Pomaganje Allahove vjere stroga je obaveza svakog muslimana i muslimanke shodno njihovim mogućnostima. Onoga koji pomogne Allaha i Njegovu vjeru, Allah će pomoći na dunjaluku i ahiretu, a onoga koji ne pomogne Allaha i Njegovu vjeru, On neće pomoći ni na dunjaluku ni na ahiretu. Kur’anski termin pomaganje Allaha, Njegove vjere, sadrži počast, podsticanje na činjenje dobra i iskrenost u djelu. Poziv na pomaganje Allahove vjere opće je prirode i obuhvata sve kategorije muslimana i muslimanki. Stoga, fraza “niko me nije pozvao da pomognem Allahovu vjeru” nema mjesta u životu muslimana. Jer, Uzvišeni Allah prije hiljadu i četiri stotine godina pozvao je cijeli islamski ummet i sljedbenike Allahovog Poslanika da pomognu i hizmete Allahovu vjeru i sunnet Njegovog Poslanika.
Kur’ansko pravilo
Veliko kur’ansko pravilo jeste da će Allah pomoći svakoga onoga koji pomogne Allaha, odnosno Njegovu vjeru: “O vjernici, ako Allaha pomognete, i On će vama pomoći...” (Muhammed, 7); “A Allah će sigurno pomoći one koji Njega pomažu…” (El-Hadždž, 40). Na prethodno spomenuto ukazuje sam tekst kur’anskog ajeta, iz ajeta se također razumije da Allah neće pomoći onoga koji ne pomogne Njegovu vjeru.
Značenje pomaganja Allaha
Da li Allah treba nečiju pomoć? Da li treba da Ga pomognu ljudi, meleki, džini ili bilo koje drugo Njegovo stvorenje? Naravno da ne treba. Allah je neovisan od svih svjetova. On je Snažni, Silni i Moćni i nema potrebe za bilo čijom pomoći. Pa zašto se u kur’anskim ajetima spominje pomaganje Allaha, odnosno kakvo je značenje tog izraza?
Islamski učenjaci, naročito mufesiri, komentatori plemenitog Kur’ana, pojasnili su da termin “pomaganje Allaha” označava ustvari pomaganje Njegove vjere na način da se podučimo njenim propisima i da ih praktično primjenjujemo u svakodnevnom životu. Također, pojasnili su da to znači i pomaganje poslaničkog sunneta, pozivanje u islam, odbranu islama, pomaganje muslimana. Riječi učenjaka ukazuje na to da izraz “pomaganje Njegove vjere” obuhvata svako sredstvo ili metodu kojima se pomaže vjera islam i u tom kontekstu obuhvata svaki govor, pisanu riječ, imetak, profesiju i drugo. Učenjak svojim znanjem pomaže Allahovu vjeru, humanitarac svojim humanitarnim radom, poslovan čovjek svojim imetkom, doktor svojim liječenjem, novinar svojim perom, žena muslimanka svojom misijom. I na taj način, hvala Allahu, svako može pomoći Allahovu vjeru shodno svojim mogućnostima i profesiji i vrlo je teško ili čak i nemoguće ostati van ibadeta pomaganje Allahove vjere.
Zašto termin “pomaganje Allaha”?
Kur’anska forma “pomaganje Allaha” ukazuje na počast, podsticanje na činjenje dobra i iskrenost u djelu. Velika je počast određenu stvar pridodati Allahovom plemenitom imenu. Bejtullah, Allahova kuća, Allahova deva pa i pomaganje Allaha ukazuje na veličinu, važnost i počast djela, jer je pridodato Allahovom imenu.
Način izražavanja “pomaganje Allaha” podstiče muslimana i muslimanku na pomaganje vjere islama, odnosno podstiče ih da se natječu u tom plemenitom ibadetu, u njima se budi osjećaj da pomažu Allaha, shodno kur’anskom terminu, i sigurno nema veće i jače motivacije, jer takav način izražavanja jači je i utjecajniji od termina “pomaganje Allahove vjere, poslaničkog sunneta” i slično.
