Menu

Blagodati trudnoće i rađanja u islamu (drugi dio)

Tema Islam i naukaČitanje 16 minuta

Nevjerovatni su i fascinantni naučni dokazi Allahovog stvaranja, koji se, kroz sve spomenute faze, navode u petom ajetu sure El-Hadždž u kojem Uzvišeni Allah detaljno opisuje stvaranje čovjeka: "O ljudi, kako možete sumnjati u oživljenje -- pa, Mi vas stvaramo od zemlje, zatim od kapi sjemena, potom od ugruška, zatim od grude mesa vidljivih i nevidljivih udova, pa vam pokažemo moć Našu! A u maternice smještamo što hoćemo, do roka određenog, zatim činimo da se kao dojenčad rađate i da poslije do muževnog doba uzrastate; jedni od vas umiru, a drugi duboku starost doživljavaju, pa začas zaboravljaju ono što saznaju. I ti vidiš zemlju kako je zamrla, ali kad na nju kišu spustimo, ona ustrepće i uzbuja, i iz nje iznikne svakovrsno bilje prekrasno." (El-Hadždž, 5)


Faza kostiju

Embrij je u početku bio u obliku zalogaja mesa bez kostiju. Hrskavično tkivo u embriju, kako to i ajet ističe, naknadno se počinje okoštavati: "...pa onda kap sjemena alaqom učinimo, zatim od alaqa zalogaj mesa stvorimo, pa od zalogaja mesa kosti napravimo, a onda kosti mesom zaodjenemo, i poslije ga, kao drugo stvorenje, oživimo -- pa neka je uzvišen Allah, najljepši Stvoritelj!..." (El-Mu'minun, 14); "... a pogledaj i kosti -- vidi kako ih sastavljamo, a onda ih mesom oblažemo..." (El-Bekara, 259).

Opet, kao što se kaže u ajetu, nakon okoštavanja formira se mišićno tkivo (meso) i ono obavija kosti. Riječ "lahm", koja se spominje u ajetu, koristi se za meso mišića. Redoslijed ovog formiranja, koji je prije više od 1.400 godina naveden u Kur'anu, znanost do skore prošlosti nije znala. Do tada se mislilo da se kosti i mišići istodobno formiraju. Moderni elektronski mikroskop i mikrokamere, koje su ulazile u majčin trbuh, još jednom su dokazali nepogrešivost kur'anskih navoda.

Ajet koji smo citirali iz sure El-Bekara, prije naglašavanja oblaganja kostiju mišićima, našu pozornost skreće na našu skeletornu strukturu i poziva nas na analizu te strukture. Čitajući ovaj ajet, pored znanstvenog fenomena u Kur'anu, razmišljajmo o fenomenu Allahovog stvaranja u našem tijelu.

Naš skelet, inžinjersko čudo, načinjen je od 206 kostiju različitih veličina, od kojih je svaka skrojena prema našim potrebama. Naš skelet je kula od kostiju koje su međusobno povezane zglobovima i ligamentima, koje su planski i po mjeri izgrađene za naše pokrete kao što su skakanje, trčanje, saginjanje, sjedenje i slično. U svakom našem pokretu, nesvjesno i bez naprezanja, koristimo skelet; svoj svakodnevni život vodimo zahvaljujući skeletu, koji besprijekorno služi svojoj svrsi. Ilustracije radi, obratite pažnju koliko zglobova koristimo listajući stranice ovog časopisa: rame, lakat, ručni zglob i zglobove prstiju. Kako svaki od tih zglobova lako i međusobno skladno koristimo! I to apsolutno nesvjesni da koristimo svoj skelet!

Ovom jedinstvenom arhitektonskom zdanju pristupite ako želite inžinjerskim, a ako želite doktorskim pogledom, vidjet ćete kako je vaše znanje nedovoljno naspram ove konstrukcije. Skelet savršeno štiti naše organe, osigurava vezu nervnog i mišićnog sistema i ima presudnu ulogu u realizaciji pokreta tijela. Svaki dio skeleta sebi svojstvene funkcije izvršava na savršen način. Na mjestima gdje je delikatno pomjeranje kostiju, kao što je lubanja i karlična kost, spojevi su statični. Na mjestima, kao što su kukovi ili ramena, gdje su neophodna pomjeranja, spojevi su pokretljivi. Vratni pršljenovi stvoreni su tako da glavi pruža mogućnost da se oko svoje ose može okretati za 180 stupnjeva. Zahvaljujući tome, da bismo vidjeli gore, dolje, desno i lijevo, dovoljno je samo okrenuti glavu, bez naprezanja i okretanja cijelog tijela. Kosti na mjestima blizu organa, kao što su pluća i srce, kreirane su tako da štite i osiguravaju neometani rad i funkcioniranje ovih organa.

