Pomnim izučavanjem Kur'ana i njegovih propisa i zakona, možemo utvrditi da Uzvišeni Gospodar i Stvoritelj, kao Apsolutni Zakonodavac, naređuje i propisuje samo ono u čemu je čista ili preovladavajuća korist za ljude, a zabranjuje samo ono u čemu je čista ili preovladavajuća šteta.
Ovo je ujedno i šerijatsko pravilo koje je izvedeno na temelju kur'anskih propisa i to pravilo obuhvata cjelokupni islamski šerijat -- vjerozakon, kako u onim osnovnim i temeljnim pitanjima života tako i u sporednim, i kako u Allahovim pravima tako i u pravima ljudi.
Sveobuhvatne naredbe i zabrane
Uzvišeni Allah kaže: "Allah, zaista, naređuje pravdu i dobročinstvo i da se bližnjima udjeljuje, a zabranjuje sve ono što je nevaljalo i što je grijeh i nasilje. On vas savjetuje i opominje da biste pouku uzeli." (En-Nahl, 90)
Ovaj ajet nije izostavio nijedan vid pravde i pravičnosti, dobročinstva i dobrih međuljudskih odnosa a da ga nije naredio, niti je izostavio ijednu vrstu ružnih i nevaljalih djela, koja se odnose na Allahova prava ili prava ljudi, a da ih nije zabranio.
U drugom ajetu Uzvišeni Allah kaže: "Reci: 'Gospodar moj naređuje pravednost i samo Njemu se obraćajte kad god namaz obavljate i molite se iskreno Mu vjeru ispovijedajući. Kao što vas je prvi put iz ničega stvorio, tako će vas ponovo proživiti.'" (El-A'raf, 29)
Prethodni ajeti obuhvataju u osnovi sve islamske naredbe i ukazuju na njihovu korist, dobrotu i ljepotu, kao što sljedeći ajet u osnovi objedinjuje i obuhvata sve islamske zabrane i ukazuje na njihovu pogubnost i odvratnost. U tom ajetu Uzvišeni Allah kaže: "Reci: 'Gospodar moj zabranjuje razvrat, i javni i tajni, i grijehe i nepravednu primjenu sile, i da Allahu smatrate ravnim one za koje On nikakav dokaz nije objavio, i da o Allahu govorite ono što ne znate.'" (El-A'raf, 33)
Allahove naredbe -- najveće blagodati za čovjeka
Uzvišeni Allah, nakon što je u sljedećem ajetu naredio čistoću za namaz, kako od male tako i od velike nečistoće, prije svega vodom, a zatim i zemljom, odnosno tejemumom, u slučaju kada nema vode ili zbog bolesti, na kraju ajeta kaže: "Allah ne želi da vam pričini nikakvu poteškoću, već želi da vas očisti i da vam blagodati Svoje upotpuni da biste zahvalni bili." (El-Maida, 6)
Svemudri Zakonodavac u ovom nas ajetu obavještava da su Njegove naredbe, zabrane i zakoni najveće blagodati za čovjeka uopće, kako za ovaj tako i za onaj drugi svijet. Provodeći Allahove naredbe i zakone na ovome svijetu čovjek će ostvariti sreću i blagostanje, a na onome svijetu zbog toga će biti spašen i vječno će uživati u neprolaznim i neprekidnim blagodatima.
Kur'anske zabrane i naredbe kao vrhunac, dobrote, humanosti i ljepote
Uzvišeni Allah u suri El-Isra kaže: "Gospodar tvoj zapovijeda da samo Njemu robujete i da roditeljima dobro činite. Kad jedno od njih dvoje ili oboje kod tebe starost dožive, ne reci im ni: 'Uh!' i ne povikni na njih i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: 'Gospodaru moj, smiluj im se, kao što su oni prema meni milostivi bili kad su me kao dijete podizali. Gospodar vaš dobro zna šta je u dušama vašim: ako budete poslušni -- pa Allah će doista oprostiti onima koji se kaju. Daj bližnjem svom pravo njegovo, i siromahu i putniku namjerniku, ali ne rasipaj mnogo, jer su rasipnici braća šejtanova, a šejtan je Gospodaru svome nezahvalan.' ...Ne ubijajte djecu svoju iz straha od neimaštine, i njih i vas Mi hranimo, jer je ubijati ih doista veliki grijeh. ...I što dalje od bluda, jer to je razvrat, kako je to ružan put! I ne ubijajte nikoga koga je Allah zabranio ubijati, osim kad to pravda zahtijeva... I od imetka siročeta -- što dalje!, osim ako želite da ga unaprijedite... I ispunjavajte obaveze, jer će se za obavezu, zaista, odgovarati. Napunite mjeru kad mjerite na litru i pravo mjerite na kantaru! To je bolje i posljedice su ljepše. Ne povodi se za onim što ne znaš! I sluh i vid i razum, za sve će se to, zaista, odgovarati." (El-Isra, 23--36)
U drugom ajetu Uzvišeni kaže: "I Allahu se klanjajte i nikoga Mu ravnim ne smatrajte! A roditeljima dobro činite, i rođacima, i siročadi, i siromasima i komšijama bližnjim, i komšijama daljnjim, i drugovima i putnicima namjernicima, i onima koji su u vašem posjedu. Allah, zaista, ne voli one koji se ohole i hvališu." (En-Nisa, 36)
Sve ove zapovijedi i zabrane Allahove vrhunac su dobrote, humanosti i ljepote. Sadržavaju i obuhvataju svako dobro, pravdu i samilost i ispunjavanje svih naših obaveza. Također i zabrane koje su sadržane u ajetu su sveobuhvatne zabrane čije je zlo ogromno, a štetnost nesaglediva. Istovremeno, svi ovi šerijatski propisi u ajetima ukazuju na jednu od najvećih nadnaravnosti -- mudžiza Kur'ana i našega Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i dokaz su da je Kur'an zbilja istina i objava od Svemudrog i Sveznajućeg Stvoritelja.
