Hadis u vrijeme ashaba i tabi'ina

Ashabi su bili oprezni u prenošenju hadisa bojeći se pogreške u tome i kako ne bi došlo do izmjene nečega u Sunnetu, te nisu prenosili hadise osim ako ne bi uvidjeli za to potrebu. Neke od ashaba bi uzimala groznica, a koža bi mu se naježila i boja promjenila, kada bi čuo ili trebao da kaže ili citira Poslanikove, sallallahu 'alejhi ve sellem, riječi, iz poštovanja prema Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, i straha da ne pogriješi. Rekao je Abdurahman ibn Ebi Lejla: ''Sreo sam stotinu i dvadeset ensarija, drugova Allahovog Poslanika, ni jedan od njih ne bi prenosio ili citirao hadis, a da nije želio da je to njegov brat umjesto njega učinio, niti bi bio upitan, a da nije želio da njegov brat na to pitanje odgovori.'' A u drugoj predaji stoji kako bi neki od njih bio pitan, a on bi ga poslao kod drugog, i tako sve dok se ne bi vratio onaj koji pita ponovo kod onog prvog...

Na ovu temu ćemo spomenuti dvije podteme kako bismo vidjeli jasnu i istinsku sliku vezanu za hadise Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, u vrijeme ashaba i tabi'ina.

Briga ashaba i tabi'ina oko čuvanja i pamćenja Sunneta

Izvor zakona i propisa u vrijeme Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, je bila Allahova Knjiga i Poslanikov Sunnet. Silazila je objava koju je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, dostavljao ljudima istovremeno sprovodeći u praksu i život ljudi propise koji su spuštani u objavi. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je bio ''izvor'' na koji su se ashabi vraćali u svim pitanjima, kao što su: politička, vojna, imovinska i sl. Samom smrću Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, prekida se i objava, a time pred Ummetom ostaju dva izvora: Kur'an Plemeniti i Sunnet Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, kao što se potvrđuje u hadisu: ''Ostavio sam vam dvije stvari. Ako ih se budete držali nećete zalutati; Allahovu Knjigu i moj Sunnet''. (Bilježi ga Malik u Muvate'u, a šejh Albani ga je ocijenio da je hasen, vidi: 'Miškatul Mesabih'' 1/40.) Stoga su se ashabi i tabi'ini držali Sunneta odazivajući se Allahovoj naredbi i pokoravajići se Alahovom Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem. Pokornost Allahovom Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, je obavezna kako za vrijeme njegovog života tako i poslije njegove smrti. Ashabi su se odazvali naredbama i pokorili naređenjima Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, iskreno ih u djela sproveli, branili su ovu vjeru zalažući svoju krv i imetke, a isto tako su činili i poslije njegove smrti odazivajući se Poslanikovoj, sallallahu 'alejhi ve sellem, oporuci ili vasijetu: ''Oporučujem vam da se Allaha Uzvišenog bojite, da budete pokorni i slušate pretpostavljene (emire) pa makar on bio i rob abesinski, jer onaj koji poživi od vas vidjet će mnoga razilaženja, a na vama ostaje da se držite moga Sunneta i sunneta ispravnih i upućenih halifa, držite se toga, i svojim očnjacima to zagrizite, a čuvajte se novih stvari jer je svaka nova stvar novotarija, a svaka novotarija je zabluda''. (Bilježi ga: Ahmed, Ebu Davud i Et-Tirmizi, Albani ga je ocijenio da je ''sahih'', vidi:''Silsiletul-Sahiha'' 6/526.) Prvi muslimani su u djela sproveli Allahove riječi: ''Vi u Allahovom Poslaniku doista imate lijep uzor.'' (Prijevod značenja El-Ahzab, 21.), pa su žrtvovali sve sto su imali i u mogućnosti bili, kako bi slijedili Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, i držali se njegovog Sunneta. Navest ćemo samo tri primjera iz života ashaba kako su praktikovali i slijedili Sunnet, a istorija i islamska literatura je prepuna takvih svijetlih primjera:

