Period poslanikove rane mladosti

Učestvovao je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, u svojoj mladosti u svemu što je od koristi njegovom narodu, kada se radi o pravednosti, pomaganju onih kojima je nasilje učinjeno da mu se vrati njegovo pravo. Zbog toga je učestvovao u ratu pod nazivom El-Fudžar i primirju kojeg su potpisale Kurejšije, zvanom El-Fudul. Rat zvani El-Fudžar su poveli Kurejšije braneći čast svetih mjeseci i svetosti Harema. To je bilo od preostalih tragova vjere Ibrahimove koju su poštovali Arapi. Čovjek bi susretao ubice svoga oca u tim mjesecima na tom mjestu, ali zbog navedenih ubjeđenja ne bi se svetio. Islam potvrđuje svetost tih mjeseci. Uzvišeni je rekao: „Broj mjeseci u Allaha je dvanaest, prema Allahovoj knjizi, od dana kada je nebesa i Zemlju stvorio, a četiri su sveta; to je prava vjera. U njima ne griješite! A borite se protiv svih mnogobožaca, kao što se oni svi bore protiv vas; i znajte da je Allah na strani onih koji se Allaha boje i grijeha klone." (Prijevod značenja Et-Tewba, 36) Primirje pod nazivom El-Fudul je rezultat ovog rata s kojim se postiže dogovor o poštovanju pravde i vraćanja prava onim čija su prava uzurpirana.

Ženidba sa Hatidžom

Ibnu-Hišam, rahmetullahi 'alejh, kaže: „Kada je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, napunio dvadeset i pet godina, oženio se sa Hatidžom, kćerkom Huvejlida. Tada je Hatidži bilo četrdeset godina. U predislamskom dobu dobiva epitete kao što su: čestita, stidna i uvažena žena."

Ibnu-Ishak, rahmetullahi 'alejh, je rekao: „Hatidža, kćerka Huvejlida, bila je uvažen trgovac s velikim trgovačkim iskustvom i poduhvatima." Te njene dobrote se oslikavaju u riječima Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, koje bilježi imam Ahmed u svome Musnedu sa ispravnim lancem prenosilaca od Ebu-Hurejre, radijallahu 'anh, a on od Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, da je rekao: „Najbolja žena  je ona koja kad te pogleda razveseli te, pokorava se kada joj se naredi, ne suprostavlja se i čuva imetak i čast." (Sahihu El-Džami'a)

Poruke, pouke i propisi

1.   Nasilje i zlostavljanje je ogledalo džahilijeta (perioda prije islama)

Danas je u međuljudskim odnosima džahilijet opet na sceni osim kome se Allah, subhanehu ve te'ala, smilovao. Koliko je ljudi uzurpiralo prava drugih: brat zakida rođenog brata, sprječava ga od nasljednog prava; koliko je onih koji su podstanari, ali na vrijeme ne izvršavaju svoje dogovorene obaveze; koliko je poslovnih partnera koji varaju jedni druge i imaju neiskren odnos u poslovanju. Islam upravo naređuje suprotno od toga pa kaže: „Allah vam zapovijeda da odgovorne službe onima koji su ih dostojni povjeravate i kada ljudima sudite da pravedno sudite. Uistinu je divan Allahov savjet! A Allah sve čuje i vidi." (Prijevod značenja En-Nisa, 58.) „A onaj ko nešto utaji donijeće na Sudnji dan to što je utajio i tada će svakome u potpunosti dati ono što je zaslužio, nikome se nepravda neće učiniti." (Prijevod značenja Alu-Imran, 161.) Buharija bilježi u svome Sahihu od Ebu-Hurejre, radijallahu 'anh, da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: „Ko bude imao nešto od svoga brata od časti ili imetka neka mu to uruči prije Sudnjeg dana. Neće na njemu od vrijednosti biti dinar niti dirhem. Ako bude dobrih djela uzeće se od njih i dati uskraćenom, a ako ne bude dobrih djela uzeće se od loših djela i prebaciti se onom koji zakida svoga brata." Muslim bilježi u svom Sahihu od Ebu-Umame da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: „Ko uzurpira pravo čovjeku muslimanu svojom desnicom obavezna mu je od Allaha vatra, i zabranit će mu se Džennet." Neki čovjek reče: „A ako bude nešto malo o, Allahov Poslaniče?" Reče: „I kada bi bila grana od drveta misvak." Takođe, imam Buharija bilježi od Havle bint Amr el-Ensari da je rekla: „Čula sam Allahova Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, da je rekao: „Zaista će ljudi pronevjeravajući Allahov imetak dostići u vatru na Sudnjem danu." Ne možemo u kontekstu rečenog a da ne spomenemo svima nama poznat hadis, kojeg imam Muslim bilježi u svome Sahihu od Ebu-Hurejre, radijallahu 'anh, da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: „Znate li ko je propalica?" Rekoše: „Propalica je kod nas ko nema dinara niti dirhema." Reče: „Propalica od mog ummeta je onaj koji dođe na Sudnji dan sa namazom, postom, zekatom, ali je opsovao ovog, uvrijedio onog, uzeo imetak ovog, prolio krv onog, udario ovog, pa će se dati svakom od njegovih dobrih djela pa kada nestane dobrih djela uzet će se od njihovih loših djela i prebaciti njemu, zatim će biti bačen u vatru."

