Dupli aršini i vaganje na dva načina

Zabranu gradnje munara u Švicarskoj, pozive na zabranu nikaba u mnogim evropskim državama, ubijanje po sudnicama, nove zakone protiv terorizma, muslimani moraju prihvatiti, jer je to izbor većine i volja naroda, i trebaju da zaborave obećana ljudska prava, ravnopravnost i nepravljenje razlika u njima jer oni nemaju pravo na lični izbor. Zar se ne stiče dojam da za muslimane nema demokratije, ljudskih prava i ravnopravnosti? Iako, nešto neznatno dobiju od toga, to je rezultat licemjernog ponašanja, pridobivanja javnosti i postojanja nekolicine čestitih ljudi kojih je među njima sve manje i manje. A da ne bi išli daleko od naše avlije, stanje Bošnjaka u Bosni nije ništa bolje od prethodno spomenutog, iako imaju preduslove za to, od kojih su najjači da su oni autohtoni narod, pretrpili niz genocida i uprkos tome, pokazali veliku toleranciju. Optužuju se da atakuju na suverenitet Bosne, izdvajanje određene teritorije iz državnih okvira, islamski fundamentalizam, politički islam i sl...

Osnivači i propagatori demokratije i drugih njoj sličnih liberalnih organizacija zahtijevaju da narod bude izvor zakona, da se poštuju ljudska prava, lični izbor, pravo na vjeru, mišljenje, izražavanje... i da svi ljudi budu isti u tim pravima bez obzira na različitost jezika, boji kože, nacije, vjere i sl. U namjeri ostvarivanja zacrtanih ciljeva osnivaju različite međunarodne i lokalne institucije koje nadziru izvršavanje zagarantovanih prava i jednakosti u njima, nakon čega predlažu demokratskim državama da poduzmu konkretne mjere prema onima koji ne poštivaju ljudska prava ili prave razliku u njima, čak ako treba da se poduzmu ratovi, uvode embargo i dotjeraju nepokorne u “suru”. Ipak, razumni ljudi se pitaju, da li se spomenuta prava i druga njima slična istinski sprovode u praksi? Da li su svi ljudi isti u tim pravima i institucijama? Gdje su muslimani u svemu tome? Ili, pak, postoje privilegovane osobe, narodi, društva i države koje nisu dužne poštivati ljudska prava, smiju praviti razliku u njima i nalaze se van pravnih i zakonskih okvira. 

Gorka stvarnost 

Kada posmatramo naše okruženje kroz prizmu demokratije, ljudskih prava i jednakosti u njima primjećujemo niz gorkih činjenica. Naime, dolazi do punog izražaja metoda "vaganja sa dvije različite mjere". Kada demokratija i ljudska prava idu u prilog određenoj osobi ili državi onda se traži da se u potpunosti ispoštuju, a kada su oni dužni da drugima daju njihova prava onda ih nastoje zakinuti, uzurpirati njihova prava ili ih prilagoditi svojima interesima. Pravilo "jačeg" i "bogatijeg" nadjačava demokratiju, ljudska prava i ravnopravnost. Sredstva se ne biraju jer ih cilj opravdava. Siromašnim i nejakim ne preostaje ništa drugo, osim strpljenje i zadovoljavanja sa onim što im dodjele moćni. Vrše se različiti pritisci na institucije za demokratiju i ljudska prava da se ostvare prava "moćnih" i njihovih prijatelja ili da se uskrate prava drugih osoba ili država. Mobilišu se neovisni i objektivni mediji u svrhu legalizacije ostvarenih ciljeva, otimačine prava drugih, dokazivanja ravnopravnosti svih ljudi i nepostojanja razlika. 

