Stav islama prema abortusu (treći dio)

Savremeno doba karakteristično je po raširenom zinaluku kako u zemljama kufra tako i u mnogim islamskim zemljama. Zbog toga su kafirske zemlje bile "prisiljene" dozvoliti abortus, i ne samo to, nego je abortus postao unosna trgovina u koju se poziva novinskim reklamama, što potvrđuje podatak, koji smo naveli u prethodnom tekstu, da u samom Njujorku postoje tri stotine ambulanti specijaliziranih samo za obavljanje abortusa. Zanimljivo je da u knjigama fikha ne možemo naći da je neko od učenjaka, govoreći o abortusu, napravio razliku između začetog ploda u šerijatski ispravnom braku i ploda začetog zinalukom.

U prethodna dva teksta o abortusu je bilo govora o definiciji abortusa, o abortusu kroz historiju, donošenju zakona o zabrani a zatim dozvoli abortusa, o općem stavu Islama o abortusu te vrstama abortusa, o šerijatskom statusu spontanog abortusa, o abortusu bez šerijatske nužde i nužnom abortusu.  U ovom broju će, uz Allahovu pomoć, biti govora: o pobačaju ploda začetog zinalukom, o pobačaju ploda začetog silovanjem i pobačaju deformisanog ploda.

Pobačaj ploda začetog zinalukom

Savremeno doba karakteristično je po raširenom zinaluku kako u zemljama kufra tako i u mnogim islamskim zemljama. Zbog toga su kafirske zemlje bile "prisiljene" dozvoliti abortus, i ne samo to, nego je abortus postao unosna trgovina u koju se poziva novinskim reklamama, što potvrđuje podatak, koji smo naveli u prethodnom tekstu, da u samom Njujorku postoje tri stotine ambulanti specijaliziranih samo za obavljanje abortusa. Zanimljivo je da u knjigama fikha ne možemo naći da je neko od učenjaka, govoreći o abortusu, napravio razliku između začetog ploda u šerijatski ispravnom braku i ploda začetog zinalukom. Također, i ovu vrstu pobačaja možemo podijeliti u dva perioda:

Prvi period: prije udahnuća duše. Savremena ulema po ovom pitanju ima tri mišljenja (Pogledaj Ahkamul-dženin,171.-175.):

Prvo mišljenje: nije dozvoljen.

Pojašnjavaju svoje mišljenje sljedećim dokazima:

●  Hadis o ženi iz plemena Gamid koji bilježi Muslim, a u kojem se navodi da je ona došla Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i priznala da je počinila zinaluk, a ostala je trudna, pa nije izvršio nad njom kaznu sve dok nije rodila dijete. (Bilježi ga Muslim, 3207; Ebu Davud, 3847; Bejheki u Sunenu, 6/84.) Dakle, da je abortus bio dozvoljen, izvršio bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nad njom kaznu bez odgađanja, čime bi sa smrću majke bio uništen plod. Kaže En-Nevevi: "Ne kamenuje se trudnica sve dok se ne porodi, svejedno da li je trudnoća od zinaluka ili ne, na tome je idžma' učenjaka, zato da se ne ubije plod u njoj. Isti propis je po idžma'u učenjaka ako je kazna bičevanje, a ona trudna." (Šerhu Sahihi Muslim, 11/202.)

●  Ako je abortus ploda začetog u ispravnom braku haram, onda je preče da abortus ploda začetog zinalukom bude haram, jer bi dozvola abortusa u stanju zinaluka bio podsticaj na pokvarenost i širenje zinaluka, a jedno od šerijatskih pravila je zabrana razvrata i svih puteva koji vode u njega, poput zabrane otkrivanja žena i miješanja sa muškarcima.

●  Nije dozvoljeno žrtvovanje nevinog ploda zbog grijeha koji su počinili drugi.

●  Šerijatsko je pravilo da se olakšice ne koriste uz griješenje, pa tako onaj koji je otputovao da bi griješio, nije mu dozvoljeno da krati namaz i da ne posti, tako se isto ženi čija je trudnoća posljedica zinaluka ne daje olakšica abortusa kako je ne bi time pomagali u prljavom činu.

●  Korist zinalučarke, tj. sakrivanja sramote i otklanjanje štete i neprijatnosti od nje i njene rodbine, nije veća od koristi i prava začetog ploda na život. 