Allah od Svojih robova traži samo dobro i čestitost
Sličan primjer su i ajeti u kojima Uzvišeni Allah opisuje Svoje čestite i dobre robove: "A robovi Milostivog su oni koji po Zemlji mirno hode, a kada ih bestidnici oslove, oni odgovaraju: 'Mir među nama!' i oni koji noći provode Gospodaru svome ničice padajući i stojeći, i koji govore: 'Gospodaru naš, otkloni od nas patnju džehennemsku, jer, zaista, je patnja njegova neprestana. On je, zbilja, ružno prebivalište i boravište', i oni koji, kad udjeljuju, ne rasipaju i ne škrtare, već se u tome sredine drže, i koji se mimo Allaha drugome bogu ne mole, i ne ubijaju one koje je Allah zabranio ubijati, osim kad s pravom zasluže, i ne bludniče. A ko to radi kaznu će naći. Na Sudnjem danu kazna će mu udvostručena biti i vječno će u njoj ponižen ostati, osim onoga ko se bude pokajao i povjerovao i dobra djela bude činio. Takvima će Allah njihova loša djela dobrim zamijeniti, a Allah je Onaj Koji mnogo oprašta grijehe, Samilosni... i koji neistini ne prisustvuju, a kada pored besmislica prolaze, prolaze dostojanstveno, i koji, kada ajetima Gospodara svoga budu opomenuti, ni gluhi ni slijepi na njih ne ostaju i koji govore: 'Gospodaru naš, podari nam radost u suprugama našim i u djeci našoj i učini nas predvodnicima bogobojaznih! Oni će za ono što su trpjeli najuzvišenijim odajama nagrađeni biti i u njima će pozdravom dobrodošlice i selamom biti dočekivani.'" (El-Furkan, 63--75)
U suri El-Mu'minun Uzvišeni Allah također opisuje osobine pravih i istinskih vjernika: "Vjernici će uspjeti, oni koji su u svome namazu skrušeni, i koji ono što ih se ne tiče izbjegavaju, i koji milostinju udjeljuju, i koji ono što ih se ne tiče izbjegavaju, i koji stidna mjesta svoja čuvaju, osim od žena svojih ili onih koje su u posjedu njihovu, oni doista prijekor ne zaslužuju -- a oni koji i pored toga traže, oni u zlu sasvim pretjeruju -- i koji na povjerene stvari i obaveze svoje paze, i koji molitve svoje na vrijeme obavljaju -- oni su dostojni nasljednici, koji će Džennet naslijediti. Oni će u njemu vječno boraviti." (El-Mu'minun, 1--11)
U prethodnim kur'anskim ajetima Uzvišeni i Sveznajući Stvoritelj spominje i navodi osobine Svojih odabranih robova, pravih i iskrenih vjernika, osobine koje su čisto dobro, plemenitost i moralnost.
Kur'an je knjiga uputa za život dostojan čovjeka kao Allahovog roba. U njemu je ponos, uspjeh i slava svakoga ko se čvrsto prihvati Kur'ana i kur'anskih uputa u svome životu. U Kur'anu je sadržan lijek koji će ukrotiti ljudske niske strasti i želje, u njemu je sadržan plan čovjekovog duhovnog odgoja i vaspitanja koje ga spašava od samoponiženja i spuštanja na razinu životinje. U njegovim naredbama i zabranama je ravnoteža koja ne daje čovjeku da ga njegova osjećanja navedu da bude nepravedan i nasilan. U Kur'anu su sadržani najdostojniji i najpotpuniji odgovori na čovjekove potrebe, bez obzira u kojem vremenu i mjestu živio. Prema tome, svi Allahovi propisi, sve naredbe i zabrane, imaju za cilj da usreće čovjeka na oba svijeta i da obezbijede napredak i prosperitet čovječanstva na ovome svijetu. Red, sklad i harmonija života na ovome svijetu ne može se ostvariti bez primjene kur'anskih propisa, zakona i uputa. S obzirom na to da sve Allahove naredbe i zabrane sadrže čistu korist za pojedinca i zajednicu ljudi na oba svijeta, njihovo provođenje i realizacija u praktičnom životu može donijeti samo dobro i korist i za individuu i za kolektiv, dok njihovo zapostavljanje i zanemarivanje može prouzrokovati nered, anarhiju i nepravdu na ovome svijetu, a vječnu nesreću i propast na drugome svijetu.