajanje svakom novotaru.' (Taberani, el-Mu'džemul-evsat, br. 4202. Šejh Albani, rahmetullahi alejhi, hadis je ocijenio vjerodostojnim)."
Grijesi se dijele na male i velike: "I sve, i malo i veliko, u retke je stavljeno" (el-Kamer, 53), tj. zapisano je čovjeku, koji će sve naći u defteru svojih djela na Dan kada bude stao pred Allahom. Uzvišeni kaže: "I Knjiga će biti postavljena i vidjet ćete prestupnike prestravljene zbog onoga što je u njoj. 'Teško nama', govorit će, 'kakva je ovo knjiga, ni mali ni veliki grijeh nije propustila, sve je nabrojala!' I naći će upisano ono što su radili. Gospodar tvoj neće nikome zulum učiniti." (el-Kehf, 49)
Ako šejtan ne uspije navesti čovjeka na veliki grijeh, pokušava ga navesti na mali grijeh. Ako ne uspije ni u tome, onda se trudi predstaviti mu kao prioritet ono što je pohvalno i navesti ga da daje prednost pohvalnim djelima u odnosu na propisana dobra djela i ibadete. Ako ne uspije ni u tome, prelazi na šesti stepen, navodeći čovjeka da se prepusti manje vrijednim djelima. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ukazuje nam na to da postoje stepeni među dobrim djelima, pa kaže: "Iman se sastoji od sedamdeset i nekoliko ogranaka. Njegov najvredniji dio jesu riječi: 'La ilahe illallah! -- Nema drugog boga osim Allaha!', a njegov najniži dio jeste ukloniti s puta ono što smeta prolaznicima." (Buhari, br. 9; Muslim, br. 35. Ovo je Muslimova verzija hadisa.)
Ukoliko ne uspije ni u ovoj, šestoj stvari, prelazi na sedmu, od koje niko nije sačuvan. Da je iko bio pošteđen tog šejtanovog djelovanja, bio bi pošteđen Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. To je uznemiravanje i nanošenje boli čovjeku. Ako šejtan izgubi nadu da će odvratiti čovjeka od dobra, postavi nekoga iz svoje vojske ko će ga uznemiravati i tako bude izložen onome što ga udaljava od Allaha. Iz tog razloga vjernicima je naređeno da jedni drugima preporučuju strpljenje: "...samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje" (el-Asr, 3); "...koji jedni drugima izdržljivost preporučuju i koji jedni drugima milosrđe preporučuju" (el-Beled, 17). Bol i uznemiravanje čovjek teže podnosi od bilo čega drugog, pa čak i oni koji su jakog imana.
Ovo su stvari koje šejtan postepeno želi postići kod čovjeka i na to se ukazuje u riječima Uzvišenog: "'E, kao što si me u zabludu zaveo', reče, 'tako ću i ja ljude na Tvom Pravom putu sigurno presretati, pa ću im, doista, i sprijeda, i straga, i zdesna, i slijeva prilaziti, i Ti ćeš ustanoviti da većina njih neće zahvalna biti!'" (el-A'raf, 16--17).
Šejtan je neprijatelj koji te vidi, a kojeg ti ne vidiš: "On vas, doista, vidi, on i vojske njegove, odakle vi njih ne vidite" (el-A'raf, 27). Šejtan se nalazi na Pravom putu i želi te odvratiti i skrenuti s njega, i navesti te da pođeš krivim putevima koji će te odvesti u provaliju. Allahu se utječemo od prokletog šejtana!
Svaki musliman i muslimanka dužni su da se oprezno postave u pogledu ove tri prepreke: širka, novotarija i nepokornosti, i da se dobro čuvaju da ne krenu putem koji vodi do neke od njih. Kako bi se uspjeli sačuvati, trebaju djelovati prema uputama i smjernicama sure el-Fatiha, ostalih sura iz Kur'ana i sunneta plemenitog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Jednom prilikom neki je čovjek rekao Ebu Hurejri, radijallahu anhu: "Obavijesti nas šta je takvaluk, bogobojaznost", a Ebu Hurejra ga upita: "Jesi li ikada hodao trnovitim putem?" Čovjek odgovori: "Da." "Kako si hodao tim putem?", upita ga Ebu Hurejra, radijallahu anhu, a čovjek reče: "Kad bih naišao na trnje, izbjegavao bih ga, hodajući desno ili lijevo, pazeći da ne nagazim na njega." "E, to ti je takvaluk!", reče mu Ebu Hurejra, radijallahu anhu. (Dželaluddin es-Sujuti, ed-Durrul-Mensur, 1/61)
U ovoj predaji pod trnjem se ne misli na trnje u doslovnom značenju, nego na nešto što je pogubnije i štetnije -- na širk, novotarije i grijehe. Zato, svako onaj koji ide Pravim putem treba se zaštititi od ovih opasnosti i biti oprezan.
Međutim, kako da se čuva onaj koji ne zna čega se treba čuvati? Treba naučiti šta je širk, šta su novotarije, koji su to veliki grijesi, kako bi se zaštitio.