●  Rađanje djeteta razotkriva sramotu i zločin koji je počinila, a ujedno je odvraća od sličnih djela. 

Drugo mišljenje: dozvoljen je abortus uopćeno. Ovo mišljenje zastupa šejh Muhammed ibn Usejmin kao što prenosi njegov učenik. (Pogledaj: El-Mesailu et-tibbije vel muamelatul malijel mu'asre, d. Halid ibn Alijj El-Mušejkih, 2/11.) Dokazi:

●  Ovaj plod je začet na haram način, a ono što je zabranjeno šerijatom kao da ga i nema u stvarnosti, prema tome, taj plod nema svetosti u islamu.

●  Začeti plod nanosi štetu i neprijatnost ženi i njenoj rodbini.

●  Samo dijete nakon što se rodi doživljavat će uvrede i ismijavanje u sredini, jer je dijete zinaluka.

Treće mišljenje: dozvoljen je abortus ženi koja je učinila iskrenu tevbu, za razliku od one koja je i dalje zadovoljna sa tim prljavim činom.

●  Prva tri dokaza su isti dokazi kao kod drugog mišljenja.

●  Veliko šerijatsko pravilo: otklanjanje teškoće i neprijatnosti od muslimana i sakrivanje sramote, mahane i grijeha koje počini musliman, s tim da se odnosi samo na ženu koja se iskreno pokajala.

Radžih (ispravno mišljenje): Abortus ploda začetog zinalukom nije dozvoljen, jer je spomenuti hadis dokaz po ovom pitanju.

Drugi period: poslije udahnuća duše. Izvršiti pobačaj ploda začetog na haram način nakon sto i dvadeset dana također nije dozvoljeno, jer se to ubraja u ubistvo nevine duše koju je Uzvišeni zabranio nepravedno ubiti. To dijete nema grijeha zbog haram načina na koji začeto. Kaže Uzvišeni: "Ne ubijajte onog koga je Allah zabranio ubiti, osim ako to pravda zahtijeva". (Prijevod značenja El-En'am, 151.) I kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Nije dozvoljena krv muslimana koji svjedoči da nema boga kome se istinski robuje osim Allaha, osim u tri slučaja: onog koji je ubio (namjerno) drugog (muslimana), zinalučara i murteda (odmetnika)." (Bilježe ga Buharija, 6878; i Muslim, 1676.) Također, od ciljeva šerijata (mekasidu eš-šeri'ati) je zaštita pet nužnih stvari: vjere, života, potomstva, pameti i imetaka, bez kojih se remeti sistem ljudskog života na dunjaluku, na čemu se složio ovaj ummet i šerijati prijašnjih poslanika. Navedeni dokazi upućuju da je pobačaj ploda začetog na haram način nakon sto i dvadeset dana, tj. kada mu se duša udahne, veliki grijeh i da se to smatra ubistvom s predumišljajem i da je dužan platiti krvarinu u vrijednosti od pet deva koja se dijeli nasljednicima djeteta, uz keffaret (oslobađanje roba), kao što se navodi u hadisu muttefek alejhi kod Buharije, 6878; i Muslima, 1676.

Pobačaj ploda začetog silovanjem

Živimo u vremenu slabosti i poniženja islamskog ummeta čiji su pripadnici postali plijen raznoraznih nasilnika i siledžija koji oskrnaviše čast mnogih muslimanki. Sa druge strane, zemlje kufra sa svih strana konstantno vrše nasilje nad muslimanima, tako da su mnoge muslimanke postale cilj divljih ljudskih zvijeri, a bili smo svjedoci toga u Bosni, Filipinima, Čečeniji, Eritreji, a danas u Iraku i Afganistanu. Šta da radi muslimanka koja zatrudni nakon silovanja, kakav je propis o djetetu ako ga rodi i kolika je odgovornost silovane muslimanke u svemu tome. Odgovor na ova pitanja možemo rezimirati u nekoliko tačaka (Pogledaj Ahkamul-dženin, 175.-179.):

●  Silovana muslimanka nema grijeha u onome na što je prisiljena, jer ako nema grijeha onaj koga prisile na riječi kufra, preče je nema grijeha u prisili na zinaluk koji je manji grijeh od riječi kufra. A dokaz da nema grijeha je hadis od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Zaista je Allah oprostio mom ummetu grijeh učinjen greškom, iz zaborava i prisile". (Bilježe ga Ibn Madže, 2045; Ed-Darekutni, 4/171; Ibn Hibban, 7219; El-Bejheki, 7/356 i Hakim. Hadis su ocijenili vjerodostojnim Ibn Redžeb, Hakim i Ez-Zehebi. Pogledaj Džami'ul-'ulumi vel hikemi, 2/361.)

