Zemlja duginih boja

Islam je stigao u Južnoafričku republiku 1652. godine sa nekoliko robova koji su bili u pratnji jednog zapadnjačkog kolonijaliste koji tamo stiže iz Indije. Nakon njih, u periodu od 1658 – 1700 godine, brojni oslobođeni robovi i politički  izgnanici islamske vjeroispovjesti iz Indije i Indonezije pronašli su utočište na obalama Južnoafričke republike. Također u ovom periodu ove predjele nastanilo je nekoliko imama i velikih učenjaka, političkih izgnanika iz istočne Indije. U narednim godinama muslimani ujedinjeno rade na jačanju zajednice učenjem i radom. Već 1825. god. muslimani Južnoafričke republike osnivaju školu koju pohađa oko 490 polaznika. Tokom 20. stoljeća u svim većim gradovima grade se mesdžidi, islamske škole i centri. Svojim radom i zalaganjima posebno se ističe šejh Ahmed Didat, islamski misionar svjetskog glasa, koji je 1958. godine osnovao Islamski davetski centar u Durbanu...

Smještena na samom jugu Afrike ova zemlja često je bila središte interesovanja brojnih naroda. Za portugalske moreplovce na putu do Indije predstavljala je svjetlo i nadu dok su zapadni kolonijalisti u njoj vidjeli izvor bogastava, u zlatu i dijamanatima. Od 1910. godine, kada se oslobodila britanskog kolonijalizma, na ovom prostoru postoji Južno Afrička Republika. Često kraće nazivana Južna Afrika, je država na rogu afričkog kontinenta, na obalama Atlantskog i Indijskog oceana. Graniči na sjeverozapadu sa Namibijom, na sjeveru sa Bocvanom i Zimbabveom te na sjeveroistoku sa Mozambikom i Svazijem. Neovisna kraljevina Lesoto potpuno je okružena južnoafričkim teritorijem.

Na prostoru od 1,219,192 km2 živi oko 46 miliona stanovnika koji predstavljaju mješavinu evropskih doseljenika, Indijaca, Madagaskažana i robova jugoistočne Azije s jedne strane i domorodačkih plemena Xhosa i Khoi sa druge. Glavni grad je Pretoria sa 1.88 miliona stanovnika. Službeni jezici su afrikans i engleski, a većina stanovništva upotrebljava i neke od drugih jezika koji oslikavaju pripadnost nekom od plemena ili pak porijeklo ako se radi o  doseljeničkom stanovništvu. Južnoafrička republika zemlja je kontrasta ili kako njeni stanovnici ponosno kažu zemlja duginih boja. To je mjesto niza uspješnih prelazaka iz burne i nesigurne prošlosti u perspektivnu budućnost. U ovoj rasnoj, etničkoj i kulturnoj raznolikosti sve značajnije mjesto zauzima i islam.  

Dolazak islama 

Kaže Allah Uzvišeni: "On po Poslaniku Svome šalje uputstvo i vjeru istinitu da bi je uzdigao iznad svih vjera." (Prijevod značenja Es-Saff, 9.)Islam je stigao u Južnoafričku republiku  1652. godine  sa nekoliko robova koji su bili u pratnji jednog zapadnjačkog kolonijaliste koji tamo stiže iz Indije. Nakon njih, u periodu od 1658 – 1700 godine, brojni oslobođeni robovi i politički  izgnanici islamske vjeroispovjesti iz Indije i Indonezije pronašli su utočište na obalama Južnoafričke republike. Također u ovom periodu ove predjele nastanilo je nekoliko imama i velikih učenjaka, političkih izgnanika iz istočne Indije. Neki od onih koji su dali najveći doprinos širenju islama na ovim prostorima su:

●  Abedin Tadia i njegova porodica koji ovdje stižu 1694. godine, počinje raditi na ujedinjavanju muslimana i osnivanju manjih zajednica – džemata.

●  Šejh Rajah sa Jave došao je 1697. hafiz Kurana, iz pamćenja napisao je Kuran što je olakšalo muslimanima praktikovanje vjere.

●  Tuan Said, Jemenac koji u Južnoafričku republiku dolazi 1744. godine, i zahvaljujući obrazovanju koje je stekao još u Jemenu zauzima značajnu društvenu funkciju što mu omogućava da nesmetano poziva lokalno stanovništvo u Islam i podučava  muslimane vjeri.

