Pouke i poruke iz sure Jusuf - (Sedmi dio)

Nastavljamo sa dozvolom Uzvišenog Allaha, da ukratko spominjemo pouke i poruke iz sure Jusuf, moleći Uzvišenog da nas učini od onih koji slušaju i slijede ono što je najbolje i najljepše. Uzvišeni Allah kaže, kao što stoji u prevodu značenja:

(58) I dođoše braća Jusufova i uđoše k njemu, pa ih on poznade, a oni njega ne poznadoše. (59) I kad ih namiri hranom potrebnom, reče: "Dovedite mi svoga brata koji je ostao s ocem vašim, zar ne vidite da punu mjeru dajem i da goste ne može biti bolje primam. (60) Ako mi ga ne dovedete, nećete više od mene hrane dobiti i ne dolazite mi!" (61) "Pobrinut ćemo se da ga nekako od oca njegova izmamimo, zaista ćemo tako postupiti" - rekoše oni. (62) A Jusuf reče momcima svojim: "Stavite njihove stvari u tovare njihove, oni će ih, kad se vrate svojima, prepoznati i opet će se vratiti." (63) I pošto se vratiše ocu svome, rekoše: "O oče naš, više nam neće hranu davati. Zato pošalji s nama brata našeg da bismo dobili hranu, a mi ćemo ga zaista čuvati." (64) "Zar da vam ga povjerim kao što sam prije povjerio brata njegova?" - reče on. "Ali, Allah je najbolji čuvar i On je najmilovistiji!" (65) A kad otvoriše tovare svoje i nađoše da su im vraćene stvari njihove, oni rekoše: "O oče naš šta možemo više poželjeti? Evo, vraćene su nam stvari naše, i hranom ćemo čeljad našu namiriti, i brata našeg ćemo čuvati, a i jedan kamilin tovar hrane ćemo više dobiti; to je neznatan tovar." (66) "Ja ga s vama neću poslati" - reče - "dok mi se tvrdo Allahom ne zakunete da ćete mi ga doista vratiti, osim ako ne nastradate." I pošto mu se oni zakleše, on reče: "Allah je jamac za ono što smo utanačili!" (67) "O sinovi moji," - reče onda - "ne ulazite na jednu kapiju, već na razne kapije, a ja vas ne mogu spasiti od onoga što vam Allah odredi; moć pripada jedino Njemu, ja se u Njega uzdam, i neka se samo u Njega uzdaju oni koji se uzdaju!" - I kad uđoše onako kako im je otac njihov naredio, to im nimalo nije pomoglo da budu pošteđeni onoga što im je Allah bio odredio, jedino se ostvarila želja Jakubova, koju je izvršio, a on je, uistinu, veliki znalac bio, zato što smo ga Mi naučili, ali većina ljudi ne zna."

(58) Ako bi neko upitao: "Kako to da je Jusuf, 'alejhisselam, prepoznao svoju braću a oni njega nisu", odgovor bi bio: Jusuf, 'alejhisselam, se rastao s braćom u ranim godinama, dok je bio još dječak, a oni, njegova braća su tada bili stariji. Primjetit ćeš da se dijete mnogo promijeni za deset godina, dok se ti, ako si stariji, za deset godina nećeš mnogo izmijeniti. Pretpostavimo, da neko od nas ima npr. trideset godina. Nakon deset godina, na njemu ti nećeš primjetiti velike promjene, kao što ćeš npr. na djetetu koje ima deset godina, kasnije kada dostigne dvadesetu godinu, uočiti velike razlike. A deset godina je istih. Zatim, Jusuf je poznavao njihov broj i budući da se nisu mnogo promijenili, zbog svoje starosti, Jusuf je lahko mogao pretpostaviti da se radi o njegovoj braći, dok oni nisu nikako mogli pretpostaviti da je njihov brat kojeg su bacili u bunar sada vezir pred njima.

