Abdullah b. Amr, radijallahu anhuma, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko bude imao četiri svojstva, taj je čisti licemjer, a ko bude imao jedno od tih svojstava, taj i ima jedno svojstvo licemjerstva sve dok ga se ne oslobodi. Ta svojstva su: kada govori – laže, kada obeća – iznevjeri, kada raspravlja – drsko i bestidno govori, i kada sklopi ugovor – pronevjeri ga.” (Buhari i Muslim)
Prenosilac hadisa
Abdullah b. Amr b. As b. Vail es-Sehmi Ebu Muhammed ili Ebu Nusejr ili Ebu Abdurrahman bio je Kurejšija. Primio je islam prije svoga oca, te tako postao jedan od ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Otac mu je primio islam tek nakon Hudejbije, pa je između očevog i njegovog primanja islama bilo 11, 12 ili 13 godina. Prenosi se da mu je bilo ime El-Asi (Nepokorni), pa mu je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, promijenio u ime Abdullah (Allahov rob).
Jedan je od ashaba koji najviše bilježi hadisa od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Zatražio je od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da zapisuje hadise i u trenucima kada je Poslanik, sallallahu aljehi ve sellem, u stanju srdžbe i zadovoljstva. (Ebu Davud, br. 3646)
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, rekao je: “Ne znam nikoga da prenosi od mene više hadisa osim Abdullaha b. Amra. On je zapisivao hadis, a ja nisam” (Buhari, br. 113), a od njega je zabilježeno sedam stotina hadisa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Također, bio je mnogo marljiv u ibadetu, ashab je koji je najviše činio ibadet. Isticao se mnoštvom posta, pa je postio Davudov post; dugim noćnim namazom, učenjem Kur’ana i željom da se udalji od supruge. Saznavši za njegovo stanje, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, pozvao ga je da se pridržava umjerenosti u tim ibadetima.
Imao je veliko znanje. Osim Kur’ana, čitao je i prethodne objave.
Učestvovao je u oslobađanju Šama zajedno sa svojim ocem. Borio se i u Bitki na Jermuku, kao i na Siffinu gdje je bio sa očeve desne strane. Živio je sa ocem sve dok nije umro u Egiptu, nakon čega se Abdullah zaputio u Šam i u njemu boravio sve do Jezidove smrti, a onda je otišao u Meku. Pred kraj života je oslijepio, Allah bio zadovoljan njime.
Oko mjesta i godine preseljenja postoji mnogo različitih mišljenja. Historičari se razilaze u pogledu toga da li je umro u Šamu, ili Egiptu, ili pak u Medini, ili Meki, ili Taifu, 65. ili 68. ili 69. h. g., u svojoj 72. godini života. (Vidjeti: Ibn Hadžer, Isaba, br. 4847; Ibn Abdulberr, El-Istiab, 3/956; Zehebi, Es-Sijeru, 3/79; Ibn Esir, Usdul-gabe, br. 3090)
Izvod hadisa
Hadis bilježe: Buhari, br. 34, 2327, 3007; Muslim, br. 58; Ebu Davud, br. 4688; Tirmizi, br. 2632; Nesai, br. 5020; Ahmed, br. 6768; Ibn Hibban, br. 254; Ebu Avana, br. 40; Bejheki, Es-Sunenul-kubra, br. 18845; Šuabul-iman, br. 4043; i drugi.
Sličan hadis prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, u kojem se kaže: “Tri su znaka licemjera: kada govori – laže, i kada obeća – ne ispuni, i kada mu se nešto povjeri – iznevjeri.”
Ovaj hadis zabilježili su: Buhari, br. 33; Muslim, br. 59; Tirmizi, br. 2631; Nesai, br. 5036; Ahmed, br. 8685; Bejheki, Es-Sunenul-kubra, br. 11458; Šuabul-iman, br. 4465; Begavi, Šerhus-sunna, br. 35; i drugi.
U verziji koju bilježi Muslim kaže se: “...pa makar postio i klanjao i mislio da je musliman.”
