Metabolički sindrom i debljina
Tema Naše zdravljeČitanje 3 minute
Ukratko, šta je to ustvari metabolički sindrom, a i pretilost? Metabolički sindrom je skupina metaboličkih poremećaja koji se očituju kao inzulinska rezistencija, nakupljanje masnog tkiva u području trbuha (abdominalna ili centralna pretilost), visoka razina holesterola i povišen krvni tlak.Pretilost predstavlja veliki višak masnog tkiva u tijelu. Komplikacije koje nosi su kardiovaskularne bolesti, dijabetes, mnogi oblici raka, masna jetra, ciroza, osteoartritis, psihološki poremećaji i prijevremena smrt (poslije pušenja drugi vodeći uzrok smrti u svijetu). Dijagnoza se zasniva na indeksu tjelesne mase BMI koji se izračunava iz visine i težine, i opsegu struka. Također treba izmjeriti i krvni tlak, nivo glukoze u krvi natašte i nivoe lipida. Liječenje uključuje multidisciplinarni pristup, tjelovježbu, promjene u prehrani i ponašanju, vrlo često lijekove, ali i hirurški pristup ponekad.Svi navedeni problemi imaju tendencu pojavljivanja u kombinaciji te se smatra da tvore ovaj sindrom. Treba spomenuti uvaženog profesora emeritusa sa Stanford univerziteta dr. Gerryja Reavena koji metabolički sindrom naziva i vodi pod dijagnozom sindrom X i insistira na tome jer sva njegova istraživanja i saznanja ukazuju na to da inzulinska rezistencija nije poseban metabolički poremećaj, a ide uz skupinu tegoba koja uključuje dijabetes tipa II, pretilost, visok tlak, povišenje masnoća u krvi. U Evropi se koristi izraz metabolički sindrom. No, kojim god od ova dva termina ga zvali, treba znati da je najčešće uzrokovan pogrešnim načinom života. Veća izloženost stresu, nepravilna prehrana, manjak tjelesne aktivnosti, pretjeran unos rafiniranih ugljikohidrata, zasićenih masti i trans nezasićenih masnih kiselina koje vode porijeklo od margarina i hidrogeniranih ulja uzrokuju povišen nivo holesterola, triglicerida i inzulina.Kako se na najbolji način uz današnji tempo života boriti sa metaboličkim sindromom?Nakon obroka, zdrav organizam putem metaboličkih procesa razgrađuje ugljikohidrate do glukoze. Prisustvo glukoze potiče gušteraču na izlučivanje hormona inzulina koji je odgovoran za transport glukoze iz krvi do stanica gdje se ona razgrađuje ili skladišti. Ako je energetski unos (previše hrane koju konzumiramo, preobilni obroci) te unos "loših masti i ugljikohidrata" godinama povišen, dolazi do ozbiljnih poremećaja i razina inzulina ostaje hronično povišena. Ćelije postaju neosjetljive na inzulin i relativno mala količina glukoze se razgrađuje, a razina glukoze u krvi ostaje visoka. S dugoročno povišenom razinom glukoze u krvi, rezistencija na inzulin evoluira u dijabetes.Smanjenje tjelesne mase, odnosno smanjen energetski unos, dakle smanjenje veličine obroka i konzumiranje više manjih obroka dnevno bila bi prva mjera u liječenju metaboličkog sindroma protiv kojega se treba boriti istodobno na više nivoa. Smanjenje tjelesne mase u pretilih osoba koje nemaju dijabetes poboljšava iskoristivost glukoze i ujedno poboljšava regulaciju glukoze u onih koji imaju dijabetes. Tjelesna aktivnost, nadalje, sastavni je dio borbe protiv metaboličkog sindroma. Naše zdravlje u našim je rukama i treba da učinimo tako male promjene za velike rezultate i zdrav kvalitetniji način života.