Hatidža bint Huvejlid bila je bogata udovica, poznata i kao ugledan trgovac. Kako bi održala svoj uspješan trgovački posao, Hatidža je zapošljavala muškarce da trguju njezinim imetkom. Čuvši da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, cijenjen kao čovjek koji govori istinu i s velikom pažnjom brine o povjerenom emanetu i odlikuje se plemenitim moralnim osobinama, predložila mu je da otputuje u Šam i trguje njenim imetkom ponudivši mu naknadu veću nego što je nudila bilo kojem drugom trgovcu. Pošto je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, prihvatio ponudu, Hatidža je sa njim na taj put poslala svoga slugu Mejseru. Po povratku sa puta Mejsera joj je ispričao kako je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, uvećao profit.
Hatidža, radijallahu anha, bila je žena plemenitog roda, časna i čestita. Slobodna žena s ogromnim bogatstvom; i mnogi kurejšijski prvaci nudili su joj brak, ali je ona odbijala. No, čuvši od Mejsere o čudesnim stvarima i berićetu kojim je bio obdaren Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, odlučila je da mu ponudi brak.
Blagoslovljeni plodovi ovog braka
Historija ne bilježi da su ovo dvoje plemenitih supružnika imali ijednu svađu, nesporazum i nesuglasicu. Naprotiv, historijski izvori prenose nam samo lijepe vijesti o njihovom međusobnom odnosu: ljubavi, poštovanju, razumijevanju i pažnji. Tu njihovu sreću Allah je uvećao podarivši im lijepo i čestito potomstvo: Kasima, Abdullaha, Zejneb, Rukajju, Ummu Kulsum i Fatimu.
Nakon petnaest godina predivnog bračnog života, našli su se na prekretnici. Plemenita i inteligentna supruga polagala je velike nade u svog supruga. Ona je, kako bilježi Ibn Ishak u svojoj Siri, pričala svom rođaku Vereki o čudesnim znacima koje je Mejsera vidio na putovanju sa njenim mužem u Šam, a Vereka, koji je primio kršćanstvo i provodio vrijeme proučavajući kršćanske i židovske vjerske izvore, kazao joj je: “Hatidža, ako je to tačno, Muhammed je vjerovjesnik ovog ummeta. Znam da će ovaj ummet imati vjerovjesnika i da je ovo vrijeme u kojem se očekuje njegova pojava.”
Imajući to u vidu, Hatidža se prema svome suprugu odnosila s posebnom pažnjom i poštovanjem, pored pažnje i poštovanja koje je i ranije postojalo, a kada ju je obavijestio da je primio Objavu, to je nije začudilo, nego je odmah povjerovala. Štaviše, pomogla mu je da ispita i utvrdi činjenice u vezi sa Objavom.
Ovako o tome navodi Ibn Ishak: “Možeš li mi kazati o tom meleku koji ti dolazi?”, upitala je Hatidža. “Mogu”, odgovorio je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem. “Obavijesti me kad sljedeći put bude prisutan”, rekla mu je Hatidža. Kada mu je Džibril došao, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Hatidža, došao je Džibril.” Tada je Hatidža, radijallahu anhu, zamolila Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da joj sjedne na noge, a potom ga upitala: “Vidiš li ga?” “Da!”, odgovorio je Vjerovjesnik. Potom je Hatidža zamolila da sjedne u njeno krilo, pa kad je sjeo, upitala je: “Vidiš li ga sada?” “Da!”, opet je odgovorio Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem. Tada je Hatidža skinula svoju mahramu i bacila je dok je Vjerovjesnik sjedio u njenom krilu, pa ga je upitala: “A vidiš li ga sada?” Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio je da ga više ne vidi, pa mu je Hatidža rekla: “Raduj se! Tako mi Allaha, to ne može biti šejtan! To je melek!”
Ovim mudrim postupkom Hatidža, radijallahu anha, dokazala je da njenom mužu ne dolazi šejtan, jer šejtan se ne stidi i ne bi pobjegao, za razliku od meleka.