●  Dijete koje rodi muslimanka a začeto je silovanjem od strane nevjernika smatra se muslimanom, jer dijete slijedi boljeg roditelja po vjeri, kao što je poznato u islamskom pravu, jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Svako

novorođenče rađa se u fitri (tevhidu, islamu)." (Bilježe ga Buharija, 1296; i Muslim, 4803.)

●  Abortus ploda začetog silovanjem možemo podijeliti u dva perioda kao i prethodne mes'ele:

Prvi period: prije udahnuća duše. Dozvoljen je pobačaj uzimajući u obzir sljedeće stvari:

●  Pobačaj ploda začetog silovanjem je olakšica koja se daje radi nužde, naročito u prvim danima trudnoće, jer je sam čin silovanja jak uzur muslimanki i njenim roditeljima da mrze taj plod, koji je posljedica prisile, i da ga se žele riješiti.

●  Imajući u vidu da mnogi učenjaci dozvoljavaju abortus prije udahnuća duše ili do četrdeset dana ženi koja nema opravdanja za to, pa tako koliko god je opravdanje jače i veće, olakšica za abortus je jača.

●  Silovana muslimanka ima opravdanje za abortus jer je bila prisiljena, a dijete koje bi se rodilo, činilo bi njoj i njenim roditeljima štetu i neprijatnosti čitav život.

●  Ženi je učinjen zulum samim silovanjem, pa ako bi joj zabranili da pobaci plod začet haramom bez njene volje, učinili bi joj još jedan zulum prisiljavajući je da trpi štete i neprijatnosti od tog djeteta čitav život.

Drugi period: poslije udahnuća duše. Savremena ulema složna je da nije dozvoljen pobačaj ploda začetog silovanjem poslije udahnuća duše, jer se to ubraja u ubistvo nevine duše koju je Uzvišeni zabranio nepravedno ubiti, na što upućuju Kur'an i sunnet.

Pobačaj deformisanog ploda

Pod deformisanim plodom podrazumijeva se tjelesna mahana koja se desi pri formiranju ploda u stomaku. Ljekari dijele uzroke deformacije ploda na vanjske i unutrašnje (Pogledaj Ahkamul-dženin, 179.-186.):

Vanjski faktori: uzrokuju tjelesne mahane na plodu kada se majka izloži nekoj od sljedećih stvari:

●  konzumiranju nekih ljekovitih biljki,

●  ako je zadesi bolest sifilis,

●  izlaganju S-zrakama,

●  hroničnom alkoholizmu,

●  upotrebi droge,

●  a u mnogim slučajevima i pušenju cigareta.

Unutrašnji faktori koji su rezultat naslijeđa, vraćaju se na jednu od tri stvari:

●  muško sjeme (sperma), tj. u njegov oblik, obim ili broj hromozoma,

●  ženska jajna ćelija,

●  oboje.  

Vrste tjelesnih deformacija ploda:

Prva grupa: Velike tjelesne mahane koje u vrlo ranoj trudnoći unište plod, te ga trudnica pobaci. Ovo su najčešći razlozi spontanog abortusa kod trudnica.

Druga grupa: Također, velike tjelesne mahane, poput: greške u živčanom sistemu, srcu, krvnim sudovima, i slično. Neke od ovih mahana su vidljive i dok je plod u stomaku. Utjecaj ovih mahana na plod je različit, neke od njih unište plod unutar maternice ili odmah nakon rođenja, a sa nekima od njih dijete može živjeti uz posebnu pažnju i potpuno oslanjanje na drugog. Allahovom milošću, ove deformacije su najrjeđe.