Ono što su za zgradu od betona stubovi i lukovi, isto to za naše tijelo predstavlja skeletni sistem, koji čovjeka drži na nogama. Međutim, ono što će zapanjiti čovjeka koji razmišlja jeste činjenica da "skeletni sistem" modernih zgrada čini 60-70% ukupne težine zgrade, a ljudski skelet svega oko 15% ukupne težine. A moć izdržljivosti ovog lakog skeleta veoma je visoka. Naprimjer, butna kost posjeduje kapacitet da, u vertikalnom položaju, može podignuti težinu od jedne tone. Izdržljivost i elastičnost u našim kostima savršeno je objedinjena. Naš skelet posjeduje precizan sistem podmazivanja. Daleko bi nas odvelo kada bismo ga htjeli detaljno opisati. Svaki zglob u našem tijelu redovno se podmazuje mastima koje sadrže sve što je zglobu potrebno. (Frank H. Netter, Atlas anatomije čovjeka, MD)

Činjenica da je trošenje kičmenih pršljenova, koji se, prilikom svakog našeg pokreta, pomjeraju i prouzroče međusobno trenje, onemogućeno izdržljivim hrskavicama, zvanim diskovi, jeste, isto tako, posebno poglavlje našeg planskog stvaranja.

Čak i ovi podaci fenomenalnog stvaranja, čiji smo jedan veoma mali dio iznijeli, ukazuju na to zašto nam je 259. ajetom sure El-Bekara: "... a pogledaj i kosti...", skrenuta pozornost na naš skelet. Ovo savršeno stvaranje započinje kada se od jednog zalogaja mesa naprave kosti. Poslije se stvara mišićni sistem, koji je fantastičan koliko i sistem u cjelini.

Uzvišeni Allah u Kur'anu dalje kaže: "Mi čovjeka od smjese sjemena stvaramo da bismo ga na kušnju stavili i činimo da on čuje i vidi" (El-Insan, 2). Kako je savršeno to što će smjesa, zvana sperma, jednog dana moći čuti i gledati, smijati se i plakati, činiti različita djela i što će imati umjetničke ukuse. Kako je velika blagodat to što su čovjeku date ove odlike! Kada Kur'an govori da će doći dan kada će smjesa sjemena biti biće koje čuje i vidi, on ne govori da je majstorstvo u smjesi, već u njenom Stvoritelju.

Zanimljivo je i to što Kur'an prvo ističe sluh, pa onda vid, pošto se u zametku formira prvo uho, kao organ sluha, a kasnije oči, kao organi vida. U nizu kur'anskih ajeta zajedno se spominju sluh i vid. U svim tim ajetima na prvom mjestu navodi se sluh, a poslije vid. Znanost je dokazala da se u 23. sedmici trudnoće upotpunjava razvoj uha. Što se tiče najosjetljivijeg sloja oka -- rožnjače, ona nije potpuno formirana čak ni u 25. sedmici trudnoće. (T. W. Sadler, Langmanova medicinska embriologija, Školska knjiga)

Možda Kur'an upozorava na tu činjenicu time što prvo navodi sluh, pa onda vid. Allah, džellešanuhu, je Onaj Koji najbolje zna. Inače riječ čovjek, insan, u Kur'anu se spominje 65 puta. To je jednako ukupnom broju spominjanja faza stvaranja čovjeka, a izgleda ovako: zemlja 17 puta, sjeme, sperma 12 puta, zakvačak/embrij/alak 6 puta, gruda mesa 3 puta, kost 15 puta, meso 12 puta. Kada se sve zbroji, dobije se broj 65, što predstavlja jedan od bitnih detalja statističko-lingvističkog aspekta kur'anske mudžize (nadnaravnosti).

Faza određivanja spola

Uzvišeni Allah kaže: "Allah zna šta svaka žena nosi i koliko se materice stežu, a koliko se šire; u Njega sve ima mjeru." (Er-Ra'd, 8)

Kako smo to i prethodno naglasili, spermatozoidi su i dio sperme, a i najosnovnija materija u njoj. A spermatozoid u spermi, koji oplođuje jajnu stanicu, jeste i jedan neznatan dio sperme -- jedan od stotinu miliona spermatozoida, a i najuspješniji plivač, koji je, u preplivavanju ove duge dionice, za sobom ostavio milione drugih spermatozoida i prvi stigao do cilja. Iako samo jedan spermij oplodi jajnu stanicu, potrebno je da u 1 ml sperme bude minimalno 3,5 miliona spermija kako bi se muškarac smatrao fertilnim, tj. reproduktivno sposobnim.

