Homoseksualizam, grijeh Lotova naroda

Neka je hvaljen Allah, subhanehu ve te'ala, Gospodar svih svjetova. Neka je salavat i selam na Allahova poslanika, njegove ashabe i sve one koji ih slijede u dobru do Sudnjeg dana. Draga braćo, cijenjene sestre, nastavljamo naš govor o kuranskim kazivanjima. U prošlim brojevima prethodlilo je kazivanje o Jusufu, 'alejhisselam. Za ovaj broj odabrali smo kazivanje o drugom Allahovom Vjerovjesniku, kako bismo se upoznali s njim i njegovim narodom među kojim je živio, kojeg je pozivao i koji je bio ogrezao u posebnom grijehu. Upoznavanje sa svim ovim nije radi pukog upoznavanja i skupljanja informacija, već radi uzimanja pouke kako kaže Uzvišeni Allah, a stoji u prijevodu značenja: „O kazivanju o njima je pouka za one koji su razumom obdareni. Kur'an nije izmišljena besjeda, on priznaje da su istinite knjige prije njega objavljene, i objašnjava sve, i putokaz je i milost naroda koji vjeruje." (Prijevod značenja Jusuf 111.) I kao što je rekao: „Objavljujući ti ovaj Kur'an, Mi tebi o najljepšim događajima kazujemo iako prije njega nisi doista ništa znao." (Prijevod značenja Jusuf 3.)

Dakle, u ovom broju govorit ćemo o Lutu, 'alejhisselam, i njegovom narodu koji je bio ogrezao u posebnom grijehu, a koji je jasan odraz duševne nečistoće i gubljenja fitre-urođene vjere. Niko prije njih nije činio takav grijeh. Taj grijeh bio je homoseksualizam. Kada se ovaj grijeh proširio među Lutovim narodom, Lut ih je počeo pozivati u obožavanje samo Allaha, subhanehu ve te'ala, i klonjenje grijeha i nemoralnih radnji koje su činili. Međutim, nisu mu se odazvali. Nisu prestali s nemoralom, već su nastavili sa svojom zabludom, svojim nevjerstvom i grijesima. Kada se ispostavilo da im nikakav savjet ne koristi, da im nema popravka, da neće odustati od zadovoljavanja svojih strasti na spomenuti način, Allah, subhanehu ve te'ala, dozvolio je njihovo stradanje. Uništio ih je i učinio primjerom potonjim generacijama, pa, ima li koga da pouku primi?! Uzvišeni Allah je rekao, kao što stoji u prijevodu značenja: „I Luta - kad reče narodu svome: 'Zašto činite razvrat koji niko prije vas na svijetu nije činio? Vi sa strašću prilazite muškarcima, umjesto ženama. Ta vi ste narod koji sve granice zla prelazi!' A odgovor naroda njegova glasio je: 'Istjerajte ih iz grada vašeg, oni su ljudi-čistunci!' I Mi smo njega i porodicu njegovu spasili, osim žene njegove; ona je ostala sa onima koji su kaznu iskusili. I na njih smo kišu spustili, pa pogledaj kako su razvratnici skončali." (Prijevod značenja El-E'araf 80-84.)

Kada je došlo vrijeme Allahovog, subhanehu ve te'ala, obećanja, vrijeme kažnjavanja ove skupine ljudi, Svevišnji Allah je poslao Svoje meleke ovom narodu u liku lijepih mladića, kako bi još jednom ispitao Lutov narod: „I kad izaslanici Naši dođoše Lutu, on se zbog njih nađe u neprilici i bi mu teško pri duši, pa reče: 'Ovo je mučan dan!' I narod njegov pohrli njemu, - a i prije su radili sramotna djela. 'O narode moj', - reče on - 'eto mojih kćeri, one su vam čistije! Bojte se Allah i pred gostima mojim me ne sramotite! Zar među vama nema razumna čovjeka?' Oni rekoše: 'Ti znaš da nam nisu potrebne tvoje kćeri, ti doista znaš šta hoćemo mi'. On reče: 'Ah, da ja samo imam moć ili da se mogu osloniti na nekog snažnog!' A meleki rekoše: 'O Lute, mi smo izaslanici Gospodara tvoga, oni tebi ne mogu nauditi. Ti kreni sa čeljadi svojom u gluho doba noći bez žene svoje, nju će zadesiti isto što i njih, i neka se niko od vas ne obazire! - Rok im je praskazorje, a zar praskazorje nije blizu?' I kada pade naredba Naša, Mi sve prevrnusmo, ono što je bilo gore - bi dolje, i na njih kao kišu grumenje od pečena blata spustismo, koje je neprekidno sipalo, obilježeno od Gospodara tvoga, - a ono nije daleko ni od jednog nasilnika." (Prijevod značenja Hud, 77-83.)

