Menu

Finansiranje udruženja

Tema Da'vaČitanje 7 minuta

Jedna od temeljnih stvari vezanih za rad NVO sektora jeste finansiranje, jer ih osnivaju pojedinci koji žele da djeluju organizirano, u skladu sa zakonskim normama, i sva odgovornost pada na te pojedince, pa i pitanje finansiranja. Vrlo često su to osobe koje nisu toliko imućne da finansiraju potrebe udruženja i aktivnosti koje žele da realiziraju, stoga je veoma bitno da svako udruženje ima dobro postavljenu osnovnu finansijsku konstrukciju. To je neophodno uraditi prije samog osnivanja udruženja i planiranje finansiranja treba raditi za svaku narednu godinu, kako se ne bi desilo da osnivači udruženja budu primorani da ugase udruženje. Naravno, nije veliki problem ukoliko udruženje ne bude u stanju da realizira sve projekte, ili da jedan dio godine bude pasivno, stvar je vezana za one osnovne troškove opstojanja udruženja.


Zato nam je bitno da imamo nekoliko stvari na umu kada su u pitanju finansije udruženja:

• Članarina – svako udruženje treba da ima svoje stalno članstvo, odnosno onaj broj ljudi koji će brinuti o finansijskoj stabilnosti samog udruženja. Članarinama za udruženje učimo sebe da konstantno svaki mjesec izdvajamo iznos za funkcionalnost nečega što će biti sredstvom realizacije raznih korisnih projekata, što znači da svi oni koji rade na opstojnosti tog udruženja imaju dio dobrih djela u svakom realiziranom projektu. Na taj način udruženje nam omogućava da budemo dio džematskog rada koji daje lijepe rezultate. I ne samo to, dovoljno je i da nekoga podstaknemo na dobro pa da imamo nagradu za to, a to se često dešava u radu udruženja kada svojim objavama i promotivnim materijalima podstaknu mnoge druge da urade neko dobro. “Onaj koji ukaže na dobro ima nagradu kao i onaj ko to dobro uradi” (Muslim). Nije rijetkost da se članarine u udruženjima zanemaruju i smatraju nebitnim, što može ugroziti rad samog udruženja. Menadžment udruženja treba i da uvijek nastoji da pridobije simpatizere rada udruženja da svojim redovnim prilozima pomažu udruženje. Od velike je koristi i omogućavanje drugima da savremenim sredstvima plaćanja, poput PayPala i sl., svojim jednokratnim ili redovnim donacijama pomažu rad udruženja.

• Budžeti – raznorazne vladine institucije u svojim godišnjim budžetima imaju planirana sredstva za nevladin sektor i razne druge projekte. Dok jedan dio nevladinog sektora veoma dobro koristi te mogućnosti i pravi biznis od toga, mnoga druga udruženja koja nisu osnovana s ciljem ostvarenja profita i koristi za pojedince, ne koriste nikako te mogućnosti. Ako se malo detaljnije pozabavimo ovim pitanjem, možemo da primijetimo da su u pitanju ogromna sredstva na raznim nivoima, kao i u kompanijama koje su u većinskom vlasništvu države. Uzrok nebrige za ovakve fondove jeste što se aktivisti nekih udruženja ne žele zahmetiti pripremanjem projekata, kao i podnošenjem adekvatnih izvještaja nakon njihove realizacije. Mnogi aktivisti žele da rade tako što će sredstva prikupljati na osnovu nekih manjih donacija u gotovini, za koje im nisu potrebni nikakvi računi, izvodi i pisani izvještaji. Sve preko toga je dodatni zahmet za koji je potrebno biti kvalitetno educiran kako bi se ispunile zakonske norme. Sve ovo je jedna velika greška koja rad samog udruženja čini neprofesionalnim, a može uzrokovati i određene zakonske sankcije.

• Medijske kampanje u cilju promoviranja rada i pridobijanja donatora – svjedoci smo da jedan video može biti razlogom da se na stotine ljudi odazove i uzme učešće u nekim humanitarnim i drugim akcijama. Marketing je postao bitan segment rada udruženja, a dobrim dijelom je olakšan postajanjem društvenih mreža, kao i dostupnosti tehnologije kojom je moguće snimati i obrađivati video i audio materijal. Također, nudi se mogućnost da malo uglednije i poznatije osobe u medijskom prostoru budu jedan vid marketinga za udruženje tako što će pozivati potencijalne donatore da podrže projekte udruženja. Nema potrebe da se ustručavamo u tom pogledu, jer rad u udruženjima je na volonterskoj osnovi, i traženje finansijske podrške nije u cilju ostvarenja lične koristi. Pored novčanih donacija, udruženjima su potrebna i druga sredstva za rad, poput kancelarijskog materijala i sličnih stvari, pa se donacije mogu primiti i u takvim oblicima.

• Sponzorstvo – mnogim firmama je u interesu da se njihovo ime spominje na što više mjesta, naročito ako su to projekti od opće koristi. Udruženja koja se bave humanitarnim i drugim projektima mogu putem sponzorstva da obezbijede potrebne stvari za udruženje. Tako se, recimo, može obezbijediti neko terensko vozilo ili kombi, uz dogovor sa nekom kućom o reklamiranju. Isti je slučaj sa računarskom opremom, gorivom itd. Sve su to mogućnosti koje nam otvaraju vrata da dođemo do neophodnih sredstava za rad udruženja. Udruženje neće biti na gubitku ukoliko kao svog partnera spomene neku kompaniju, autokuću ili benzinsku pumpu.

• Kasice – udruženje može da u svojoj domovini i van njenih granica nekim porodicama, uslužnim radnjama, firmama i slično, podijeli na stotine kasica putem kojih može da prikuplja sredstva za finansiranje rada udruženja, a i za neke konkretne projekte. Ako bismo to jezikom matematike i brojeva pojasnili, ako se u 100 kasica u prosjeku za godinu dana skupi 100 KM, to daje iznos od 10.000 KM, što je sasvim dovoljno da pokrije godišnje potrebe rada udruženja.

Na kraju želim da svima nama skrenem pažnju u pogledu brige o udruženjima i aktivnostima. Mnoga udruženja za svoje članove i simpatizere organiziraju edukativne i odgojne aktivnosti, i imaju velikih problema oko finansiranja istih, jer mnogi članovi nemaju sluha za takve aktivnosti. Dok se za humanitarni sektor može skupiti cifra u jednom danu koja bi mogla finansirati višemjesečne edukativne i odgojne aktivnosti, menadžment udruženja nekada ima velikih problema da pokrije troškove kirije ili komunalija. Takva vrsta neodgovornosti prema tim aktivnostima nije prihvatljiva, jer bi to trebala da bude osnova našeg rada, da educiramo i odgajamo omladinu. Na duže staze to je mnogo korisnije za društvo nego neki drugi projekat koji možemo da odradimo. Zato, ne smijemo zapostaviti ono što je bilo povodom da radimo mnoge druge projekte koji su društveno korisni, a to je taj segment edukacije i odgoja.