U prethodnim tekstovima govorili smo o sunnetu i njegovoj važnosti, o ljubavi ashaba prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovom sunnetu, o periodu zapisivanja hadisa i razlozima pogrešnog razumijevanja sunneta, a u ovom dijelu govorit ćemo o konkretnim pravilima razumijevanja sunneta. Pravila koja ćemo navesti predstavljaju sredstvo u rukama onog ko se bavi istraživanjem hadiskih tekstova, a koja, ukoliko se primijene na pravilan način, olakšat će i, uz Allahovu pomoć, vodit će istraživača ka ispravnom razumijevanju Poslanikovog sunneta.
Ovdje je neophodno ukazati na to da postojanje više rivajeta, odnosno verzija ili lanaca prenosilaca hadisa, pa tako i izraza hadisa, ne znači da je određeni hadis slab niti da određeni prenosilac ima slabo pamćenje. Naprotiv, razloga za postojanje više verzija jednog hadisa može biti mnogo, a mi ćemo ovdje navesti osnovne.
Različite situacije
Jedan od razloga postojanja mnoštva verzija jednog hadisa, pa tako i različitih izraza u hadisu, jeste da je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, određeno pitanje bilo postavljeno više puta, pa je u više navrata odgovarao istim ili sličnim izrazima, što je svakako jedna od mudrosti Uzvišenog.
Primjer za ovo nalazimo u narednom hadisu.
Ebu Mesud el-Ensari rekao je: "Neki je čovjek došao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: 'Ja ne dolazim na sabah-namaz u džamiju zbog toga što nam taj i taj oduljuje namaz.' Nikad nisam vidio Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je, dok se savjetujući ih, obraćao ljudima, bio srdit kao što je bio tada. Rekao je: 'O ljudi, među vama ima onih koji rastjeruju. Ko od vas bude klanjao ljudima, neka skrati (olakša), jer među njima ima starih, bolesnih i onih koji imaju nekakvu drugu potrebu!'" (Muslim, br. 466)
U rivajetu -- verziji Osmana b. Ebu Asa navodi se: "Predvodi ljude u namazu. Ko od vas bude klanjao ljudima, neka skrati (olakša), jer među njima ima starih, bolesnih, slabih i onih koji imaju nekakvu drugu potrebu. A ko bude od vas klanjao sam, neka oduži koliko hoće." (Muslim, br. 468)
Ova razlika u rivajetima ne utječe na propise koje hadis sadrži, niti utječe na pamćenje ili pouzdanost prenosioca.
Veliki broj prenosilaca
Također, jedan od razloga mnoštva verzija ili rivajeta hadisa jeste postojanje velikog broja prenosilaca -- ravija hadisa. Samo u prva tri stoljeća islama naći ćemo na hiljade onih koji su slušali i prenosili hadise Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Postojanje velikog broja prenosilaca hadisa podrazumijeva i eventualno postojanje različitih izraza kojima su prenosioci zapamtili isti hadis. Neki od njih taj su hadis čuli prilikom jednog događaja, a neki možda nekom drugom prilikom. Neki su imali bolje pamćenje pa su hadis zapamtili onako kako su ga čuli, a neki su ga prenijeli prema značenju. Ovdje je bitno spomenuti da učenjaci hadisa -- muhadisi, posebno izučavaju svaki put kojim je određeni hadis prenesen, i to sa ciljem da utvrde koji je od njih najvjerodostojniji.
Neophodno je ukazati na to da hadiski eksperti, nakon što su sakupili sve verzije jednog hadisa, analiziraju svaku riječ tog hadisa. Prilikom analize svakog hadisa, ne samo da se posebna pažnja posvećuje izučavanju teksta hadisa već se sa istom pažnjom analizira i lanac prenosilaca svakog hadisa, što je posebna tema, a koja nije direktno vezana za razumijevanje sunneta. Prilikom analiziranja verzija jednog hadisa može se desiti da se uoče određene različitosti ili blaga odstupanja u izrazima hadisa. Ta odstupanja mogu biti dvojaka:
• odstupanja u nekoliko slova određene riječi, a koja ne mijenjaju značenje hadisa;
• odstupanja cijele riječi, a koja mogu biti rezultat različitosti ibadeta zbog kojih je hadis izrečen, kao što je slučaj u pogledu raznovrsnosti dova ili zikrova.
Pored spomenutih odstupanja, može se desiti da hadiski eksperti utvrde da je u određenom rivajetu hadisa došlo do dodavanja određene riječi u sam tekst hadisa. Ta dodatna riječ može, a i ne mora, da utječe na vjerodostojnost samog hadisa te na propise u hadisu. Da bismo lakše razumjeli kako to izgleda u praksi, navest ćemo sljedeće primjere.
Primjer kada neki dodatak ne utječe na propise sadržane u hadisu
Imam Ebu Davud zabilježio je hadis u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ako neko od vas posti, neka se iftari datulama, jer je u njima bereket. A ako ne bude imao datula, onda sa nekoliko gutljaja vode" (Ebu Davud, br. 2355). Ovaj hadis prenose osmerica hafiza hadisa: Ibn Ujejna, Sevri, Ebu Muavija, Hammad b. Zejd, Šu'ba, Ibn Fudajl, Abdurrahman b. Sulejman i Sabit b. Jezid, i svi ga prenose od Asima el-Ahvela, a on od Rebbaba, a on od Selman b. Amira. Nakon analiziranja svih verzija ovog hadisa, hadiski eksperti uočili su da je imam Ibn Ujejna nakon riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "ako neko od vas posti, neka se iftari datulama" dodao riječi: "jer je u njima bereket". Niko od ostalih prenosilaca nije spomenuo ovaj dodatak osim Ibn Ujejne, iako ovaj dodatak ne utječe na propise sadržane u hadisu.
Primjer kada neki dodatak utječe na propise sadržane u hadisu
Imam Ebu Davud zabilježio je hadis u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Dan Arefata, prvi dan Kurban-bajrama i dani tešrika praznik su u islamu, i to su dani jela i pića." (Ebu Davud, br. 2419)
Ovaj hadis prenosi se od nekoliko ashaba, međutim, samo u ovom rivajetu nalazi se dodatak "dan Arefata". Nakon analiziranja ostalih rivajeta ovog hadisa, hadiski učenjaci došli su do zaključka da su ove riječi greška koja se desila jednom od prenosilaca po imenu Musa b. Ali, koji je ovaj hadis prenio od svog oca.
Ovdje smo se ograničili isključivo na nekoliko primjera kako bismo shvatili važnost sakupljanja svih rivajeta jednog hadisa. Ovim postupkom dolazimo do dodatnog znanja kada je u pitanju određeni hadis, a to znanje će nam umnogome olakšati da razumijemo povod izricanja hadisa, te da na osnovu prikupljenih činjenica izvedemo određene zaključke iz datog hadisa.