Muhaddis Ibn Salah

Ibn Salah rođen je u zemlji u kojoj je zastava džihada bila uzdignuta radi povratka Kudsa. Tadašnja islamska vlast dala je ogroman doprinos u podsticanju na stjecanje znanja kroz osnivanje medresa. Ulema je u ovo doba bila posebno poštovana i cijenjena, posebno nakon niza pobjeda Salahuddina nad krstašima, koje su, nakon bitke na Hittinu 583. h.g., krunisane povratkom Kudsa i slave islamskom ummetu...

Ibn Salah, rahimehullah, živio je u drugoj polovini šestog i početkom sedmog vijeka po Hidžri. On je imam hafiz šejhul-islam Ebu Amr Tekijjuddin Osman ibn Abdirrahman ibn Osman ibn Musa ibn Ebi Nasr en-Nasrijj el-Kerdijj ed-Dimeškijj eš-Šafi'ijj, poznatiji kao Ibn Salah. Rođen je, Allah da mu se smiluje, 577. h. / 1181. g. u selu Šerhanu na sjeveru Iraka. Odrastao je u kući u kojoj su bogobojaznost i znanje bili na prvom mjestu. Odrastao je pod nadzorom učenog oca koji ga je primjerno odgojio i koji ga je podučio mnogim stvarima od kojih su osnove fikha, akide i gramatike arapskog jezika, što mu je omogućilo da se zadubi u znanje i da ga proširi. U ranoj dobi čitao je knjige iz šafijskog fikha i kad su se na njemu pokazali znaci nadarenosti i talenta, njegov otac ga je poslao u Mosul, koji je bio pun učenjaka i izvrsnih alima, kako bi učio pred njima. Ibn Salah je svojom izvrsnom oštroumnošću i jakom memorijom uspio da stekne ogromno znanje iz raznih nauka, a hadiska nauka imala je posebno mjesto u njegovom srcu i njoj je najviše tež‍io.

Tra‍ženje znanja

Traženje znanja Ibn Salaha bilo je vrlo intenzivno, nije ga sprečavala daljina zemalja niti nedostatak opskrbe da obiđe i istok i zapad učeći u gradovima raznih područja islamskog svijeta. Putovao je u Bagdad, Horosan i Šam skupljajući tako znanje i iskustva koja je zabilježio u knjizi ''Favaidu-r-rihleh“ (“Koristi putovanja”). U toj knjizi navodi Ibn Salah da se prenosi od Ibrahima ibn Edhema, rahimehullahu te'ala, da je rekao: “Zaista Uzvišeni Allah sa putovanjem onih koji traž‍e hadis otklanja nevolje od ovog ummeta.“ I prenosi od Ahmeda ibn Hanbela da je upitan: ''Da li čovjek treba da traži što kraći sened (lanac) prenosilaca?'', pa je rekao: “Svakako, tako mi Allaha, Alkame i El-Esved bi, koji prenose hadis od Omera, radijallahu anhu, svaki put kad bih došao do njih, oni bi otišli do Omera da čuju taj hadis direktno od njega.” (Mukaddimatu-bni-s-Salah, 55/1.) Ibn Salah se isticao na ovim putovanjima svojom ljubavi prema hadisu i učio ga je od uleme te tako postao povjerljiv ravija i hafiz hadisa. I kad se kaž‍e ’'šejh’' za nekog od muhaddisa, misli se na Ibn Salaha. Ebu Sehl prenosi od Ibn Salaha da je rekao: “Čuo sam od svojih šejhova da kažu: ‘Od onog što ukazuje na dug život jeste bavljenje hadisom Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem', i ovo potvrđuje praksa, jer zaista ako pratimo živote učenjaka hadisa, naći ćemo da su često dugo ‍živjeli.” (Kešfu-z-zunun, 635/1.) Nakon što se pročuo kao muhaddis, fakih i pisac, bacio je svoj štap napuštajući putovanje i smjestio se u Šam, koji je bio pun medresa, kao što je medresa hadisa koju su osnovali muhaddisi poput El-Hatiba el-Bagdadija i Ibnul-Esira el-Džezerijja. Dok je boravio u Šamu njegova poznatost među tražiteljima hadisa postajala je svakim danom sve veća, te je tako postao naučni vođa, koji je predavao u brojnim medresama. Ibn Kesir o tome ka‍že: “Boravio je jedno vrijeme u Kudsu i predavao u Salahijji, a nakon toga je otišao u Damask i predavao je u Ravahijji, a nakon toga u Darul-hadisil-ešrefijje i on je prvi muhaddis koji je preuzeo da je vodi.“ (El-Bidajeh ve-n-Nihajeh, 196/13.)