(59) Jusufova, 'alejhisselam, inteligencija kada je rekao svojoj braći: "Dovedite mi svoga brata koji je ostao s ocem vašim ..." Nakon što im je napunio tovare i dao im odgovarajuću mjeru, Jusuf, 'alejhisselam, je rekao svojoj braći da mu dođu s bratom kojeg su ostavili kod svoga oca. Ovo im je rekao zato što je, kada su mu došli, saznao od njih ko su oni, odakle dolaze, ko im je otac, koliki je broj članova njihove porodice. Onaj koji radi na podjeli pomoći mora da zna sve spomenuto, naročito u danima neimaštine, kako bi pomoć stigla do svakoga i kako bi se ispoštovalo pravo svakog. Nakon što su obavijestili Jusufa, 'alejhisselam, da je jedan od njih ostao uz njihova oca, rekao im je da i njega sljedeći put povedu kako bi dokazali svoje tvrdnje da ih je u porodici više nego što je sada došlo. U protivnom, smatrat će ih lašcima i slijedeći put neće im ništa dati. Na ovakav način podstakao ih je da mu dovedu njegova brata za kojim je mnogo žudio. Jusufovo, 'alejhisselam, gostoprimstvo i zadovoljavanje potrebe musafira-putnika: "... zar ne vidite da punu mjeru dajem i da goste ne može biti bolje primam." Neophodno je da se ovim osobinama odlikuje svaki vjernik.

(60-62) Upotreba dozvoljenog lukavstva kako bi se došlo do dozvoljenog cilja. Jusuf, 'alejhisselam, je naredio svojim momcima, pomoćnicima, da robu njegove braće s kojom su došli iz svoje zemlje kako bi za nju kupili hranu, ponovo vrate u njihove tovare. Kada se vrate kući, vidjet će da su od nas hranu dobili besplatno, tj. vidjet će da za hranu nismo uzeli njihovu robu, pa će reći da smo zaboravili da uzmemo njihovu robu i to će biti još veći podstrek da nam se vrate: "Stavite njihove stvari u tovare njihove, oni će ih, kad se vrate svojima, prepoznati i opet će se vratiti." Dakle, Jusuf, 'alejhis-selam, poslužio se dozvoljenim lukavstvom kako bi postigao dozvoljeno: njihov povratak s bratom. Dok, ni u kom slučaju nije dozvoljeno koristiti se zabranjenim lukavstvom ili zabranjenim sredstvom kako bi se postigao dozvoljeni cilj, poput onog koji kaže: "Ja moram pričati sa ženama strankinjama kako bih upoznao jednu od njih i oženio se njome." Dakle, cilj ni u kom slučaju ne opravdava sredstvo. Još gore od toga je korištenje zabranjenog sredstva u postizanju zabranjenih ciljeva. Dakle, i cilj i sredstvo moraju biti Šerijatom dozvoljeni.

(63-64) Vjernik ne smije sebi dozvoliti da ga zmija ujede dva puta iz

iste jazbine, kao što se prenosi u hadisu Ebu-Hurejre, radijallahu 'anh, da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: 'Vjernik ne smije biti ujeden iz iste jazbine dva puta.' (Buhari, 6133): "Zar da vam ga povjerim kao što sam prije povjerio brata njegova?" Vjernik mora da bude razborit i pametan. Mora da proučava ono što ga je pogađalo u prošlosti kako bi mu se ista stvar ne bi ponovo dogodila.

Potpuni oslonac na Allaha, subhanehu ve te'ala, razlog je otklanjanja neželjenih stvari, musibeta i teškoća. Ja'kub, 'alejhisselam, nije rekao: "Ja ga neću s vama poslati", već se čvrsto oslonuo na Allaha Svevišnjeg i rekao: "Ali, Allah je najbolji čuvar i On je najmilovistiji!"

(65) Gostoprimstvo prema ljudima sredstvo je za pridobijanje njihovih srca. Sigurno je da se ljudi okreću onome ko im čini dobročinstvo. Ne zaboravljaju ga: Rekoše: "O oče naš šta možemo više poželjeti? Evo, vraćene su nam stvari naše, i hranom ćemo čeljad našu namiriti, i brata našeg ćemo čuvati, a i jedan kamilin tovar hrane ćemo više dobiti." Onaj čovjek ukazao nam je veliko gostoprimstvo i još nam je vratio i naše tovare, pa, pošalji s nama našeg brata.

