Popravak i izgradnja Ka'be

U trideset petoj godini života Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, Kurejšije su se okupile da obnove Ka'bu koja je bila narušena požarom i poplavama. Bila je u onom obliku u kojem ju je izgradio Ibrahim, 'alejhisselam. Željeli su da je poruše, a zatim uzdignu i prekriju njen krov. Međutim, bojali su se njenog rušenja. El-Velid b. Mugire je rekao: „Ja ću otpočeti s njenim rušenjem." Uzeo je veliki čekić i rekao: „Gospodaru, ne želimo ništa drugo do dobro!" Srušio je samo stranu sa poznata dva rukna. Kurejšije tu noć nisu spavale. Rekli su: „Čekat ćemo! Ako se šta desi, nećemo nastaviti s rušenjem, već ćemo popraviti i sagraditi onako kako je bilo. A ukoliko se ništa ne desi, onda je to znak da je Allah zadovoljan onim što smo učinili." Ujutro, pošto se ništa nije dogodilo, El-Velid je nastavio sa rušenjem. U tome su mu pomogli i ostali ljudi sve dok nisu u potpunosti porušili Ka'bu. Gradnja Ka'be je bila podijeljena među plemenima. Svako pleme je imalo da izgradi po jednu stranu. Stranu s vratima trebali su izgraditi pleme Abdu-Menaf i Zehra. Između ugla sa Crnim kamenom i Jemenskog ugla trebali su sagraditi pleme Mahzum i kurejšijska plemena koja su se pripojila plemenu Mahzum. Stranu s leđa Ka'be trebali su izgraditi pleme Džumeh i pleme Sehm. Ugao s crnim kamenom trebali su sagraditi pleme Abdud-dar b. Kusaj, pleme Esed b. Abdul-Uzza i pleme Adij b. Ka'b. U dostavljanju kamena i podizanju učestvovali su i velikodostojnici Mekke. Takođe, Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, i njegov amidža Abbas učestvovali su u dostavljanju kamena. Abbas je rekao Vjerovjesniku, sallallahu 'alejhi ve sellem: „Prebaci svoj izar-donji dio odjeće preko ramena kako bi te štitilo od kamenja", pa je to i učinio i odmah pao onesviješten na zemlju. Oči su mu bile uprte prema nebesima. Došao je sebi i povikao: „Moj izar! Moj izar!" Nakon toga dobro ga je pritegnuo za donji dio tijela. (Buharija, Kitabul-hadždž, 1582) U drugom predanju stoji: „Upao je u nesvijest i nakon toga nikada više nije viđen bez odjeće." Kada su došli do postavljanja Crnog kamena, Kurejšije se raziđoše i posvađaše se. Svako pleme je htjelo da ono podigne kamen. Skoro da dođe do fizičkog obračuna među njima, da Ebu-Umejje b. El-Mugire nije rekao: „O skupino Kurejšija! Neka vam u onome u čemu ste se razišli presudi prva osoba koja se pojavi na vratima mesdžida." Kada su se složili na tom prijedlogu, na vratima mesdžida pojavio se Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem. Kada su ga ugledali, povikaše: „El-Emin! El-Emin! Zadovoljni smo da nam on donese presudu!" Kada su ga obavijestili o problemu, on im reče: „Donesite platno!" Spustio je platno na zemlju, a zatim, na njegovu sredinu stavio Crni kamen. Zatražio je od poglavara zavađenih plemena da priđu i da svi zajedno uzmu za krajeve platna i podignu kamen do mjesta gdje je trebao bit postavljen. Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, ga je preuzeo svojim rukama i postavio ga na njegovo mjesto. Visina Ka'be je dostigla osamnaest podlaktica. Vrata su podignuta od zemlje i na njih se ulazilo pomoću stepenica, kako ne bi u nju ulazio svako ko hoće i kako bi bio onemogućen prodor vode u njenu unutrašnjost. Krov Ka'be je stojao na šest drvenih stubova. Kurejšijama je ponestalo čistog, halal imetka pa nisu sagradili Ka'bu u potpunosti na osnovama na kojima su je sagradili Ibrahim i Ismail, 'alejhimasselam. Sa sjeverne strane su izdvojili zid visok oko šest podlaktica, zvani El-Hidžr ili Kameni zid kao dokaz da je i on od Ka'be.

Pouke, poruke i propisi

1. Ka'ba je, ono što je poznato, do sada doživjela četiri gradnje:

• Prva gradnja: O strane Ibrahima i Isma'ila, 'alejhimasselam, kada je uzdignuta Ka'ba.

• Druga gradnja: Spomenuta gradnja u tekstu koju su vodili Kurejšije prije početka poslanstva u kojoj je učestvovao i Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem.

