Sunen Ebu Davuda
Sunen imama Ebu Davuda, Allah mu se smilovao, jedno je od njegovih najpoznatijih djela, a ujedno i hadisko djelo koje zauzima posebno mjesto u islamu.
Značenje sunena
Riječ sunen množina je riječi sunnet i znači: postupak, navika, put koji se slijedi.
Kada je u pitanju terminološko značenje, većina hadiskih eksperata smatra da je sunnet sve ono što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, radio, govorio, šutnjom odobrio, te njegove tjelesne i moralne osobine.
Neki su učenjaci napravili razliku između sunneta i hadisa, pa kažu da je sunnet praksa islamskog društva za vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovih ashaba -- drugova, a hadis se odnosi na radnje, govor, odobrenja, moralne i fizičke osobine Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Kada je Abdurrahman b. Mehdi upitan o Sufjanu b. Ujejni, Evzaiju i Maliku, rekao je: "Evzai je imam u sunnetu, a nije u hadisu, Sufjan je imam u hadisu, a nije u sunnetu, dok je Malik imam i u sunnetu i u hadisu." (Tertibul-medariki, 1/132)
Kada su u pitanju djela koja su nazvana sunenima, onda se taj termin odnosi na knjige u kojima su zabilježeni hadisi spojenih lanaca do Allahovog Poslanika, poredani po fikhskim poglavljima, kao što su namaz, zekat, post, i u ovim knjigama nema hadisa koji su mevkuf (hadis u kojima se riječi, djela i odobrenja pripisuju ashabu). (Er-Risaletul-mustatrefetu, str. 32)
Da bi se jedno djelo nazvalo sunenom, mora ispunjavati sljedeće uvjete:
• da se u njemu bilježe samo hadisi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem;
• da ti hadisi tretiraju fikhske propise;
• i da budu poredani po fikhskim poglavljima (El-Hadisun-nebevijj, str. 199)
Prvi ko je napisao Sunen
Imam Ebu Davud je prvi među učenjacima hadisa koji je napisao ovakvo djelo, iako jedan dio učenjaka kaže da se ne može kategorički ovo tvrditi. Hattabi kaže da niko prije Ebu Davuda, niti poslije njega, nije napisao djelo poput njegovog kada je u pitanju kvalitet bilježenja hadisa o propisima, osnovama znanja i fikhskim propisima. (Mealimus-sunen, 1/11--13)
Islamski učenjaci razišli su se kada je u pitanju redoslijed hadiskih zbirki (sunena) shodno vjerodostojnosti nakon Buharija i Muslima. Neki smatraju da je Sunen Ebu Davuda najvjerodostojnija hadiska zbirka nakon Buharijevog i Muslimovog Sahiha, i tog stava bio je imam Ibn Hadžer. Jedan dio učenjaka smatra da je ipak Sunen Tirmizija autentičniji od Sunena Ebu Davuda, dok ima učenjaka koji su dali prednost Sunenu imama Nesaija, ali o tome će biti riječi u nekom od narednih brojeva, inšallah.
Utvrđivanje imena
Ovo je djelo među muslimanima poznato pod nazivom Sunen Ebu Davuda, a imam Ebu Davud upravo ga je tako i nazvao na nekoliko mjesta u svom pismu koje je poslao stanovnicima Meke, rekavši: "Vi ste me pitali da vam navedem hadise koje sam sabrao u svom Sunenu..." (Risaletu Ebi Davud es-Sidžistani ila ehli Mekka, str. 22)
Na drugom mjestu u istom djelu kaže: "U ovom mom Sunenu ima hadisa koji nisu spojenog lanca prenosilaca..." (Risaletu Ebi Davud es-Sidžistani ila ehli Mekka, str. 30)
Kada je imam Ebu Davud napisao Sunen
Imam Ebu Davud, Allah mu se smilovao, napisao je Sunen u ranoj mladosti, a to potvrđuje činjenica da je, još dok je bio u Bagdadu, podučavao njegove stanovnike hadisima Sunena i oni su ih od njega prenosili.