Na kraju, svi smo mi, Allahovom dozvolom, eto, produkti ovih uspješnih spermatozoida. Svi oni koji su došli na ovaj svijet, postoje ili su postojali zahvaljujući tome što su u prvom nastupu, u takmičenju plivanja pobijedili milione ostalih takmičara. Život je vezan za postizanje pobjede u ovom teškom natjecanju. S obzirom na to da mi, koji u ovom trenutku čitamo ovaj tekst, postojimo, znači da smo bar jednom u svom životu nadjačali milione ostalih i ostvarili pobjedu. Allahovom dozvolom, svi mi postojimo zahvaljujući jednoj odabranoj biti ili srži, jednom spermatozoidu.

Uzvišeni Allah dalje u Kur'anu kaže: "I da On par, muško i žensko, stvara od kapi sjemena kad se izbaci" (El-Vakia, 45--46). Danas još uvijek možemo biti svjedoci kako muškarci prekoravaju svoje žene kada im ne rode muške potomke. Ta pojava rezultat je pogrešnog ubjeđenja po kojem žene određuju spol djeteta. Bez obzira na to što u tolikoj mjeri nisu zapali pod utjecaj ove vrlo rasprostranjene zablude, do skore prošlosti su i znanstveni krugovi smatrali da je u određivanju spola djeteta podjednak doprinos i jajne stanice majke i spermatozoida koji dolazi od oca. Tek u skoroj prošlosti znanstvenici su došli do otkrića da spol djeteta određuje spermatozoid koji oplođuje jajnu stanicu.

Iz tog razloga, upozorenja navedenih ajeta, u kojima se spol čovjeka dovodi u vezu samo sa sjemenom koje dolazi od muškarca, predstavljaju fenomen.

Naime, genetski kôd čovjeka čini 46 hromozoma, koji se nalaze u svakoj ćeliji. Dva od ovih hromozoma su spolni hromozomi. Ovi hromozomi se za muškarce označavaju kao XY, a za žene kao XX. Y hromozomi nose gene muškosti, a X gene ženskosti. Oba dijela spolne ćelije, koja se kod formiranja jajne ćelije kod žene odvajanjem rastavlja na dva dijela, podjednako nose X hromozome. Međutim, spolna stanica kod muškarca, koja se, također, rastavlja na dva dijela, koje sačinjavaju X ili Y hromozomi. Ako se X hromozom, koji se nalazi kod žene, spoji sa dijelom spolne stanice muškarca, koja sadrži X hromozom, onda se formira ženski plod. Ako se, pak, spoji sa dijelom spolne stanice koja sadrži Y hromozom, tada se formira muški plod. Prema tome, da li će beba biti muškog ili ženskog spola u potpunosti ovisi od hromozoma koji će doći iz sperme. Biološka istraživanja o ovom pitanju još uvijek traju. Saznanja o ovom pitanju proširila su se 2000. godine, nakon pronalaska SRY proteina na Y hromozomu i saznanja u vezi s tim. (https://www.genome.gov/genetics-glossary/Sex-Chromosome)

Ova činjenica, na koju je prije 1400 godina upozorio Kur'an, nije se znala do skore prošlosti. Povijest je puna primjera nalik primjeru Henryja VIII, koji se rastao od supruge Catherine zato što mu je rodila kćerku. Ova činjenica koju Kur'an iznosi, pored toga što predstavlja fenomen, nosi i jednu dozu ironije. Stoljećima su žene bile izvrgavane poniženjima zbog spola djeteta. Ko će odgovarati za hiljade ukopanih živih djevojčica koje su ubijene samo zato što su bile djevojčice? A, ko ih je ukopao i ubio? Otac, čiji je spermatozoid odredio spol!

