Suradnja da'ija i odraz istog po zajednicu - (Drugi dio)

Pitanje br. 1: Između ostalih stvari u kojima se desilo razilaženje među da'ijama koji pozivaju Allahu, subhanehu ve te'ala, jeste i stvar metode da'veta. Neki od njih metode da'veta smatraju ibadetom i kao takav, on je strogo određen od strane Allaha, subhanehu ve te'ala. Zbog toga kore sve one koji pristupaju različitim aktivnostima: obrazovnim, sportskim i dramskim, kao metodama privlačenja i pozivanja omladine. Dok, neki od njih smatraju da se metode da'veta mijenjaju s mijenjanjem vremena i da je na da'ijama da koriste svako dozvoljeno sredstvo, svaku dozvoljenu metodu u pozivanju Allahu, subhanehu ve te'ala. Tražimo od vas, Allah vas sačuvao, da nam pojasnite ispravno!

Odgovor: Sva hvala pripada Gospodaru svih svjetova! ... Nema sumnje da je poziv Allahu, subhanehu ve te'ala, ibadet koji Allah Svevišnji naređuje u Svojim riječima, kako stoji u prijevodu značenja: "Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima ne najljepši način raspravljaj! ..." (En-Nahl, 125) Da'ija, dok poziva Allahu, subhanehu ve te'ala, osjeća da sprovodi Allahovu naredbu i da se njome približava Allahu, subhanehu ve te'ala. Zatim, takođe nema sumnje da je najbolja metoda u pozivu Allahova Knjiga i sunnet Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. Doista je Allahova Knjiga najveća oporuka cijelom čovječanstvu: "O ljudi, već vam je stigla poruka od Gospodara vašeg i lijek za vaša srca i uputstvo i milost vjernicima." (Prijevod značenja Junus, 57) Takođe i riječi Vjerovjesnika, sallallahu 'alejhi ve sellem, najpotpunija su oporuka. Ponekad bi oporučivao svojim ashabima takvu oporuku - kako su je oni sami opisivali - da bi im od nje srca ustreptala i oči zasuzile. Pa, ako čovjek bude u mogućnosti da njegov poziv bude na ovakav način, onda je sigurno to najbolji način, tj. poziv Allahovom Knjigom i sunnetom Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. Ukoliko čovjek ponekad vidi da je dobro da spomenutim metodama doda druge dozvoljene metode, u tome nema ništa loše, ali pod uslovom da te nove metode ne sadrže u sebi ništa zabranjeno, poput: laži ili poistovjećivanja nevjernika, ili glumljenja Ashaba, radijallahu 'anhum, ili islamskih učenjaka poslije Ashaba ili nekoga drugog što bi moglo dovesti do omalovažavanja ovih cijenjenih učenjaka od strane nekih ljudi. Takođe, takve metode ne smiju u sebi sadržavati poistovjećivanje muškaraca sa ženama ili obratno, jer se po pitanju ove stvari vjerodostojno prenosi prokletstvo od Allahova vjerovjesnika, sallallahu 'alejhi ve sellem, kada je rekao: "Doista su proklete žene koje se poistovjećuju s muškarcima, kao i muškarci koji se poistovjećuju sa ženama!" (Buharija, 5885) Uglavnom, ukoliko se učini neka od dozvoljenih metoda u cilju pridobijanja ljudskih srca, dakle metoda koja u sebi ne sadrži ništa zabranjeno, u tome ne vidim ništa loše. Međutim, njihova učestala upotreba ili činjenje istih sredstava jedinim sredstvima u pozivu Allahu, subhanehu ve te'ala, okrećući se od poziva Allahovom Knjigom i sunnetom Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, tako da se na onoga koji se poziva ne ostavlja uticaj osim ovim metodama, to ne vidim nikako. Čak šta više vidim to strogo zabranjenim, jer je upućivanje i usmjeravanje ljudi nečim drugim mimo Kitaba i Sunneta u pozivu Allahu, subhanehu ve te'ala, pokuđena stvar. Ali, ako se ponekad i učini ne vidim ništa loše u tome, svakako ako ne budu u sebi sadržavale zabranjene stvari.

Pitanje br. 2: Da li je poziv Allahu, subhanehu ve te'ala, obavezan po svakog muslimana i muslimanku ili se ograničava samo na učenjake i one koji traže znanje?