Važnost hadisa
Hadis je osnova prilikom govora o licemjerstvu. (Berrak, El-Fevaidul-Mustenbeta, str. 98)
Jedna skupina učenjaka ovaj je hadis smatrala nejasnim, jer se ove osobine mogu naći i kod istinskog muslimana. Islamski učenjaci su složni u pogledu toga da se za osobu koja svojim srcem i jezikom svjedoči islam, te učini navedeno u hadisu, ne kaže da je nevjernik, niti licemjer koji će vječno biti u Vatri. U hadisu se ne misli na licemjera koji pokazuje u javnosti islam, a u svojim grudima krije nevjerstvo, pa Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ovim hadisom nije ciljao na licemjerstvo nevjernika koji će biti vječno u Vatri, u njenim najdubljim slojevima. (Vidjeti: Nevevi, Šerhu Sahihi Muslim, 1/440)
Ebu Isa et-Tirmizi, rahimehullahu teala, prenio je od islamskih učenjaka općenito značenje ovog hadisa, a ono je da se značenje hadisa odnosi na licemjerstvo u djelima. (Tirmizi, br. 2632)
Ima i učenjaka koji kažu da se ovaj hadis odnosi na licemjere za vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. (Vidjeti: Nevevi, Šerhu Sahihi Muslim, 1/440)
Pojašnjenje riječi u hadisu
“Ko bude imao sebi četiri svojstva, taj je čisti licemjer...”, tj. kod koga se nađu sve ove osobine, za njega se može reći da je licemjer. Međutim, ovdje nije riječ o licemjerstvu koje izvodi iz vjere, već je riječ o licemjerstvu u djelima.
“a ko bude imao jedno od tih svojstava, taj i ima jedno svojstvo licemjerstva sve dok ga se ne oslobodi”, tj. za osobu koja bude imala samo jednu od osobina licemjera, ne može se reći da je licemjer, već da se poistovjećuje u toj osobini sa licemjerom sve dok se ne udalji od te osobine.
“kada govori – laže”, tj. mnogo laže, ili uvijek laže, ne zadovoljava se samo s jednom laži, već mu je svojstveno da, kada god govori, uvijek i laže, ili da tako većinom postupa. Takav je slučaj sa svim ostalim navedenim osobinama u hadisu. Dok, ukoliko se ponekad, rijetko, nađe pri njemu neka od spomenutih osobina, tada se ovaj hadis ne odnosi na njega.
“kada obeća – iznevjeri”, tj. svoja obećanja često ili u većini slučajeva ne ispuni.
“kada raspravlja – drsko i bestidno govori”, tj. kada raspravlja o pitanjima koja ga se ne tiču, on se mnogo raspravlja, traži raspravu i nepravedno se raspravlja, poriče sebi ono što mu je obaveza ili pripisuje sebi ono što mu ne pripada.
“kada sklopi ugovor – pronevjeri ga”, tj. kada s nekim sklopi ugovor, ponudi mu sigurnost i zaštitu, ili s drugom osobom sklopi ugovor o nečemu, on to uglavnom prekrši, ne drži se onoga čime se obavezao.
“kada mu se nešto povjeri – iznevjeri”, tj. kada mu se nešto povjeri na čuvanje, kada ga drugi zaduže nekom obavezom, ili preuzme sam na sebe, on to iznevjeri.
“pa makar postio i klanjao i mislio da je musliman”, tj. pa makar i postio i obavljao namaz, ukoliko mu budu svojstvene ove osobine licemjera, on uveliko nalikuje licemjeru.
Komentar hadisa
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorava nas u ovom hadisu na loše osobine kojih nije dostojan istinski musliman. Ove osobine svojstvene su drugim osobama, licemjerima, onima koji nisu iskreni, pa jedno u svojim prsima skrivaju, a drugo u javnosti pokazuju.
Licemjerstvo je jedna od najopasnijih bolesti srca, ako ne i najopasnija. Nijedan vjernik nije zadovoljan da pri sebi ima licemjerstva, međutim, zna se javiti pri njemu a da on i ne primijeti, naročito licemjerstvo u djelima, o kojem je riječ u ovom hadisu.