Iz ovoga se može zaključiti i da je Ebu Davud napisao Sunen prije nego što je nastanio Bagdad, još dok je bio u Tartusu, jer je zabilježeno da je rekao da je napisao Musned dok je bio u Tartusu, te da je uložio mnogo truda u odabiru hadisa i podjeli same knjige na poglavlja. (Tehzibul-esmai vel-lugati, 2/224)
Ebu Davud kaže: "Boravio sam u Tartusu dvadeset godina pišući knjigu Musned. Napisao sam četiri hiljade hadisa, zatim sam pogledao i vidio da su svi ti hadisi sažeti u četiri hadisa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem", pa ih je naveo. (Tarihu Bagdad, 9/57)
Isto ovo predanje prenosi Ibn Dasa, koji kaže da je imam Ebu Davud proveo dvadeset godina u Tartusu pišući Sunen, i naveo je približan broj hadisa u Sunenu.
Nakon što je napisao Sunen, iznio ga je pred imama Ahmeda b. Hanbela, koji ga je pohvalio. (Tarihu Bagdad, 9/55)
Imam Ahmed b. Hanbel preselio je 241. godine po Hidžri, a Ebu Davud je rođen 202. godine po Hidžri. Ako bismo rekli da je pisao Sunen oko deset godina i da ga je pokazao Ahmedu b. Hanbelu malo prije njegove smrti, znači da je imao oko dvadeset i nekoliko godina kada ga je počeo pisati, a Allah najbolje zna.
Sunen u hadiskoj znanosti
Ebu Hamid el-Gazali rekao je: "Sunen Ebu Davuda dovoljan je šerijatskom pravniku kada su u pitanju hadisi o propisima." (Kavaidut-tahdisi, str. 322)
Muhammed b. Mahled kaže: "Kada je Ebu Davud napisao svoj Sunen i pred ljudima ga pročitao, postao je za učenjake hadisa poput mushafa kojeg slijede, a učenjaci njegovog vremana to su mu i potvrdili." (Tehzibul-esmai vel-lugat, 2/224)
Ebu Zekerijja es-Sadži kaže: "Allahova Knjiga je osnova islama, a Sunen Ebu Davuda je ugovor sa islamom." (Ibn Asakir, Tehzib, 6/224)
Rekao je Hattabi: "Sunen Ebu Davuda doista je vrijedna knjiga i nema joj slične kada je u pitanju poznavanje vjere. Prihvaćena je od ljudi općenito, tako da je postala sudac među učenjacima i šerijatskim pravnicima, bez obzira na to kojeg mezheba bili. Za svakog od njih bila je izvor sa kojeg se mogao napojiti... Na nju su se vraćali stanovnici Iraka, Egipta, te stanovnici zapadnih zemalja islamskog svijeta i ostalih gradova, dok su se stanovnici Horasana više vraćali na Buharijev i Muslimov Sahih..." (Mealimus-sunen, 1/10--11)
Rivajeti Ebu Davudovog Sunena
Veliki je broj onih koji su slušali Sunen, čija su nam imena nepoznata i pored toga što su uložili veliki trud u prenošenju hadisa. Ebu Davud je punih četrdeset godina čitao svoj Sunen pred svojim učenicima, što ukazuje na brojnost onih koji su ga čuli. Također, bio je poznati hadiski ekspert u tom vremenu, te su ljudi kod njega ciljano dolazili iz cijelog islamskog svijeta. Na zahtjev tadašnjeg namjesnika nastanio je Basru, kako bi oživio znanje u njoj.