(66) Ako čovjek, da bi postigao stvar koja mu je mnogo potrebna, mora da stupi u kontakt s osobom koja nije pouzdana, koje se pribojava, boji se da će ga iznevjeriti, na njemu je da zatraži od takve osobe da se zakune Allahom, subhanehu ve te'ala, nakon čega će se srce smiriti. Zbog toga je i Ja'kub, 'alejhisselam, zatražio od svojih sinova da mu se zakunu Allahom rekavši: "Ja ga s vama neću poslati, dok mi se tvrdo Allahom ne zakunete da ćete mi ga doista vratiti!"

Čovjek kada bude savladan i primoran na neku stvar, ne bude imao nikakvog drugog izbora, imat će opravdanje: "... osim ako ne nastradate." Ispravno je što je Ja'kub, 'alejhisselam, zatražio od svojih sinova da mu vrate najmlađeg sina, međutim, ako nastradaju to neće biti u stanju i imat će opravdanje, jer: "Allah ne preopterećuje nikoga preko njegovih mogućnosti." (Prijevod značenja El-Bekara, 286)

Iskazivanje i naglašavanje oslonca na Allaha, subhanehu ve te'ala, nakon što se uzme čvrsto obećanje razlog je povećanja bereketa i dobra, kao i podsjećanja obje strane na ono što su obećale. Zbog toga je i Ja'kub, 'alejhisselam, nakon zakletve njegovih sinova rekao: "Allah je jamac za ono što smo utanačili!" Svaka od obadvije strane podsjećat će svoje duše na Allaha, subhanehu ve te'ala, bit će svjesna Njegova prisustva i znanja o onome što su jedna drugoj obećale.

(67) Propisano je poduzimanje razloga i stvari kako bi se sačuvalo od uroka. Ja'kub, 'alejhisselam, je savjetovao svojim sinovima: "O sinovi moji, ne ulazite na jednu kapiju, već na razne kapije". Sinovi Ja'kuba, 'alejhisselam, su bili lijepi i bilo ih je mnogo, jedanaest, pa je bilo bolje da se svi zajedno ne pojavljuju na jednom mjestu. U protivnom, njihova ljepota, muškost i veliki broj mogli bi biti povod za urok.

Takođe, čovjek treba da otkloni od sebe potvoru koja se iznosi na njega ili da poradi na svemu da se na njega ne iznese potvora ili ružno mišljenje o njemu. Ako bi se sinovi Ja'kuba, 'alejhisselam, svi pojavili i ušli na jedna vrata, možda bi neko od mještana pomislio kako su ti stranci došli da učine neko zlo. Dakle, opravdanost Ja'kubovih, 'alejhisselam, riječi da uđu na razne kapije nije bila samo bojazan od uroka već i strah od ružnog mišljenja o njegovim sinovima.

Poduzimanje razloga za ostvarenje neke stvari ne može spriječiti Allahovu odredbu i onaj koji poduzima određeni razlog treba da zna da se isti taj razlog neće ispriječiti između njega i Allahove, subhanehu ve te'ala, odredbe. Allah, subhanehu ve te'ala, ako je nešto odredio, ono će se sigurno desiti, ma šta drugi poduzimali i činili: "I kad uđoše onako kako im je otac njihov naredio, to im nimalo nije pomoglo da budu pošteđeni onoga što im je Allah bio odredio." Međutim, na čovjeku je da poduzima razloge kako bi postigao određeno dobro ili se zaštitio određenog zla, jer je čovjeku teže kada ga pogodi zlo prethodno se ne pripremivši za njega, od zla za koje se on prethodno pripremio i oslonuo na Allaha, subhanehu ve te'ala, Onoga u čijim je rukama sva vlast! A Allah, subhanehu ve te'ala, je uzvišen i Onaj Koji najbolje poznaje sve stvari!

Nastavit će se, inšaAllah ...