Hadiska nauka u vrijeme Poslanika s.a.w.s
Pojasnio je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, značaj, mjesto, položaj i stepene učenih i učitelja pa je rekao: „Učenjaci su nasljednici (Allahovih) poslanika." (Ebu Davud, ibn Madže, Et-Tirmizi, ibn Hiban u svome 'Sahihu'...) Isto tako je podsticao na poštivanje učenih pa je rekao, sallallahu 'alejhi ve selleme: „Nije od moga ummeta onaj ko ne izražava poštovanje prema starijem, niti je milostiv prema mlađem, niti poznaje pravo učenoga." ('Medžmeul-Zevaid' 1/28, 'Musned' imama Ahmeda 46/239...)
Proveo je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, dvadest i tri godine pozivajući ljude u Islam, objašnjavajući njegove propise i njegove nauke sve dok Arabijski poluotok nije prihvatio i prigrlio ovu čistu vjeru. Ovaj period je bio period podučavanja i praktikovanja islamskih propisa kao čvrst temelj za nadolazeću islamsku civilizaciju koja je promjenila tok istorije i čovječanstva sa civilizovanjem u svim sferama ljudskoga života. Prenošenje poslanice i dostavljanje povjerenog emaneta je težak i opasan zadatak i zaduženje koje je povjereno samo odabranim od Allahovih robova, odnosno poslanika, neka je Allahov blagoslov i mir na sve njih. Allah je izabrao Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem, odgojio ga i podučio Svojom pažnjom kako bi ga pripremio da ponese teret poslanice (poslanstva) i da je drugima dostavi. Stoga je pripremljen za to na najbolji način i najboljom pripremom s naučne odnosno znanstvene strane, a isto tako i sa moralne. Zbog svega ovoga nailazimo da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, bio najmoralnija osoba, visoko odgojna ličnost koja je ostavljala dubok trag na druge i jasno su se u njemu vidjela plemenita svojstva i osobine. Na kraju svega toga dovoljno mu je Allahovo svjedočanstvo i potvrda kada je rekao: „Jer ti si, zaista, najljepšeg morala." (Prijevod značenja El-Kalem, 4.) Što se tiče naučne i obrazovne strane kod Poslanikovog, sallallahu 'alejhi ve sellem, života i biografije, zapažamo da ga je Allah Sveznajući podučio onome što nije znao, stoga je Poslanik dostigao stepene znanja koje nije dostigao niti jedan čovjek osim njega. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je bio glavni izvor muslimanima na koji su se vraćali u pitanjima Kur'ana ili samim propisima vjere islama, pa je prenio te propise ljudima, pojasnio ih svojim Sunnetom, odnosno praksom i svojom uputom. Upravo zbog toga je bio prvi vođa i pouzdani upućivač na ispravni i pravi put. Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, se svom snagom prihvatio puta prenošenja i dostavljanja poslanice ljudima, i na ovom putu je podnosio sve vrste patnji i iskušenja. Bio je strpljiv na putu učvršćenja temelja ove vjere. Mnogo je proganjan pa je čak morao napustiti i svoje mjesto rođenja. Unatoč svemu tome on je želio svome narodu uputu i da ih Allah Svemogući izvede iz tame na svjetlost islama. Uzvišeni Allah mu je želio olakšati to breme koje ga je tištilo pa mu je objasnio da njihova uputa nije u njegovim rukama nego u Allahovim, kada je rekao: „Ti, doista, ne možeš uputiti na pravi put onoga koga ti želiš da uputiš, Allah upućuje na pravi put onoga koga On hoće, i On dobro zna one koji će pravim putem poći." (Prijevod značenja El-Kasas, 56.) Kada su temelji islama ojačali i kada je postala prva islamska država, Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je bio vođa, upućivač, njen počasni poglavar, mudri i obrazovni učitelj i iskreni muftija. Sam je obavljao sve ove poslove čiste duše i s visokim moralnim ciljevima koji su ga podsticali na prenošenjenje emaneta tj. poslanice. Život je proveo kao Allahov pozivač ili da'ija, odnosno kao učitelj i upućivač. Na tom putu je podnosio teret misionarstva (misije ili da've) i poslanice, voleći mnogo svoje drugove, upućujući ih na dobro i izvodeći ih na pravi put. Sudjelovao je sa njima u njihovoj sreći, njihovoj boli i tuzi. U svemu ovome je bio uzor i primjer. Uzor za kojim su se povodili u različitim sferama ljudskoga života. Bio je lijep primjer svojim drugovima koji su imali čast da budu sa njim, da ga vide, da ga čuju i koji su saznali sve tačno i precizno, jasno i detaljno od njega, njegovog života, njegovog Sunneta, a koji su kasnije iskreno i precizno nama prenijeli. Zbog svega navedenoga neophodno je ovdje, dok izučavamo Sunnet u doba Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, da spoznamo njegovu metodu i način podučavanja ashaba (njegovih drugova), kao i načine odnosno puteve ashaba u prihvatanju toga znanja i Sunneta od Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, jer je baš u svemu ovome veliki i daleko dosežni trag u učvršćivanju, čuvanju i pamćenju Poslanikovog, sallallahu 'alejhi ve sellem, Sunneta.