● Od Ez-Zubejra ibn Arabija se prenosi da je rekao: ''Čuo sam čovjeka kako pita Ibn Omera, radijallahu 'anhuma, o Hadžerul-Esvedu (tj. o propisima vezanim za njega), pa je rekao:''Vidio sam Allahovog Poslanika kako ga rukom dodiruje (potire) i ljubi.'' Pa je čovjek rekao: ''A šta misliš ako je gužva?'' A Ibn Omer mu je odgovorio: ''Ostavi to ''šta misliš“ u Jemenu, vidio sam Allahovog Poslanika kako ga rukom dodiruje i ljubi.'' (Musned Ahmeda 9/194, a bilježi ga i Buharija 6/38)

● Od Mudžahida se prenosi da je rekao: ''Bili smo na putovanju sa Ibn Omerom, pa smo prošli pored mjesta koje je zaobišao,pa je upitan zašto je to učinio? Pa je rekao: ''Vidio sam Allahovog Poslanika kako je to uradio pa sam i ja isto učinio.'' (Musned imama Ahmeda 7/54, Albani je rekao da je hadis ''sahih'', vidi:''Sahihut-Tergibi Vet-Terhibi, 1/10)

● Isto tako se prenosi da bi Ibn Omer, radijallahu 'anhuma, imao običaj, na svome putovanju između Medine do Meke, odspavati ispod jednog drveta (a u drugim predajama da bi izvršio malu nuždu), pa bi rekao kako je to isto činio ili vidio Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, kako čini na istom mjestu.

Da, to su bili Poslanikovi, sallallahu 'alejhi ve sellem, ashabi, koji su sačuvali i zapamtili Sunnet i praksu Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, koji su upućivali Ummet i druge na ispravni put, koji su u djela sproveli šeri'atske propise, a isto to i od drugih tražili, ne bojeći se na tome putu nikoga i ničega, a isto tako je činila i generacija poslije njih odnosno tabi'ini.

Metode ashaba i tabi'ina u očuvanju Sunneta

Spomenuli smo brigu i pažnju te ''zlatne generacije'' oko držanja i slijeđenja Sunneta, kao i ophođenja sa Poslanikom, sallallahu 'alejhi ve selleme, dok ćemo u ovoj drugoj podtemi navesti menhedž ili metodu ashaba i tabi'ina kad je u pitanju čuvanje i pamćenje Sunneta, a koji se ogleda u dvije glavne tačke, a to su:

● Opreznost ashaba i tabi'ina prilikom prenošenja hadisa. Ashabi su bili oprezni u prenošenju hadisa bojeći se pogreške u tome i kako ne bi došlo do izmjene nečega u Sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, samim time jer je sunnet drugi izvor šeri'atskih propisa, odmah poslije Kur'ana Plemenitog. Stoga su ashabi koristili sve načine kako bi očuvali svjetlost hadisa, njihov sjaj i blještavost. Njihova pobožnost i skromnost ih je učinila umjerenim u svemu pa tako i u prenošenju hadisa Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, šta više, neki od njih su zbog spomenutog, i iz poštovanja prema riječima Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, prenijeli vrlo malo hadisa. Po ovome je poznat bio Omer ibn El-Hatab, radijallahu 'anhu, kao što je bio poznat i po njegovim žestokim ukorima onima koji su prenosili ili pričali puno hadise Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. Ashabi su se držali ove metode ili pravca i nisu prenosili hadise osim ako ne bi uvidjeli za to potrebu, a kada bi i prenosili hadise bili bi strogo precizni u tome. Neke od ashaba bi uzimala groznica, a koža bi mu se naježila i boja promjenila, kada bi čuo ili trebao da kaže ili citira Poslanikove, sallallahu 'alejhi ve sellem, riječi, iz poštovanja prema Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, i straha da ne pogriješi. Prenosi Amr ibn Mejmun stanje Ibn Mes'uda, radijallahu 'anhu, kada je trebao da citira hadis jedne prilike i kada je rekao: ''Rekao je Alalhov Poslanik...“, zastao je i oborio glavu. Kaže Amr: ''A ja sam ga pogledao dok je on stajao, raskopčanih dugmadi na košulji, dok su mu oči u suzama plivale, a vratne žile nabrekle''. (''Sunen ibn Madže'', 1/27, Albani je rekao da je ''sahih'', vidi: ''Sahihu ve Daifu Suneni Ibn Madže'' 1/95) Rekao je Abdurahman ibn Ebi Lejla: ''Sreo sam stotinu i dvadeset ensarija, drugova Allahovog Poslanika, ni jedan od njih ne bi prenosio ili citirao hadis, a da nije želio da je to njegov brat umjesto njega učinio, niti bi bio upitan, a da nije želio da njegov brat na to pitanje odgovori.'' A u drugoj predaji stoji kako bi neki od njih bio pitan, a on bi ga poslao kod drugog, i tako sve dok se ne bi vratio onaj koji pita ponovo kod onog prvog. (Skraćena verzija djela ''El-Muemel Lir-Redi Ilel-Emril Evel'' str. 13.) Treba napomenuti da to ashabi nisu činili zbog nepoznavanja propisa ili odgovora, nego zbog njihove skromnosti, jer je to najučenija islamska generacija koja se ikada pojavila i koja će ikada doći. Stoga je i rekao Abdullah ibn Mes'ud, radijallahu 'anhu: ''Nije znanje poznavanje mnogo hadisa, nego je znanje bogobojaznost.'' (Skraćena verzija djela ''El-Muemel Lir-Redi Ilel-Emril Evel'' str. 6.) Poznata je metoda i način Ebu Bekra i Omera, radijallahu 'anhuma, u presuđivanju drugima, ako bi sud odnosno spor došao do jednog od njih, onda bi potražio propis u Kur'anu, pa ako bi našao u Kur'anu po njemu bi presudio, a ako ne bi našao u Allahovoj Knjizi onda bi pogledao i potražio odgovor za propis u Sunnetu, a ako ne onda bi pitao ljude i učene da li su čuli oko toga nešto od Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, a ako ne bi ni to, onda bi okupio i sabrao ugledne i učene da sa sa njima posavjetuje i konsultuje. Metodu koju su koristili ashabi prihvatili su i tabi'ini u svemu što smo spomenuli, pa su stoga pazili da na jednom sijelu ili halki ne kažu više od tri do četiri hadisa kako bi ih učenici ili slušaoci shvatili

i zapamtili.

