Korak u dvadeseto stoljeće obilježava proces izgradnje i svojevrsne zloupotrebe političkih ideologija i doktrina. Prije nego što se upustimo u same negativne utjecaje komunističke ideologije i doktrine na kompletno društvo, a posebno na muslimane, na nama je da se upoznamo sa općom definicijom ideologije i doktrine. Ideologija je sistem ideja izražen u svim oblicima društvene svijesti (u moralu, pravu, politici, nauci, vjeri, umjetnosti) karakterističan za određeno vrijeme ili određenu društvenu grupu.
Zbog negativnog utjecaja na društvo, posebno komunističke ideologije, ideologija će se u ovom tekstu razmatrati kroz negativno vrijednosno obilježje, u kom smislu označava iskrivljenu, neistinitu svijest, odnosno iskrivljenu sliku stvarnosti prilagođenu nečijim vrijednostima i interesima.
U politici, ideologija predstavlja primijenjeno mišljenje, ukupnost pojmova i konstrukcija u različitim oblicima svijesti, usmjerenih na direktno ostvarivanje i praktično djelovanje, ali i pogrešno ili ekstremno shvatanje i tumačenje određene ideje (u frazama: "zadojen ideologijom", "zaslijepljen ideologijom" i sl.). Pojam doktrina označava učenje, učenost, ideologiju; skup prihvaćenih sudova, principa i teorija neke filozofske škole, religije, pokreta i slično. Također, i doktrina će se iz gore navedenog razloga posmatrati u negativnom kontekstu. Doktrinarstvo je slijepo pristajanje uz neko nekritičko učenje, pseudonaučnu tezu ili teoriju, odnosno stav i stavovi koji ne odgovaraju stvarnosti ili se zasnivaju na nekritičkom stavu. Osoba koja fanatično i nekritički zastupa i brani određene teorije ili učenja bez obzira na njihovu održivost i proturječnost činjenicama, stvarnosti, razumu i kritičkom argumentu, zove se doktrinar.
Od ideje za društvo i društvenu jednakost do likvidacione prakse
Manifest Komunističke partije ili Komunistički manifest prvi put je objavlјen 21. februara 1848. godine i predstavlјa jedan od najutjecajnijih svjetskih političkih traktata. Napisali su ga osnivači teorije komunizma Karl Marks i Fridrih Engels. Ovaj manifest postavio je cilјeve i program Saveza komunista, prve marksističke međunarodne organizacije. Manifest predlaže pravac djelovanja radi podizanja proleterske revolucije i svrgavanja kapitalizma i konačnog kreiranja besklasnog društva. Manifest Komunističke partije poslužio je mnogim diktatorima kao inspiracija u njihovim stremlјenjima da "stvore" neki bolјi svijet, odnosno u uspostavlјanju savršenog društvenog sistema − komunizma. Tako je, naprimjer, Stalјin, uspostavlјajući komunistički sistem vladavine, u smrt poslao od 6 do 20 miliona lјudi. I u tadašnjoj SFRJ, državi u kojoj je rođen veliki broj nas ili naših roditelja, osjetio se taj komunistički plamen reforme društva, koji ni dan-danas u potpunosti nije iskorijenjen. Smatra se da je komunistički režim u Jugoslaviji ubio od 80.000 do 100.000 ljudi, ali arhive još uvijek nisu u potpunosti istražene. To je još uvijek tabu tema, u skoro svim bivšim republikama, a posebno u Srbiji. (Vidi: Cvetković S., Arhiv krije dokumenta koja bi uzbudila duhove)