Poslanikova metoda u podučavanju ashaba
Prije nego uđemo u samu temu o Poslanikovoj, sallallahu 'alejhi ve sellem, metodi i njegovom menhedžu (putu, načinu) neophodno je da navedemo šerijatsko stajalište vezano za obrazovanje i nauku, jer je baš u ovome pojašnjenju veliki trag na muslimanima kada je u pitanju njihovo usmjeravanje i podsticanje na učenje odnosno pamćenje i praktikovanje Kur'ana i Sunneta, kao i izučavanje vjerskih propisa. Isto tako je u tome veliki i dubok trag u izučavanju hadisa, njihovom pamćenju i čuvanju kroz različito vrijeme i periode. Ono u što nema sumnje jeste da su prvi ajeti koji su spušteni i objavljeni upravo ajeti koji upućuju čovjeka na izučavanje i nauke. U njima se od njega traži da čita, kao što je Uzvišeni rekao: ''Čitaj u ime Gospodara tvoga Koji stvara.'' (Prijevod značenja El-Alek, 1.) Također, nailazimo na mnogo mjesta u Kur'anu u kojima se poziva na obrazovanje, u kojima se podstiče na traženje znanja i u kojima se pojašnjavaju stepeni učenjaka i učenih, obraćajući se razumom obdarenima, kao što je Uzvišeni rekao: „Reci: Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju." (Prijevod značenja Ez-Zumer, 9.) Ovdje nam nije cilj spominjati niti navoditi sve ajete koji ukazuju na znanje, podučavanje ili učene, jer bi nam to uzelo mnogo prostora, nego nam je cilj da spoznamo Poslanikovo, sallallahu 'alejhi ve sellem, stajalište vezano za nauku i podsticanje na istu.
Obaveznost traženja znanja
Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je podsticao na traženje znanja i pojasnio nam stepene uleme i učenih, pa je rekao: „Onome kome Allah želi dobro poduči ga u vjeri." (Bilježi ga imam Ahmed od Ebu Hurejre, br. 7193, Et-Tirmizi 2/108, Ed-Darimi 1/74, Ibn Madže 1/95, Muslim 3/95 sa dodatkom, a također i Buharija, Albani ga je ocjenio da je 'sahih' tj. hadis je vjerodostojan, vidi 'Silsiletul-Hadisis-Sahiha' od Albanija) Izučavanje šerijatskih nauka koje su neophodne i potrebne svakom muslimanu kako bi svoju vjeru i njene propise praktikovao ispravno. Rekao je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem: „Traženje nauke je farz svakom
muslimanu." (Bilježi ga Ibn Madže 1/5, i drugi, a Albani ga je ocjenio da je 'sahih hadis'. Vidi njegovo djelo 'Sahihut-Tergibi Vet-Terhibi 1/17) Još je mnogo hadisa koji podstiču na traženje znanja. Poslanikovo, sallallahu 'alejhi ve sellem, podsticanje na traženje znanja nije bilo samo na šerijatsko ili vjersko znanje kroz Kur'an ili Sunnet, nego je pozivao na učenje svih nauka koje donose dobrobit muslimanima.
Obaveznost prenošenja znanja
Kao što je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, podsticao na traženje znanja isto tako je podsticao i na prenošenje toga znanja, i to u različitim situacijama i okolnostima pa je, sallallahu 'alejhi ve selleme, govorio: „Neka prisutan prenese onome ko je odsutan, jer je možda onaj kome preneseš bolje razumniji od onoga ko je bio prisutan." (Bilježi ga Buharija, 1/23.) Također je, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: „Podario Allah svijetlo lice onome čovjeku koji je čuo naš hadis, zapamtio ga, a potom prenio, jer možda onaj kome se prenese bude jačeg razumijevanja od onoga tko ga je (direktno) čuo." (Bilježi ga Ahmed br. 4157 6/96, Et-Tirmizi 9/259, Ibn Madže 1/269, Albani je rekao da je ovaj hadis 'sahih'. Vidi njegovo djelo 'Sahihul-Džami'.) Isto tako je naređivao delegacijama koje su dolazile kod njega da prenesu islam i onima koji su ostali iza njih, tj. nisu došli sa njima. (Vidi 'Fethul-Bari', 6/194.) Dok u praktičnom životu Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, nije ostavio niti jednu metodu ili sredstvo informisanja, a da ga nije iskoristio u širenju i dostavljanju islama ljudima, pa je slao pisma, delegacije, izaslanike, uputio namjesnike i kadije, i baš stoga je bio najbolji dostavljač istine drugima.