● Provjeravanje ashaba i tabi'ina kod prihvatanja (uzimanja) hadisa. Islam je naredio da se provjeri i bude oprezno kod prihvatanja vijesti od nekoga, a zabranio je laž, istovremeno naređujući da se istina prihvati. Rekao je Allah Uzvišeni: ''O vjernici, ako vam nekakav pokvarenjak donese neku vijest, dobro je provjerite, da u ne znanju kome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili ne kajete.''(Prijevod značenja El-Hudžurat, 6.) Rekao je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem: ''Ko na mene slaže neka pripremi sebi mjesto u vatri.'' (''Fethul-Bari'' 1/210.) Također je rekao, sallallahu 'alejhi ve sellem: ''Laž na mene nije kao laž na nekoga drugog (običnog čovjeka), a onaj ko slaže namjerno na mene pa neka pripremi sebi mjesto u vatri.'' (''Sahihu Muslim'' 1/10.) Ovom prilikom ćemo navesti samo jedan primjer, a kojih je doista mnogo, da vidimo kako je prva generacija bila striktna kada je u pitanju uzimanje ili slušanje hadisa od nekoga drugoga. Bilježi imam Buharija od Ebi Se'ida El-Hudrija, radijallahu 'anhu, da je rekao: ''Bio sam na jednom od skupova ensarija, kada je došao Ebu Musa uznemiren i preplašen. Rekao je: 'Zatražio sam dozvolu da uđem kod Omera tri puta pa mi nije dozvolio potom sam se vratio. Omer me je kasnije (sutradan ili isti dan kada je završio posao kojim je bio zaokupiran) upitao: -A šta te je spriječilo (da ne uđeš)?- Rekao sam: -Tri puta sam pokucao i nije mi se odazvalo pa sam se vratio, a Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: ''Ako neko od vas tri puta pokuca (dozvolu za ulazak zatraži) pa mu se ne odazove neka se vrati.''- Omer mi je rekao: -Tako mi Allaha dovest ćeš mi za to (što si rekao) svjedoka-. Pa, je li netko od vas isto to čuo od Poslanika?' Ubej ibn Ka'b je rekao: 'Tako mi Allaha, s tobom će otići najmlađi sa ovoga skupa!', a ja sam bio najmlađi od njih, pa sam ustao i otišao s njim i obavjestio Omera da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, to rekao. Omer je rekao Ebu Musi: 'Što se tiče mene ja u tebe nisam sumnjao, nego sam se plašio da ljudi ne počnu na Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve selleme, iznositi (izmišljati)'.“ (''Sahihul-Buhari'', 4/88.) Iz ovoga što smo naveli jasno nam je kako su ashabi i prve generacije, Allah njima bio zadovoljan, vodili brigu i pažnju oko Poslanikovih, sallallahu 'alejhi ve sellem, hadisa i kako su ih sačuvali od svakog iskrivljenja ili izmjene, jer su bili oprezni kod uzimanja hadisa od drugoga, a i kod njegovog prenošenja.

''Hadiski odgoj''

U završnom dijelu ovog pisanja da spomenemo opšte tačke i osnovne temelje u tzv. ''hadiskom odgoju'', odnosno odgoju koji se praktikuje kroz učenje i sticanje hadisa i hadiskih nauka. Te temelje ili osnove su koristile prve generacije, a kojih se i danas drže svi oni koji su se iskreno prihvatili puta ili traženja hadisa i hadiskih nauka. Od tih temelja je sljedeće:

● Vođenje pažnje oko mogućnosti i stanja samih učenika ili slušalaca hadisa. Stoga se i prenosi da je Ibn Mes'ud, radijallahu 'anhu, rekao: ''Nećeš ispričati ljudima hadis koji njihovi razumi ne mogu shvatiti, a da nekima od njih neće biti fitna (smutnja).'' (''Tezkiretul-Hafizi'' 1/15.)

● Hadis je onome ko ga zaslužuje ili ko ga je dostojan. Ulema Selefa nije prenosila hadise svakome, birali su samo dostojne za to, stoga su mnogi od njih imali običaj reći ''ne ukrašavajte i ne vješajte bisere (misleći na hadise) na papke svinja!'' (tj. onih koji to ne zaslužuju). Isto tako, mnogi od uleme bi ispitali čovjeka koji bi došao da uči hadis kod njih, i raspitali bi se o njemu pa ako bi bio od novotara zabranili bi mu da uzme hadis ili dolazi na halke kod njih i rekli bi: ''Mrzim da bude znanje kod njih, pa da budu imami koji će biti slijeđeni, a koji će mijenjati kako budu htjeli i željeli.'' (''El-Muhadisu El-Fasil'' str.143.)

● Traženje i učenje hadisa dolazi poslije Kur'ana. Mnogi muhadisi ili učenjaci hadisa nisu prihvatali učenike kod sebe i u svoje halke koji nisu poznavali i napamet znali, ako ne sav Kur'an onda bar njegov veći dio. Rekao je Hafs ibn Gajas: ''Došao sam kod El-E'amaša pa sam rekao: 'Poduči me hadisima?' Rekao je: 'Pamtiš li Kur'an?' Rekao sam: 'Ne.' Rekao je: 'Idi i zapamti Kur'an pa tek onda dođi da te podučim hadisima.' Zatim sam otišao pa sam zapamtio i napamet naučio Kur'an, a potom njemu ponovo došao. Provjerio me je, pa me je tek onda hadisima podučio.'' (''El-Muhadis El-Fasil'' 1/143.)

