Pitamo se čime se onda pravda „stroga i oštra da'va“ prema muslimanima, čime je to Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, ukazao da se nastupa bahato, osorno, grubo, povišenim tonom i vikom, vrijeđanjem muslimana i njihovim omalovažavanjem?! Čime se pravda govor o muslimanima i učenim u njihovom odsustvu, njihovo nazivanje pogrdnim imenima, ismijavanje i omalovažavanje?! Čime se pravda grupašenje i odbrana istomišljenika, pa makar javno griješili, samo zato što imaju iste stavove po određenim pitanjima ili su iz istog džemata? Ili, u najmanju ruku, prešućuju se njihove ružne riječi, postupci i ponašanja, a svi znamo da je šutnja prema prestupniku način odobravanja.
Kada bismo realno sagledali razgovore i sijela koja se vode među muslimanima u ovom našem vremenu, uočili bismo koliko je u njima ogovaranja, prenošenja tuđih riječi, govora o stvarima koje zadiru u čast pojedinca te govora o onome što se ne tiče sagovornika. Rekla-kazala, plasiranje neprovjerenih informacija, beskoristan govor su u većini slučajeva sadržaj naših besjeda i sjedeljki. Naći ćemo muslimana koji nam svojom vanjskom pojavom odmah ukazuje na sljedbenika sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, međutim, kada progovori odmah je spomenuo toga i toga, našao mahanu tome i tome, nekome prigovorio i sl. Time gubi ugled kod ljudi i njihovo povjerenje u njegov govor, čak i njihovo povjerenje u njegovo iskreno slijeđenje onoga na što ukazuje svojom pojavom. Iole obrazovan musliman zna da je Islam kompletan način života, da on ne znači samo puko vanjsko ispoljavanje. Islam je sistem vjerovanja i propisa te načina ponašanja koje iz toga sistema proističe i koje je njegov plod. Stoga je normalno da ljudi očekuju od jednog takvog pojedinca, koji se ogrnuo odorom sunneta, da to vide i na njegovom načinu ponašanja (ahlaku). Ili će neko ustvrditi da je islam samo skup ideoloških dogmi i uvjerenja? Ako ima takvih, zar nikad nisu čuli za riječi Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem: „Zaista su među vama najbolji oni koji su najljepšeg ponašanja (ahlaka).“ (Muttefekun 'alejhi)Neko će upitati: „Zar je sporno kazati nešto o drugome ako je to istina“? Da, SPORNO JE, čak i ako je ono što se kaže istina! Ovdje treba napomenuti da je nekada dozvoljeno spomenuti drugoga a nekada i obavezno, ali samo uz šerijatski opravdan razlog i u tačno preciziranim situacijama. Međutim, mi ovdje govorimo o našim uobičajenim razgovorima, u kojima se bez ikakvog opravdanja spominju drugi muslimani, na način kojim oni ne bi bili zadovoljni, pa makar to bila i istina. Allah, subhanehu ve te'ala, kaže: „..i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga, - a vama je to odvratno -, zato se bojte Allaha, Allah, zaista, prima pokajanje i Milostiv je.“ (Prijevod značenja El-Hudžurat, 12.) Mnogima je veoma teško sputati jedan mali organ, koji može toliko zla donijeti da mnogi nisu toga ni svjesni. Taj organ je jezik, za koji je Ibn Kajjim El-Dževzijje u svome djelu „El-Dževabul-kafi“ kazao: „Čudno je da je neko u stanju da se sačuva hranjenja haramom, zatim od nepravde, krađe, konzumiranja alkohola, gledanja u zabranjeno itd., ali mu predstavlja veliku poteškoću da savlada kretanje jezika! Vidiš čovjeka čija se pobožnost, skromnost i ibadeti navode kao primjer, a on izgovora riječi koje izazivaju Allahovu srdžbu, ne pridavajući im pri tome nikakve važnosti!“ Također, neki muslimani u našem vremenu propagiraju strogost u da'vetu (pozivanju Allahu) i pozivanju na dobro a odvraćanju od zla, te cijene samo takav nastup, pa makar se radilo i o njihovoj braći koju treba posavjetovati. Njihov govor je oštriji od sablje, znaju samo za prijekor i potcjenjivanje svakog ko nije kao oni, a njihov nastup je grub i osoran. Onaj ko postupa suprotno tome, takav je blag, popustljiv, prilagodljiv i kakve mu još sve „epitete“ ne daju! Nažalost, naći ćemo da su takvi često strogi samo prema muslimanima, a prema nemuslimanima blagi i prijazni. Zar to nije izokretanje onoga na što nam je ukazao Allah, subhanehu ve te'ala, u slijedećem ajetu: „Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi su sljedbenici strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom...