Komunikacija je jedna od osnovnih karakteristika svake društvene zajednice. Oduvijek su ljudi razgovarali i komunicirali, ali se danas pojavom velikog broja raznovrsnih sredstava za komunikaciju -- interneta, socijalnih mreža i sl., kao i njihovom dostupnošću širim društvenim slojevima, intenzitet komunikacije znatno povećao, pa je stoga veoma bitno govoriti o pravilima lijepog ponašanja u toku razgovora. Naša savršena vjera islam uređuje sve aspekte života na ovome svijetu, pa tako i pravila komunikacije među ljudima. Kur'an i sunnet prepuni su primjera kakva ta komunikacija treba biti, a mi ćemo ovdje navesti deset najbitnijih pravila komunikacije.
Uvijek govoriti o onome što je korisno
Ovo je zlatno pravilo kada je u pitanju naš jezik i naša komunikacija sa drugim ljudima. Vjernik ne smije biti toliko nemaran da ne vodi računa o tome šta govori i kako govori, ne smije zanemariti činjenicu da svaka riječ koju izusti biva zapisana i da će za sve što kaže biti pitan. Uzvišeni kaže: "Nema kakva dobra u mnogim njihovim tajnim razgovorima, osim kada traže da se milostinja udjeljuje ili da se dobra djela čine ili da se uspostavlja sloga među ljudima" (En-Nisa, 114). Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka govori dobro ili neka šuti." (Buhari i Muslim)
Stoga smo dužni da govorimo samo ono što je dobro i korisno, a da se klonimo beskorisnog i ispraznog govora.
Govor treba biti umjeren i jasan
Prilikom razgovora ne treba da govorimo ni toliko tiho da nas sagovornik ne čuje, niti previše glasno da uznemiravamo drugu stranu, već govor treba odgovarati udaljenosti od sagovornika. Isto tako govor treba biti jasan i razgovijetan bez upotrebe nejasnih termina, bez cinizma i ironije.
Ne govoriti o onome što nas se ne tiče
Od lijepog ponašanja jeste i da ne govorimo o onome što nas se ne tiče, da ne ulazimo u tuđe živote, da ne rješavamo tuđe probleme, zapostavljajući pritom svoj život i rad na samome sebi. Na ovo nam ukazuju riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je rekao: "Od lijepog islama čovjeka jeste da ostavi ono što ga se ne tiče" (Tirmizi). Ovaj hadis, i pored toga što je daif, prema jednoglasnom mišljenju učenjaka, spada u temeljne hadise koji govore o ahlaku.
Ne prenositi sve što se čuje
Jedna od ružnih osobina pojedinih osoba jeste da prenose sve ono što čuju od drugih, bez provjeravanja istinitosti tih informacija, nanoseći na takav način nepravdu mnogim ljudima, jer onaj ko prenosi sve što čuje neminovno će prenijeti i nešto što nije istina, pa i ono što može posijati veliku smutnju među ljudima. Bogobojazan vjernik neće prenositi sve što čuje dok se ne uvjeri u vjerodostojnost toga, zato što je Uzvišeni Allah rekao: "O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite da u neznanju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili pokajete" (El-Hudžurat, 6). Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Čovjeku je dovoljno laži to što prenosi sve što čuje." (Muslim)
Ostaviti raspravu makar bio u pravu i ostaviti laž makar i u šali
Mnogi ljudi prelaze sve granice lijepog ponašanja kada raspravljaju, a mnogi pak izmišljaju i lažu, kako bi bili zanimljivi i poželjni u društvu, čineći tako velike grijehe.
Ostaviti raspravu, od koje nema koristi, pa makar čovjek bio u pravu, kao i ostaviti laž, makar bilo radi razonode i šale, to je odlika iskrenih vjernika i za to će biti lijepo nagrađeni od svoga Gospodara.