Mnogi ljudi, zbog potpunog neznanja o Allahovoj vjeri, čine određena djela koja su očigledan širk i otvoreno nevjerstvo, kao i novotarije i druga djela koja su u koliziji s Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, sunnetom. Najčešći razlog činjenja nepokornosti i grijeha upravo je neznanje o Allahovoj vjeri. To je razlog što je prva stvar koja se traži u vjeri upravo znanje, jer će na taj način čovjek spoznati svoju vjeru, istinu i uputu. Stoga, traženje znanja dolazi prije riječi i djela. O tome nas obavještava Uzvišeni: "Znaj da nema boga osim Allaha! Traži oprost za svoje grijehe i za vjernike i vjernice" (Muhammed, 19). Imam Buhari, rahimehullah, naveo je ovaj ajet i rekao je: "Uzvišeni Allah prvo je naredio znanje, prije riječi i djela." (Imam Buhari u svom je Sahihu naslovio posebno poglavlje "Znanje prije riječi i djela", 1/37.)
Sve navedeno ukazuje na to da je nužno da čovjek prvo spozna ove tri prepreke kako bi bio oprezan i klonio ih se, ali i kako bi mogao upozoriti i svoju porodicu i druge koji su skloni posrnuću na tom putu. Uzvišeni kaže: "Kad Lukman reče sinu svome savjetujući ga: 'O sinko moj, nemoj Allahu u obožavanju nikoga pridruživati.'" (Lukman, 13)
Ako ne budeš spoznao suštinu i vrste širka, bojati se da jednog dana svom sinu, ako mu kažeš: "O sinko moj, nemoj Allahu u obožavanju nikoga pridruživati", pa te sin upita: "Šta je to širk, koji je Allah zabranio?" -- nećeš znati odgovoriti. Zar ti priliči u ovoj situaciji da ne znaš šta je to širk? Uistinu, poznavati suštinu i vrste širka veoma je bitno i neophodno.
Kada neko počini širk, u većini slučajeva razlog za to jeste njegovo neznanje o širku. Mnoge ljude u ispravnom prakticiranju vjere odvraćaju upravo nejasnoće i nedoumice u pogledu nekih vjerskih pitanja. Zar nije ogromna nesreća da onaj koji se pripisuje islamu podiže ruke, onako kako dolikuje da samo Allahu budu podignute, dozivajući: "O taj i taj, pomozi mi, opskrbi me, izbavi me..."?! Slavljen neka je Allah! Kako takvi ne pomisle na Allaha, na to da samo Njemu trebaju upućivati sve vidove ibadeta i odricati se od širka?! Na ovo čovjeka može navesti samo neznanje o Allahovoj vjeri i preplavljenost nedoumicama i nejasnoćama o vjeri. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Najviše čega se bojim za vas jesu predvodnici koji vode u zabludu." (Ahmed, 6/441. Šejh Albani, rahmetullahi alejhi, hadis je ocijenio vjerodostojnim.)
Šta je to što rade ovi predvodnici? Uljepšavaju ono što je neispravno i lažno, obmanjuju ljude, predstavljajući im zabludu kao uputu. Tako ljude skreću s Pravog puta, navode na širk i novotarije. Otuda čovjek treba biti veoma oprezan.
Širk je najopasniji i najveći grijeh i svaki vjernik treba da dobro nauči sve o njemu. Na opasnost širka ukazuje i Allah u mnogim ajetima. Uzvišeni Allah kaže:
"Allah, doista, neće oprostiti da se Njemu išta u obožavanju pridružuje, a oprostit će sve mimo toga, kome On hoće!" (en-Nisa, 48)
"Ko drugog Allahu u obožavanju pridružuje, Allah će mu ulazak u Džennet zabraniti i boravište njegovo će Džehennem biti; a zulumćarima neće niko moći pomoći." (el-Maida, 72)
"A tebi i onima prije tebe objavljeno je: 'Ako budeš druge Allahu u obožavanju pridruživao tvoja djela će, sigurno, propasti, a ti ćeš među gubitnicima biti.' Nego, Allahu jedino ibadet čini i među zahvalnima budi! Oni pravu Allahovu moć nisu priznavali; a čitava će Zemlja na Kijametskom danu u šaci Njegovoj biti, a nebesa će u desnici Njegovoj smotana ostati. Slavljen je On i uzvišen u odnosu na one koje Njemu u obožavanju pridružuju!" (ez-Zumer, 65--67)
Da li čovjek stvarno priznaje Allahovu moć? Od koga, osim od Allaha, traži pomoć?! Koga moli ako ne Allaha?! Od koga, osim od Allaha, traži potporu i pomoć?! Od koga, osim od Allaha, traži da mu otkloni nevolje i izbavi ga iz iskušenja?!
Uzvišeni kaže: "Onaj Koji se nevoljniku, kad Mu se obrati, odaziva, i Koji zlo otklanja i Koji vas na Zemlji jedne drugima smjenjuje. Zar pored Allaha postoji ijedan drugi bog?! Tako se rijetko prisjećate i pouku primate!" (en-Neml, 62), tj. da se prisjećate i razmišljate o ovim blagodatima, ne biste sebe doveli u situaciju da počinite širk.
