Menu

Etika diskutovanja u savremenom dobu

Tema AhlakČitanje 6 minuta

Jedna od Allahovih velikih blagodati i lijepih pojava kojima je počastio one koji tragaju za šerijatskim znanjem jeste lakoća znanstvenih polemika, proširenih među onima koji su ljubitelji islamske misli.

Počela je sa nastankom foruma i internetskih stranica, zatim se proširila i produbila pojavom Facebooka, Whatsapp grupa i drugih društvenih mreža.

Veliki je obim znanstvenih koristi i pojašnjenih šerijatskih pitanja koje pratilac tih znanstvenih polemika može pročitati i okoristiti se.

Međutim, pratilac će istovremeno nailaziti na brojne negativne stvari, koje rastužuju srce i stežu prsa, čineći onoga koji voli traganje za šerijatskim znanjem utučenim i tužnim. Razlog za to jesu česta razilaženja i optužbe tokom rasprava, upadanje u riječ sagovorniku i svih ostali postupci koji ne dolikuju muslimanima uopćeno, a naročito ne dolikuju onima koji stječu islamsko znanje ili su svršenici islamskih fakulteta.


Sve ove stvari, koje rastužuju čovjeka, nisu specifične samo za rasprave koje se vode na tim internetskim stranicama, nego su se proširile i obuhvatile diskusije o esejskim radovima i naučnim člancima koji su prezentovani na intelektualnom polju.

Širenje tih negativnosti na naučnom polju i upuštanje u njih određenog broja onih koji traže šerijatsko znanje, obavezuje nas da podsjetimo jedni druge na ono što je nužno primjenjivati: “Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepši način raspravljaj!” (En-Nahl, 125).

Davanje prednosti lijepom mišljenju

Onaj koji se upušta u diskusije ili ih prati, zastat će na pojedinim izjavama iz kojih može zaključiti nešto što mu nije po volji ili ih pogrešno protumačiti. U takvoj situaciji ne bi trebao da ishitreno optužuje svoga brata muslimana, nego treba da pokuša protumačiti njegov govor na najljepši mogući način. Stalno bismo trebali imati na umu riječi Omera b. Hattaba, radijallahu anhu, koji je rekao: “Muslimanu nije dozvoljeno, kada čuje riječi svoga brata muslimana, da ih loše protumači sve dok postoji i najmanja mogućnost lijepog tumačenja tih riječi.” (lbn Muflih, El-Adabuš-šer’ijja)

Trebamo se stalno prisjećati činjenice da veliki broj ljudi, čija su srca čista, ne zna na najljepši način iskazati željenu misao. Također, izražavanje mišljenja pisanim putem puno je teže od usmenog izražavanja. Sve ovo ukazuje nam na potrebu da uveliko proširimo opseg lijepog mišljenja.

Ono što potpada pod lijepo mišljenje jeste traženje opravdanja za muslimana, shodno mogućnosti: možda je, dok je pisao to što je pisao, ili rekao to što je rekao, bio ljut, ili su mu misli bile zamućene, ili je, pak, nešto predvidio, bio nepažljiv, ili nije našao adekvatne izraze.

Nije nužno da cilj onoga koji govori ili piše bude ispunjen, niti je nužno da se poklapa sa njegovom namjerom, kao ni da je pripremljen na najbolji način.

Većina ljudi ne zna prezentovati svoje misli na najljepši način, a isto tako ima puno onih koji znaju lijepo prezentovati svoje misli, ali ne znaju diskutovati o njima.

Biranje adekvatnih izraza i rečenica

Onaj ko se upusti u polemiku i obraćanje ljudima trebao bi birati najljepše izraze, najbolje rečenične konstrukcije i odgovarajuće riječi.

Diskusija uključuje jedan vid neprijateljstva i prepirke, i kao takva otvara vrata šejtanu, putem kojih ubacuje u duše ono što želi. Stoga, bilo bi dobro da musliman presiječe put šejtanu, tako da, kada izlaže svoja mišljenja i diskutuje o tuđim razmišljanjima, koristi lijepe izraze, fraze blagog karaktera i rečenice koje odišu finoćom, blagošću i ljubaznošću.

Najljepše čime se musliman može okititi na sijelima i znanstvenim diskusijama jesu blagost i dobroćudnost. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “U čemu god se nađe blagost, ona to i ukrasi, a iz čega god se ukloni, to bude unakaženo.” (Muslim)

Ovaj Poslanikov propis općeg je karaktera, jer su blagost i dobroćudnost ukrasi muslimana u svim sferama njegovog života, njegovim djelima i govoru.

Na to nas upućuju Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Zaista Allah voli blagost u svim stvarima.” (Buhari i Muslim)

Dosljedno primjenjivanje blagosti ne predstavlja samo puki ukras jednog muslimana, već je jedan od najljepših ibadeta, ukoliko je prisutna namjera. Kome bude uskraćena blagost, uskraćen mu je jedan od najveličanstvenijih ukrasa kojima se može okititi čovjek i tako je lišen jednog od najplemenitijih ibadeta kojim musliman obožava Allaha. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Kome je uskraćena blagost, uskraćeno mu je veliko dobro.(Muslim)

Zastani malo duže kod riječi i postupaka svoje braće muslimana koji se mogu protumačiti dvosmisleno; nije to veći grijeh od onoga što je prizivao faraon rekavši za sebe da je gospodar svjetova, pa uprkos tome Uzvišeni Allah rekao je Musau i Harunu: “Pa mu blagim riječima govorite, ne bi li razmislio ili se pobojao” (Ta-ha, 44).

Riječi tvoje braće, koje se mogu protumačiti na više načina, nikako nemaju većeg utjecaja na dušu od postupka čovjeka koji je izvršio malu nuždu u džamiji. Uprkos tome, Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, rekao je svojim ashabima: “Nemojte ga prekidati!” (Buhari i Muslim ), i zabranio im je da nasrnu na njega, rekavši: “Vi ste, doista, poslani samo da olakšavate, a niste poslani da otežavate.” (Buhari)

Nastavit će se, inšallah...

(Izvor:Rifkan bit-tullabil-ilmi ja tulabbel-ilmi)

Autor: Dr. Sultan el-Umejri