Stav islama prema abortusu (drugi dio)

Kaže imam Nevevi: "Složni su učenjaci da se duša udahnjuje poslije četiri mjeseca", također to potvrđuje El-Kurtubi: "Učenjaci se nisu razišli oko toga da se duša udahnjuje poslije sto dvadeset dana. "Abortus poslije udahnuća duše je zabranjen po idžma'u (konsenzusu) islamskih učenjaka i smatra se ubistvom nedužne duše. Kaže Ed-Derdir, fakih malikijskog mezheba: "Nije dozvoljeno pobaciti plod iz maternice ni u prvih četrdeset dana, a kada mu se udahne duša zabranjeno je po idžma'u (konsenzusu)." Kaže Ibnul 'Arebi, fakih šafijskog mezheba: "A što se tiče pobacivanja ploda u koji je udahnuta duša, to je ubistvo oko kojeg nema razilaženja među učenjacima.

U prethodnom tekstu o abortusu je bilo govora o definiciji abortusa, o abortusu kroz historiju, donošenju zakona o zabrani a zatim dozvoli abortusa, kao i općem stavu Islama o abortusu te vrstama abortusa. U ovom broju će, uz Allahovu pomoć, biti govora o šerijatskom statusu spontanog abortusa, abortusa bez šerijatske nužde i nužnom abortusu. 

Spontani abortus

Spontani abortus je pobačaj do koga dolazi bez želje trudnice, zbog neke bolesti ili zbog umiranja ploda u maternici izazvanog na bilo koji način. To je prirodan proces u kome maternica izbacuje plod čiji se životni faktori nisu upotpunili. Medicinski je potvrđeno da između 60% i 70% spontanih pobačaja bude zbog deformacije ploda. Razlozi spontanog abortusa se vraćaju na tri stvar: poremećaj samog ploda, poremećaj u tijelu majke, vanjski uticaj. (Ahkamul-dženin 114.) Propis ove vrste abortusa je jasan; nema grijeha onaj kome se to desi, nego je on Allahova milost prema ženi da joj maternica izbaci uginuli ili deformisani plod.

Pobačaj bez šerijatske nužde

Pod riječima „bez šerijatske nužde“ se misli na sve razloge i motive za pobačaj koji ne potpadaju pod sljedeće vrste: nužni pobačaj (tj. ako plod uzrokuje smrt majke), pobačaj ploda začetog zinalukom ili silovanjem i pobačaj deformisanog ploda. Ovu vrstu abortusa možemo podijeliti na dva perioda, shodno u kom vremenskom razvojnom periodu ploda se vrši abortus.

Prvi period: abortus u prva četiri mjeseca trudnoće tj. prije udahnuća duše.

Drugi period: abortus poslije udahnuća duše.

Abortus u prva četiri mjeseca trudnoće tj. prije udahnuća duše

Islamski učenjaci imaju različite stavove o abortusu u periodu prije nego što se udahne duše. Čak učenjaci unutar jednog mezheba su podijeljeni po ovom pitanju do te mjere da neki od njih kažu da je zvanični stav mezheba zabrana, dok drugi učenjaci iz istog tog mezheba kažu da je stav mezheba dozvola. Zato ćemo naći u govoru mnogih suvremenih učenjaka da kažu da su svi mezhebi na tome da je zabranjen abortus osim što poneki učenjaci unutar mezheba dozvoljavaju abortus kada ima za to potrebe ili u prvih četrdeset dana, a ovo je velika grešaka.Da bi se riješila ova zavrzlama oko pravog stava nekog mezheba po ovom pitanju, bilo je neophodno vratiti se na priznate knjige mezheba (kutubu mu'temede). Nakon istraživanja i analize svega rečenog o abortusu stavovi učenjaka se mogu svesti na sljedeća tri mišljenja:

Prvo mišljenje: da je abortus u ovom periodu dozvoljen, s tim da dio učenjaka koji zauzimaju ovaj stav dodaju da je dozvoljen uz pokuđenost. Ispravno je da je ovo zvanični stav hanefijske i šafijske pravne škole, i učenjaka El-Lahmija od malikija. [Pogledaj: Hašijetu Ibn 'Abidin (4/335-336) i Šerhu fethil-kadir (2/495), El-Havil kebir (11/196-197), Mevahibu-l-dželil (5/133).] Svoj stav podupiru slijedećim dokazima:

Prvi dokaz: Da je osnova dozvola sve dok ne dođe dokaz da je abortus zabranjen, a zabrana nije došla.