Stanje muslimana 

Metoda "vaganje duplim aršinima" je izrazitija i očitija u svakodnevnici muslimana. Primjeri su Palestina, Irak, Čečenija, Kašmir, Gvantanamo, Evropa i mnoga druga mjesta gdje žive muslimani. Muslimani u Gazi nemaju pravo na izbor svoje vlade, na odbranu golih života i na ostvarivanje osnovnih životnih potrebština. Glad, žeđ i okruženje su njihova svakodnevnica. Dok, s druge strane, okupatori njihove zemlje imaju pravo na "samoodbranu" jer su napadnuti raketama ručne izrade. Šta više, imaju pravo upotrijebiti i naoružanje koje je zabranjeno međunarodnim konvencijama, jer dobro znaju da njihovi prijatelji neće škrtariti sa demokratskim sredstvom "veto" ukoliko se neko ohrabri i predloži Palestinsko pitanje kako bi se stavilo na dnevni red demokratskih institucija i organizacija za ljudska prava. Zabranu gradnje munara u Švicarskoj, pozive na zabranu nikaba u mnogim evropskim državama, ubijanje po sudnicama, nove zakone protiv terorizma, muslimani moraju prihvatiti, jer je to izbor većine i volja naroda, i trebaju da zaborave obećana ljudska prava, ravnopravnost i nepravljenje razlika u njima jer oni nemaju pravo na lični izbor. Zar se ne stiče dojam da za muslimane nema demokratije, ljudskih prava i ravnopravnosti? Iako, nešto neznatno dobiju od toga, to je rezultat licemjernog ponašanja, pridobivanja javnosti i postojanja nekolicine čestitih ljudi kojih je među njima sve manje i manje. A oni koji misle drugačije, pa neka nam dokažu suprotno u stvarnosti, a ne u jalovim debatama i predizbornim istupima. A da ne bi išli daleko od naše avlije, stanje Bošnjaka u Bosni nije ništa bolje od prethodno spomenutog, iako imaju preduslove za to, od kojih su najjači da su oni autohtoni narod, pretrpili niz genocida i uprkos tome, pokazali veliku toleranciju. Optužuju se da atakuju na suverenitet Bosne, izdvajanje određene teritorije iz državnih okvira, islamski fundamentalizam, politički islam i sl. Vrijeđaju se njihovi najviši politički i vjerski autoriteti, ne dozvoljava im se upražnjavanje ličnih izbora, mediji koje oni finansiraju ih svakodnevno "bombarduju" i ismijavaju. Prosto rečeno, nad njima se vrši "moderni genocid" koji bi trebao da dovrši ono što nisu uspjeli sa genocidima čija je osnova i cilj fizička likvidacija i istrebljenje Bošnjaka-Poturica sa njihovih rodnih ognjišta. Čini se da će se nošenje „čakije“ od strane bosanca kao nacionalnog obilježija okarekterisati kao opasnost po nacionalnu bezbjednost i izazivanje nacionalne mržnje. A s druge strane, referendumi za otcjepljenje, bacanje državne zastave, školski programi drugih država, pjevanje uvredljivih pjesama, posjedovanje ratnog arsenala, brisanje prefiksa bosanski, nagrađivanje ratnih zločinaca, nisu ništa drugo do bitni nacionalni interesi. U svemu tome, državni dušebrižnici se ponašaju bahato i pokušavaju osuditi Bošnjake ili ih izjednačiti s drugima, a nagraditi "nove" demokrate sa bezviznim režimom, partnerstvima za mir i drugim sličnim nagradama. Pa, kako ovaj licemjerni odnos nazvati osim "mjerenje dvojnim aršinima"? 

Postojanost u islamskim principima 

Prethodno opisano stanje nije za pohvaliti, ali taj odnos prema nama ne treba, niti smije izazvati kod nas očaj, razočarenje i malaksalost, jer su oni ti koji "mjere sa dvojnim i različitim ašrinima" a ne mi, a mi smo žrtve tog nepravednog i nehumanog odnosa. Mi moramo da se ponašamo onako kako nam nalaže naša vjera, da se ne stidimo svojih vjerskih obilježja, da ih prakticiramo u životu i da se borimo za njihovo očuvanje, te da budemo pravedni prema drugima i da im dajemo njihova islamom zagarantovana

prava. Riječi našeg Gospodara, u prevedenom značenju ajeta, moraju biti naša vodilja: "O vjernici, dužnost prema Allahu izvršavajte, i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je bliže čestitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono što činite!" (Prijevod značenja El-Maide, 8.) I riječi našeg voljenog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, moramo uzeti za uzor: "… i daj svakom, kome pripada pravo, njegovo pravo…" (Buhari, 1968.) i: "Dostavi povjerenu stvar onome ko ti je povjerio i nemoj varati onoga koji je tebe prevario." (Ebu Davud, Tirmizi, hadis sahih, Sahihu Džami`a 240, Albani.), s tim da su imetak, život i čast muslimana sveti i moraju se braniti dozvoljenim i legalnim sredstvima. Mudrost i strpljenje nas moraju krasiti i ne smijemo se prepustiti osjećajima koji određene situacije mogu još više pogoršati i zakomplicirati i dati željeni povod drugoj strani, koja će to iskoristiti u hrđave nakane i na kraju reći "eto, to su oni na koje smo vas upozoravali". Rekao je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, pojašnjavajući vrijednosti blagosti i samilosti: "Zaista, blagost (samilost) neće biti u nečemu, a da ga neće ukrasiti i neće biti iz nečega istrgnuta, a da ga neće izobličiti (unakaziti)." ( Muslim, 2594-78.) Dakle, prethodno spomenuto ne zabranjuje traženje i ostvarivanje svojih prava na dozvoljen i legalan način, te udruživanje sa osobama koje teže istim ciljevima. 