Pored svega spomenutog, najpoznatiji prenosioci Sunena su:
• Ebu Ali Muhammed b. Ahmed b. Amr el-Lu'lui (preselio 333. godine po Hidžri), čiji je rivajet najvjerodostojniji. Nekoliko je puta čuo Sunen od Ebu Davuda, a posljednji put čuo ga je 275. godine kada je Ebu Davud preselio. (Tezkiretul-huffaz, 3/845)
• Ebu Bekr Muhammed b. Bekr b. Abdurrezzak b. Dasa (preselio 346. godine po Hidžri). Ovaj rivajet po svojoj bitnosti dolazi odmah nakon rivajeta Lu'lija i male su razlike između njih (El-Menhelul-azbul-mevrud, 1/19). Imam Sujuti ovaj rivajet smatra najpotpunijim (Tezkiretul-huffaz, 3/852).
• Ebu Seid Ahmed b. Muhammed b. Zijad b. Bišr, poznat kao Ibn Arabi (preselio 340. godine po Hidžri). (Tezkiretul-huffaz, 3/852)
• Ebu Hasan Ali b. Hasan b. Abd el-Ensari (preselio 328. godine po Hidžri).
• Ebu Usama Muhammed b. Abdulmelik er-Ruasi.
• Ebu Salim Muhammed b. Seid el-Dželudi.
• Ebu Amr Ahmed b. Ali b. Hasan el-Basri.
• Ebu Tajjib Ahmed b. Ibrahim el-Ešnani.
• Ebu Isa Ishak b. Musa el-Verrak.
Broj hadisa u Sunenu
Imam Ebu Davud nije napisao uvod u Sunenu, ali je napisao pismo stanovnicima Meke u kojem je opisao svoje djelo, pa ako bi neko rekao da se to pismo može uzeti umjesto uvoda, ne bi u tome pogriješio.
Podijelio je Sunen na knjige -- kitabe, a knjige na poglavlja -- babove, tako da je broj knjiga dosegao 36, kao što su: Kitabut-tahare, Kitabus-salah, Kitabuz-zekah, Kitabul-menasik, Kitabun-nikah, Kitabut-talak itd. Svaki kitab podijeljen je na poglavlja, izuzev tri kitaba u kojima nema poglavlja, a to su: Kitabul-lukata, Kitabul-hurufi vel-kiraati i Kitabul-mehdi. Neki kitabi imaju mnogo poglavlja, kao što je naprimjer Kitabus-salah, koji ima preko tri stotine poglavlja. U Sunenu ima 1889 poglavlja, prema Muhammedu Muhjuddinu Abdulhamidu.
Imam Ebu Davud, kao vrstan hadiski ekspert, znao je veliki broj hadisa. Ebu Bekr b. Dasa kaže: "Čuo sam Ebu Davuda da kaže da je zapisao 500.000 hadisa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem." Ebu Davud o tome kaže: "Od tog broja odabrao sam 4.800 hadisa koje sam uvrstio u ovu zbirku (Sunen)." (Hadis i hadiske znanosti, str. 209)
U pismu stanovnicima Meke imam Ebu Davud rekao je da je nastojao da zabilježi što manje hadisa: "U jednom poglavlju zabilježio sam hadis ili dva iako sam o određenim temama znao više vjerodostojnih hadisa. Učinio sam to da bi djelo bilo korisnije za korištenje i da ne bi bilo preobimno." (Risaletu Ebu Davud, str. 23)
Ukoliko bi naveo dvije ili tri verzije jednog hadisa, to bi uradio jer neka od verzija sadrži ono što nema u prethodnim verzijama. (Risaletu Ebu Davud, str. 23)
Stepen vjerodostojnosti hadisa u Sunenu
Hadiski učenjaci smatraju da je Sunen Ebu Davuda hadisko djelo u kojem se najviše može naći hasen hadisa. (Ulumul-hadis, 33, Tedribur-ravi, 96, El-Baisul-hasis, 41, Tevdžihun-nezar, 150)
