Menu

Imam Ebu Davud

Tema Velikani ummetaČitanje 8 minuta

Ebu Davud Sulejman b. Eš'as b. Ishak b. Bešir b. Šeddad  b. Amr b. Imran el-Ezdi es-Sidžistani puno je ime Ebu Davuda, prema mišljenju većine biografa (Ebu Davud, hajatuhu ve sunenuhu). Ibn Hadžer navodi da se Imran, peti djed Ebu Davuda, borio na strani Alije b. Ebu Taliba u Bitki na Siffinu (Tehzibut-tehzib, 169). Porijeklo vodi od plemena Ezd, poznatog plemena iz Jemena, dok se odrednica Sidžistani u njegovom imenu veže za pokrajinu Sidžistan, koja se danas većinski proteže kroz Afganistan (Atlasul-hadisin-nebevijjiš-šerif, 13).


Rođenje i odrastanje

Imam Ebu Davud rođen je 202. godine po Hidžri za vrijeme hilafeta Memuna u Sidžistanu (Tezkiretul-huffaz, 2/591). U potrazi za znanjem i hadisom putovao je u skoro sve znanstvene centre toga vremena, od Horasana, Rejja, Iraka, Hereta, Basre i ostalih oblasti i gradova. U Basru je došao 220. godine po Hidžri. Godinu dana kasnije otputovao je u Kufu, a u Bagdadu je bio mnogo puta (Es-Sijeru, 13/204). Boravio je dugo u blagoslovljenom Šamu, na Arabijskom poluotoku. U Šamu, današnjem Tartusu, ostao je punih dvadeset godina. Također je boravio i u Egiptu (Ebu Davud, hajatuhu ve sunenuhuGajutul-maksud, 32). Stjecao je znanje pred učenjacima Iraka, Horasana, Šama, Egipta i Arabijskog poluotoka. Dok je boravio u Bagdadu, došao mu je Ebu Ahmed el-Muvvefek, namjesnik Basre, i tražio od njega da se nastani u Basri ne bi li na taj način privukao one koji putuju svijetom u potrazi za znanjem, nakon što je Basra napuštena i ljudi iz nje prognani za vrijeme fitne crnih robova u Iraku. Dok je boravio u Basri, često je odlazio do Bagdada. (Ebu Davud, hajatuhu ve sunenuhuFaslul-hitabi fiz-zuhdi ver-rekaik vel-adabi, 1143; Es-Sijeru, 13/204)

Šejhovi imama Ebu Davuda

Imam Ebu Davud stjecao je znanje i hadise učio od najpoznatijih učenjaka tog vremena, a njihov je broj premašio tri stotine učenjaka. (Tehzibut-tehzib, 4/172) Najpoznatiji učitelji imama Ebu Davuda bili su: imam Ahmed b. Hanbel, Jahja b. Mein, Ali b. Medini, Kutejba b. Seid, Jahja b. Seid el-Kattan. Pored ovih učenjaka, hadise je uzimao od sljedećih učenjaka: Muslima b. Ibrahima, Abdullaha b. Redžaa, Ebu Velida et-Tajalisija, Musaa b. Ismaila, Seida b. Sulejmana el-Vasitija, Hasana b. Rebija el-Buranija, Ahmeda b. Junusa el-Jerbua, Ahmeda b. Ebu Eš'asa, Jezida b. Abdu Rabbiha, Ibrahima b. Beššara er-Remadija, Ibrahima b. Musaa el-Ferraa, Halefa b. Hišama i ostalih. (Es-Sijeru, 13/221)

Učenici imama Ebu Davuda

S obzirom na to da je imam Ebu Davud u posljednje vrijeme svoga života živio u Basri u kojoj je dugi niz godina prenosio svome djelu Sunen, imao je veliki broj učenika. Tim kružocima prisustvovao je veliki broj učenika iz cijelog islamskog svijeta, tako da su iz njih ponikli veliki učenjaci među kojima su najpoznatiji: Ebu Isa Muhammed et-Tirmizi, Ahmed b. Eš'as en-Nesai, Ebu Avana Jakub b. Ishak el-Isfirajini, Husejn b. Idris el-Herevi, Ebu Usama Muhammed b. Abdulmelik, jedan od prenosilaca Sunena, Ebu Tajjib Ahmed b. Ibrahim, također jedan od prenosilaca Sunena, Muhammed b. Eš'as, brat imama Ebu Davuda, i mnogi drugi.

Mezheb imama Ebu Davuda

Imam Ebu Davud pripadao je hanbelijskom mezhebu, kako navodi veliki broj izvora. Ebu Ishak er-Razi spomenuo ga je u svojoj knjizi Tabekatul-fukaha i to u skupini pravnika mezheba imama Ahmeda b. Hanbela, a spomenuo ga je i Ibn Ebu Ja'la u knjizi Tabekatul-hanabila (Ebu Davud, hajatuhu ve sunenuhuTabekatul-hanabila, 159--160). Mnogo je šerijatskih propisa koje je imam Ebu Davud prenio od imama Ahmeda b. Hanbela, čak je i napisao fikhsko djelo hanbelijskog mezheba koje je nazvao Mesailul-imami Ahmed. Zehebi je rekao: "Pored toga što je Ebu Davud bio imam u hadisu i hadiskim disciplinama, bio je jedan od velikih šerijatskih pravnika, a njegova knjiga je dokaz za to. Bio je jedan od vrsnih učenika imama Ahmeda, dugo je prisustvovao njegovim kružocima, pitao ga o preciznim šerijatskim pitanjima, a i putu ispravnih prethodnika po pitanju vjerovanja i odbacivanju apologetike." (Es-Sijeru, 13/204)