Međutim, komunizam u Jugoslaviji nije odgovoran samo za smrt lјudi. Ustrojen je jedan pogrešan sistem vrijednosti baš iz nemogućnosti da se ideje koje je zagovarao Komunistički manifest u potpunosti provedu u praksi. Tako su oni sa društvenog dna uspjeli da se uzdignu i probiju do samog vrha vlasti, pa samim tim steknu i veliku moć. Komunizam je ubio duh naroda. Veliki broj onih koji su bili beznačajni, društveno destruktivni i njima slični dobili su sve ono što im ne pripada. Dobijali su polovine stanova lјudi koji su za to radili godinama. Ljudi koji su stjecali čitavog života došli su u situaciju da im se njihova imovina oduzima i poklanja takvim pojedincima kako bi svi bili jednaki. Ukidanje privatne svojine i podjela dobara na jednake časti. Bez ikakvog pravnog poretka, bez ikakve pravde, komunizam u Jugoslaviji uništio je sve dotadašnje vrijednosti svih naroda. Možda ne doslovno uništio, ali u dobroj mjeri osakatio i zakopao određene dijelove, određene tradicije koje su bile čuvane i štićene kroz stoljeća. (Vidi: Stefanović V., Kako je komunizam ubio duh naroda)
Bošnjaci, najveće žrtve komunizma u bivšoj Jugoslaviji
Bošnjaci su bili jedini narod u bivšoj Jugoslaviji koji nije imao svoje posebne etničke, nacionalne i kulturne institucije. Komunisti su navodnim priznavanjem statusa nacije Bošnjacima pod imenom "Muslimani" 1968. godine samo prihvatili i politički ozvaničili činjenicu već egzistirajuće nacionalne posebnosti tog naroda. Sama sintagma "priznavanja naroda" jasno svjedoči da taj narod već jeste, da postoji, ali da iz nekih razloga, u ovom slučaju zbog postojanja srpskog i hrvatskog nacionalizma unutar komunističke ideologije, nije bio uvažavan njegov posebni nacionalni, kulturni i politički subjektivitet.
Činjenice nesporno govore u prilog tome da je komunizam činio zločine nad Bošnjacima, a istovremeno i vladao vremenom u kome su Bošnjaci napredovali u obrazovnom smislu. Pitanje koje vrijedi raspraviti je -- zašto su komunisti ubijali ugledne Bošnjake, kad ti Bošnjaci nisu nikakva zla činili? Na Hadžetu, u Novom Pazaru, ubijeno je 1.427 bošnjačkih civila, bez ikakve krivice, suda, razuma. Džemaludin Latić masakr na Hadžetu naziva "sandžačkom Srebrenicom".
Nadalje, Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini je poslije Drugog svjetskog rata ostala bez značajnog dijela materijalne baze i velikog broja kvalifikovanih službenika, posebno imama, koji su stoljećima imali važnu ulogu u organizaciji vjerskog života i osnaženju duhovnog identiteta muslimana u Bosni i Hercegovini. Uz to, neophodno je istaknuti činjenicu da su organi vlasti nastojali eliminisati vjerski život, ili ga svesti u granice nužnih potreba, svodeći djelatnosti vjerskih zajednica, njenih službenika, ali i njenih pripadnika, isključivo na vjerske objekte i poslove. Bosanskohercegovački imami su od organa vlasti zastrašivani, hapšeni, procesuirani, osuđeni na višegodišnje robije sa gubljenjem građanskih prava, ili pak na smrt, pod optužbom za kolaboraciju sa neprijateljima u toku rata, ili za oportunistički stav prema komunističkoj vlasti. Njihova kažnjavanja bila su brza i rigorozna. (Vidi: Banac I., Bošnjaci, komunizam i njegovo naslijeđe, Bošnjačka zajednica kulture "Preporod"; Alispahić F., Komunistički zločini nad Bošnjacima, Saff br. 322.; Sultanović A., Bosanskohercegovački imami u vrijeme komunizma -- društeni položaj i djelovanje imama u Bosni i Hercegovini od 1945. do 1971., El Kalem, Udruženje Ilmijje, Sarajevo, 2021)
Arapske zemlje u raljama komunizma i tiranije