Kur’anski termin “pomaganje Allaha” podstiče na iskrenost u djelu, konkretno u ovom slučaju pomaganje Allahove vjere, odnosno taj plemeniti ibadet zaista mora biti iskreno radi Allaha, a ne radi drugih dunjalučkih ciljeva ili motiva.
Nagrada za pomaganje Allahove vjere
Onoga koji pomogne Allaha, Njegovu vjeru, Allah će pomoći na dunjaluku i ahiretu: “O vjernici, ako Allaha pomognete, i On će vama pomoći...” (Muhammed, 7); “A Allah će sigurno pomoći one koji Njega pomažu…” (El-Hadždž, 40). Izraz “obećana pomoć” naveden je u neodređenom obliku, tako da obuhvata svaki vid pomoći na dunjaluku i ahiretu. Na dunjaluku to može poprimiti oblik pobjede u vjeri, pobjede nad neprijateljem, može se odnositi na imetak, zdravlje, čestitu porodicu i porod, a na ahiretu Allahovo zadovoljstvo i visoke stepene u Džennetu. Pored spomenute pobjede, kao vid nagrade spominje se “i On će vama pomoći i korake vaše učvrstiti” (Muhammed,7). Nakon pobjede, učvrstit će srca strpljenjem, smirenošću i postojanošću. I isto tako učinit će tijela strpljivim u strpljenju, smirenosti i postojanosti (Tefsiru Sa’di), odnosno učvrstit će stopala prilikom borbe, ili, kao što je rečeno, učvrstit će stopala u islamu, na sirat-ćupriji, ili učvršćivanje srca bezbjednošću, tako da učvršćivanje stopala ustvari znači pobjedu i pomoć u ratovima (Tefsiru Kurtubi), ili ojačat će vas i ohrabriti protiv neprijatelja, tako da nećete bježati od njih, čak i ako su oni mnogobrojni, a vi malobrojni (Tefsiru Taberi).
Allahovi pomagači i pomagači Njegove vjere
Kroz dugu historiju čovječanstva i Allahove vjere, od Adema, alejhis-selam, pa sve do našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nailazimo na kategoriju Allahovi pomagači, pomagači Njegove vjere, Njegovih poslanika i vjerovjesnika i njihovog sunneta.
Musa, alejhis-selam, traži od svoga Gospodara da mu podari vezira – pomagača u dostavljanju Objave i poslanice ljudima: “Podaj mi za pomoćnika iz porodice moje Haruna, brata mog; osnaži me njime i učini drugom u zadatku mome...” (Ta-ha, 25–32). Kur’anski termin “vezir” označava pomagača, odnosno onoga koji pomaže u nošenju tereta određene funkcije i misije, a u slučaju Musaa, alejhis-selam, označava teret dostavljanja Allahove vjere i njen hizmet.
Termin havarijini, učenici i pomagači Isaa, alejhis-selam, poznat je svakom muslimanu i Uzvišeni Allah naveo ih je primjerom u koji se ugleda u pomaganju Allahove vjere.
Muhadžiri i ensarije spominjat će se sve do Sudnjeg dana i ušli su u historiju islama, pored svoga jakoga imana, sa požrtvovanjem i hizmetom Allahove vjere: “i siromašnim muhadžirima koji su iz rodnog kraja svoga protjerani i imovine svoje lišeni, koji žele da Allahovu milost i naklonost steknu, i Allaha i Poslanika Njegova pomognu – to su, zaista, pravi vjernici” (El-Hašr, 8). Allahov je sunnet, zakon na ovome dunjaluku, da postoje pomagači Njegove vjere.
Hizmet – pokazatelj jačine imana
Hizmet vjere ukazuje na iskrenost u vjerovanju i na jačinu motivacije. Ukoliko je iman jak, motivacija će biti jača i hizmet intenzivniji. A ukoliko iman bude slab, motivacija će biti slaba i pomaganje i hizmet Allahove vjere neznatan ili nikakav.
Šta to motivira bijelu Evropljanku da bude misionarka u Africi!? Ostavi sve ugodnosti Evrope i provede u prašumama Afrike pet, deset, dvadeset godina i to u vrlo teškim uvjetima za život. Nema sumnje da je njena vjera i ubjeđenje njena motivacija. Pa zašto muslimana njegov iman i ubjeđenje ne mogu motivirati da hizmeti Allahovu vjeru u vrlo lagodnim uvjetima!?