●  Imam Abdullah Kadi dolazi u Južnoafričku republiku  1793. godine i angažuje se na gradnji prvog mesdžida oko kojeg se okuplja sad već mnogobrojna skupina muslimana i potom ručno piše prvu knjigu iz oblasti islamskog vjerovanja. (Islamic History & Civilisation in South Africa: The Impact of Colonialism, Apartheid, and Democracy  (1652-2004), Zeinoul Abedien Cajee)

U narednim godinama muslimani ujedinjeno rade na jačanju zajednice učenjem i radom. Već 1825. god. muslimani Južnoafričke republike osnivaju školu koju pohađa oko 490 polaznika. Tokom 20. stoljeća u svim većim gradovima grade se mesdžidi, islamske škole, centri. Svojim radom i zalaganjima posebno se ističe šejh Ahmed Didat, islamski misionar svjetskog glasa, koji je 1958. godine osnovao Islamski davetski centar u Durbanu.  

Savremeni

izazovi 

Muslimani u Južnoafričkoj republici, slijedeći put svojih prethodnika, vrijedno rade na jačanju pojedinaca i cijelokupne zajednice kao i na širenju islama među lokalnim afričkim stanovništvom. U Južnoafričkoj republici danas živi oko 2 miliona muslimana, što čini 2 % od ukupnog stanovništva. Većina ih je porijeklom iz Indije i Indonezije ali je sve veći broj muslimana koji predstavljaju autohtono crnačko stanovništvo ovog podneblja. Njihov broj je svakako u porastu, zahvaljujući mnogobrojnim konvertitima i novim doseljenicima iz cijele Afrike koji ovdje traže utočište od ratova ili jednostavno šansu za bolji život. Pored emigranata značajan dio ove zajednice čine i lokalni stanovnici koji su u islamu vidjeli riješenje za mnoge od problema južnoafričkog stanovništva što nam najbolje oslikava put Bilala Motsau. Bilal je crnac, bivši kršćanin koji je u Islamu našao izlaz iz okova rasizma. Kada se Bilal 1976. godine vratio Islamu bio je jedan od rijetkih crnaca muslimana, kako sam kaže jedan od desetorice. Danas mlađi, poput Omar Khambule u Islamu nalaze spas od poročnog života, uličnih bandi i nasilja koje je prisutno među siromašnim crnačkim stanovništvom. Reklo bi se da je najteže ženama koje se odluče za Islam zato što sto su slabe i nezaštićene, njihove porodice ne nalaze razumijevanja za njih i njihov novi način života. Za Laylu Zange koja se odlučila na takav korak, i pored poteškoća i neprijatnosti, Islam predstavja simbol ispravnog vjerovanja, bijeg od alkoholizma, side i porodičnog nasilja. Layla je sada pokrivena, živi u skladu sa islamskim principima, ljudi je posmatraju začuđeno, ali ona u tome vidi svoju priliku da predstavi Islam drugima. Kako je broj žena koje prihvataju islam u porastu, njihova odjeća svakim danom postaje zastupljenija i prihvaćenija. (In South Africa, many blacks convert to Islam, Nicole Itano) 

Islamska zajednica muslimana Južnoafričke republike  

Zvanično je osnovana 1985. godine i samo 25 godina kasnije  vjerno dočarava sliku islamskog buđenja na ovim prostorima. Njeno djelovanje obuhvata:

●  400 mesdžida u okviru kojih djeluju obdaništa, škole i kulturni centri koji zajedno čine sistem od 64 obrazovne instutucije  za afirmaciju islama i muslimana i sticanje znanja.

●  Školu za djevojčice osnovanu 1989. godine u kojoj se, pored uobičajnog programa, kroz poseban vjerski program poklanja pažnja odgoju i buđenju svijesti o ulozi žene muslimanke u zajednici.

●  Islamski fakultet osnovan 1989. na univerzitetu Kejp Taun.

●  Veliki broj časopisa na afričkom i engleskom jeziku, a neki od njih se izdaju već 20 godina.

●  5 radio stanica od kojih 3 emitiraju program na engleskom jeziku. (Muslimani Južnoafrčke republike, dr. Ahmed Ašur)

Muslimani u Južnoafričkoj republici, zahvaljujući obrazovanju, zauzimaju sve značajnija mjesta u društvu pa je značajan broj muslimana doktora, inžinjera , profesora… 

Trudite se, Allah će vaš trud vidjeti 

Ova država je primjer jednog zdravog islamskog poziva, iskrenosti i rada. Jedna mala skupina Allahovih robova koja je ustrajala u pozivu, koja je ustrajala u praktikovanju i učenju vjere, potpomognuta je i uzdignuta... Kaže Allah subhanehu ve te'ala: "Ti pozivaj svome Gospodaru jer ti si, uistinu, na pravom putu." (Prijevod značenja El-Hadždž, 67.)