Stoga, širk je jedan od najopasnijih grijeha i najveća nepravda: "Širk je, zbilja, zulum veliki" (Lukman, 13). Koji je to zulum veći od upućivanja ibadeta i dove nekome drugom, a ne Stvoritelju?! On je Onaj Koji stvara, Onaj Koji opskrbljuje, Onaj Koji obasipa blagodatima i uzdiže jedne iznad drugih, pa kako je moguće da čovjek doziva i moli nekog drugog, a ne Njega?!
Abdullah ibn Mesud, radijallahu anhu, kazuje: "Upitao sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: 'Allahov Poslaniče, koji je grijeh najveći?', a on reče: 'Da Allahu pripišeš sudruga, a On te je stvorio!'" Obrati pažnju na njegove riječi: "...a On te je stvorio", kojima se ukazuje na to da je Allah stvorio čovjeka ni iz čega i da je to dovoljan dokaz za obaveznost činjenja ibadeta samo Njemu. Stoga, čovjek neće ni moliti, ni dozivati, ni tražiti pomoć od nekog drugog osim od Njega, neće se oslanjati ni na koga drugog osim na Njega, niti će tražiti pobjedu osim od Njega. Čovjek nijedan vid ibadeta neće upućivati drugom božanstvu, ni bliskom meleku, ni vjerovjesniku, ni evliji -- samo Stvoritelj ima pravo da Mu se ibadet čini. Uzvišeni kaže: "Zato ne pripisujte Allahu ortake, a vi znate." (el-Bekara, 22)
Ko su oni koji su na Pravom putu
Oni kojima je podarena blagodat da budu na Pravom putu jesu oni koje Allah spominje u Svojim riječima: "Oni koji su pokorni Allahu i Poslaniku bit će u društvu onih koje je Allah blagodario: vjerovjesnika, onih koji srcem iskreno i u potpunosti vjeruju, šehida i čestitih ljudi" (en-Nisa, 69).
Ako te Allah počastio i usmjerio na ovaj put, onda se ne osjećaj usamljenim, pa makar bio sam, jer je to put na kojem su bili poslanici, iskreni i čestiti vjernici i šehidi.
Riječi Uzvišenog: "...en'amte alejhim... -- ...kojima si blagodati podario..." ukazuju nam na to da je uputa na Pravi put blagodat od Allaha. Da nije te Allahove blagodati, čovjek ne bi mogao poći tim Putem, niti bi njime mogao postojano kročiti. Ovu blagodat Allah daje čovjeku pri kojem se nađu dvije karakteristike: da ima znanje o istini i da postupa u skladu sa znanjem. Znanje upućuje čovjeka, a dobro djelo ga uzdiže.
Ako je čovjek stekao korisno znanje, neophodno je da postupa u skladu sa naučenim. Znanje i postupanje u skladu sa naučenim omogućava čovjeku da postane čvrst i odlučan putnik na Allahovom putu. Prema tome, ljudi se dijele u tri skupine: oni kojima je podarena blagodat, oni na koje se srdžba izlila i oni koji su zalutali.
Skupina kojima je podarena blagodat jesu oni kojima je Allah darovao korisno znanje i ispravna djela.
Skupina onih na koje se srdžba izlila jesu oni kojima je dato znanje, ali ne rade po njemu. Njihova djela i ciljevi su neispravni.
Posljednja skupina, oni koji su zalutali jesu oni koji rade bez znanja. Svi ibadeti i djela koja čine ustvari su zabluda i novotarije. Allah kaže: "Reci: 'Hoćete li da vas obavijestimo o onima koji će u svojim djelima najviše gubitka imati, čiji će trud u životu na ovom svijetu uzaludan biti, a koji će misliti da je dobro ono što rade?'" (el-Kehf, 103--104). Ovaj ajet poziva čovjeka da spozna sebe i da uvidi koliko mu je samo potrebno da ga Allah učini od onih kojima je podarena blagodat, od onih koji su na Njegovom Pravom putu.
Koliko je samo divno da vjernik osjeća veličinu svoje potrebe za Allahom, i ovisnosti o Njemu, i o tome da bude postojan na ovom Putu sve dok ne sretne Allaha Uzvišenog a On zadovoljan njime. Uzvišeni Allah kaže: "...siratal-lezine en'amte alejhim... -- ...na put onih kojima si blagodati podario..." (el-Fatiha, 7). Najveličanstvenija blagodat, najuzvišenija počast i najveće davanje upravo je Allahova uputa -- da te Allah uputi na Pravi put i da ti podari da postojano kročiš njime sve do trenutka kada ćeš se susresti s Njim, a On zadovoljan tobom. U ovim plemenitim ajetima Allah ukazuje na Pravi put i pojašnjava ko su oni kojima je podarena blagodat upute, a zatim ukazuje na one koji skrenuli s Pravog puta.
(Izvor: Min hidajat sure El-Fatiha / Sura El-Fatiha -- putokaz upute i uspjeha)
Autor: Abdurrezzak b. Abdulmuhsin el-Bedr
Prijevod: Eldina Kolić