● Neučenje i neprenošenje hadisa čiji lanac je neispravan ili jedan od prenosioca nepouzdan. Ashabi i tabi'ini su se plašili širenja među ljudima slabih i apokrifnih (lažnih) hadisa, pa su zabranjivali njihovo prenošenje drugima i strogo su zahtjevali ispitivanje stanja njihovih prenosilaca, odnosno, da li su pouzdani ili ne. Istovremeno su podsticali i radili na širenju samo ispravnih hadisa i na rad po njima.

Međutim, ulema je pamtila i poznavala slabe i lažne hadise, pa ako bi bio spomenut takav hadis pojasnili su da je slab ili lažan, i upozorili na njega da je neispravan hadis.

● Različitost i promjene u načinima podučavanja kako bi izbjegli dosadnost. Ashabi i ulema su znali metode kojima bi ''osvježili'' trud, čestitost i marljivost svojih učenika, kako bi ostvarili i postigli samu svrhu učenja hadisa. Stoga su recimo nekada pričali o hadisu izvlačeći pouke i poruke iz spomenutog hadisa, nekada su govorili o prenosiocima hadisa, a ponekad bi spomenuli i govorili o siri Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, a drugi puta bi opet naveli povod spominjanja hadisa ili propise vezane za njega i sl.

● Poštivanje i cijenjenje Poslanikovih, sallallahu 'alejhi ve sellem, hadisa. Spomenuli smo kako su se ashabi i prve generacije držali Sunneta i kako nisu davali prednost bilo čijem mišljenju ili riječima ispred i iznad riječi Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, ma čije mišljenje to bilo. Kako su se držali sunneta tako su poštivali i sijela ili halke na kojima su se učili i spominjali hadisi. Prenosi se da je El-E'ameš ibn Dirar rekao: ''Mrzili su pričati ili citirati hadise a da nisu bili pod abdestom.'' (''Džami'u Bejanil-Ilmi Ve Fadlihi'' 2/199.) Prenosi se da je Se'id ibn El-Musejjib bio na samrtnoj postelji, pa je zatraženo od njega da spomene i navede hadis Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, pa je rekao: ''Posadite me da sjedim, jer mrzim da citiram hadis Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, a ja ovako izvaljen.'' (''Džami'u Bejanil-Ilmi Ve Fadlihi'' 2/199.)

● Ponavljanje i zajedničko učenje ili pamćenje hadisa. Oni koji su prisustvovali halkama na kojima se citiraju i spominju hadisi, nisu se zadovoljili samim prisustvom tim halkama, nego su po povratku kućama ponavljali to što su čuli, i međusobno jedni druge provjeravali i ispitivali. Rekao je Enes ibn Malik: ''Provodili smo vrijeme kod i sa Poslanikom, sallallahu 'alejhi ve sellem, pa bismo čuli od njega hadis, i kada bismo se razišli od njega, podsjećali smo se međusobno sve dok ga ne bismo i zapamtili.'' (''El-Džam'i Li Ahlakir-Ravi Ve Adabis-Sami'i'' str. 46.) Isto to su činili i tabi'ini. Rekao je Salih ibn Es-Seman: ''Jednog dana nam je rekao Ibn Abbas hadis koji nismo (napamet) zapamtili, pa smo ga zajednički ponavljali sve dok ga nismo zapamtili.'' (''Ma'rifetu Ulumil-Hadisi'' str. 141.)

I na kraju rezime ovog pisanja jeste; da je hadis kod prvih generacija imao veliku pažnju i brigu, kako u njegovom pamćenju i učenju tako u njegovom očuvanju, i te generacije prenijele su hadis sljedećim generacijama pažljivo i brižno, tako da su ti hadisi stigli i do nas zabilježeni u vjerodostojnim knjigama.