Od plemenitog ashaba Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Od lijepog islama čovjeka je da ostavi ono što ga se ne tiče!” (Tirmizi, 2487, Ibn Madže, 4111, Muvetta, 1638, Musned, 1737.)
Allahov Poslanik, salavatullahi ve selamuhu alejhi, podučio nas je i ukazao nam na brojne koristi koje nas čine boljim vjernicima, braćom, komšijama. Slijedeći njega, alejhis-selam, približavamo se Allahovoj ljubavi i Njegovom zadovoljstvu. Kaže Uzvišeni Gospodar, azze ve dželle: ''Reci: 'Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!' - A Allah prašta i samilostan je. Reci: 'Pokoravajte se Allahu i Poslaniku!' A ako oni glave okrenu – pa Allah, zaista, ne voli nevjernike.” (Prijevod značenja Ali Imran, 31-32.)
Dakle, slijeđenje i iskazivanje pokornosti Allahovom poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, predstavlja jasan Allahov, tebareke ve te'ala, imperativ upućen ljudima i džinnima. U suprotnom, ko se okrene od upute s kojom je došao Poslanik, njega čeka teška kazna od njegovog Gospodara! Pokoravajući se naredbama ovog ajeta, jasno je da moramo slijediti Allahovog Poslanika u potpunosti, kako u onome što je prakticirao, tako i u onome što je ostavljao, jer se pod slijeđenjem sunneta podrazumijeva prakticiranje određenih djela, a isto tako i ostavljanje nekih drugih!
Riječi Poslanika, salavatu rabbi ve selamuhu alejhi, u ovom hadisu: “Od lijepog islama čovjeka”, ustvari znače “od potpune vjere čovjeka” ili “od potpunog imana čovjeka”. Ovo bi značilo da iman nekog od nas nije uvijek iste jačine i intenziteta, nego jasan išaret da je nekad potpuniji, a nekad manjkav. Čovjekova imanska jačina ili slabost zavisi od njegovih djela, bila djela udova ili djela srca. Vodeći se ovom činjenicom o nestabilnosti imana, veoma je bitno dati na znanje svakom bratu i sestri u islamu, da priroda muslimana mora biti takva da teži savršenstvu vjere. Ukoliko ne težiš savršenstvu svoje vjere, znaj da si se od nje udaljio poput udaljenosti između nebesa i Zemlje, a da nisi ni svjestan toga!
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “... da ostavi ono što ga se ne tiče.” Promišljajući dublje o ovom hadisu, dolazimo do zaključka da je ovaj hadis još jedan u nizu hadisa kojim plemeniti Resul, sallallahu alejhi ve sellem, upućuje svoj ummet na hajr do Sudnjega dana. Kao da nam kaže da se posvetimo onome što će nam koristiti, a ne onome što nas se nikako ne tiče, bez obzira odnosilo se to na vjerski aspekt, ili ulazilo u okvir opće kulture i bontona ili naše profesije.
Allahov Poslanik u drugom hadisu kaže: “Ustraj u onome što ti koristi.” (Sahih Muslim, 6945) Ovo je svojevrstan savjet da iskoristimo vrijeme, znanje koje smo stekli, bez obzira na kojem polju, i sposobnosti koje posjedujemo u hajru i čineći samo ono što nam koristi i što nas se tiče. Nažalost, nerijetko nailazimo na ljude raznih profesija, poput liječnika, inžinjera, mehaničara, pčelara, zidara i sl., koji sebi daju za pravo da govore o Allahovoj vjeri, i to ne o njenim osnovama, nego o pitanjima koja zahtijevaju duga i iscrpna istraživanja. Ovo je pogubno za njihovu vjeru i vjeru onih koji ih slušaju onoliko koliko je pogubno da pacijenta kojem treba raditi operaciju srca, operira automehaničar. Međutim, kada o islamskim pitanjima govori onaj ko nije od ehlul-ilma (poznavalac šerijata), to je višestruko štetnije, jer taj njegov govor neće imati samo dunjalučke, već i ahiretske posljedice, kako za njega tako i za onoga koji ga slijedi. Ono što je najbitnije za ove ljude jeste to da imaju na umu da neće biti pitani za podučavanje ljudi Allahovoj vjeri, jer su i sami nekvalificirani za to, ne zbog toga što nemaju diplomu, već zbog vlastitog neznanja o Allahovoj vjeri. Shodno tome, treba da se držimo zlatnog pravila koje glasi: “Ako svoju dušu ne zaposliš pokornošću Allahu, ona će tebe zaposliti grijesima.” Svaki čovjek koji sebe zaposli hajrom, neće imati vremena za druge ljude niti za stvari koje ga u osnovi ne bi trebale ni interesirati. Svoje vrijeme će ispuniti duhovnim uzdizanjem kroz razne ibadete, stjecanjem korisnog znanja, činjenjem dobrih djela i svrsishodnim i korisnim govorom.
U prilog navedenim pravilima govore i još neki hadise koji su usko vezani za ovu temu. To su hadisi koji temu ''ostavljanja nepoželjne i isprazne prakse i prakticiranja poželjnih i korisnih djela'' zaokružuju u jednu veliku cjelinu.