Ebu Umama el-Bahili, Allah bio zadovoljan njime, prenosi da je Allahov Poslanik, alejhis-selam, rekao: "Ja garantujem kuću na periferiji Dženneta onome ko ostavi raspravu, pa makar bio u pravu, kuću u sredini Dženneta onome ko ostavi laž pa makar i u šali, i kuću u najvišem dijelu Dženneta onome ko uljepša svoj ahlak." (Hadis bilježi Ebu Davud, a Albani kaže da je dobar u knjizi Sahihul-džami.)
Ostaviti ružan i razvratan govor
Govor je izraz duše, kako se to u narodu kaže. Svako govori shodno onome što nosi u svojim prsima, pa je zato razvratan govor, bestidan govor, vrijeđanje, psovke i slično tome, dokaz slabosti vjerovanja, dok je ostavljanje ružnog i bestidnog govora pohvalna osobina koja bi se trebala naći kod svakog vjernika. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Pravi vjernik, mu'min, ne vrijeđa, ne proklinje, i nije vulgaran i nepristojan." (Tirmizi, vjerodostojan)
Nemoj biti od onih koji puno pričaju
U razgovoru s drugima ne treba puno pričati, ne dajući i ostalim učesnicima u razgovoru priliku da govore. Takva osobina je pokuđena i vjernik je treba ostaviti.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Meni najmrži i najudaljeniji ljudi na Sudnjem danu jesu oni koji su najružnijeg ponašanja, brbljivci, oholi i podrugljivci." (Ahmed, hasen li gajrihi)
Udaljiti se od gibeta i nemimeta
Jedna od najbitnijih osobina koja bi trebala krasiti naša sijela i naše razgovore, a koja nam, nažalost, u većini slučajeva nedostaje, jeste ostavljanje gibeta -- ogovaranja i spominjanja drugih ljudi. Spominjanje ljudi je bolest, a spominjanje Allaha je lijek za naša srca, i to je istina koju bismo svi trebali imati stalno pred očima. Ogovaranje je veliki grijeh, a ono često prelazi i u nemimet -- potvaranje, koje je još veći grijeh. Uzvišeni Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozoravaju nas na opasnost ovih grijeha. Uzvišeni kaže: "I ne ogovarajte jedni druge!" (El-Hudžurat), a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "U Džennet neće ući onaj ko prenosi tuđe riječi" (muttefekun alejhi).
Pristojno slušati sagovornika, ne prekidati ga dok govori, ne ismijavati njegove stavove
U toku razgovora treba slušati sagovornika dok govori i ne prekidati ga sve dok ne završi. Isto tako treba poštovati stavove i mišljenja drugih, i nikako se ne ismijavati s onim što čujemo od njih. Ukoliko se ne slažemo s onim što čujemo, možemo odgovoriti ili ispraviti nešto što nije tačno, ali na lijep način i uz dužno poštovanje. Ukoliko budemo komunicirali na ovakav način, postoji velika vjerovatnoća da ćemo uspjeti nagovoriti drugu stranu da promijeni svoje pogrešno mišljenje ili stav, u suprotnom su šanse veoma male.
Ne tražiti greške i lapsuse
Pojedine osobe dok razgovaraju s drugima samo čekaju da suprotna strana napravi neku grešku, bilo da je gramatička ili u nekim činjenicama, ili pak da naprave neki lapsus, te se nakon toga uhvate za to i počnu je napadati, potcjenjivati, ismijavati i slično, želeći je time diskreditirati i poniziti. Ovo je ružan postupak, koji ne priliči jednom vjerniku, jer takvo nešto stvara neprijatnost i tegobu u prsima kod sagovornika, izaziva neprijateljstvo i mržnju, a sve je to suprotno onome u što nas poziva i čemu nas uči naša lijepa vjera.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naš je uzor u svemu, a u njegovoj komunikaciji sa drugima nikada nećemo naći da nije poštovao sagovornika, da ga je omalovažavao, ismijavao, potcjenjivao i slično tome, već je i u razgovoru sa najvećim neprijateljima islama i muslimana pokazao visok stepen ahlaka i kulture, pa je na i takav način plijenio srca ljudi.