Zar smo sigurni od Allahove kazne
Odnos prema Allahovoj knjizi je alarmantan. Čitanje se svodi na vrlo mali broj ajeta ili stranica, a pojedine osobe i pored dugog "staža" u vjeri još ne znaju čitati Kur`an kako treba, a da i ne govorimo o čitanju sa razmišljanjem. Poznavanje Poslanikova, sallallahu 'alejhi ve sellem, Sunneta je simbolično i osnovne stvari postaju upitne. Pozivanje ljudi Allahovoj vjeri je prepušteno određenoj grupi ljudi. Velika i značajna uloga žene u odgoju Ummeta je zakazala u mnogo slučajeva. Obavljanje namaza se svodi na farzove koji se naklanjavaju, a suneti se ostavljaju, a da i ne pričamo o obavljanju namaza u džem'atu ili natjecanju za prvi saff. Raspravljanje u vjeri je znak naobrazbe i slabe bogobojaznosti.
Zaista svaka zahvala pripada Uzvišenom Allahu koji nas je izbavio iz tmina neznanja i zablude i uputio nas stazama Svoga ispravnog puta. I ne preostaje nam ništa, poslije blagodati upute, osim da izgovorimo riječi kojima nas je podučio naš Gospodar: "... i oni će govoriti: ‘Hvaljen neka je Allah, koji nas je na Pravi put uputio; mi ne bismo na Pravome putu bili da nas Allah nije uputio, poslanici Gospodara našeg su zaista istinu donosili...’" (Prijevod značenja El-A'raf, 43.) Naša uputa je rezultat Allahove milosti i blagodati, a ne rezultat našeg razuma, umijeća i sposobnosti: "Od Allaha je svaka blagodat koju uživate." (Prijevod značenja En-Nahl, 53.) i: "Sreća koja ti se dogodi od Allaha je, a nesreću koja te zadesi sam si zaslužio." (Prijevod značenja En-Nisa, 79.) Dragi moj brate i poštovana sestro u vjeri islamu! Kakvo je naše imansko stanje poslije upute? Čini mi se, a Allah najbolje zna, da se mi ponekad poslije Allahove upute ponašamo kao da smo bezbjedni od Allahove kazne i da se Njegovi, 'azze ve dželle, zakoni u ovom kosmosu ne odnose na nas i da smo mi kao Allahovi "miljenici" van njih. I zato nas često pogodi nama svojstven "virus" koji nam učini Allahove naredbe teškim, a njegove zabrane olahkim. Spomenuću neka zapažanja koja ukazuju na prethodno spomenutu tezu u namjeri da se liječimo, a ne da se iznose naše mahane:
● Odnos prema Allahovoj knjizi je alarmantan. Čitanje se svodi na vrlo mali broj ajeta ili stranica, a pojedine osobe i pored dugog "staža" u vjeri još ne znaju čitati Kur`an kako treba, a da i ne govorimo o čitanju sa razmišljanjem.
● Poznavanje Poslanikova, sallallahu 'alejhi ve sellem, Sunneta je simbolično i osnovne stvari postaju upitne.
● Pozivanje ljudi Allahovoj vjeri je prepušteno određenoj grupi ljudi.
● Velika i značajna uloga žene u odgoju Ummeta je zakazala u mnogo slučajeva.
● Obavljanje namaza se svodi na farzove koji se naklanjavaju, a suneti se ostavljaju, a da i ne pričamo o obavljanju namaza u džem'atu ili natjecanju za prvi saff.
● Raspravljanje u vjeri je znak naobrazbe i slabe bogobojaznosti.
● Izdavanje fetvi je olahko shvaćeno, tako da pojedinac izda fetvu u pitanjima za koje bi Omer, Allah da mu se smiluje, iskupio učesnike Bedra, a riječ "ne znam" postaje nepoznata našim usnama.
● Dešava se razdvajanje između naše upute i islamskog ahlaka do te mjere da se "obični" ljudi tuže na nas, pa čak i na one koji su u pravu, a sve to zbog neprimjernog ahlaka i ezijjeta pojedinaca.
● Osjećaji samilosti, solidarnosti i međusobnog sarađivanja između pripadnika islamskog mubarek buđenja se pomalo gube.
● Preziranje "običnih" muslimana koji čak ne zaslužuju ni poziv u Allahovu vjeru.
● Neko se naslađuje Allahovim blagodatima i uživa u njima, dok njegov brat se mora brinuti za osnovne životne potrebe itd...
Ovim člankom ne pozivam u savršenstvo i nepogriješivost jer smo mi ljudska bića, već pozivam otklanjanju stvari koje nisu od ispravne islamske prakse i prakse ispravnih prethodnika.
