Uloga mudžahida u pozivu povratku Kur'anu i sunnetu

Ova omladina bi sa braćom arapima često organizovala islamske dane i primali bi delegacije iz raznih gradova, brinući se za prevoz u selo Bočinju, gdje bi bio svima predstavljen da’vetski rad. Praktično bi pokazivali da se u svakom vremenu može organizovati život muslimanske zajednice po Kur'anu i Sunnetu. Ništa nisu tajili, već su bili za svakog otvoreni. Pripremali su i organizovali iz raznih mjesta, kako Bosne tako i izvan nje, konvoje humanitarne pomoći za jetimske porodice i slali ih u Vozuću (prognanicima iz Srebrenice), Tuzlu, Maglaj, Zavidoviće i drugdje po Bosni, pomagajući hiljade jetima i potrebnih. Pored pomaganja jetimskih porodica, velika je pomoć pružena porodicama prognanih, koji su želili rado da se vrate u mjesta odakle su ih četnici i ustaše bili protjerali.

Bismillah, wel hamdulillah. Neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika, njegovu porodicu i ashabe i one koji ga slijede. Pobjede koje su Odred „El-Mudžahid“ i ostale brigade Armije BiH ostvarile, te koje su završile osvajanjem par gradova u regiji Bihaća i Vozuće u kratkom vremenu, iznenadile su sve vojne nadzornike i analitičare, jer su imale ogroman uticaj na podizanje moralnog duha bosanske vojske i komande. Isto tako su imale loš uticaj na agresore (četnike i ustaše) koji su uvidjeli značaj mudžahida arapa na moral bosanskih oružanih snaga i njihov važan uticaj na planiranje vojnih aktivnosti. Nisu srbi bili jedini koji su to uvidjeli, nego i sav zapad općenito, koji je bio iznenađen zbog onoga što se dešavalo sa srbima i smatrao je da je najbolji način da se zaustavi ova vojna sila potpisivanje Dejtonskog sporazuma, kojim se zaustavio rat i na taj način srbima predalo 49% Bosne. I Amerika se sama bila umješala u to, tj. da se ovaj sporazum obavezno potpiše vršeći pritisak na bosanski politički vrh. Stav mudžahida je bio jasan i odbili su ovaj sporazum, smatrajući ga nepravednim jer je nasilnika nagradio i učinio jednakim onom kome se nasilje čini. Također većinski dio armije BiH je bio protiv ovakvog sporazuma. Međutim, mudžahidi i pored ovog, nisu htjeli da naprave smutnju u Bosni i Hercegovini, pa su promjenili svoj vojni pravac u pravac mira, odazivajući se Allahovoj, ‘azze ve dželle, naredbi: “Ako oni budu skloni miru, budi i ti sklon i pouzdaj se u Allaha, jer On, uistinu, sve čuje i sve zna.” (Prijevod značenja El-Enfal, 61.) I rekao je Uzvišeni: “I borite se protiv njih sve dok mnogoboštva ne nestane i dok se Allahova vjera slobodno ispovijedati ne mogne. Pa ako se okane, onda neprijateljstvo prestaje, jedino protiv nasilnika ostaje." (Prijevod značenja El-Bekara, 193.) Mudžahidi su smatrali da imaju emanet prema ovoj generaciji koja se odgajala u džihadu i čvrsto se prihvatila Kur'ana i Sunneta, nakon što je komunistički sistem bio izbrisao islamsku atmosferu na ovom području. Zbog toga je njihova uloga u tom momentu postala pozivanje u Allahovu, subhanehu ve te’ala, vjeru, tj. da'va, i pomaganje novih generacija u pridržavanju za čisti islam i čvrsto islamsko vjerovanje. Rekao je Uzvišeni: “Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: tražite da se čine dobra djela, a od loših odvraćate, i u Allaha vjerujete.” (Prijevod značenja 'Ali ‘Imran, 110.) I rekao je Uzvišeni: “Svi vjernici ne treba da idu u boj. Neka se nekoliko njih iz svake zajednice njihove potrudi da se upute u vjerske nauke i neka opominju narod svoj da mu se vrate, da bi se Allaha pobojali.” (Prijevod značenja Et-Tevba, 122.) Kaže Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, obraćajući se ‘Aliji, radijallahu ‘anhu: “Zovi ih u Islam, i obavjesti ih o onom što im je propisano, jer tako mi Allaha, kad bi jedan čovjek tobom bio upućen, to bi ti bila najveća blagodat.” (Buharija, 458/3.) I kaže Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, govoreći ashabu Mu’az ibn Džebelu, radijallahu ‘anhu, kad ga je poslao u Jemen: “Zovi ih da svjedoče da nema Boga osim Allaha i da sam ja Allahov Poslanik...” (Buharija, 201/5.)

Naučno-da’vetski kursevi

Braća Arapi zajedno sa braćom iz Bosne su organizovali da’vetske komplekse u Orašcu i u Bočinji u kojim su tokom zime i ljeta održavani naučni i da’vetski kursevi i kursevi za hifz Kur’ana. Za učenike su bili obezbeđeni hrana i prenoćište. Učili su selefijsku 'akidu (izvorno vjerovanje) i fikh zasnovan na dokazu iz Kur'ana i Sunneta. Učili su osnove islamske da’ve, osnove arapskog jezika i učili su hifz Kur’ana, tako da je broj koji su završili program dostigao 1500 učenika. Oni su se raširili po Bosni pozivajući svoj narod, organizujući kurseve i halke, pridržavajući se čvrsto Sunneta i ispravne 'akide. Selo Bočinja (mjesto gdje su održavani ovi kursevi) je predstavljalo jedno islamsko društvo kojem u Evropi nije bilo ravnog, jer su svi stanovnici ispoljavali islamske propise. Selo se promijenilo u utočište za generacije koje su željele da saznaju o Islamu i pridržavanju Islama. A ono je predstavljalo i trn u oku stranih oružanih snaga u Bosni, koje su na puno načina pokušale da zaustave ljetne da’vetske aktivitete u vidu kampova za omladinu i naučnih kurseva.