Prva vjernica
Plemenita i vjerna supruga postala je i prva vjernica, zdušno i svim sredstvima pomagala je misiju svoga supruga. Allahovom dobrotom, Hatidža, radijallahu anha, bila je utjeha i smiraj svome suprugu, bila mu je čvrsti stub podrške. Kako god bi ga Kurejšije uznemiravali, u laž utjerivali i poricali njegovo poslanstvo, vraćao se kući u kojoj ga je čekala supruga puna podrške i razumijevanja, supruga koja je činila sve da mu olakša teško breme pozivanja ljudi u Allahovu vjeru, da umanji njegovu bol i tugu zbog postupaka ljudi prema njemu.
O tome koliko je Hatidžina podrška bila važna u Vjerovjesnikovoj davi, Ibn Hadžer u djelu El-Isaba kaže: “Govoreći o početku objave, Aiša je spomenula i to kolika je bila Hatidžina uloga u osnaživanju Vjerovjesnikovog srca za primanje onoga što mu Allah objavljuje. Kada joj je kazao: ‘Bojim se za sebe’, ona mu je rekla: ‘Ne boj se! Tako mi Allaha, tebe Allah nikada neće poniziti!’ Potom ga je podsjetila na njegove moralne vrijednosti, a onda ga je odvela kod Vereke b. Nevfela, koji je u pagansko doba primio kršćanstvo i pisao na hebrejskom jeziku... Hatidža je Vereki rekla: ‘Amidžiću, poslušaj šta ti (Vjerovjesnik) ima reći.’ Nakon što ga je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio o svom slučaju, Vereka mu je rekao: ‘Došao ti je veliki melek koji je dolazio Musau. Kamo sreće da sam mlađi i da doživim kad te tvoj narod bude protjerao.’ ‘Zar će me protjerati?’, upitao je Vjerovjesnik, a Vereka reče: ‘Nikada se niko nije pojavio s ovim s čime si ti došao, a da mu ljudi nisu postali neprijatelji. Ako budem živ kada se to desi, ja ću te pomoći...’”
Nakon ovog razgovora, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, osjetio je dodatni spokoj i vratio se sa svojom suprugom Hatidžom zadovoljan u duši, osokoljena srca.
Podrška davi
Svoj ugled, imetak i sve što je mogla, Hatidža, radijallahu anha, stavila je u službu vjerovjesničke misije svog supruga. Kada su Kurejšije objavili psihološki i ekonomski rat muslimanima, ne pokazujući milost i saosjećanje ni prema djetetu, ni prema starcu i ženi, ne dvoumeći se ni trena, Hatidža, radijallahu anha, pošla je sa svojim suprugom da mu bude saputnik i da mu olakša teret božanske poslanice koju nosi.
Iako u poznim godinama, pošla je sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, s punim entuzijazmom kao da je u cvijetu mladosti, zadovoljna onim što je Allah odredio Vjerovjesniku i vjernicima na putu širenja Njegove vjere. Strpljivo je provela uz Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tri teške godine izolacije, podnoseći glad i sve druge teškoće i patnje kojima su ih izložile Kurejšije; bez riječi negodovanja, bez prigovaranja Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, zbog teških uvjeta života u kojima se našla nakon bogatstva i raskoši.
Nakon tri godine, prekinuta je nepravedna izolacija i muslimani su se vratili svojim kućama i nastavili su sa svakodnevnim životom. Šest mjeseci nakon okončanja izolacije umro je Ebu Talib, a Hatidža je u to vrijeme bila prikovana za postelju, teško bolesna, dok ju je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, obilazio i sa puno pažnje brinuo o njoj. Kako se njena bolest pogoršavala, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, sve je više vremena provodio uz nju.