2.   Dozvola učestvovanja sa nemuslimanima u uspostavljanju pravde i pomoći onima kojima je načinjena nepravda

Dokaz za ovo o čemu govorimo jeste učestvovanje Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, u ratu i primirju

kojeg su vodili Arapi prije islama da bi se vratila prava koja su uzurpirana njihovim vlasnicima. O uspostavljanju pravde među ljudima i uzimanju nasilnika za ruku Uzvišeni Allah je rekao: „I za one koji se odupiru onima koji ih ugnjetavaju, nepravda se može uzvratiti istom mjerom, a onoga koji oprosti i izmiri se Allah će nagraditi; On uistinu ne voli one koji nepravdu čine. Neće odgovarati onaj koji istom mjerom uzvrati za pretrpljenu nepravdu, a odgovaraće oni  koji ljude tlače i bez ikakva osnova red na zemlji remete; njih čeka bolna patnja." (Prijevod značenja Eš-Šura, 39-42.) U Sunenu Ebu-Davuda, Tirmizije, Ibnu-Madže sa ispravnim lancem prenosilaca od Ebu-Bekra spominje se da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: „Ako ljudi vide silnika, a ne spriječe ga u tome, bojati se da ih sviju ne obuhvati kazna." Buharija i imam Ahmed bilježe od Nu'mana b. Bešira, radijallahu 'anh, da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: „Primjer onog koji čuva Allahove granice i ustrajava na njima je kao primjer naroda koji je na morskoj lađi, jedni na palubi a jedni ispod nje. Pa, oni koji su ispod, kada trebaju uzeti vode prolaze pored onih gore na palubi. Kažu: 'Kada bismo sebi probušili rupu da ne uznemiravamo one gore.' Ako im dopuste da to urade bit će uništeni svi a ako ih spriječe bit će spašeni svi."

3.    Karakteristike Hatidže, radijallahu 'anha, su svojstva potpune ličnosti

a) Nije slijedila svoj narod u igrama, zabavi i razvratu, već je provodila vrijeme u svojoj kući i u trgovini, daleko od miješanja sa muškarcima. Nije poznata po razgolićenosti, već je zračila prirodnim moralom dok nisu došli propisi vezani za hidžab i boravak u kućama. Imam Ahmed bilježi u svome Musnedu od Ebu-Musaa da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: „Oko čini zinaluk, žena koja se namiriše i prođe pored ljudi ona je zinalučarka." (Sahihu El-Džami'a)Tirmizi bilježi od Ebu-Mes'uda merfuan: „Žena je avret pa kada izađe iz kuće uzdigne je šejtan." Kako razumjeti ove dokaze a znamo da su žene u vrijeme Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, liječile ranjenike, nosile hranu, pojile žedne, pa, i same učestvovale u direktnoj borbi na Allahovom putu.  Jeste, zaista je to tako bilo, ali uz veliki moral i veliku pažnju oko njenog šerijatskog hidžaba.

b) Pomogla je Hatidža, radijallahu 'anha, Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, u najtežim momentima, nije je mogao obmanuti njen veliki imetak, već je sve stavila na raspolaganje za prosperitet din islama i tako ostavila zlatni primjer ženama koje dolaze poslije nje. Nažalost, danas mnoge žene muslimanke posjeduju možda i više imetka od Hadidže, radijallahu 'anha, ali ne posjeduju jaku odluku za ulaganje u prosperitet islama, već se taj imetak često rasipa i gdje treba i gdje ne treba i bude  čest razlog bračnih problema. Uzvišeni je rekao: „Muškarci vode brigu o ženama zato što je Allah dao prednost jednima nad drugima i zato što oni troše imetke svoje. Zbog toga su čestite žene poslušne i za vrijeme muževa odsustva vode brigu o onome o čemu treba da vode brigu jer Allah njih štiti." (Prijevod značenja En-Nisa, 34) Taberani bilježi sa ispravnim lancem prenosilaca od Vasila da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: „Na ženi nije da raspolaže sa imetkom muža osim sa njegovom dozvolom." (Sahihul-Džami'a) Gdje su današnje žene da se ugledaju na najuvaženiju ženu u islamu Hatidžu, radijallahu 'anha?

c) Nije Hatidža, radijallahu 'anh, gledala na tadašnje narodne običaje već je jednostavnim, iskrenim i skromnim zahtjevima ušla u brak sa Poslanikom, sallallahu 'alejhi ve sellem, zatim stavila svoj imetak u službu islama. Ebu-Davud bilježi sa ispravnim lancem prenosilaca od Ukbeta b. Amra da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: „Najbolji brak je onaj koji je pojednostavljen." (Sahihul-Džamia)

d) Ističe se Hatidža, radijallahu 'anha, nad ostalim ženama svoga vremena i u tome što se sama ponudila Allahovom poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, prihvatio je Hatidžinu ponudu za brak, iako je znao da je starija od njega petnaest godina.

Molimo Allaha, subhanehu ve te'ala, da nas učini od onih koji će se boriti protiv nepravde i truditi se da se svakom svačije pravo da. O Allahu naš, podari nam čestite žene kao što si podario našem Poslaniku i čestit porod kako bi naše oči sa njima zadovoljne bile i daj da se bogobojazni u svemu mogu u nas ugledati. Amin! I na kraju hvala Allahu Gospodaru svih svjetova!