Ibn Salah prenosi da je Ebu Davud rekao: "U Sunenu sam zabilježio vjerodostojne hadise i one koji su njima slični i bliski, i slabe hadise, a hadise o kojima nisam ništa rekao -- dobri su, ali su jedni pouzdaniji od drugih." (Ulumul-hadisi, 33)
Ibn Salah osvrnuo se na ove riječi, rekavši: "Shodno ovim riječima, hadisi koji su zabilježeni u Sunenu, a koje ne bilježe Buhari i Muslim, niti ih je ko ocijenio vjerodostojnim, na stepenu su hasen hadisa kod Ebu Davuda." (Ulumul-hadisi, 33)
Ovaj stav Ibn Salaha opovrgao je veliki broj učenjaka nakon njega. Ahmed Šakir kaže: "Stav Ibn Salaha da su hadisi u pogledu čije se vjerodostojnosti nije izjasnio Ebu Davud hasen hadisi upitan je, jer ih nije ocijenio u Sunenu, a na drugom mjestu ocijenio ih je slabim, kao što su Idžabat Ebu Davud lil-Adžuri, tako da za hadise u pogledu čije se vjerodostojnosti nije izjasnio Ebu Davud u Sunenu, a koje je na drugom mjestu ocijenio slabim, nije ispravno reći da su na stepenu hasen -- dobrog hadisa. Naprotiv, takvi hadisi su slabi kod Ebu Davuda. Ova tvrdnja Ibn Salaha njegov je lični stav ili pravilo koje je postavio da potonje generacije nemaju pravo donositi sud o hadisima koji nisu zabilježeni u dva Sahiha i koje niko od hadiskih stručnjaka nije ocijenio vjerodostojnim." (El-Baisul-hasis, 42)
Imam Zehebi navodi da se hadisi zabilježeni u Sunenu mogu podijeliti u šest kategorija:
• "Vjerodostojni hadisi koje su zabilježili Buhari i Muslim, i takvih je oko pola.
• Hadisi koje je zabilježio samo jedan od dvojice šejhova, tj. ili Buhari ili Muslim.
• Hadisi koje nisu zabilježili ni Buhari ni Muslim, a čiji su lanci prenosilaca dobri i nemaju skrivenih mahana.
• Hadisi čiji su lanci prenosilaca dobri i koje su učenjaci prihvatili jer su preneseni u dvije ili više verzija.
• Hadisi slabog lanca prenosilaca zbog manjkavog pamćenja prenosioca, i u pogledu vjerodostojnosti ovakvih hadisa nije se izjasnio Ebu Davud.
• I posljednja kategorija jesu hadisi čija je slabost jasna kada je riječ o prenosiocu hadisa i ovakve je hadise Ebu Davud ocijenio kao slabe, a nekada ih možda nije ocijenio jer je bilo općepoznato da je taj hadis slab i neprihvatljiv." (Kavaidul-hadisi, 232)
Shodno ovome, dā se zaključiti da u Sunenu Ebu Davuda ima slabih hadisa, koje je on ocijenio slabim, ili pak nije, jer je slabost tog hadisa neznatna, ili ga je pak ocijenio slabim na drugom mjestu, kako što je rekao Ahmed Šakir.
Razlog bilježenja slabih hadisa
Ebu Davud je zabilježio slabe hadise u Sunenu iz sljedećih razloga:
• Njegov cilj pisanja Sunena bio je da zabilježi sve hadise koji tretiraju šerijatske propise, u vezi s kojima je neko od učenjaka zauzeo stav.