“Niko me nije pozvao”
Često se čuju ovakve i slične fraze: “Niko me nije pozvao da pomognem i hizmetim Allahovu vjeru”. Niko me nije obavijestio, poslao poruku… Ukoliko ne znaš da je obaveza pomoći i hizmetiti Allahovu vjeru, pa to je zaista musibet, a ako znaš, a to ne činiš, pa to je još veći musibet. Uzvišeni Allah, prije hiljadu četiri stotine četrdeset i dvije godine, pozvao je svakoga vjernika da pomogne Njegovu vjeru: “O vjernici, ako Allaha pomognete…” (Muhammed, 7). Pomaganje Allahove vjere vezuje se za iman osobe i sve dok on postoji, postoji i obaveznost pomaganja Allahove vjere. Također, pomaganje vjere dolazi u kontekstu općenitosti, tako da obuhvata sve muslimane shodno njihovim mogućnostima: “A Allah će sigurno pomoći one koji vjeru Njegovu pomažu…” (El-Hadždž, 40). Izraz “one koji vjeru Njegovu pomažu” neodređenog je oblika i obuhvata sve kategorije muslimana i muslimanki.
Štaviše, Božanski imperativ upućen je onima koji vjeruju, da budu Allahovi pomagači: “O vjernici, pomozite Allahovu vjeru (budite ensarullah, Allahovi pomagači)...” (Es-Saff, 14). Potom se navodi uzor u koji se trebamo ugledati: “...kao što su učenici rekli: ‘Mi ćemo pomoći Allahovu vjeru!’ – kad ih je Isa, sin Merjemin, upitao: ‘Hoćete li me pomoći Allaha radi...’” (Es-Saff, 14).
“Nema za mene mjesta”
Polje hizmeta Allahove vjere je prostrano. Načini i metode djelovanja su mnogobrojne i raznolike, štaviše obnavljaju se sa promjenama u načinu života, i svako može naći način da pomogne Allahovu vjeru shodno svojim mogućnostima.
Uzvišeni Allah naveo je primjer naselja u koje je poslao tri Svoja poslanika. Da li uopće pored njih ima prostora za pomaganje vjere? Šta se to može uraditi i doprinijeti mimo njih trojice? Jedan istinski vjernik našao je načina da pomogne Allahovu vjeru na taj način što je potvrđivao istinitost poslanika i podsticao na njihovo sljeđenje: “I s kraja grada žurno dođe jedan čovjek i reče: ‘O narode moj, slijedi one koji su poslani, slijedite one koji od vas ne traže nikakvu nagradu, a na Pravom su putu!’” (Jasin, 20–21).
Jedno malo Allahovo stvorenje, pupavac, iznašao je način da pomogne Allahovu vjeru u ogromnoj Sulejmanovoj, alejhis-selam, vojsci: “...vidio sam da se i ona i narod njezin Suncu klanjaju, a ne Allahu...” (En-Neml, 24). Spomenuta vojska u svome sastavu imala je čete džina, ljudi i ptica, međutim on se uspio upisati u Allahove pomagače i njegovo ime se spominje u Allahovoj plemenitoj Knjizi sve do Sudnjega dana.
Djela, a ne riječi
Pomaganje Allahove vjere zahtijeva konkretna djela, a ne riječi koje ne prati rad. Uzvišeni Allah pojasnio je obaveze naspram poslaničkog sunneta, što je ujedno pomaganje Allahove vjere: “Zato će oni koji budu u njega vjerovali, koji ga budu podržavali i pomagali i svjetlo po njemu poslano slijedili – postići ono što budu željeli” (El-A’raf, 157). Kur’anski ajet pojasnio je obaveze naspram poslaničkog sunneta i to vjerovanje u Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a potom njegovo podržavanje kao i pomaganje i slijeđenje plemenitog Kur’ana, svjetla. U kur’anskom ajetu ne navodi se samo vjerovanje u Poslanika, sallalahu alejhi ve sellem, već i djelovanje u obliku podrške i pomaganja.