Meleki su došli Lutu, 'alejhisselam, dok je obrađivao zemlju. Rekli su mu: „Mi smo tvoji gosti. Došli smo ti u goste." Lut, 'alejhisselam, nije znao da su oni meleki, jer su mu došli u ljudskom liku. U prsima je osjetio tjeskobu. Bili su to mladići lijepa izgleda i građe. Odmah se pobojao za njih od svoga naroda. Još više kada su mu rekli da su njegovi gosti, jer gost se mora čuvati od svakog ezijjeta, pa, kako da ih sačuva od ezijjeta svoga naroda?! Krenuo je s njima svojoj kući. Mladiće je primjetila Lutova žena koja je bila zla, osobina sličnih svome narodu. Pohitala je da obavijesti griješnički narod. Vijest se brzo proširila: Lutu su u goste došli lijepi mladići. Nevaljalci su požurili do Lutove kuće. Došli su pred kuću i počeli navaljivati na vrata. Vrata su bila zatvorena. Lut ih je odbijao od vrata i tražio da ne uznemiravaju njegove goste. Htjeli su provaliti vrata. Lut, 'alejhisselam, je rekao: „Ah, da ja samo imam moć ili da se mogu osloniti na nekog snažnog!" Imam Hakim, rahmetullahi 'alejh, bilježi u „Mustedreku" (2/375) od Ibnu-Abbasa, radijallahu 'anhuma, da se tada jedan od njih okrenuo Lutu i rekao: „O Lute, mi smo izaslanici Gospodara tvoga, oni tebi ne mogu nauditi." Bio je to Džibril, 'alejhisselam. Imam Buharija, rahmetullahi 'alejh, bilježi u svome „Sahihu" (3135, 4326) od Ebu-Hurejre, radijallahu 'anh, da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: „Allah se smilovao Lutu. Doista je imao ogromnu moć i imao se oslonuti na nekoga snažnog." Tada je Lut, 'alejhisselam, saznao da to nisu obični mladići, već da su to meleki Gospodara Uzvišenog. Smirio se. Strah je otišao od njega. Kada su provalili vrata, melek Džibril je ustao, mahnuo jednim svojim krilom prema njima i sve ih zaslijepio. Tako zaslijepljeni, počeli su se vraćati nazad jedan preko drugog. Brzo su se razbježali od kuće. Kao da su predosjetili nevolju. I sam Lut, 'alejhisselam, kao da je predosjetio stradanje njegova naroda. Melek Džibril je rekao: „Rok im je praskazorje, a zar praskazorje nije blizu?!" Svakako da je blizu i Allahovo obećanje je istinito. Svako stvorenje kod Njega, Uzvišenog ima svoj kraj. Kraj nijednog od njih ne može se niti ubrzati niti odgoditi.

Lut, 'alejhisselam, izašao je noću iz sela sa svojom porodicom, osim žene. Njegova žena zajedno sa ostalim stanovnicima dočekala je Allahovu odredbu. Odredba je došla pred sami izlazak Sunca: „i njih je zadesio strašan glas kad je Sunce izlazilo" (Prijevod značenja El-Hidžr, 73.), „I Mi smo mu objavili ono što će se zbiti: da će oni, svi do posljednjeg, u svitanje uništeni biti" (Prijevod značenja El-Hidžr, 66.), „I kada pade naredba Naša, Mi sve prevrnusmo, ono što je bilo gore - bi dolje, i na njih kao kišu grumenje od pečena blata spustismo, koje je neprekidno sipalo, obilježeno od Gospodara tvoga, - a ono nije daleko ni od jednog nasilnika" (Prijevod značenja Hud, 82-83.) Za nekoliko trenutaka začuo se strašan glas. Kiša s pečenim kamenjem počela je da pada. Vjetar je počeo da fijuče i diže nastanjene kuće. Ono što je bilo gore, prevrnuto je i postalo je dole. Allah, subhanehu ve te'ala, je uništio spomenuto naselje i dao na istom mjestu da se pojavi more. Poznato je pod imenom „Mrtvo more". U njemu i oko njega, kažu da nema nikakva života. To mjesto ostat će do Sudnjeg dana kao upozorenje svima onima koji pomisle o sličnim nemoralnim radnjama. Homoseksualizam je najveća vrsta nemorala. Naprotiv, obuhvata sve druge vrste. U kur'anskim ajetima kada se spominje blud opisuje se riječju fahiše-nemoralno djelo, dok se homoseksualizam opisuje sa riječju el-fahiše, kod koje određeni član „el" jeste za sveobuhvatnost. Ibn Ebi Dunja bilježi da je Mudžahid, rahmetullahi 'alejh, rekao: „Onaj koji čini ovakava djela je takav da kada bi ga saprala svaka kap sa nebesa i svaka kap sa zemlje, ne bi prestao biti nečist." Fudajl b. 'Ijjad, rahmetullahi 'alejh, je rekao: „Kada bi homoseksualca saprala svaka kap sa nebesa, opet bi sreo Allaha, subhanehu ve te'ala, kao nečist."

