Namaz putnika

Ahmedovi majka i babo nalaze se u kući. Majka usisava kuću, dok se babo zanima drugim poslom. Neko kuca na vrata. Babo će majci: „Ummu Ahmed! Otvori vrata, sigurno je Ahmed. Dolazi nam sa školskim rezultatima!“ Majka otvara vrata i zatječe pred vratima malog Ahmeda. „Es-Selamu alejkum“ - Ahmed naziva majci selam. „We alejkumu-s-Selam ve rahmetullahi ve berekatuhu“ - majka uzvraća na selam. „El-hamdu lillah, majčice. Prošao sam na ispitima. Čak šta više, bio sam najbolji pa je moje ime prvo na listi najuspješnijih učenika škole“ - Ahmed se ushićeno obraća majci.

„El-hamdu lillah! El-hamdu lillah!“ - majka se zahvaljuje Allahu. „Allah te blagoslovio, sinčiću i učinio te jednog dana velikim učenjakom koji će koristiti islamu i muslimanima.“ - babo čestita Ahmedu, a majka amina na očevu dovu pa kaže: „Allahumme, amin!“ „Sada je, oče, ostalo na tebi da ti ispuniš svoje obećanje. Sjećaš li se?!“ - Ahmed se obrati ocu. „Svakako, sine. Nisam zaboravio svoje obećanje. Sutra idemo u posjetu tvojim amidžićima.“ - odgovori babo. Sutradan, majka sprema torbu za put. Babo joj prilazi i pita: „Jesi li klanjala podne-namaz?“ „Da“ - odgovori majka. „Hajde onda da klanjamo i ikindiju. Spojićemo je sa podne-namazom.“ - dodade babo. „Kako da spajamo namaze a još nismo krenuli na put?!“ - majka začuđeno upita. „Dozvoljeno je spojiti namaze prije putovanja.“ - pojašnjava babo. „A hoćemo li spojiti i skratiti još namaze?“ - majka ponovo pita. „Ne. Spajanje namaza kod kuće ne dozvoljava i njihovo skraćivanje. Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi bio na putovanju i Sunce prešlo polovinu neba, klanjao bi podne i ikindiju namaz spojeno i skraćeno.“ - dalje pojašnjava babo. „Istinu je rekao Svevišnji Allah: 'Allah želi da vam olakša a ne da poteškoća imate.'“ - odgovara majka zadivljena ovim propisom.

Ubrzo nakon toga, babo, majka i Ahmed odlaze na autobusku stanicu. Međutim, njihovo čekanje potraja. Čekali su dugo na autobus, čak da se začuo i ezan za akšam-namaz. „Uči ezan za akšam a mi smo još uvijek na stanici. Gdje ćemo obaviti namaz?“ - majka zabrinuto pita. „Ništa se ne brini.“ - babo je smiruje- „Klanjat ćemo akšam i jaciju spojeno i skraćeno kada stignemo rodbini.“ „A šta to znači skraćeno?“ - upita Ahmed. „To znači da ćemo klanjati jaciju-namaz samo dva rekata“ - pojašnjava babo. „Zar je to dozvoljeno, babuka?!“ - ponovo upita Ahmed. „Da, sine. Svevišnji Allah kaže u Kur'anu: 'Nije vam zabranjeno da skratite namaze kada se nalazite na putu, ako se bojite da će vam nevjernici nauditi ...“ - pojašnjava babo i nastavlja: „Allah, subhanehu ve te'ala, u ovom ajetu obraća se vjernicima i propisuje im da kada se nalaze na putu da svoje namaze krate, pa će četverorekatne namaze skratiti na dva rekata, kao što je slučaj sa podne, ikindijom i jacijom namazima. Naša vjera islam, vjera je lahkoće.“ „Znači, sabah-namaz klanjamo samo jedan rekat a akšam-namaz klanjamo jedan i pol rekat! Zar nije tako, babuka?!“ - zaključuje mali Ahmed.

Čuvši Ahmedov zaključak, majka i babo se nasmijaše, a Ahmed se zbuni. Babo brzo poče da objašnjava: „Ne, sine. Sabah i akšam ne mogu se skratiti. Dozvoljeno je skratiti samo četverorekatne namaze.“ „Je li to bila praksa Allahovog poslanika, sallallahu

alejhi ve sellem?“ - ponovo upita Ahmed. „Da. Kraćenje namaza na putovanju praksa je Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao i njegovih pravednih halifa-nasljednika. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, dok bi bio na putovanju, kod četverorekatnih namaza klanjao bi samo dva rekata. Tako bi postupale njegove halife i svi ostali ashabi “ - odgovori babo. Kada su ušli u autobus, mali Ahmed se smjesti između majke i babe i opet započe s pitanjima: „Ali, oče, zar nije Allah rekao: 'Ako se bojite da će vam nevjernici nauditi', a mi smo u sigurnosti i ne strahujemo od nevjerničkih napada?!“ „Vjerodostojno se prenosi u hadisu Ja'le b. Umejje da je spomenuo Omeru b. El-Hattabu, radijallahu anhuma: 'Allah je rekao: -...da skratite svoje namaze ako se bojite da će vam nevjernici nauditi ...-, kako sada kada su ljudi u sigurnosti?!' Omer mu reče: 'Začudio sam se kao što si se i ti začudio, pa sam upitao Allahova poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o tome a on mi je rekao: -To je Allahova milostinja vama, pa prihvatite Allahovu milostinju-sadaku.-'“ - reče i završi babo.

Međutim, majka se javi s novim pitanjem: „A jesu li učenjaci pojasnili o kojoj se to udaljenosti radi na kojoj je dozvoljeno spajati i kratiti namaze?“ „Postoji razilaženje među učenjacima kada je riječ o udaljenosti i dužini putovanja. Međutim, ispravno je da je dozvoljeno spajati i kratiti na svakom dozvoljenom putovanju i nema određene udaljenosti niti dužine putovanja, već sve to se vraća običaju i onome što se smatra putovanjem“ - pojasni babo. „A zašto nismo i kod kuće klanjali podne i ikindiju skraćeno kada smo naumili ići na put?!“ - upita Ahmed. „Ne, Ahmede. Putnik ne može da krati namaze sve dok ne izađe na put i tako krati sve dok se ne vrati kući.“ - odgovori babo. „A je li dozvoljeno musafiru ako se zadrži u nekom mjestu da i dalje krati namaze?“ - ponovo upita majka. „Musafiru je dozvoljeno da krati namaze sve dok je na putu, pa čak ako se i zadrži u nekom mjestu i bude iščekivao da izvrši svoju potrebu, i tada mu je dozvoljeno da krati namaze. Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sa svojim ashabima ostao je u Mekki nakon njenog oslobođenja dvadesetak dana i kratili su namaze“ - pojasni babo. „Ja Allah, zar ima ljepše i lakše vjere?!“ - ushićeno doda Ahmed sav zadivljen propisom putnikovog namaza.