Maternica kao najsigurnije mjesto za fetus

Uzvišeni Allah u Kur'anu kaže: "Zar vas od neznatne tekućine ne stvaramo, koju na pouzdano mjesto stavljamo do roka određenoga?!" (En-Nedžm, 20--22)

U 21. ajetu sure En-Nedžm maternica je opisana kao sigurno mjesto. S obzirom na mjesto na kome se nalazi, za nju se s pravom može reći da je sigurno mjesto. Muškarci nemaju organ koji bi se mogao usporediti s tim organom. Maternica je udubljenje u obliku kruške čiji su zidovi načinjeni od mišića. Kod odrasle žene duga je 8, široka 5 i visoka 2,5 centimetra. Relativno mala maternica se tokom trudnoće povećava. Izvan trudnoće maternica teži 50 grama, a krajem trudnoće prelazi čak i 1.000 grama. Fetus koji nosi može težiti i preko 5.000 grama. A to znači da je fetus 100 puta teži od same maternice. Maternica je jedini organ u ljudskom tijelu koji se tako brzo povećava i pokazuje sposobnost tako brzog mijenjanja. Svojim jakim i debelim mišićima maternica štiti fetus, koji stalno raste, od svih vanjskih udara i negativnosti. (https://medlineplus.gov/ency/imagepages/19263.htm)

Etape u kojima je najbespomoćniji, čovjek preživljava zahvaljujući pouzdanoj konstrukciji maternice, koja je najpodesnije i najsigurnije moguće mjesto za embrion. Analiziranje sigurne kreacije maternice, na koju nas Kur'an upozorava, očit je dokaz da je, od prvih stadija našeg nastanka, iz Svoje milosti, Uzvišeni Allah sve podesio na najbolji mogući način.

Na koji način beba štiti majku -- fetalni mikrokimerizam

Sigurno su mnogi od vas svjedočili nevjerovatnim izlječenjima ili zaustavljanjima bolesti trudne žene, za vrijeme trudnoće, te potpunim nestankom bolesti nakon poroda. Naime, taj fenomen naziva se fetalni mikrokimerizam. Ovaj fenomen označava protok fetalnih stanica od majke prema fetusu te od fetusa prema majci -- dokazano je da upravo zbog tog fenomena neke teško bolesne trudnice budu čudnovato izliječene. Zasad se govori o tome da majčin mozak nakon trudnoće, baš iz tog razloga, doživotno nosi DNK muškog ploda, no to vjerovatno nije sto posto tačno s obzirom na to da se vjeruje da je u mozgu žene moguće pronaći i dio kćerkinog DNK, no kako je puno lakše izdvojiti Y hromozome, tako je dosad dokazano da trag u mozgu ostavljaju samo muški. Jednom će, vjerujemo, izdvojiti i DNK trag kćerki pa ćemo moći pričati o jasnom dokazu na koji način bebe doživotno mijenjaju svoje majke. A da ne govorimo samo o klasičnom majčinskom iskustvu.

Sve je to dokazano kada je u istraživanju na mozgovima, u moždanoj kori mnogih majki pronađeno dosta DNK tragova. Kora inače ima ulogu da mozak štiti od raznih vanjskih faktora kao što su lijekovi, droge jer ih upija u sebe i ne dozvoljava njihov protok u mozak, no dokazano je da u vrijeme trudnoće ta uloga kore bude malo oslabljena i upravo je tada moguće prodrijeti do njega. A upravo to rade DNK stanice putujući kroz posteljicu, kroz krvotok, sve do mozga.

I tako 41. sedmicu ćelije kruže i putuju kroz posteljicu u oba smjera, a nakon rođenja djeteta mnoge od tih stanica ostaju u majčinom tijelu, ostavljajući trajni otisak u majčinim tkivima, kostima, mozgu i koži, i često tamo ostaju čak desetljećima. Svako dijete koje majka nakon toga ima ostavit će sličan trag na njenom tijelu.

Čak i ako trudnoća ne dođe do punog termina ili ako se desi pobačaj, te stanice i dalje migriraju u majčin krvotok. Istraživanja su pokazala da će fetalne stanice, ako je majčino srce ozlijeđeno, pohrliti na mjesto ozljede i promijeniti se u različite vrste stanica koje su specijalizirane za "popravak" srca.

Beba pomaže izliječiti majku, dok majka stvara novi život -- bebu. To je često razlog zašto određene bolesti nestaju tokom trudnoće. Nevjerovatno je kako majčino tijelo štiti bebu pod svaku cijenu, a beba štiti i obnavlja majku, tako da se beba može sigurno razvijati i preživjeti. (https://www.bib.irb.hr/844314)

Razmislite na trenutak o ludim željama za određenom hranom. Šta je majci nedostajalo da je beba natjera da želi baš tu vrstu hrane? Studije navode da stanice fetusa u mozgu majke ostaju čak 18 godina nakon što je rodila. Kako je to nevjerovatno! Ako ste mama, znate kako možete intuitivno osjetiti svoje dijete čak i kada ga nema. Eto, sada postoji naučni dokaz da ga mame nose čak godinama nakon što su ga rodile.

Nastavit će se...