Negativne posljedice komunizma još su očitije u arapskim zemljama, koje su se suočile s katastrofom vojne vlasti, kao što je (ili je još uvijek) bilo u Siriji, Egiptu, Alžiru, Libiji, Iraku, Sudanu, Jemenu i dr. U svim ovim zemljama iščezla je politika, a time je i uloga civilne političke zajednice opala do te mjere da je otpor ovih društava vojnoj vladavini postao slab. Rezultat je bio taj da nije bilo prave političke elite koja bi preuzela odgovornost u momentu kada su ta društva ustala protiv svojih tiranskih vladara, pa se njihov ustanak pretvorio u građanski sukob, poput onoga što se dogodilo u Siriji, Libiji i Jemenu, ili je došlo do iscrpljenosti države i društva, kao u Egiptu, Alžiru i Sudanu. Iako je politika nestala pod teretom vojne vladavine u tim zemljama, nije nestalo sukoba oko politike, već poprima druge oblike i kreće drugim pravcima, a najvažniji je taj da se iz borbe elita pretvorio u društveno-klasnu borbu koja čeka bilo kakvu priliku da eskalira. U Siriji je, nakon puča Hafeza al-Assada protiv svoje dvojice kolega, Salaha Jadida i Noureddinea al-Atassija, izvršena represija nad političkom opozicijom. Dobio je neku vrstu narodne podrške početkom sedamdesetih, pa je izveo svoju "Korektivnu revoluciju", kako ju je nazvao u to vrijeme. Nakon toga je nacionalizirao javnu sferu i likvidirao svoje protivnike, posebice u redovima vojske i Baath stranke. Sirija se od tada pretvorila u groblje za političare, jer su mnogi od njih bili primorani pobjeći izvan zemlje ili šutjeti o onome što se događa iz straha od represije i tiranije. Unatoč tome, sukob u Siriji se nastavio i pretvorio u druge oblike, uz politiku "sektaških podjela" i kvota koju je vodio Assad, posebno u vojsci i na visokim položajima u državi. Assad se oslanjao na ljude od povjerenja, sve dok nije došao do faze kada se na političkoj sceni nalazila samo elitistička skupina koja je bila potpuno lojalna režimu. Hafez al-Assad i njegov sin Bashar uspjeli su ugušiti politiku, a rezultat je ono čemu danas svjedočimo: razaranje, građanski rat i ljudska tragedija kakvu čovječanstvo ne pamti od Drugog svjetskog rata. (Vidi: Alnani Kh., Vojna vlast i 'sahranjivanje' politike u arapskom svijetu, Al Jazeera, analitički tekst objavljen 29. oktobra 2022.)
Superiornost Kur'ana i sunneta nad ideologijama i doktrinama
Primjera negativnog utjecaja komunizma na društvo, bilo da se radi o muslimanskim ili nemuslimanskim zemljama, veliki je broj. Suštinu tog negativnog utjecaja mogli bismo sažeti u jednoj sintagmi: politička tiranija ili obezglavljivanje svega što je suprotno. Posebno negativan utjecaj komunizam pokazuje u društvima koja baštine vjersku tradiciju, a posebno ako se radi o islamskoj tradiciji, komunizam je tada u praksi bio bez imalo milosti, tolerancije ili pak razumijevanja spram i simboličnih islamskih vrijednosti.
Kur'an i sunnet ponovo su pokazali snagu pred najsurovijim ideologijama poput komunizma i ostalih. Principima suprotnim na kojima se grade ideologije, Kur'an i sunnet uvijek su dostupni da muslimane i nemuslimane podignu na nivo čovječnosti i vrate humanost u svim porama života! Tragovi tog svjetla primjetni su globalno. Zato se uvijek treba vraćati na kur'anske i sunnetske principe samokritičnosti, otvorenosti, pravde i pravičnosti i time uzdizati sebe i društvo, uz to da se nikada ne smije šutjeti o zulumu neke ideologije ili doktrine, jer takvo nešto ustvari je podrška toj ideologiji i doktrini!