Vječna uspomena
Vjerovjesnikovi, sallallahu alejhi ve sellem, dani nakon rastanka sa voljenom suprugom, iskrenom vjernicom, bili su ispunjeni tugom rastanka. A rastanak je bio neminovan, jer čovjek na ovom svijetu živi između tuge zbog rastanka i radosti zbog susreta. Prolazilo je vrijeme i nizali su se dani, ali oni su donosili uspomene i sjećanja na prelijepo vrijeme provodeno sa vjernom suprugom, strpljivom mu’minkom, Hatidžom, radijallahu anha. Otišla je Hatidža iz Vjerovjesnikovog života, ali nije otišla iz njegovog sjećanja i najljepših uspomena.
Čak i nakon što se oženio drugim ženama, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, mnogo je spominjao Hatidžu, radijallahu anha, jer su njena velika dobrota i ogromno zalaganje i podrška ostavili dubok trag na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. To je znalo izazvati ljubomoru kod Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, supruga, ali on nije imao namjeru da im time izazove ni najmanju štetu. Poznat nam je slučaj ljubomore Aiše, radijallahu anha. Bila je čestita i odana supruga, ispunjena ljubavlju i nježnim osjećanjima prema svom mužu, ali bi je obuzimala ljubomora kada bi Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuo tu njenu inoču koja ju je pretekla u Vjerovjesnikovom srcu i u njemu zauzela posebno mjesto za čitav Vjerovjesnikov život.
Jedanput je Hatidžina sestra Hala bila u posjeti kod Aiše, pa ju je Vjerovjesnik prepoznao po glasu koji je ličio na glas njegove voljene Hatidže i istog je trena živnulo njegovo srce, a njegov jezik progovorio: “O Allahu, to je Hala!” Aiša, radijallahu anha, nije izdržala da ne kaže: “Zašto se prisjećaš jedne kurejšijske starice koja je davno umrla, a Allah ti je dao bolju od nje.”
Aiša je rekla: “Nikad nisam vidjela da se neko toliko ljuti, kao što se tada naljutio Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao je: ‘Tako mi Allaha, Allah mi nije dao bolju od nje! Povjerovala je u mene kada su drugi odbijali, vjerovala mi je kad su me drugi u laž utjerivali, pomagala me je svojim imetkom kad su drugi čuvali svoj imetak od mene, i Allah mi je s njom podario djecu, a nije sa drugim ženama.’”
Koliko je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, često spominjao Hatidžu i njene vrline, i koliko ju je poštovao i nakon njene smrti, možemo shvatiti i iz riječi Aiše: “Ni na jednu ženu nisam bila ljubomorna kao što sam bila ljubomorna na Hatidžu iako je umrla tri godine prije nego što se Vjerovjesnik oženio mnom, jer sam ga slušala kako je često spominje. Njegov Gospodar naredio mu je da je obraduje kućom u Džennetu, a kada bi zaklao ovcu podijelio bi nešto mesa njenim prijateljicama.”
Hatidža je ispunjavala život Vjerovjesnika i dok je bila živa i nakon što je umrla. Istinu je kazala Aiša “kao da Allah osim nje nije stvorio druge žene”.
Da! Na svijetu nema žene koja je ravna Hatidži po moralu, vrlinama i plemenitosti! Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Hatidža je odlikovana nad ženama mog ummeta, kao što je Merjem odlikovana nad ženama svijeta.” (Hejsemi, Medžmeuz-zevaid)
I rekao je Vjerovjesnik: “Najbolje žene u Džennetu su Hatidža bint Huvejlid, Fatima bint Muhammed, Merjem bint Imran i Asija, žena faraona.” (Medžmeuz-zevaid)
Kada bi zaklao ovcu, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio bi: “Odnesite ovo Hatidžinim prijateljicama!” Jedanput je Aiša prigovorila rekavši: “Hatidža!”, a Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ja sam bio počašćen njenom ljubavlju.” (Muslim)
Tako je čestita majka vjernika, Hatidža, radijallahu anha, zauzela posebno mjesto u srcu Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i srcima svih vjernika do Sudnjeg dana.
Prema djelu: Suver min hajatis-sajabijat, autora Halida el-Akka