Međusobno pomaganje 

Nepravedni odnos različitih neprijatelja naspram Bošnjaka nas mnogo i ne iznenađuje jer su ga Kur`an i sunnet pojasnili još prije hiljadu i četiri stotine godina. Međutim, nehajan ili neprijateljski odnos pojedinih Bošnjaka i njihovih predstavnika, izaziva svako zaprepaštenje i zaslužuje svaku osudu. Zar te osobe ne vide šta se dešava oko njih? Ako se danas pojedinci napadaju, sutra će i oni doći na red. U pitanju je vrijeme, prioritet i redoslijed, a ne različitost u pripadnosti? Zar smo zaboravili da su se Bošnjaci ubijali zato što su obrezani, zato što su Muje? Njihovim dželatima je to bilo dovoljno i nisu ih pitali za vjersku, nacionalnu, političku ili drugu orijentaciju i opredjeljenost. Draga moja braćo i seste u islamu, ovi bolni događaji nas moraju ujedinjavati i podsticati na međusobno potpomaganje, a ne na razjedinjavanje i međusobno optuživanje i napadanje: "Svi se čvrsto Allahovog užeta držite i nikako se ne razjedinjujte!" (Prijevod značenja Ali Imran, 102.) i: "i pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu, i ne prepirite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali: I budite izdržljivi, jer Allah je, zaista, na strani izdržljivih." (Prijevod značenja El-Enfal, 46.) Ali, postojanje u našoj stvarnosti lijepih primjera islamske međusobne solidarnosti, iako su malobrojni, zahlužuju svaku pohvalu i nagovještavaju bolja vremena, ako Bog da.   

Ružna završnica 

Razumni ljudi ne vole metodu "mjerenje različitim aršinima" i ne žele je podržavati. Sama ta metodologija osuđena je na propast i neće moći doživjeti uspjeh jer je oprečna Allahovim zakonima koji vladaju na ovom svijetu: "prema Allahovu zakonu koji je vrijedio za one koji su bili i nestali! A ti u Allahovu zakonu izmjene nećeš naći." (Prijevod značenja El-Ahzab, 62.) Šta više, propast njihove nastrane metodologije se nadzire na vidiku i sami oni su u nemogućnosti da je opravdaju javnom mijenju, svojim saveznicima, neprijateljima i kritičarima. Uzvišeni Allah, Gospodar svih ljudi, je upozorio na ružnu završnicu onih koji kada traže svoja prava žele da ih upotpunosti ostvare, a kada ih drugima daju nastoje da ih zakinu u njima:"Teško onima koji pri mjerenju zakidaju, koji punu mjeru uzimaju kada od drugih kupuju, a kada drugima mjere na litar ili na kantar – zakidaju. Kako ne pomisle da će oživljeni biti na Dan veliki, na Dan kada će se ljudi zbog Gospodara svjetova dići!" (Prijevod značenja El-Mutaffifun, 1-6.) Allah je uništavao cijele narode zbog njihovih grijeha od kojih je bilo i zakidanje na vagi: "I Medjenu – brata njihova Šuajba. O narode moj- govorio je on – Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate, i krivo ni na vagi ni na kantaru ne mjerite. Vidim da u izobilju živite i bojim se da vas jednog dana ne zadesi kazna, pa da svi nastradate. O narode moj! Pravo mjerite i na litru i na kantaru i ne zakidajte ljudima stvari njihove i ne činite zlo po zemlji praveći nered" (Prijevod značenja Hud, 84.) Iako prethodni ajet ukazuje na zakidanje u mjerenju na litru ili na kantaru, ipak, obuhvata i ostale oblike "zakidanja", kao što su međuljudski odnosi i prava drugih osoba. Rekao je islamski učenjak Sa’di, Allah mu se smilovao, tumačeći značenje ajeta u suri Mutaffifin: "Plemeniti ajet je ukazao, da je obaveza na čovjeku, kako god uzima svoja prava od drugih ljudi da im isto tako dadne sve ono što im pripada od imetka, međusobnih odnosa i veza." (Tefsir Sa’di) Također, rekao je islamski učenjak Šenkiti, Allah mu se smilovao: "Početak ove sure (Mutaffifin) riječima "teško onima koji pri mjerenju zakidaju" ukazuje na veliku opasnost ovog djela i da je ono zaista opasno djelo, jer je ono mjerilo svjetske ekonomije i međusobnih odnosa. Ali, ukoliko dođe u njima do poremećaja, sigurno će se proizvesti poremećaj u svjetskoj ekonomiji čemu će slijediti poremećaji u međusobnim odnosima što je sigurno veliki nered." (Tefsir Edvaul-Bejjan)