Kakva je kazna za ovakav grijeh

Šeri'at naređuje smrtu kaznu za one koji čine ovaj grijeh. Ibnul-Kajjim, rahmetullahi 'alejh, spominje da su ashabi Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, jednoglasnog mišljenja da se takva osoba treba pogubiti. Međutim, razilaze se po pitanju načina njegova ubistva. Pojedini hanbelijski pravnici prenose Idžma'a ashaba, radijallahu 'anhum, o pogubljenju onoga koji sprovodi ovaj nemoralni čin shodno hadisu Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem: „Ako pronađete nekoga da čini nemoral poput Lutova naroda, ubijte onoga koji to čini i nad kim se čini." (Hadis bilježe sakupljači Sunena, Ibnu-Hibban tvrdi za njega da je vjerodostojan i imam Ahmed dokazuje njime) Osobine onih koji se bave ovim nemoralnim i razvratnim činom su slijedeće:

• Izmjenjene su prirode, daleko od one u kojoj ih je Uzvišeni Allah stvorio.
• Slast i sreću nalaze u zadovoljavanju svojih strasti.
• Nemaju stida ni koliko životinje. Takvi se ne stide nikoga, niti Allaha, subhanehu ve te'ala, niti ljudi. Zato u takvima nema nikakve koristi.
• Jasno se na njima primjećuje žudnja i razmišljanje za ovim nemoralnim činom.
• Pri sebi nemaju ljudskosti, niti muškosti pred drugim muškarcima, već se dovijaju i laskaju drugima poput žena, jer žude za njima.
• U kur'anskim ajetima došli su njihovi opisi: oni su fasici, prelaze svaku Allahovu granicu, čine nasilje na zemlji.

Upozorenje, a posebno onima koji se pripisuju islamu

• Znaj, Allah te uputio, da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: „Allah prokleo onoga koji čini djelo Lutova naroda! Allah prokleo onoga koji čini djelo Lutova naroda! Allah prokleo onoga koji čini djelo Lutova naroda!" (Ahmed, 2763, 2765; Hakim, 8166; i kaže da je hadis vjerodostojan.) Pogledaj, Allah te uputio, ne prenosi se da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, na jednom mjestu tri puta prokleo bludnika, niti da je one koji čine velike grijehe prokleo više od jednog puta, ali je prokletstvo homoseksualca ponovio i potvrdio tri puta. Zbog čega ponavljamo da je homoseksualizam najveća vrsta nemorala.
• Čuvaj se da ti ovaj nemoralni čin ne okupira srce, jer znaj, da te poslije vrlo lahko može odvesti i do jasnog nevjerstva. Primjera takvih je mnogo. Neke od njih Ibnul-Kajjim, rahmetullahi 'alejh, spominje u svome djelu „Dževabu kafi" (191. str.)
• Upoznaj se sa pogubnim posljedicama po tijelo onoga koji upražnjava ovaj sramni čin o kojima je medicina više govorila.
• Pokaj se iskreno Allahu, subhanehu ve te'ala, svoj život zamijeni boljim, svoje loše društvo zamijeni boljim, žuri sa dobrim djelima, obori svoj pogled, čuvaj svoje stidno mjesto od harama, budi iskren prema Allahu, subhanehu ve te'ala, nadati se da ti Uzvišeni Allah oprosti i učini te od stanovnika Dženneta. Allah, subhanehu ve te'ala, Milostivi oprašta sve grijehe. „Reci: 'O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.'" (Prijevod značenja Ez-Zumer, 53.)