Menu

Adabi prema novorođenčetu

Tema AhlakČitanje 7 minuta

Jedan od najvrednijih darova koje Allah može dati supružnicima jesu djeca. Novorođenče je Božiji poklon i veliki blagoslov za svakog roditelja. Uzvišeni Allah kaže: "Allah vam je dao supružnike od sebe i dao vam djecu i unuke od supružnika, dao vam je i različite vrste dobara. Zaista, Allah je milostiv prema vama." (En-Nahl, 72)

Djeca su dar od Allaha i On ih je stvorio da nam uljepšaju život i da nas raduju. Kao roditelji, staratelji i odgajatelji, na nama je da ispunimo svoje obaveze prema djeci, njegujemo ih, vodimo i usmjeravamo prema ispravnom putu.


Adabi su islamski maniri i ponašanja koja obilježavaju našu interakciju s drugim ljudima, a posebno s djecom. Adabi prema djeci iznimno su važni u islamu. U sljedećim redovima nešto ćemo kazati o adabima i dužnostima roditelja prema novorođenčetu.

Islam je u srca roditelja ulio milost, samilost i sažaljenje prema djeci, i u tom smislu prenosi se da je Ebu Hurejra, radijallahu anhu, rekao: "Jednom prilikom dok je kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sjedio Akra ibn Habis et-Temimi, Poslanik je poljubio Hasana, sina Alijinog, na što Akra reče: 'Imam desetero djece i nikad nijedno nisam poljubio.' Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pogleda ga i reče: 'Ko nije milostiv, neće mu se smilovati.'" (Buhari, br. 5997)

Odabir lijepog imena djetetu

Prva dužnost roditelja jeste da odabere svome djetetu lijepo muslimansko ime, jer ime prati čovjeka od rođenja kroz cijeli život, poslije smrti, pa čak i u kaburu, ali i na Sudnjem danu, pa zato Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podstiče roditelje da odaberu najljepše ime za svoje dijete, rekavši: "Zaista, najdraža imena Allahu su Abdullah i Abdurrahman." (Muslim, br. 2132)

Dakle, apsolutno je dječije pravo, a slobodno možemo kazati roditeljska dužnost da djeci daju imena lijepog islamskog značenja. U tom kontekstu, mnogobrojni su hadisi iz kojih se jasno vidi da je Poslanik, sallallahu aljejhi ve sellem, zabranjivao da se djeci daju neislamska imena i imena ružnog značenja.

Tako poznati tabiin Seid b. Musejjeb prenosi da je njegov otac došao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, koji ga je upitao: "Kako se zoveš?", na što mu je on odgovorio: "Hazn" (tvrd, grub, hrapav, tužan, neveseo). Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, na to mu je rekao: "Ti si Sehl!" (lagan, pode­san, zgodan).

Međutim, on se nije složio s Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, prijedlogom imena, rekavši: "Neću promijeniti ime koje mi je moj otac dao!" Prenosilac ovog hadisa, njegov sin Seid b. Musejjeb, konstatira: "Do dana današnjeg u našoj porodici ima grubosti, strogosti i nemilosrdnosti." (Buhari, br. 6190)

Ukoliko se djetetu dadne ime koje ima ružno značenje, čovjek je dužan promijeniti ga. To zaključujemo na osnovu hadisa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji prenosi Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma. Naime, jednoj ženi je bilo ime Asija, što znači grešnica, pa joj je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, promijenio ime, rekavši: "Ti si Džemila!", što znači ljepotica. (Muslim, br. 2139)

Učenje ezana novorođenčetu

Druga dužnost roditelja jeste da prouči ezan svome djetetu, novorođenčetu. Ebu Rafia, radijallahu anhu, kazuje: "Bio sam prisutan kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, proučio ezan Hasanu kada ga je Fatima rodila." (Ahmed, Musned, br. 2386)

Žvakanje datule i davanja njenog soka novorođenčetu

Treća dužnost jeste tahnik, što predstavlja žvakanje nečega slatkog, po mogućnosti datule, i stavljanje toga u usta novorođenčetu. Islamski učenjaci se slažu da je mustehab, pohvalno, tahnik učiniti datulom prilikom rođenja djeteta. Ako se tom prilikom ne nađe datula, onda se to može učiniti nečim drugim slatkim. Mustehab je, kako navode islamski učenjaci, da tahnik treba činiti osoba koja je pobožna i dobra.

U tom kontekstu Ebu Musa, radijallahu anhu, prenosi da je sa novorođenim sinom došao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, koji mu je dao ime Ibrahim, pa je sažvakao datulu i stavio je u usta novorođenčetu. (Buhari, br. 5467; Muslim, br. 2145)

Klanje akike

Četvrta dužnost roditelja jeste da zakolje akiku za novorođenčete, dvije ovce za muško dijete, a jednu za žensko, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Za dječaka se kolje akika, pa prolijte za njega krv." (Buhari, br. 5472)

Akiku treba zaklati sedmi dan, ako je to moguće, a ako nije, onda četrnaesti ili dvadeset prvi dan po rođenju djeteta. Ako roditelj ne bude imao mogućnosti to da izvrši tada, onda će to učiniti kada mu se ukaže prilika. (Sejjid Sabik, Fikhus-sunne, 3/280)

Brijanje glave

Peta dužnost jeste brijanje glave. Sedmi dan se, uz klanje kurbana, obrije glava novorođenčetu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuo je da sedmi dan treba obrijati glavu novorođenčetu. (Ebu Davud, br. 2838)

Dvije su koristi od brijanja glave novorođenčetu i dijeljenja sadake:

• Zdravstvena, jer mu jača korijen kose i, po mnogima, to jača čulo vida, sluha i mirisa. (Dr. Budejr Muhammed Budejr, Menhedžus-sunetin-nebevijjeti, 1/44)

• Ima svoj društveni i socijalni značaj, jer dijeljenjem sadake pomažu se siromašni, ali se tim davanjem produbljuje i ljubav među članovima društva. (Šefik Kurdić, Islamski bonton, str. 172--173)

Sunećenje muškog djeteta

Šesta dužnost jeste sunećenje muškog djeteta. U tom kontekstu Aiša, radijallahu anha, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Pet je prirodnih stvari: sunećenje, otklanjanje dlaka sa stidnih mjesta, otklanjanje dlaka ispod pazuha, skraćivanje noktiju i skraćivanje brkova." (Buhari, br. 5889)

Prva osoba koja je počela prakticirati sunećenje bio je Allahov poslanik Ibrahim, alejhis-selam.

Vrijeme kada treba dijete osunetiti nije eksplicitno definisano. Suština je da se taj propis implementira do punoljetstva djeteta.

Ibn Abbas, radijallahu anhu, bio je upitan: "Koliko si imao godina kada je umro Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem?", pa je rekao: "Ja sam tada bio obrezan, a u to doba nisu sunetili muško dijete dok ne uđe u pubertet" (Buhari, br. 6299), Ili pak dok ne postane svjesno.

Spominje se da je Ismail, alejhis-selam, osunećen kada je imao trinaest godina, a Ishak, alejhis-selam, kada je imao svega sedam dana. (Ibn Kajjim, Tuhfetul-mevdud bi ahkamil-mevlud, str. 141)

Kada je u pitanju sunećenje djeteta, to nije bila samo praksa Allahovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, već je to i sunnet, odnosno praksa i ranijih Allahovih poslanika.

Roditelji trebaju biti zahvalni Gospodaru, Onome Koji im je podario dijete, i trebaju imati odgovoran stav kada su u pitanju djeca, u ovom slučaju novorođenče i obaveze koje imaju prema njemu.