Neophodno je da se vjernik liječi i od ove vrste licemjerstva jer ona u konačnici vodi do licemjerstva srca, odnosno licemjerstva u ubjeđenju.
Dakle, postoje dvije vrste licemjerstva:
Prva vrsta: Licemjerstvo u ubjeđenju ili veliko licemjerstvo, a to je da čovjek javno pokazuje vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, Njegove knjige, Njegove poslanike i Sudnji dan, a da u sebi skriva ono što se suprotstavlja svemu tome ili nečemu od toga. Ovo licemjerstvo bilo je prisutno kod pojedinih ljudi za vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o čemu su objavljeni kur’anski ajeti u kojima se govori o prezrenosti licemjera i njihovom nevjerstvu i obavještava da ih čekaju najdublji slojevi džehennemske vatre.
Druga vrsta: Nifak u djelima ili malo licemjerstvo, a to je da čovjek javno čini neka djela koja su u suprotnosti sa djelima koja iziskuje iman.
Šejhul-islam Ibn Tejmijja, rahimehullahu teala, rekao je: “Nifak (licemjerstvo) se dijeli kao i kufr (nevjerstvo), pa se često kaže da postoji kufr koji izvodi iz vjere i kufr koji ne izvodi iz vjere, pa tako se kaže i da postoji veći nifak i manji nifak.” (Medžmuul-fetava, 7/524)
Od velikog licemjerstva ili licemjerstva u ubjeđenju jeste i sljedeće:
– Smatrati Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, lažljivcem ili smatrati da je laž nešto od vjere s kojom je došao.
– Prezirati Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili prezirati nešto od vjere s kojom je došao.
– Pokazivati radost i sreću zbog poraza ili nazadovanja islama.
– Pokazivati žalost i prezir usljed napredovanja i širenja islama.
– Biti neuvjeren u obaveznost potvrđivanja istinitosti Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i obaveznosti pokoravanja njemu. (Vidjeti: Seid b. Musfir b. Mufrih el-Kahtani, Akidetu ehlis-sunne vel-džemaati ala dav’il-Kitabi ves-sunneti, str. 65–66)
Od malog licemjerstva ili licemjerstva u djelima jeste i sljedeće:
– Rijaluk, pretvaranje. Ibn Redžeb, rahimehullahu teala, rekao je: “Od najvećih pokazatelja nifaka u djelima jeste da čovjek čini neko djelo i ističe da njime želi dobro, međutim, on ga ne čini ni zbog čega drugog osim kako bi došao do svog prezrenog cilja. Pa, on to radi i prevarom dolazi do svoga cilja. Raduje se svojoj prevari i obmani, a ljudi ga hvale zbog onoga što je u javnosti pokazao. Tako dolazi do prezrenog cilja koji je skrivao u sebi.” (Džamiul-ulumi vel-hikemi, str. 378)
– Laž, pronevjera ugovora, obećanja, emaneta – povjerenih stvari, prelazak svake granice u raspravi, kako se navodi u hadisu Abdullaha b. Amra i hadisu Ebu Hurejre, radijallahu anhum.
Veliko licemjerstvo u ubjeđenju predstavlja jasno nevjerstvo i zbog toga istinskim licemjerima pripadaju najdublji slojevi Džehennema u koje neće ući niko drugi osim njih, zbog opasnosti i štete koju su nanosili vjernicima. Uzvišeni Allah kaže: “Doista će licemjeri biti u najdubljim slojevima džehennemske vatre i ti im nećeš naći pomagača!” (En-Nisa, 145)
Licemjerstvo u ubjeđenju nikako se ne može naći zajedno sa imanom u jednom srcu, jer je ova vrsta licemjerstva u potpunosti suprotna imanu.