Stanje muslimana prije i u vrijeme Ibn Salaha

Period u kojem je rođen i u kojem je živio Ibn Salah je bio vrlo bitan period jer je tada osnovana Zenkijska država. Od najistaknutijih osoba u ovoj državi bio je pravedni vladar šehid Nuruddin Zenki, koji je radio na oživljavanju borbenog duha za džihadom kod muslimana i koji je lično predvodio vojsku u borbama. Nakon toga predao je zastavu slavnom vojskovođi Salahuddinu Ejjubiju, Allah im se obojici smilovao, koji je nastavio istim putem na najljepši način. (El-Bidajeh ve-n-Nihajeh, 350/12.) Nakon života punog slave, herojstva i trijumfa, ovaj pravedni vladar Nuruddin uspio je da ujedini Mosul, Haleb, Damask, Egipat i Hidžaz pod zastavom Zenkijske države. Tako je omogućena snaga muslimanima u odbrani od krstaških napada na islamska područja. Bilježi Ibn Kesir o Nuruddinu Zenkiju: "U srijedu 11. ševvala 569. h./1174. g. preselio je na ahiret nakon 58 godina života. Period od 28 godina proveo je kao vladar, i dženaza mu je klanjana u džamiji tvrđave u Damasku, Allah Uzvišeni da mu se smiluje.“ (El-Bidajeh ve-n-Nihajeh, 350/12.) Salahuddin Ejjubi, rahimehullah, uspio je poslije njega, nakon nekoliko pohoda, da uveže i ujedini najisturenija područja Šama, Mosula i Misra. Država koju je predvodio Salahuddin podsticala je na znanje, te je osnovala mnoge škole/medrese. Također, maksimalno se zalagao na uspostavljanju pravde i sprečavanju nepravde. Ibn Kesir, rahmetullahi alejhi, opisuje godinu u kojoj se rodio Ibn Salah, rahimehullah: "…Onda je nastupila 577. hidžretska, a Salahuddin je u tom periodu boravio u Kairu, učeći i slušajući hadis. Tada mu je stiglo pismo od njegovog namjesnika

u Šamu, Izzuddina Feruha Šaha, u kojem ga obavještava o Allahovoj blagodati da žene rađaju dvojke, i da se na ovaj način popravlja stanje kod muslimana, nakon što su epidemije bile zahvatile Šam i uzele mnoge muslimanske živote, i obavijestio ga je o tome da je zemlja Allahovom voljom opet obilato dala svoje plodove nakon velike nestašice... (El-Bidajeh ve-n-Nihajeh, 378/12.) Ibn Salah rođen je u zemlji u kojoj je zastava džihada bila uzdignuta radi povratka Kudsa. Tadašnja islamska vlast dala je ogroman doprinos u podsticanju na stjecanje znanja kroz osnivanje medresa. Ulema je u ovo doba bila posebno poštovana i cijenjena, posebno nakon niza pobjeda Salahuddina nad krstašima, koje su, nakon bitke na Hittinu 583. h.g., krunisane povratkom Kudsa i slave islamskom ummetu.