Komentar: nije osnov dozvola nego zabrana, a argumenti zabrane su sadržani u sljedećem: Riječi Uzvišenog u prijevodu značenja: "Zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavili." (Prijevod značenja El-Mu'minun, 13.) Kaže Merdavi i Ševkani da riječi (fi kararin mekin - na sigurnom mjestu) znači maternica, tj. da je kap sjemena u prvoj fazi stvaranja živog bića na sigurnom mjestu poput sjemena u zemlji. A iz ovoga se razumije da je vađenje kapi iz sigurnog mjesta vid nasilja prema njemu i njegovo uništenje. Došlo je u vjerodostojnim hadisima da se šerijatska kazna (kamenovanja ili bičevanja) nad trudnom ženom zbog zinaluka ne izvršava sve dok se ne porodi, svejedno u kom mjesecu trudnoće bila, a to je zbog zabrane uništenja ploda. Od učenjaka koji smatraju da je osnova zabrana abortusa je Stalna komisija za fetve u Saudijskoj arabiji na čelu sa šejhom Bin Bazom. (Pogledaj fetvu broj 17576.)

Drugi dokaz: Plod u ovom periodu nije ljudsko biće zato ga je dozvoljeno pobaciti.

Komentar: to što nije ljudsko biće nije dokaz da ga je dozvoljeno uništiti, jer su ta kap, a zatim ugrušak te komad mesa početne faze stvaranja ljudskog bića, zbog toga nije dozvoljeno izvršiti šerijatsku kaznu (kamenovanja ili bičevanja) nad trudnicom zbog zinaluka.

Treći dokaz: Kijas (analogija): kao što je dozvoljen 'azl (tj. prilikom spolnog odnosa izbaciti sjeme van maternice) tako je dozvoljeno izvršiti abortus prije nego što se duša udahne.

Komentar: u ovom kijasu postoji razlika između 'azla i abortusa, jer prilikom abortusa plod u maternici je buduće dijete čije su faze stvaranja počele za razliku od 'azla gdje uopšte nije došlo do oplođavanja.

Četvrti dokaz: U ovaj plod još nije duša udahnuta, kao što je došlo u hadisu Abullaha ibn Mes'uda, radjallahu 'anhu, a ono što nema dušu neće biti ni proživljeno na Sudnjem danu, prema tome kao da ga i nema, s toga nema smetnje da se pobaci.

Komentar: ovaj plod, kada ga pustimo da se razvija, nakon određenog vremena mu se udahnjuje duša, Allahovom voljom, i postaje čovjek te će biti proživljen na Sudnjem danu, zato sprečavanje razvoja tog ploda je bespravno nasilje nad njim koje je zabranjeno i griješno. 

Drugo mišljenje: da je abortus uopćeno zabranjen. Ovo je zvanični stav malikijskog i zahirijskog mezheba, te stav sljedećih učenjaka: Gazalija, Ibn-'Imada i Ibn Hadžera učenjaka šafijskog mezheba, Ibnul-Dževzija i Ibn Redžeba od hanbelija, a također su ga izabrali El-'Iz ibn Abdusselam i Ibn Tejmije. [Pogledaj: Hašijetu-d-dusuki ale-š-šerhil kebir (3/86), Ihjau' ulumi-d-din (2/110-111), Fethu-l-bari (9/386), Ahkamun-nisa' 306, Džami'u-l-'ulumi vel hikemi (102).] Zasnovali su svoj stav na sljedećim dokazima:

Prvi dokaz: Hadis Abdullaha ibn Mes'uda, radijallahu 'anhu, u kojem Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kaže: „Zaista, stvaranje jednog od vas biva u utrobi njegove majke četrdeset dana, zatim biva ugrušak isto toliko, zatim biva gruda mesa isto toliko, a onda Allah pošalje meleka i narede mu se četiri stvari, kaže mu se: piši njegovo djelo, nafaku, dužinu života, da li će biti sretan ili nesretan, a zatim mu se udahne duša“. (Bilježi ga Buharija 3208 i Muslim 2643.) Hadis ukazuje jasnim riječima da stvaranje čovjeka počinje prvih četrdeset dana.