Međutim, ako je riječ o malom nifaku, licemjerstvu u djelima, moguće je da se takva osobina nađe u srcu muslimana zajedno sa osnovom imana, jer je ova vrsta licemjerstva veliki grijeh. Ukoliko se čovjek prepusti i ovoj vrsti nifaka, ne bude se borio protiv nje, vrlo lahko ga može odvesti i do velikog licemjerstva i uništiti mu vjeru u potpunosti.
Samo licemjerstvo u djelima ne uzrokuje vječni boravak u Vatri, već je propis manjeg licemjerstva poput propisa velikih grijeha: ukoliko Uzvišeni Allah bude htio, oprostit će njegovom počiniocu, ili će ga kazniti za taj grijeh, a zatim će mjesto njegovog vječnog boravka biti u Džennetu.
Na osnovu prethodnih pojašnjenja malog i velikog licemjerstva, njihovog propisa i primjera, možemo uočiti sljedeće razlike među njima:
• Veliko licemjerstvo izvodi iz vjere, a malo ne izvodi.
• Veliko licemjerstvo poništava sva djela.
• Veliko licemjerstvo predstavlja suprotnost unutrašnjeg i vanjskog uvjerenja, a malo predstavlja suprotnost unutrašnjeg i vanjskog djelovanja bez različitosti u uvjerenju.
• Veliko licemjerstvo vodi u vječnu Vatru, ako osoba umre na njemu.
• Veliko licemjerstvo ne proizlazi od vjernika, a malo može proizaći od vjernika.
• Za veliko licemjerstvo se, u većini slučajeva, onaj ko ga zastupa ne kaje, a ako se pokaje, prilikom suđenja postoji razilaženje oko njegovog pokajanja u vanjštini, jer je to nemoguće znati, pošto se licemjeri uvijek predstavljaju u svjetlu islama.
Poruke hadisa
• Svaka vrsta i osobina licemjerstva je prezrena.
• Glavna karakteristika i obilježje licemjerstva je laž, kao što Uzvišeni Allah i kaže: “A Allah svjedoči da su doista licemjeri lašci!” (El-Munafikun, 1).
• Hadisom se zabranjuju: laž, neispunjavanje obećanja, pronevjera ugovora i svjesno zastupanje laži u diskusiji.
• Shodno prethodnom, obaveza je govoriti istinu, ispuniti obećano, držati se dogovora i težiti istini u svemu, a naročito prilikom diskusije za cilj imati dolazak do istine. U tome je svako dobro, i to su posebne osobine istinskih vjernika.
• Hadis podstiče i na ispunjavanje ugovora koji se dao Uzvišenom Allahu, da ćemo samo Njega obožavati i nikoga Mu ravnim ne smatrati.
• Iz hadisa se može zaključiti da postoje dvije vrste licemjerstva: licemjerstvo u ubjeđenju i licemjerstvo u djelima. Spomenute osobine licemjerstva i radnje licemjera odnose se na licemjerstvo u djelima. U drugom citatu spominje se još jedna osobina, a ona je pronevjera emaneta, onoga što se da na čuvanje.
• Kod koga se nađu sve spomenute osobine, bojati se da licemjerstvo ne uđe i u njegovo srce, pa da postane licemjer i u ubjeđenju.
• Hadis nas podstiče na pribojavanje i čuvanje od licemjerstva.
• Iz hadisa se može zaključiti da se pri jednoj osobi mogu naći islam i licemjerstvo u djelima. To je jedan od temelja vjerovanja sljedbenika sunneta.
• Hadis nas upozorava na poistovjećivanje s licemjerima.
• Hadis je primjer lijepog Vjerovjesnikovog, sallallahu alejhi ve sellem, podučavanja kada je prvo spomenuo broj loših osobina, a zatim prešao na njihovo navođenje kako bi lakše i bolje zapamtio onaj koji sluša ove njegove riječi.
Pravilo iz hadisa
Pravilo u liječenju bolesti: Ko se prepusti nekoj bolesti i ne bude se liječio od nje, ta bolest će ga vremenom i okupirati. Ko ne bude otklanjao kod sebe loše osobine koje su svojstvene nevjernicima i razvratnicima, vremenom će mu postati svojstvene.