Položaj i stepen učenih
Pojasnio je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, značaj, mjesto, položaj i stepene učenih i učitelja pa je rekao: „Učenjaci su nasljednici (Allahovih) poslanika." (Medžme'uz-Zevaid' 1/121, bilježi ga: Ebu Davud, ibn Madže, Et-Tirmizi, ibn Hiban u svome 'Sahihu', a Albani ga je ocjenio da je 'sahih'. Vidi 'Sahihul-Džami' br. 6297, 'Sahihu Ibn Madže' od Albanija) Isto tako je podsticao na poštivanje učenih pa je rekao, sallallahu 'alejhi ve selleme: „Nije od moga ummeta onaj ko ne izražava poštovanje prema starijem, niti je milostiv prema mlađem, niti poznaje pravo učenoga." ('Medžmeul-Zevaid' 1/28, 'Musned' imama Ahmeda 46/239, bilježi ga također Et-Taberani, a Albani je ocjenio ovaj hadis da je 'hasen', vidi njegovo djelo 'Sahihut-Tergibi Vet-Terhibi' 1/24) Potvrdio je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, nagradu koja pripada učenjaku kod Allaha Uzvišenoga pa je rekao: „Učenjak (učen) i onaj koji uči su ortaci (saučesnici) u nagradi." (''Džami'u Bejanil-Ilmi ve Fadlihi'' 1/28)
Položaj i stepen onih koji se poučavaju i traže znanje
Kao što je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, pojasnio položaj i mjesto uleme (učenjaka), isto tako je pojasnio i polažaj učenika odnosno onih koji traže znanje, i ono što ima i zaslužuje kao nagradu na putu traženja znanja, pa je rekao, sallallahu 'alejhi ve selleme: „Onaj ko ode (porani) do mesdžida ne želeći osim da nauči nešto dobro ili da on poduči nekoga, imat će nagradu kao upotpunjeni hadždž." (''Medžme'ul-Zevaid'' 1/123, a lanac prenosioca je povjerljiv, bilježi ga također Et-Taberani u ''El-Mu'džemul-Kebir'' 7/99, a Albani ga je ocjenio da je 'hasenun sahih', vidi njegovo djelo ''Sahihut-Tergibi Vet-Terhibi'' 1/20) Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem: „Onaj ko se prihvati puta traženja znanja Allah će mu tim putem olakšati put do Dženneta. Niko od ljudi se neće okuputi u nekoj od Allahovih kuća gdje će čitati i izučavati Allahovu knjigu, a da na njih neće biti spuštena smirenost, prekrit će ih milost, okružiti meleci i Allah će ih spomenuti onima koji su kod Njega. Onaj koga njegova djela uspore neće ga ubrzati njegovo porijeklo." (Imam Ahmed br. 7421, a Albani ga je ocjenio da je 'sahih'. Vidi ''Sahihul-Džami'' br. 6577.) Pojašnjenje Poslanikovih, sallallahu 'alejhi ve sellem, riječi ''onaj koga njegova djela uspore neće ga ubrzati njegovo porijeko'', znači; da onaj ko ne pripremi dobra djela za Sudnji dan, za polaganje obračuna i za prelazak preko Sirata, neće mu koristiti njegovo porijeklo i to što je bio iz te i te porodice, familije ili plemena.
Vrijednost činjenja dobročinstva prema učenima
Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, se nije zadovoljio samo time što je podsticao na traženje znanja, na njegovo prenošenje, pojašanjavanjem stepena učenih, nego je oporučio da se svako dobro čini prema učenicima ili onima koji traže znanje. Ovo prenosi Ebu Harun El-A'bdi, gdje kaže: „Kada bismo dolazili kod Ebu Se'ida El-Hudrija rekao bi: 'Dobro nam došla oporuko Allahovog Poslanika!', zatim bi rekao: „Rekao nam je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem: 'Poslije mene će doći ljudi koji će vas pitati o mojim hadisima, pa kada vam dođu budite ljubazni (dobri) prema njima i prenesite im hadise.'" (Vidi ''Šerefu Asabil-Hadis'' str. 75) A u drugoj predaji: ''Oni će -tj. oni koji traže znanje- vam doći sa raznih strana zemlje tražeći da se poduče u vjeri, pa kada vam dođu preporučite jedni drugima dobročinstvo prema njima." (Ibn Madže 1/56, Et-Tirmizi 9/249,250, Albani ga je ocjenio da je ''da'if'' odnosno ''slab'' hadis. Vidi ''Da'iful-Džami'' br. 6411) Poslije svega spomenutog vidimo kolika je briga u našoj vjeri za znanjem i podučvanjem drugoga tome znanju. Doista je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, lično praktikovao, hrabrio i podsticao druge na traženje znanja. U vasijetu (oporuci) je ostavio da se dobro čini prema onima koji traže znanje, kao što je i objasnio kakva je i kolika nagrada onih koji su se prihvatili toga puta, bilo učenjem ili podučavanjem.