Muhammed Mustafa, salavatu rabbi ve selamuhu alejhi, rekao je: “Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka govori ono što je dobro ili neka šuti! I ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka bude plemenit prema svome komšiji! I ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka lijepo ugosti svoga gosta!“ (Sahih Muslim, Poglavlje o plemenitosti prema komšiji i gostu, br. 182.; Imam Buhari bilježi isti hadis sa nešto izmijenjenim redoslijedom)
U ovom hadisu, koji upotpunjava prvi spomenuti hadis, Poslanik, alejhis-selam, naređuje nam tri stvari, a prva od njih jeste naredba da govorimo samo ono što je dobro ili da šutimo. Ovdje nalazimo uporište za prethodno pravilo koje kaže da je sunnet prakticiranje određenih djela, a i ostavljanje nekih drugih.
Dakle, Allahov robe, tvoj lijep govor je sunnet, a tvoje ostavljanje ružnog govora je isto tako sunnet i bit ćeš nagrađen i za jedno i za drugo. Ako u određenim situacijima nisi u stanju kazati ništa dobro, onda je potrebno da šutiš! Ovo se posebno odnosi na stanje ljutnje, ogorčenosti i uvrijeđenosti, jer su ta stanja najpogodnija za djelovanje šejtana koji nastoji da nagovori čovjeka da kaže ono što nije dobro. U takvim situacijama, tvoj jezik će vrlo lahko preteći tvoj razum, pa ćeš ogovoriti svoga brata/sestru, izgovorit ćeš riječi koje su nemimet, pretjerat ćeš i potvoriti nekoga. stoga, ako vjeruješ u Allaha i Sudnji dan, govori samo dobro ili šuti!
Jednom prilikom neki je čovjek došao Allahovom Poslaniku i kazao: “Posavjetuj me!”, pa mu je Poslanik odgovorio: “Ne srdi se!” Čovjek je ponovio nekoliko puta: “Posavjetuj me!”, ali je Poslanik svaki put odgovorio: “Ne srdi se!” (Sahih Buhari, Poglavlje o upozorenju na srdžbu, br. 5765; Sahih Muslim, br. 2020.) Brate i sestro, ako vjeruješ u Allaha i Sudnji dan, govori samo dobro ili šuti!
Poslanik, alejhi efdalu salati ve etemmu teslim, rekao je: “Nijedan od vas neće biti pravi vjernik sve dok svome bratu (po vjeri) ne bude želio ono što želi samom sebi.” (Sahihul-Buhari, Poglavlje o imanu, br. 13; Sahih Muslim, Poglavlje o uzimanju halala i ostavljanju sumnjivih stvari, br. 107.)
Nekoliko spomenutih hadisa spada u grupu hadisa koje su muhaddisi svrstali u hadise koji su osnova za islamski odgoj i islamsko ponašanje, i zato ove hadise treba stalno imati na umu i, kao što kažu učenjaci, “uhvatiti” se za njih kutnjacima, tj. stalno brinuti o prakticiranju onoga na što nas oni upućuju! Vidljivo je da svaki od ovih hadisa upućuje na prakticiranje onoga što je dobro, odnosno ostavljanje onoga što je suprotno tome.
Svako ko pokloni svoju pažnju i posveti malo više vremena čitanju ovih hadisa i razmišljanju o njima, osjećajući sjetu u srcu, sa jedne strane, i radost sa druge strane, kazat će: “Sallallahu ve selleme ve bareke alejke, ja Resulellah!” (Neka je Allahov salavat, selam i bereket na tebe, o Allahov Poslaniče!)
Nemoguće je čitati ove hadise a ne osjetiti radost u srcu i ispunjenost u duši što nas je Najmilostiviji Gospodar, subhanehu ve te'ala, počastio da budemo sljedbenici plemenitog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Uporedo s tim, nemoguće je ne osjetiti tugu u srcu i sjetu zbog toga što nismo vidjeli to najbolje Allahovo stvorenje, poslanika Muhammeda, alejhis-salatu ve selam. Teško je ne pustiti suzu shvativši koliku je ljubav i brigu imao prema svojim sljedbenicima, savjetujući nas šta da radimo, a šta da ostavimo, kako da se krećemo, jedemo, spavamo, i sve druge radnje, a sve to kako bi nam pokazao put kojim ćemo zaslužiti Allahovu milost i zadovoljstvo.
Čitajući ove hadise, neminovno je da se sjetimo njegovih riječi u kojima sebe poredi sa čovjekom koji stoji pored vatre u mrkloj noći i tjera mušice koje lete u tu vatru misleći da je ona spas i na taj način hrle u vlastitu propast.
Brate i sestro, ovaj dunjaluk je poput hladovine u koju sjednemo, a koja pomjeranjem sunca brzo nestane. Ovaj dunjaluk je kuća prolaznosti, koja traje poput treptaja oka u vječnosti, zato ga shvati kao bašču na kojoj siješ sjeme, a na ahiretu ćeš brati plodove. Tvoja sjetva na dunjaluku dat će plodove tek na ahiretu, a te plodove neće jesti niko drugi osim tebe. Slijedi smjernice najboljeg roba i poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i dovi Uzvišenom Gospodaru da nas uvede u Džennet, i to u njegove najveće deredže!