Drugi dokaz: Abortus je zabranjen na osnovu propisa 'azla ('azl je da se prilikom spolnog odnosa izbaci sjeme van maternice), s tim da se ovaj dokaz opravdava iz dva različita ugla: prvi od strane učenjaka koji smatraju da je 'azl zabranjen, iz čega proizlazi da je abortus preče da bude zabranjen, i drugi od učenjaka kod kojih je 'azl dozvoljen što upućuje da je haram pobaciti plod kada se smjesti u maternici.

Komentar: dokaz posmatran iz prvog ugla je jak s tim da im se može prigovoriti na zabrani 'azla, naročito kada imamo u vidu jasne dokaze za dozvolu sa jedne strane, a sa druge da su na tom stavu četiri mezheba, Ibn Tejmije, Ibn Kajjim i mnogi drugi učenjaci. A da bi dokaz, posmatrano iz drugog ugla, imao svoju snagu treba ga pojačati sljedećim:

● da su ashabi, prilikom pitanja Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, o propisu 'azla, naveli da ne žele da žena zatrudni, a to upućuje da je kod njih bilo poznato da pobačaj nije dozvoljen te ga o tome nisu ni pitali.

● da je pobačaj bio dozvoljen, Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, bi na to uputio ashabe, tj. pojasnio bi im da nema smetnje da se uzrokuje pobačaj nakon saznanja o trudnoći.

Treći dokaz: Kijas (analogija), upoređivanje ploda prije udahnuća duše sa jajetom divljači, odnosno kao što nije dozvoljeno muhrimu (onome koji je zanijetio hadždž ili 'umru) da razbije jaje divljači (što je potvrđeno u hadisu od Alije, radijallahu 'anhu), jer je muhrimu lov zabranjen, isto tako nije dozvoljen pobačaj ploda iz maternice.

Komantar: ovaj kijas je ispravan jer je ispunio svoje šartove, a ono što je zajedničko između ploda i jajeta je da od oboga nastaje živo

biće.

Četvrti dokaz: Abortus je oprečan jednom od ciljeva braka, tj. imanju potomstva.

Treće mišljenje: da je abortus dozvoljen u periodu nutfeta, tj. prvih četrdeset dana trudnoće, a da je poslije zabranjen. Ovo je stav hanbelijske pravne škole. Sličan stav ima i šejh Ibn 'Usejmin, tj. da nije dozvoljen abortus osim u toku perioda nutfe (kapi sjemena-prvih četrdeset dana) ako za to ima potrebe. [Pogledaj: El-Furu'u (1/393), El-Insaf (1/479) i Muntehel-iradat (1/37), Eš-Šerhul mumti'a (10/654).] Oni dokazuju svoj stav sa jednim dokazom: Kažu: Kap sjemena (ploda) se još nije zametnula u ovom periodu, te je poput kapi sjemena prije ulaska u maternicu, zato nema smetnje da se pobaci.

Komentar: šejh Muhammed Nu'ajm Jasin odgovara na ovaj dokaz potvrđenom naučnom činjenicom da se u periodu od prvih sedam dana dešava začeće. Sa druge strane, kap sjemena se već smjestila u maternici i ušla u fazu stvaranja budućeg ljudskog bića za razliku od sjemena van maternice. (Pogledaj: Ebhasu fikhije fi kadaja tibijje 222.)