Odgovor: Ukoliko čovjek bude imao znanje o onome čemu poziva, tada nema nikakve razlike između velikog učenjaka u kojeg se upire prstom, ili marljivog tragaoca za znanjem ili običnog čovjeka koji ima jasno, čisto znanje o dotičnom pitanju. Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: "Prenesite od mene, pa makar jedan ajet!" (Buharija, 3461) Ne uslovljava se da'iji da on postigne veliko znanje, ali mu se uslovljava da ima znanje o onome čemu poziva. Dok, pozivanje s neznanjem oslanjajući se na osjećaje, niukom slučaju nije dozvoljeno. Zato vidimo braću koja pozivaju Allahu, subhanehu ve te'ala, a nemaju osim malo znanja, oslanjajući se na osjećaje oni zabranjuju ono što Allah nije zabranio, propisuju ono što Allah nije propisao. Uistinu, ovo je opasna stvar, jer je zabranjivanje nečega što je Allah dozvolio isto je kao i dozvoljavanje nečega što je Allah, subhanehu ve te'ala, zabranio i Allah je ove dvije stvari učinio istima: "I ne govorite neistine jezicima svojim: 'Ovo je dopušteno, a ovo je zabranjeno', da biste tako o Allahu neistine iznosili. Oni koji o Allahu govore neistine - neće uspjeti. Kratko će už‍ivati, i njih će strašna patnja čekati." (Prijevod značenja En-nahl, 116-117)

Pitanje br. 3: Da li je dozvoljeno da'iji da poziva ljude dok se oni nalaze u griješenju, kao da im npr. dođe dok su oni u igri i zabavi, pjesmi i muzici? I da li su dozvoljeni odlasci u kuće griješnika s ciljem da'veta? I koji je metod u tom slučaju najbolji?

Odgovor: Da'va-poziv biva sa mudrošću, kako je to i Svevišnji Allah naredio. Ako čovjek vidi da će njegov poziv na ovakvom mjestu ili u ovakvom vremenu biti plodonosan i učinkovit, neka im priđe, pa, makar prišao i griješnicima na njihovu mjestu. Historičari spominju da bi Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, u danima Hadža prilazio ljudima. Dolazio bi na njihova mjesta i pozivao ih Allahu, subhanehu ve te'ala. Takođe, ako čovjek vidi korist u pozivu griješnika dok se oni nalaze u igri i zabavi, neka to i učini. Međutim, ako ne vidi korist da ih sve grupno pozove, neka onda uzima jednog po jednog i tako ih poziva, ali neka posveti pažnju njihovim uglednijim, njihovim vođama i starijim, jer kada se vođe i stariji poprave, svi oni koji ih slijede i koji se ugledaju u njih, popravit će se. Ako npr. ne bude u mogućnosti ili vidi da nije od koristi da ugledne i starije pozove javnim pozivom, neka se onda potrudi i ode njihovim kućama ili da ih pozove na drugim odgovarajućim mjestima. Uglavnom, ukoliko se čovjek bude pridržavao onoga na što ga je Uzvišeni Allah uputio ili što mu je naredio od mudrosti, bit će na velikom dobru: "On daruje mudrost onome kome On hoće, a onaj kome je mudrost darovana - darovan je blagom neizmjernim." (Prijevod značenja El-Bekara, 269)

Pitanje br. 4: Kakvo je vaše mišljenje, uvaženi šejhu, o mladićima, čak i nekima od njih koji se trude u traženju znanja, kojima je postalo preokupacija osuđivanje drugih, udaljavanje i upozoravanje ljudi na druge? Da li je ovaj postupak opravdan Šerijatom i hoće li čovjek biti nagrađen za njega ili će biti

kažnjen?

Odgovor: Ono što ja smatram jeste da je ovaj postupak strogo zabranjen. Kada je čovjeku zabranjeno da ogovara svoga brata vjernika, pa makar on i ne bio učen, pa kako da ogovara svoju braću, učene od vjernika?! Obaveza je na čovjeku vjerniku da sačuva svoj jezik od ogovaranja braće vjernika. Allah, subhanehu ve te'ala, je rekao, kao što stoji u prijevodu značenja: "O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, neka sumnjičenja su, zaista, grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga, - a vama je to odvratno -, zato se bojte Allaha, Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je." (El-Hudžurat, 12) Neka zna onaj koji je iskušan osuđivanjem učenih da će on biti razlogom odbacivanja istine koju kaže dotični učenjak. Dakle, on će biti razlog odbacivanja istine a imat će i grijeh zbog svog osuđivanja dotičnog učenjaka. Neka zna da osuđivanje učenjaka ustvarnosti nije samo osuđivanje njegove ličnosti, već je to osuđivanje ostavšine Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem, jer su učenjaci nasljednici vjerovjesnika. Pa, kada se osude učenjaci, kaže se nešto ružno o njima, tada više ljudi neće imati povjerenja u znanje koje oni imaju kod sebe, a to znanje bude ostavština Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem. Tako, neće imati povjerenja u bilo koju stvar od Šerijata s kojom dođe ovaj dotični učenjak koji je osuđen. Ja ne kažem: "Svaki učenjak je nepogriješiv!" Naprotiv, svaki čovjek je podložan grešci. Zato kada primjetiš kod nekog učenjaka nešto za što si ti ubijeđen da je greška, nazovi ga i popričaj s njim. Ako saznaš da je istina s njim, onda ti je obaveza da ga slijediš. Ako ti ne bude jasno gdje je istina ali vidiš da njegov govor ima utemeljenje, onda ti je obaveza da svoj jezik uščuvaš od njega. Ako ne nađeš za njegov govor utemeljenje, onda upozori na njegov govor, jer potvrđivanje i odobravanje greške nije dozvoljeno, ali nemoj da ga osuđuješ. On je učenjak, poznat po lijepoj namjeri. Kada bismo htjeli da osudimo sve učenjake, koji su poznati po lijepoj namjeri, zbog greške u koju su pali u nekim od pitanja vjere, tada bismo osudili velike učenjake. Međutim, obaveza je ono što sam spomenuo. Ako primjetiš kod nekog učenjaka grešku, diskutuj s njim, popričaj, pa, ili će ti postati jasno da je ispravno ono na čemu je on pa ćeš ga slijediti ili ono na čemu si ti pa će on tebe slijediti, ili ti neće postati jasno ko je na istini pa će to biti razilaženje koje je dozvoljeno. Tada ti je obaveza da svoj jezik uščuvaš od njega. On neka kaže svoje mišljenje a ti reci svoje mišljenje. Allahu hvala, razilaženje se ne dešava samo u našem vremenu. Razilaženje je počelo od vremena Ashaba, radijallahu 'anhum, i ono traje sve do današnjeg dana. Međutim, ako postane jasno da je on na grešci ali i dalje nastavi da podržava svoj govor, na tebi je obaveza da pojasniš grešku, da upozoriš na nju i odvraćaš druge od nje. Ali to ne smije da bude s ciljem osuđivanja dotičnog učenjaka, osvete njemu, jer ovaj čovjek, možda, kaže istinit govor po pitanju neke druge stvari u kojoj se ti nisi s njim raspravljao.