• Smatrao je da je slab hadis, čija slabost nije velika, preči da se po njemu postupa nego po mišljenju ljudi ili pak analogiji. Ibn Menda kazuje da je čuo Muhammeda el-Baverdija da je rekao: "Nesai je smatrao da treba zabilježiti svaki hadis od prenosioca u pogledu kojeg se hadiski učenjaci nisu jednoglasno složili da ga treba odbaciti. Ovog stava bio je i Ebu Davud, koji je bilježio slabe hadise u nekim poglavljima jer za taj propis ne bi imao vjerodostojni hadis, a i taj hadis je kod njega bio na većem stepenu od mišljenja učenjaka." (Tedribur-ravi, 97)
• Bilježio je slabe hadise čija je slabost velika da bi upozorio one koji su taj hadis uzeli za dokaz, da se po njemu ne može postupati.
Komentari Ebu Davudovog Sunena
Veliki broj komentara Ebu Davudovog Sunena ukazuje na vrijednost ovog djela. Navest ćemo najpoznatije komentare:
• Mealimus-sunen, koji je napisao Ebu Sulejman Hamd b. Muhammed b. Ibrahim b. Hattab el-Busti el-Hattabi (preselio 388. godine po Hidžri). Ovaj komentar je najstariji i najobimniji koji je do nas došao. Ovaj komentar skratio je hafiz Šihabuddin Ahmed b. Muhammed b. Ibrahim el-Makdisi i nazvao ga Udžaletul-alimi min kitabil-mealimi.
• Adedul-mevdudi fi havaši Suneni Ebi Davudi, hafiza Munzirija (preselio 656. godine po Hidžri).
• Šerhus-sunen, Šihabuddina Ahmeda b. Husejna er-Remlija (preselio 744. godine po Hidžri).
• Šerhus-sunen, koji je napisao Kutbuddin Ebu Bekr b. Ahmed el-Jemeni eš-Šafii (preselio 752. godine po Hidžri).
• Mirkatus-suudi ila Suneni Ebi Davud, čiji je autor Sujuti Dželaluddin Ebu Abdurrahman Ebu Bekr (preselio 911. h. g.).
• Fethu-vedudi ala suneni Ebi Davudi, Ebu Hasana Muhammeda b. Abdulhadija es-Sindija (preselio 1138. po Hidžri).
• Avnul-ma'budi šerh suneni Ebi Davud, koji je napisao šejh Šemsulhakk Azimabadi (preselio 1322. godine po Hidžri). Ovaj komentar jedan je od najpoznatijih i najobuhvatnijih komentara.
• El-Menhel-azbul-mevrud šerh suneni Ebi Davud, šejha Mahmuda Muhammeda es-Subkija (preselio 1352. godine po Hidžri), i mnogi drugi.
Studije o Sunenu
Veliki je broj studija o Sunenu, čiji su autori učenjaci iz ranijih generacija, ali i savremenih. Navest ćemo neke od njih:
• Tesmijetuš-šujuh Ebi Davud, Ebu Alije Husejna b. Muhammeda b. Ahmeda (preselio 498. godine).
• Siradžuddin Umer b. Ali b. Mullekin, koji je napisao komentar hadisa koje je zabilježio Ebu Davud, a koji nisu zabilježeni u dva Sahiha.
Sažeci Sunena
• El-Mudžebaa, autora Abdulazima Abdulkavija el-Munzirija (preselio 656. godine po Hidžri). U pogledu naziva ovog djela postoji razilaženje učenjaka. Neki ga nazivaju Muhtesaru Suneni Ebi Davud. U ovom sažetku autor nije navodio lance prenosilaca i veći dio opaski i riječi Ebu Davuda. Na kraju svakog hadisa navodi ko je pored Ebu Davuda ovaj hadis zabilježio identično kao Ebu Davud, i to od autora šest poznatih zbirki mimo Ebu Davuda, a to su: Buhari, Muslim, Tirmizi, Nesai i Ibn Madža, tako da se za ovaj sažetak može reći da je i komentar i sažetak.
• Sažeo ga je i Muhammed b. Hasan b. Alija el-Belhi.
• Et-Tehzib, Muhammeda b. Ebu Bekra b. Ejjuba b. Kajjima (preselio 751. godine po Hidžri).