Vjersko stanje

Vladari islamske države u ovo vrijeme ponosili su se islamom i smatrali su se povjerenicima ovog ummeta. Uzvišeni Allah počastio ih je odredivši da budu vođe ovog ummeta i da se brinu za njega, a oni su bili ubijeđeni da je samo čvrsto držanje za Allahovo uže garancija za uspjeh, napredak i pobjedu nad neprijateljem, naročito nakon što je Allah, azze ve dželle, dao da pobijede krstaše i povrate Kuds. Vodili su brigu o znanju i učenjacima gradeći medrese i stavljajući mnogo imetka u vakuf kako bi se povećao broj onih koji traže znanje. Emiri su se u ovom natjecali čineći tako uslugu vjeri i tražeći nagradu od Allaha, subhanehu ve te'ala. Društveno stanje u kojem je odrastao Ibn Salah nije se razlikovalo od političkog u pogledu mira i stabiliteta. Država je suzbila zulum, fesad i kriminal, a vladali su pravda, mir i bezbjednost.

Zuhd i bogobojaznost

Odrastao je u sferi takvaluka i pobož‍nosti, i ove osobine krasile su ga kraja života. Bio je pravi zahid, bježao je od dunjaluka i njegovih lažnih ukrasa, iako je bio ugledan i na visokoj poziciji kao učenjak. Bio je ''abid'' boreći se da očisti svoje nijjete. Imam Zehebi rekao je o njemu: “Bio je vrlo cijenjen i poštovan, imao je jak autoritet i bio je vrlo rječit. Odlikovao se korisnim znanjem i dobrim razumijevanjem. Bio je od selefa i nije se upuštao u zablude, vjerovao je u Allaha, Njegova imena i osobine. Bio je cijenjen i uvažen kod vladara. Iako je detaljno istra‍živao fikh, bio je poznat kao vrsni muhaddis i prenosilac rivajeta, te je bio jak u arapskom jeziku. Toliko se posvetio stjecanju znanja da mu niko od učenjaka njegovog doba nije bio ravan.” (Sijeru e’lamin-nubela, 142/23.) Prenosi se od Ibnul-Hadžiba da je rekao: ''Bio je pobožan imam, razuman, lijepog ponašanja, detaljno je izučavao fikh, tražio je intenzivno znanje tako da je bio primjer u tome, i bio je od pokornih čineći često ibadet.“ (Tarihu-bni Halkan, 243/3.) Ibn Salah dostigao je ovaj stepen zuhda i bogobojaznosti samo tako što se udaljio od dunjaluka da bi se pozabavio znanjem i širenjem istog, pa je uložio ogroman trud u podučavanju, izdavanju fetvi i prenošenju hadisa. Otvorio se prema onima koji su tražili znanje i neki od njih ostajali su mjesecima kod njega učeći. Kad bi pisao, posvetio bi tome vrijeme koje taj posao zahtijeva, idžtihadio je sa onim šta mu je Allah dao od nadarenosti pa su njegovim podučavanjem izašli učeni imami koji su nastavili prenositi ovo skupocjeno znanje na dolazeće generacije.

Najpoznatija djela

Od najpoznatijih djela ovog islamskog velikana je i ''Ma’rifetu enva’i ‘ulumu-l-hadis'' ili poznatije kao ''Mukaddimatu-bni-s-Salah'' (Knjiga o hadiskim naukama), ''Favaidu-r-rihleh'' (naveo je u njoj koristi od različitih nauka koje je sakupio za vrijeme putovanja u Horosan), Komentar na Muslimovu zbirku (nije ga završio), ''Siletu-n-nasik fi sifeti-l-menasik'' (Knjiga o propisima hadždža), ''Sifetul-mufti vel-mustefti'' (Osobine muftije i onog ko traži fetvu).

Preseljenje na ahiret

Poslije života punog truda i širenja znanja preselio je na ahiret godine 643. h./1245. g. Ogroman broj ljudi bio se okupio oko njegovog kreveta. Dženaza mu je klanjana poslije podne-namaza u Emevijskoj džamiji Damasku. (Sijeru E’lami-n-nubela, 143/23.) Uzvišenog Allaha molimo da obaspe Svojom milošću ovog velikog islamskog velikana i da ga uvede u najljepše društvo, a to su vjerovjesnici, iskreni, šehidi i dobri... Amin!