Treća grupa: Tjelesne deformacije koje ne remete život niti uništavaju plod, a dijete koje se rodi sa njima, može da živi i da se liječi. Primjer tih deformacija: poremećen imunitet unutar tijela, poremećaj u zgrušavanju krvi, razvoju mozga i slično.Medicinska istraživanja i statistika potvrdili su da prirodni završetak deformisanih plodova zbog tjelesnih mahana ne izlazi iz okvira četiri stvari: spontanog abortusa, smrti prije rođenja, smrti poslije rođenja i života sa tjelesnom mahanom. 

Šerijatski stav se može rezimirati u tri tačke:

●  Zatvaranje puteva koji uzrokuju deformiranje ploda, tj. obaveza čuvanja trudnice od stvari koji uzrokuju deformaciju ploda.

●  Liječenje deformacija, ako je moguće, dok je plod u stomaku majke.

●  Abortus, tj. da se pribjegne abortusu ploda prije udahnuća duše pod određenim šartovima.

Današnji fakihi, kada govore o abortusu deformisanog ploda, dijele ga na dva perioda:

Prvi period: abortus deformisanog ploda prije udahnuća duše. Savremena ulema ima dva mišljenja po ovom pitanju (Pogledaj Ahkamul-dženin, 184.):

Prvo mišljenje: dozvoljen je pobačaj uz određene šartove. Ovo mišljenje zastupa većina današnjih učenjaka, također, to je stav Kolegija islamskog prava pri Rabiti koji je 1410. hidžretske dozvolio pobačaj zbog deformacije ploda uz sljedeće šartove:

●  da deformacija ploda bude stvarna i opasna,

●  da je nije moguće liječiti,

●  da se abortus izvrši prije sto i dvadeset dana,

●  da procjenu izvrši pouzdana ljekarska komisija,

●  da bude uz saglasnost oba roditelja.

(Pogledaj Mesailu fikhije mu'asire, d. Abdurrahman Es-Sened, 117.)

Mišljenje Kolegija pri Rabiti podržala je i Stalna komisija za fetve u Saudijskoj Arabiji 1399. hidžretske pod brojem 2484. Oni dokazuju svoj stav sljedećim:

●  Fikhskim pravilima: čini se manje zlo od dva zla od kojih se jedno mora uraditi i veća šteta se otklanja manjom štetom, jer pobacivanje ploda je šteta nad plodom, dok je rađanje djeteta sa tjelesnom mahanom šteta nad djetetom i nad njegovim roditeljima.

●  Uzima se olakšica činjenjem pobačaja, zbog teškoće i tereta koje bi zadesile samo dijete, njegove staratelje i muslimansku zajednicu, te troškova vođenja brige o njemu. 

Drugo mišljenje: zabrana abortusa deformisanog ploda. Ovo mišljenje snažno zastupaju šejh Abdullah Alul-Bessam i ljekar d. Abdullah Husejn Baselame. Pojašnjavaju svoj stav u sljedećem:

●  Rađanje ovakve djece je pouka za zdrave.

●  U ovome se ispoljava veličina Allahove moći i čudesa Njegovog stvaranja.

●  Ubijanje i pobacivanje deformisanih plodova je sušta materijalna teorija koja ne pridaje nimalo pažnje duhovnim i vjerskim značenjima.

Radžih (ispravno mišljenje): prvo mišljenje uz ostvarenje navedenih šartova. A Allah zna najbolje.

Drugi period: abortus deformisanog ploda nakon udahnuća duše. Nema razilaženja među savremenom ulemom da u ovom periodu nije dozvoljen abortus, zbog zabrane ubistva nevine duše, s tim da neki učenjaci dozvoljavaju abortus i u ovom periodu ako ostanak deformisanog ploda u stomaku majke predstavlja opasnost po njen život, međutim, ovaj slučaj spada u nužni abortus, o čemu je prethodno bilo riječi.

UPOZORENJE:

●  Neki ljekari navode vrlo bitnu stvar, a to je: da su mahane i deformacije za koje se tvrdi da su zadesile plod ustvari pretpostavke i naslućivanja od strane doktora, i da to nisu nepobitne i nedvojbene činjenice. Zato nije dozvoljeno roditeljima i ljekarima požurivanje u činjenju abortusa, jer ljekari jednom procijene nešto, a drugi put to poreknu.

●  U većini slučajeva deformacije ploda otkriju se nakon što mu se duša udahne, a u tom slučaju nije dozvoljen abortus, po ispravnijem stavu učenjaka. A Allah zna najbolje.