Krasile su ga lijepe moralne vrline, oporučivao je ljudima bogobojaznost. Bilježi se da mu je došao tadašnji namjesnik Basre i tražio od njega tri stvari, a kada ga je  Ebu Davud upitao koje su to tri stvari, on mu reče: "Prva je da dođeš u Basru, da se u njoj nastaniš i podučavaš ljude hadisu. Druga je da mojoj djeci preneseš Sunen, da ga čuju od tebe, a treća da za njih napraviš poseban kružok, da namjesnikova djeca ne sjede da običnom djecom." Tada mu imam Ebu Davud odgovori: "Prve dvije mogu ti ispuniti, a treću ne, jer su ljudi po pitanju znanja isti." (Es-Sijeru, 13/204--221)

Ebu Davud među učenjacima

Imam Ebu Davud, Allah mu se smilovao, uživao je veliki ugled kako među učenjacima svoga vremena tako i do današnjeg dana. Učenjaci su se pohvalno izražavali o njemu, njegovom znanju i njegovim djelima. Musa b. Harun rekao je: "Moral Ebu Davuda na dunjaluku oslikavao se kroz hadis (tj. ličio je na moral Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem). Nisam vidio boljeg čovjeka od njega" (Muhtesaru tarihi Dimešk, 196). Ebu Hatim b. Hibban rekao je: "Bio je prvak u fikhu, znanju, hifzu, pokornosti, bogobojaznosti..." (Es-Sijeru, 13/204--221). Ibn Menda kaže: "Četiri učenjaka izdvojila su vjerodostojne hadise od onih sa nedostacima: Buhari i Muslim, a nakon njih Ebu Davud i Nesai." (Es-Sijeru, 14/135) Imam Hakim rekao je: "Ebu Davud je imam u hadisu svog vremena." (Es-Sijeru, 14/204). Imam Šemsuddin Zehebi rekao je: "Došlo je do nas da je Ebu Davud bio jedan od poznatih učenjaka, čak su neki učenjaci rekli za njega da je sličio Ahmedu b. Hanbelu u slijeđenju sunneta i ponašanju, a Ahmed je sličio Vekiu, a Veki je sličio Sufjanu, a Sufjan je ličio na Mensura, Mensur na Ibrahima, Ibrahim na Alkamu, Alkama na Abdullaha b. Mesuda, a Alkama je rekao da je Abdullah b. Mesud ličio mnogo na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem." (Tezkiretul-huffaz, 128)

Djela imama Ebu Davuda

Imam Ebu Davud, Allah mu se smilovao, napisao je veliki broj djela iz hadisa i hadiskih disciplina. Njegovo najpoznatije djelo jeste Sunen, u kojem je sabrao hadise Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Pored Sunena, napisao je i druga djela, kao što su:

•  El-Merasil, djelo u kojem je sabrao mursel-predaje. Murselom se naziva hadis koji tabiin prenosi od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a ne spomene ime ashaba.

•  Mesailul-imami Ahmed -- fikhsko djelo u hanbelijskom mezhebu poredano po fikhskim poglavljima. U ovoj knjizi Ebu Davud navodi pitanja koja su upućena imamu Ahmedu i njegove odgovore.

•  En-Nasihu vel-mensuhu -- knjiga koja govori o derogiranim i derogirajućim kur'anskim propisima.

•  Risaletu Ebi Davud ila ehli Mekkeh -- pismo koje je poslao imam Ebu Davud stanovnicima Meke u kojem je govorio o svom djelu Sunen.

•  Ez-Zuhd.

•  Kitabul-ba'si ven-nušur, knjiga koja govori o proživljenju na Sudnjem danu.

•  Sualat Ebi Davud es-Sidžistani lil-imam Ahmed ibn Hanbel fir-ruvat -- djelo u kojem je zapisao riječi imama Ahmeda o prenosiocima hadisa o kojima ga je Ebu Davud pitao.

•  Kitabul-kader -- knjiga koja govori u vjerovanju u određenje dobra i zla, u kojoj imam Ebu Davud odgovara onima koji su zalutali s pravog puta u ovim pitanjima.

•  Delailun-nubuvveti.

•  Et-Teferrudu fis-suneni.

•  El-Mesailul-letti halefe alejha el-imamu Ahmed.

•  Musnedu Malik.

•  Ashabu Šu'ba.

•  Fadailul-ensar.

•  Ahbarul-havaridž.

•  Ed-Duau.

Smrt imama Ebu Davuda

Imam Ebu Davud, Allah mu se smilovao, preselio je 16. ševvala 275. godine po Hidžri u Basri. Oporučio je da ga ogasuli Hasan b. Musenna, a ako on ne bude mogao, onda neka pročitaju u Sunenu hadis Sulejmana b. Harba koji prenosi od Hammada b. Zejda o tome kako se gasuli i neka nekoga poduče da ga ogasuli. Ukopan je u Basri pored mezara Sufjana es-Sevrija, Allah im se smilovao. (Es-Sijeru, 13/204--221;  Tehzibut-tehzib, 170--171; Ebu Davud, hajatuhu ve sunenuhu)