• Treća gradnja: Prije koje je spaljena i porušena Ka'ba usljed opsade Ibnu-Zubejra u vrijeme Jezida b. Mu'avije. Izgradio ju je Ibnu-Zubejr na osnovama na kojima su je sagradili Ibrahim i Isma'il, 'alejhimasselam, rukovodeći se hadisom Vjerovjesnika, sallallahu 'alejhi ve sellem: „O Aiša! Da tvoj narod nije skoro izašao iz džahilijjeta, naredio bih da se poruši i ponovo izgradi Ka'ba. U nju bih uvrstio ono što je odvojeno od nje. Spustio bih je do zemlje. Sagradio bih joj dvoja vrata: jedna na istočnoj a, druga na zapadnoj strani.

Na taj način bi poprimila izgled u kojem ju je sagradio Ibrahim." (Buharija, Kitabul-hadždž, 1586)

2. Emanet Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, je osobina koja je sačuvala Kurejšije sukoba u Haremu. Sve Kurejšije su bile zadovoljne Vjerovjesnikom, sallallahu 'alejhi ve sellem, i njegovom odlukom jer je on Emin-Povjerljivi prema Ka'bi i ljudima, nikome neće učiniti nepravdu.

3. Prihvatanje odluke Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, od strane Kurejšija dokaz je Allahova odgoja Njegova poslanika na plemenitom moralu, od kojeg je istinitost i povjerljivost.

4. Prijedlog s kojim je došao Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, bio je od Allaha, subhanehu ve te'ala, kako bi usmjerio ljudska zapažanja prema većoj misiji Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, od ovog ujedinjenja Kurejšija, a to je poziv u islam.

5. Obnova Ka'be svim Kurejšijama je pokazala odgoj Vjerovjesnika, sallallahu 'alejhi ve sellem, njegovo nastojanje da doprinese svaki hajr zajednici u kojoj je živio. Vjerovjesnikov, sallallahu 'alejhi ve sellem, ugled se povećao među Kurejšijama time što ih je svojom odlukom sačuvao fizičkog sukoba i time što je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, svojim rukama postavio Crni kamen na predviđeno mu mjesto, nakon što su ga Kurejšije sve zajedno podigle.

6. U ovom događaju svaki vjernik će se uvjeriti u Allahovu, subhanehu ve te'ala, zaštitu Svojih robova i Njegov odgoj i pripremanje Svoga vjerovjesnika, sallallahu 'alejhi ve sellem, za najčasniju misiju, što se događalo i nakon ovoga događaja sve od smrti Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem.

Poslanikova djeca sa Hatidžom

Hatidža je rodila Allahovom poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, dva sina i četiri kćeri. Sinovi su: El-Kasim na osnovu kojeg je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, i imao kuniju Ebul-Kasim i drugi sin je bio Abdullah koji je imao dva nadimka Et-Tajjib i Et-Tahir. El-Kasim je umro prije nego li je stasao za jahanje deve, dok je Abdullah još kao beba umro. Obadvojica su umrli prije početka poslanstva. Kćeri Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem, su bile: Zejneba, Rukajja, Ummu-Kulsum i Fatima. Sve su doživjele početak poslanstva, primile islam, učinile hidžru u Medinu i sve se udale. Međutim, i sve kćeri, osim Fatime, pomrle su za života Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. Hatidža, radijallahu 'anha, je umrla tri godine prije hidžre u Medinu u svojoj šezdeset petoj godini života. Ukopana je u Hadžunu. U kabur ju je spustio Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem. U to vrijeme još nije bila propisana dženaza.

• Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je osjetio gorčinu gubitka djece. Sva su mu djeca, osim Fatime, radijallahu 'anha, umrla za njegova života. Sve se to desilo iz Allahove mudrosti. Umrla su mu muška djeca kako ne bi neki rekli da se Muhammed hvališe sinovima, ili kako ne bi neki rekli da će se prenijeti vjerovjesništvo na njegove sinove, ili hilafet. Smrt djece je učinilo Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, još više osjećajnim prema ožalošćenim i bolesnim, a naročito prema djeci. Dobro nam je poznato koliko li je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, volio svoje unučiće Hasana i Husejna koje je jedine imao. Svu djecu, mimo Fatime, i svu unučad, mimo Hasana i Husejna, je izgubio.

• Takođe, u tome je utjeha svima onima koji nemaju djece ili ih budu imali pa ih izgube. Najboljem čovjeku, koji je ikada hodao ovom zemljom, skoro sva djeca su pomrla za njegova života, kao što su mu, takođe, i roditelji umrli još u djetinjstvu. Time se, takođe, još u jednom segmentu, obistinjuje da su vjerovjesnici bili stavljani na najveće kušnje.