Zar smo sigurni od Allahove kazne
Dragi moj brate i poštovana sestro u vjeri islamu! Moramo se čuvati šejtanovih spletki, a jedna od najopasnijih je osjećaj bezbjednosti od Allahove kazne zahvaljujući uputi koju posjedujemo i dobrim djelima koje činimo. Rekao je Uzvišenih Allah u prevedenom značenju ajeta: "Zar oni mogu biti sigurni od Allahove kazne? Allahove kazne se ne boji samo narod kome propast predstoji". (Prijevod značenja El-A'raf, 99.) Rekao je Ibnu Kesir, Allah mu se smilovao: "Zar oni mogu biti sigurni od Allahove kazne?", tj. Njegove moći, osvete, svemoći nad njima i njihovog uzimanja u stanju njihove nepažnje i nemara. U vezi ajeta „Allahove kazne se ne boji samo narod kome propast predstoji“, rekao je Hasan El-Basri, Allah mu se smilovao: "Mu'min čini pokornosti i on je brižljiv i bojažljiv, a pokvarenjak čini nepokornost i on se osjeća bezbjednim". (Tefsir Ibnu Kesir) Rekao je Abdurrahman Se'adi, Allah mu se smilovao: "Ovaj plemeniti ajet sadrži u sebi jako i veliko zastrašivanje, tako da se "rob" ne treba osjećati bezbjednim radi imana koji je sa njim. Naprotiv, treba stalno biti bojažljiv od iskušenja koje ga može zadesiti i uzeti mu iman koji se nalazi kod njega i stalno treba moliti riječima: 'O Ti koji preokrećeš srca učvrsti moje srce u Tvojoj vjeri!', i morao bi raditi i truditi se čineći svaki razlog koji će ga izbaviti iz zla kada se dese smutnje, jer "rob", kakvo god bilo njegovo stanje, nije u potpunosti ubjeđen da je spašen i sačuvan". (Tefsir Se'adi) Kakvo je bilo stanje ispravnih prethodnika poslije upute?
Ulazak u Allahovu vjeru u potpunosti
Naši ispravni prethodnici su skidali svoju džahilsku odjeću u potpunosti kod praga upute. Oblačili su novo islamsko odjelo i nisu ga skidali, sa Allahovom pomoću, sve do oblačenja ahiretskog odjela - ćefina. Oni su ti koji su se najiskrenije i najpotpunije odazvali Allahovoj naredbi: "O vjernici, uđite u islam u potpunosti i ne idite stopama šejtanovim; on vam je, zaista, neprijatelj otvoreni." (Prijevod značenja El-Bekara, 208.) Poruka prethodnog ajeta bi bila: "O vi koji vjerujete! Uđite u islam i njegove propise u potpunosti, izvršavajte sve naredbe shodno svojim mogućnostima i klonite se svih zabrana i nemojte biti kao oni koji su svoju strast uzeli za božanstvo. Pa ukoliko se naredba podudara sa njihovom strašću izvrše je, a ukoliko je suprotna-ostavljaju je. Naprotiv, strast mora slijediti vjeru i činite sve što možete od dobrih dijela, a ono što niste u mogućnosti pridržavajte ga se i imajte ga u nijjetu, i nadoknadite ga sa svojim nijjetom". (Tefsir Taberi, Ibnu Kesir, Ibnul-Dževzi, Se'adi)
Izvršavanje šerijatskih naredbi
Naši ispravni prethodnici bi izvršavali šerijatsku naredbu
u potpunosti i u istom trenutku, ukoliko su bili ubjeđeni da je to Allahova naredba ili Njegova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, i ne bi se dvoumili ili odugovlačili, ili se pravdali kojekakvim opravdanjima i razlozima. Muslimani se u svojim namazima u početku islama okreću prema Kudsu, a zatim dolazi naredba da se okrenu prema Mekki, svetom hramu. Na koji način se poslanikovi drugovi odazivaju naredbi? Bilježe imam Buharija i imam Muslim: "Izlazi čovjek koji je klanjao sa Allahovim poslanikom, sallallahu 'alejhi ve sellem, i prolazi pored osoba koje su u mesdžidu na ruku'u i govori im: "Svjedočim Allahom da sam klanjao za Allahovim poslanikom, sallallahu 'alejhi ve sellem, u pravcu Mekke!“ Okreću se prema Kabi u onom stanju u kakvom su u tom momentu bili." (Buhari, 40; Muslim, 525-11.)