Uglavnom, savjetujem svoju braću da se klonu ovog belaja i ove bolesti. Allaha molim da meni i njima podari lijek od svega što šteti našoj vjeri i našem dunjaluku.

Pitanje br. 5: Uvaženi šejhu, nema sumnje da je suradnja da'ija neophodan faktor za njihov plodonosni da'vet i prihvatanje od strane ljudi. Moje pitanje je: Na islamskom polju postoji mnogo da'ija. Svaki od njih ima svoj način i svoj pravac u da'vi. Pored svega toga, ponekad dođe do razilaženja u bitnim pitanjima vjere, u akidetu. Koja su to ograničenja za rad i potpomaganje s ovim i drugim? Da'ije su u potrebi za vašim savjetom po ovom pitanju. Allah vas sačuvao!

Odgovor: Nema sumnje da su ograničenja u ovom razilaženju povratak onome na što Uzvišeni Allah ukazuje u Svojim riječima: "O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim. A ako se u nečemu ne slaž‍ete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i u onaj svijet; to vam je bolje i za vas rješenje ljepše." (Prijevod značenja En-Nisa', 59) I takođe u riječima: "Ma u čemu se razilazili, treba da presudu da Allah." (Prijevod značenja Eš-Šura, 10) Obaveza je da se onome koji skrene s ispravnog u akidi-vjerovanju ili djelu, tj. praktičnim i naučnim stvarima, pojasni ispravno. Ako se povrati, uistinu, to je od Allahove, subhanehu ve te'ala, blagodati prema njemu. Dočim, ako se ne povrati, to je iskušenje od Allaha po njega. Na nama je obaveza da pojasnimo, koliko smo u mogućnosti, grešku u koju je on zapao i upozorimo druge na nju. Pri tome ne smijemo klonuti i žalostiti se. Allah, subhanehu ve te'ala, izveo je mnoge ljude iz velikih novotarija i učinio ih sljedbenicima Sunneta. Mnogima od nas nije strano šta se desilo sa Ebul-Hasanom el-Eš'arijem, rahmetullahi 'alejh! Četrdeset godina je bio sljedbenik jedne od mu'tezilskih frakcija. Zatim se ostavio jedno određeno vrijeme nekih stvari, da bi ga nakon toga Allah, subhanehu ve te'ala, uputio na Pravi put, pravac ehli sunneta vel-džemata. Dakle, pitanja akideta su bitna i neophodno je savjetovanje u njima, kao što je, isto tako, neophodno savjetovanje i u praktičnim stvarima, u djelima, iako je polje razilaženja po pitanju praktičnih stvari kod učenjaka šire i veće, jer u osnovi, razilaženje u akidi se nije desilo, osim pojedinaca koji su se razišli po pitanjima prolaznosti Vatre, kažnjavanja u Berzehu, vaganju-šta će se vagati i drugim stvarima. Međutim, ako ih uporediš sa razilaženjem u praktičnim stvarima, naći ćeš ih u malom broju, uskom polju, Allahu neka je hvala! Ali i pored ovoga, obaveza nam je da svakog onog koji se raziđe s nama, i u naučnim i u praktičnim pitanjima vjere, posavjetujemo i pojasnimo mu njegovu grešku, u svakom slučaju.