Javno organizovanje

Ova islamska omladina, koja je prihvatila Kur'an i Sunnet za vodilju u svome životu, je tada

shvatila da se mora organizovati u vidu da’vetskog udruženja koje će pomagati u pozivu Allahu, subhanehu ve te’ala, i širenju znanja među narodom. Tako je nastala ideja osnivanja „Aktivne Islamske Omladine“, koja je osnovana 1996 god. i koja je imala svoje ogranke po cijeloj Bosni i razne aktivitete (da’vetske, socijalne, odgojne). Također je radila na upoznavanju ljudi sa izvornim Islamom, organizujući tako halke i druženja. U ovim aktivnostima su braća Arapi zajedno radili sa da’ijama iz Bosne i Sandžaka, pozivajući tako ljude u islam.

Slanje studenata na islamske fakultete

Braća Arapi su zajedno sa da’vetskim i humanitarnim organizacijama radili na tome da se pošalju desetine studenata u Saudiju, Jordan, Siriju i Egipat, da bi učili arapski jezik i islamske nauke. Studenti su se mnogo okoristili od ovih fakulteta i mnogi su završili studiju i vratili se počevši sa da’vom i ukazivanjem na pravi put. Ujedno sa ovim su se stvorili uslovi pokretanja projekata prevođenja islamskih knjiga. Tako su mnoge islamske knjige prevedene sa Arapskog na Bosanski jezik i raširene su u bosanskom društvu, bivajući mnogima povod da saznaju čisti islam i da se prihvate vjere. Od njih su: ‘Zapečaćeni džennetski napitak’, ‘Put pravog muslimana’, ‘Iz života ashaba’, ‘Iman’ itd…

Izleti i skupovi

Da’ije su pokušali da pomoću da’vetskih izleta i predavanja naprave mostove, preko kojih bi poboljšali povezanost sa bošnjačkim narodom u svim regijama. U velikim gradovima su svake sedmice održavana predavanja. Braća su pripremala da’vetske audio i video kasete koje su imala ogroman uticaj na omladinu i neke od njih su prikazivane po kinima i kulturnim centrima, naprimjer: ‘Jednoća Stvoritelja 1-2-3, ‘Ahiret’, ‘Džennet’ itd... Allahovom voljom mnogi su se odazvali pozivu u izvorni islam, nemogavši odoliti njegovoj ljepoti i vrijednosti. Shvativši da islam nije samo običaj i tradicija, kako im se to godinama od nekih predstavljalo i govorilo, već da islam obuhvata cijelokupan život kako pojedinca tako i zajednice.

Islamski dani, izložbe i pomoć ugroženima

Ova omladina bi sa braćom arapima često organizovala islamske dane i primali bi delegacije iz raznih gradova, brinući se za prevoz u selo Bočinju, gdje bi bio svima predstavljen da’vetski rad. Praktično bi pokazivali da se u svakom vremenu može organizovati život muslimanske zajednice po Kur'anu i Sunnetu. Ništa nisu tajili, već su bili za svakog otvoreni. Pripremali su i organizovali iz raznih mjesta, kako Bosne tako i izvan nje, konvoje humantarne pomoći za jetimske porodice i slali ih u Vozuću, Tuzlu, Maglaj, Zavidoviće i drugdje po Bosni, pomagajući hiljade jetima i potrebnih. Pored pomaganja jetimskih porodica, velika je pomoć pružena porodicama prognanih, koji su želili rado da se vrate u mjesta odakle su ih četnici i ustaše bili protjerali. Pokrenuta je inicijativa da se osnuju firme da bi potpomogli da’vu. Osnovali su firmu ‘Bedr Bosna’, mesnicu sa halal mesnim proizvodima, šireći tako islamsku atmosferu u Bosni.

Da’vetske aktivnosti za žene

Isto tako ova bosanska omladina i braća koja su došla iz daleka, nisu zaboravili na bitnost i vrijednost muslimanske porodice, bez koje je nemoguće doći do prosperiteta i bez koje je nemoguće uspostaviti zdravu islamsku zajednicu koja će se pridržavati svih islamskih vrijednosti i prenositi ih na buduće generacije. Svjesni su bili da se njihov neprijatelj za svoj uspjeh najviše može ponositi činjenicom da je uništio muslimansku porodicu. Znali su da je od primarnih stvari, vratiti islamski duh muslimanskoj porodici i povratiti stid i čednost ženi muslimanki. Ovo se nije moglo postići bez upoznavanja sestara muslimanki sa položajem muslimanke u islamu. Zbog toga su bile podučavane kroz razna predavanja iz raznih nauka kao što su: akida, ahlak, fikh, sira itd... Mnoge sestre su se po prvi put upoznale sa ljepotom islama i vrijednošću koju islam pridaje ženi muslimanki. Mnoge su se upoznale sa životom prvih muslimanki, sa životom Poslanikovih, sallallahu 'alejhi ve sellem, žena, majki svih vjernika, Allah bio s njima svima zadovoljan, te su mnoge sestre bosanke inspirisane njima i ubijeđene u svoje stanje promjenile nošnju, pa su mnoge od njih stavile hidžab ili nikab u svakodnevnom životu. Nastavit će se inšaAllah...