“ (Prijevod značenja El-Feth, 29.) Naš put treba biti slijeđenje Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, u svim segmentima života, pa tako i u njegovom načinu da'veta, a ne da ga slijedimo parcijalno ili kako se to nekome čini da treba. Zar oni koji se kite „strogošću“ nisu nikada čuli Allahove, subhanehu ve te'ala, riječi koje se odnose na Poslanika Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem: „S Allahovom milošću, ti si blag prema njima; a da si grub i tvrda srca bio, razbježali bi se iz tvoje blizine...“(Prijevod značenja Ali Imran, 159.) U vezi s riječima Uzvišenog: „a da si grub i tvrda srca bio, razbježali bi se iz tvoje blizine“, Ibn Kesir je u svome „Tefsiru“ rekao: „Tj. da si imao ružnu riječ i grubo srce prema njima, oni bi se razbježali od tebe i napustili te. Međutim, Allah ih je oko tebe sakupio, učinio te blagim prema njima, što je omekšalo i njihova srca. U tom smislu, Abdullah ibn Amr kaže:“Ja nalazim svojstva Allahovog Poslanika i u prethodnim knjigama: on nije osoran, niti grub, niti bučan po trgovištima, on na zlo ne uzvraća zlim, nego oprašta i blago postupa!“ Zar nisu čuli kako je postupio Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, sa onim koji je mokrio u džamiji, sa onim koji ga je vukao za ogrtač otpozada, sa mladićem koji mu je došao da mu dozvoli zinaluk... Takvi slučajevi ukazuju na vrhunac blagosti i lijepog odgoja od strane Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. Mogli bismo navesti mnogo slučajeva ovakve vrste, ali to nije tema ovog skromnog teksta. Želim samo konstatovati da neki kao da se pretvaraju da nisu čuli za ovakve slučajeve ili su zaista neznalice. U tom slučaju neka čitaju životopis Allahova Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, a onda i biografije ljudi iz najboljih generacija ovoga Ummeta. Također, Allah, subhanehu ve te'ala, je rekao: „Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što ćete na muke udariti, jedva čeka da pravim putem pođete, a prema vjernicima je blag i milostiv.“ (Prijevod značenja Et-Tevbe, 128.) Pitamo se čime se onda pravda „stroga i oštra da'va“ prema muslimanima, čime je to Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, ukazao da se nastupa bahato, osorno, grubo, povišenim tonom i vikom, vrijeđanjem muslimana i njihovim omalovažavanjem?! Čime se pravda govor o muslimanima i učenim u njihovom odsustvu, njihovo nazivanje pogrdnim imenima, ismijavanje i omalovažavanje?! Čime se pravda grupašenje i odbrana istomišljenika, pa makar javno griješili, samo zato što imaju iste stavove po određenim pitanjima ili su iz istog džemata? Ili, u najmanju ruku, prešućuju se njihove ružne riječi, postupci i ponašanja, a svi znamo da je šutnja prema prestupniku način odobravanja. Takvi slušaju ogovaranje muslimana, prenošenje tuđih riječi, širenje neprovjerenih vijesti i dezinformacija, ali ostaju nijemi na sve to, a neke vidiš i radosne zbog toga. Ibnul-Dževzi je u svome djelu „Telbisu Iblis“ rekao: „Koliko je samo onih koji prešućuju ogovaranje muslimana u svome prisustvu, a to još i razveseli njihova srca. Takav je griješan sa tri aspekta: radost zbog postojanja tog grijeha kod onoga koji se ogovara, osjećaj sreće zbog negativnosti kod muslimana i to što nije upozorio onoga ko „gibeti“, da to nije ispravno.“ Da stvar bude teža i opasnija, često oni koji spominju druge, to umotavaju u omotač vjere ili dobrote. Ibn Tejmijje je u svojim „Fetvama“ (28/237) rekao: „Od njih je i takav koji ogovaranje ubacuje u razne „kalupe“. Ponekad to čini kroz kalup pobožnosti i čestitosti, pa kaže: 'Nemam običaj da ikog spominjem osim po „dobru“, niti volim ogovaranje i laž, „samo“ vas obavještavam o njegovom stanju'. Ili kaže: 'Tako mi Allaha, on je sirot ili dobar čovjek, ali ima „pri sebi“ to i to'. Možda će i kazati: 'Prođimo se njega, nek Allah oprosti i njemu i nama', a time mu je cilj da ga omalovaži i izazove prezir prema njemu. Tako oni ogovaranje stavljaju u „kalup“ čestitosti i vjere pokušavajući time prevariti Allaha kao što varaju ljude. Primjetili smo kod takvih mnoge ovakve i slične postupke.“
Nastaviće se inšaAllah...