Radžih (odabrano mišljenje): iz gore navedenog se da primjetiti da dokazi koji ukazuju na zabranu abortusa su jači od dokaza druga dva mišljenja, dok su sa druga strane dokazi dozvole abortusa podložni jakoj kritici nakon čega gube validnost. Prema tome: abortus nije dozvoljen u ovom razvojnom periodu ploda svejedno koji mu motivi bili: strah za nafakom djeteta, plan da se ima malo djece, čuvanje tjelesne linije, zauzetost poslom, studiranjem ili slično. Ovo je također stav Udruženja velikih učenjaka (Hej'etu kibaril 'ulema) u Saudijskoj arabiji. A Allah zna najbolje.

Abortus poslije udahnuća duše

Kada se udahnjuje duša u zametnuti plod? U hadisu, gore spomenutom, kojeg prenosi Abdullah ibn Mes'ud, radijallahu 'anhu, došlo je da se duša udahnjuje poslije četiri mjeseca. Kaže Nevevi: "Složni su učenjaci da se duša udahnjuje poslije četiri mjeseca", također to potvrđuje El-Kurtubi: "Učenjaci se nisu razišli oko toga da se duša udahnjuje poslije sto dvadeset dana. " [Pogledaj: Šerhu sahihi Muslim (16/157), El-Džami' li ahkamil Kur'an (14/316)] Abortus poslije udahnuća duše je zabranjen po idžma'u (konsenzusu) islamskih učenjaka i smatra se ubistvom nedužne duše. Kaže Ed-Derdir, fakih malikijskog mezheba: "Nije dozvoljeno pobaciti plod iz maternice ni u prvih četrdeset dana, a kada mu se udahne duša zabranjeno je po idžma'u (konsenzusu)." (Pogledaj: Hašijetu-d-dusuki 3/86.) Kaže Ibnul 'Arebi, fakih šafijskog mezheba: "A što se tiče pobacivanja ploda u koji je udahnuta duša, to je ubistvo oko kojeg nema razilaženja među učenjacima." (Pogledaj: El-Kabes 15/528.) Kaže Uzvišeni u prijevodu značenja: "Ne ubijajte onog koga je Allah zabranio ubiti, osim ako to pravda zahtijeva." (Prijevod značenja El-En'am, 151.)

Rezime: Može se zaključiti, na osnovu gore navedenog, da nije dozvoljeno izvršiti abortus ni u jednom od ova dva perioda bez šerijatske nužnosti.

Nužni pobačaj

Pod nuždom se ovdje podrazumijeva da ostanak ploda (fetusa) u maternici prijeti opsnošću po majčin život, kao na primjer: da trudnica boluje od neke bolesti, a da boravak ploda u njenoj matrnici, povećavajući tu bolest, prijeti životu same trudnice ili trudnica ima neku srčanu bolest ili rak dojke i slično. Šart da se smatra pobačajem iz nužde je da je ostanak ploda u maternici stvarna opasnost po život majke. Ovu vrstu pobačaja možemo također podijeliti u dva perioda:

Prvi period: prije udahnuća duše. Ulema je saglasna na dozvoli abortusa u ovom slučaju, dokazujući to sljedećim:

● Fikhska pravila: Veća šteta se otklanja manjom štetom. Čini se manje zlo od dva zla od kojih se jedno mora uraditi. Nužda dozvoljava zabranjeno.

● Majka je razlog života ploda, zato nije dozvoljeno da plod bude razlogom njene smrti.

● Život majke je siguran, a život ploda upitan.

Da bi ovaj abortus bio dozvoljen treba ispuniti sljedeće šartove:

● postojanje stvarne bolesti koja prijeti životu majke,

● da se ne može izliječiti ta bolest osim abortusom,

● da je ljekar pouzdana i provjerena osoba u njegovoj procjeni da je abortus jedino rješenje. (Pogledaj: Hašijetu Ibn 'Abidin (5/377), Hašijetu-d-dusuki (4/268), El-Ikna' (4/129) i El-Mevsu'atu el-fikhijetu el-kuvejtije (2/59).)