Ostavljanje šerijatskih zabrana
Naši ispravni predhodnici su se u potpunosti klonili Allahovih zabrana kao što je to traženo od njih: "Ono što vam Poslanik dâ-to uzmite, a ono što vam zabrani-ostavite; i bojte se Allaha jer Allah, zaista, strahovito kažnjava." (Prijevod značenja El-Hašr, 7.) Svima nama su poznate faze propisa zabrane pijenja alkohola i poznato nam je da je završna glasila: "O vjernici, vino i kocka i kumiri i strijelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste postigli što želite." (Prijevod značenja El-Maide, 90.) Omer, radijallahu 'anhu, kada su mu bili proučeni ajeti o zabrani pijenja alkohola, pa sve do "zato se toga klonite", je rekao: "Klonili smo se, klonili smo se." (Tirmizi hadis sahih, Sahihu Tirmizi 3255 Albani.) Šta više, polomili su posude u kojima se nalazio alkohol i prosuli ga tako da je ulicama Medine potekao alkohol. (Buhari 2464, Muslim 1980-3.) Enes, Allah neka je sa njim zadovoljan, je opisao stanje pojedinih ashaba, koji su pili alkohol, nakon što su čuli da je alkohol haram: "Nisu rekli: 'Čekaj da vidimo i pitamo.', već su rekli: "O Enese! Dosta je od toga što je u tvojoj posudi.' Tako mi Allaha - reče Enes - nisu se nikada više vratili alkoholu." (Ahmed)
Natjecanje u činjenju dobra
Natjecanje u činjenju dobrih djela, bila mala ili velika, je od specifičnosti poslanikovih drugova. Nakon što bi primili islam i osjetili slast imana, pitali bi za djelo koje će ih uvesti u Džennet i udaljiti od Džehennema. (Buhari, 1396; Muslim, 488-225; Tirmizi.) Vrijeme u kojem bi pojeo nekoliko datula je predugo za jednog od njih da čeka kako bi ušao u Džennet. U bitci na Bedru, Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, se obraća svojim drugovim: "Ustanite prema Džennetu čija je širina kao širina nebesa i zemlje?" Reče ashab Umejr sin Hamama El-Ensari: "O Allahov poslaniče! Džennet čija je širina kao nebesa i zemlja? „Da“ – odgovori Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem. Ovaj ashab je izgovorio riječi: „Behin, behin!“- koje ukazuju da je kod njega ta stvar velika. Zapitao ga je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem: "Šta te je učinilo da izgovoriš te riječi?“ Reče: "Tako mi Allaha! Nije me ništa podstaknulo da ih izgovorim osim nada da budem od stanovnika Dženneta.“ Reče poslanik: "Ti si od njegovih stanovnika.“ Izvadio je ovaj plemeniti ashab nekoliko datula i počeo je da ih jede, a potom reče: "Kada bi živio dok ne pojedem ove svoje datule zaista bi to bio dug život.'' Zatim baci datule koje je jeo, a potom je ušao u borbu i borio se sve dok nije bio ubijen. (Muslim, 190-145.) Zar ova generacija ne zaslužuje da bude uzeta za uzor?
Silna želja za dostavom Allhove vjere
Zasigurno će se truditi u širenju svoje vjere svaki onaj koji ima ubjeđenje da ta ista vjera to zaslužuje. Poslanikovi, sallallahu 'alejhi ve sellem, drugovi su bili u potpunosti ubjeđeni da je islam vjera svih ljudi i da je moraju dostaviti svima. To je lijepi Sunnet kojeg su upražnjavali muslimani u toku svoje duge historije. I danas smo svjedoci spomenutog Sunneta kod onih osoba koje nose brigu dostave islama čovječanstvu. Plemeniti ashab Rubej sin Amirov, radijallahu 'anhu, koji je izašao iz arapskog poluostrva i došao do Perzije, odgovara na pitanje vojskovođe neprijateljskih vojski - "Zašto ste došli?" - sa ovim riječima: "Allah nas je izaslao da izbavimo one koje On hoće iz obožavanja robova u obožavanje Allaha. I iz tjeskobe dunjaluka u njegova prostranstva, i iz nepravde vjêra u pravdu islama. I izaslao nas je sa Svojom vjerom Njegovim stvorenjima kako bi ih pozivali u nju. Onaj koji to prihvati, prihvatićemo to od njega i vratićemo se, a onaj koji to odbije borićemo se protiv njega zauvijek dok ne dospijemo do Allahova obećanja.“ Zapita ga vojskovođa: "A šta je to Allahovo obećanje?" Rubej reče: "Džennet - onome koji pogine boreći se protiv onoga koji odbije, i pobjeda onome koji preživi!" (El-Bidaje Ven-Nihaje, Ibnu Kesir.)
Stalna edukacija
Živote naših ispravni prethodnika, nakon islama i upute, je ispunjavala stalna edukacija u svim sferama ljudskog života. U polju imana, nauke, ahlaka i svega ostalog u čemu ima koristi. Pojedinac od njih napreduje u svom imanu, sa Allahovim dopustom, i udjeljuje cijeli svoj imetak u svrhu džihada, a svojoj porodici ostavlja Allaha i Njegova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. Drugi se edukuje u šerijatskom znanju da postane najznaniji u islamskome Ummetu po pitanju halala i harama. Treći izgrađuje svoj ahlak da ga se meleki stide. Četrvti dostiže najviša administrativna znanja i pored toga se navodi kao primjer u pravednosti. A ostali su napredovali u onome u čemu im je Allah olakšao, jer se "svakome olakšava u onome zašto je stvoren". (Buhari, 4949; Muslim, 2647-7.)