Drugi period: nakon što se udahne duša. Znači da plod ima više od četiri mjeseca i njegov ostanak u maternici prijeti životu majke, pa ili ćemo izvršiti abortus i spasiti život majke, ili ostaviti plod što će uzrokovati smrt majke. Dva su mišljenja učenjaka u ovoj mes'eli:

Prvo mišljenje: zabrana abortusa pa makar to odvelo majku u smrt. Ovo je stav mnogih učenjaka, između ostalih Ibn 'Abidina, hanefijskog učenjaka, i Muhammeda ibn Usejmina od suvremene uleme. Dokazi ovog stava:

● Složni se islamski učenjaci da nije dozvoljeno čovjeku da ubije drugog pod prisilom kako bi sebi život sačuvao pa makar to odvelo u smrt prisiljenog, a tako isto i trudnica. Zabranjeno je ubiti plod u koji je duša udahnuta kako bi sačuvali život trudnice.

● Po idžma'u učenjaka ovog Ummeta zabranjeno je čovjeku koji umire od gladi da ubije drugog čovjeka kako bi ga pojeo i spasio sebi život, tako isto zabranjeno je da ubijemo fetus (plod) da bi sačuvali život njegove majke.

● Proučavanjem šerijatskih tekstova iz Kur'ana i Sunneta ne možemo naći nijedan dokaz koji upućuje na dozvolu čuvanja života jednog čovjeka ubijanjem drugog. (Pogledaj: El-Medžmu'u (5-301), El-Bahrur-raiku (8-233.)

Drugo mišljenje: ako se potvrdi da će majka sigurno umrijeti ako se ne izvrši abortus, onda je dozvoljeno. Ovo je stav većine današnjih učenjaka, a njihovi dokazi su:

● Sa smrću majke u većini slučajeva strada i dijete, pa imamo izbor da izvršimo abortus i sačuvamo majku ili u suprotnom stradaće oboje.

Komentar: prijašnja ulema je još u njihovo vrijeme govorila o mes'eli kada umre majka, a u stomaku joj dijete, da joj otvore stomak kako bi spasili dijete. Pa ako su oni o tome govorili u ta vremena, pa šta da kažemo danas kada je medicina toliko uznapredovala.

● Plod slijedi majku i dio je nje, a islamski učanjaci su složni da je dozvoljeno odsjei dio čovjeka (ruku, nogu, dio ruke, dio noge) kako bi sa se spasili ostali dijelovi. (Pogledaj: Kava'idu-l-ahkam fi mesalihi-l-en'am 1/92.)

Komentar: ne možemo porediti dijete u stomaku sa dijelom tijela, jer je dijete ljusko biće samo za sebe koje je zabranjeno ubiti za razliku od dijela tijela.

● Dokazivanje sa fikhskim pravilima: Veća šteta se otklanja manjom štetom. Čini se manje zlo od dva zla od kojih se jedno mora uraditi.

Radžih (ispravno mišljenje): drugi stav tj. da je dozvoljeno učiniti abortus.Zato jer iako je dijete u utrobi majke ljudsko biće samo za sebe kao što je i majka, ipak Šerijat pravi razliku među njima. Naime, krvarina za ubistvo djeteta u utrobi majke nakon što mu se duša udahne je (vrijednost) pet deva, a za ubistvo žene pedeset deva, a to znači da je šteta u smrti majke veća od smrti djeteta (ploda), a od pravila Šerijata je da se veća šteta otklanja manjom. A Allah zna najbolje. Kolegij islamskog prava pri Rabiti je 1420. hidžretske godine donio stav da je dozvoljen pobačaj ploda u koji je duša udahnuta, a čiji je ostanak u maternici stvarna opasnost za život majke, svejedno bio plod deformisan ili ne. (Pogledaj: Mesailu fikhije mu'asire, d. Abdurrahman Es-Sened 117.)

U narednom broju će biti, inšallah, govora o pobačaju ploda začetog zinalukom ili silovanjem, pobačaju deformisanog ploda i šerijatskoj kazni za abortus. Ve billahi tevfik.