O sljedbenici sunneta, blago jedni prema drugima

Ebu Hatim Ibnu Hibban el-Busti kaže: „Na razumnom vjerniku je da se pridržava šutnje, izuzev ako bude primoran na govor. Mnogo je onih koji su se kajali za svoj govor, dok je malo onih koji su se kajali što su šutjeli.“ Također je rekao: „Na razumnom je da zna da ima dva uha a jedna usta, pa da shodno tome više sluša nego što govori, jer, ukoliko nešto kaže, možda se pokaje za to, dok ukoliko to i ne izgovori neće se ni kajati. Lakše mu je vratiti se od onoga što nije rekao, dok mu je teško vratiti se od onoga što je rekao, jer riječ, ukoliko je izgovori, vlada njime, dok, ako je ne izgovori, on još uvijek vlada njome.“

Nema sumnje da je sljedbenicima Sunneta obaveza da u svakom vremenu i svakom mjestu budu istinska braća, milostivi jedni prema drugima, da se potpomažu u dobročinstvu i bogobojaznosti. Nažalost, u ovom vremenu (k)od pojedinih sljedbenika Sunneta dolazi do razilaženja, žustrijih rasprava usljed čega jedni se drugima okupiraju, pa napadaju jedni druge, upozoravaju jedni na druge, traže da se izbjegavaju, odbacuju, a obaveza svima njima je bila da sve svoje snage usmjere ka drugima: nevjernicima i sljedbenicima novotarija, a da među sobom budu istinska milostiva braća, jedni druge podsjećaju i potpomažu na lijep i blag način. Vidio sam za shodno da svima napišem nekoliko riječi, moleći Allaha da ove riječi budu od koristi, a ja samo želim popravak koliko sam u mogućnosti, dok moj uspjeh zavisi samo od Allaha, subhanehu ve te'ala. Samo na Njega se oslanjam i samo Njemu se vraćam ponizno i pokorno. Ovaj savjet sam naslovio „O sljedbenici sunneta, blago jedni prema drugima“. Za sve muslimane od Allaha molim čvrstinu i postojanost, da ih popravi i sprijatelji njihova srca, da ih uputi na Put spasa i izvede ih iz tmina na svjetlo, a On Uzvišeni je Onaj koji čuje i koji se odaziva.

Blagodati govora

Allahove blagodati, koje je podario Svojim robovima, brojne su, ne mogu se pobrojati. Jedna od ovih blagodati jeste govor putem kojeg čovjek iznosi svoje mišljenje, iskazuje riječ istine, naređuje na dobro i odvraća od zla. Onome kome je govor uskraćen, uskraćeno mu je i sve spomenuto i takav ne može komunicirati sa drugima osim mimikom ili pisanjem. Allah, subhanehu ve te'ala, je rekao: „Allah vam navodi kao primjer dvojicu ljudi od kojih je jedan gluhonijem, koji ništa nema i koji je na teretu gospodaru svome, - kud god ga pošalje, nikakva dobra ne donese. Da li je on ravan onome koji traži da se pravedno postupa, a i sam je na pravom putu?“ (Prijevod značenja En-Nahl, 76.) U tefsirima ovoga ajeta rečeno je: „Svevišnji Allah je naveo ovaj primjer kao primjer Njega Uzvišenog i lažnih božanstava“. Drugi kažu: „Ovaj ajet govori o primjeru vjernika i nevjernika.“ Također, Svevišnji Allah je rekao: „Zar mu nismo dali oka dva?! I jezik i usne dvije?!“ (Prijevod značenja El-Beled, 8-9.) Ibnu Kesir, rahimehullahu te'ala, kaže u svome tefsiru: „'Zar mu nismo dali oka dva' -da vidi njima- 'i jezik' -da njime govori i iznese svoja osjećanja- 'i usne dvije' –da se pomaže njima u govoru, jelu i da njegovo lice i usta budu lijepi.“ Međutim, opće poznato je da su ove blagodati istinske blagodati samo onda kada se govori dobro, dok ukoliko se govori zlo, tada to nisu blagodati već kazna po njegovog sahibiju-vlasnika i onaj koji ih uopće i ne posjeduje bolji je od ovoga koji te blagodati koristi u zlu.

Ustezanje od svakog govora osim onoga u kojem je dobro

Uzvišeni Allah je rekao: „O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu, On će vas za vaša dobra djela nagraditi i grijehe vam vaše oprostiti. A onaj ko se Allahu i Poslaniku Njegovu bude pokoravao – postići će ono što bude želio.“ (Prijevod značenja El-Ahzab, 70-71.) Također, Svevišnji Allah je rekao: „O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, neka sumnjičenja su, zaista, grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga, - a vama je to odvratno -, zato se bojte Allaha, Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je.“(Prijevod značenja El-Hudžurat, 12.) Allah, subhanehu ve te'ala, je rekao: „Mi stvaramo čovjeka i znamo šta mu sve duša njegova haje, jer Mi smo njemu bliži od vratne žile kucavice. Kad se dvojica sastanu i sjednu jedan s desne, a drugi s lijeve strane, on ne izusti ni jednu riječ, a da pored njega nije prisutan Onaj koji bdije.“ (Prijevod značenja Kaf, 15-17.) I rekao je: „A oni koji vjernike i vjernice vrijeđaju, a oni to ne zaslužuju, tovare na sebe klevetu i pravi grijeh.“ (Pijevod značenja El-Ahzab, 58.)I rekao je: „Ne povodi se za onim što ne znaš! I sluh, i vid, i razum, za sve to će se, zaista, odgovarati.“ (Prijevod značenja El-Isra, 36.) Imam Muslim bilježi u svome Sahihu (2589) od Ebu Hurejre, radijallahu te'ala 'anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: „Znate li šta je to gibet-ogovaranje?“ Prisutni su odgovorili: „Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju!“ Rekao je: „Da spomeneš svoga brata po onome što on prezire!“ Rečeno je: „Šta misliš ako pri mome bratu bude ono što kažem?“ Odgovorio je (Allahov Poslanik): „Ako pri njemu bude ono što kažeš, tada si ga ogovorio, a ako ne bude pri njemu, tada si ga potvorio!“ Također, Muslim (1715) bilježi od Ebu Hurejre, radijallahu 'anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: „Uistinu, Svevišnji Allah je zadovoljan da se kod vas nađu tri osobine, a prezire da kod vas budu prisutne druge tri osobine!“ Zadovoljan je da samo Njega obožavate i da mu nikoga ne smatrate ravnim, da se svi držite Allahova užeta i da se ne cijepate; a prezire vam riječi 'rekla-kazala', mnogobrojna pitanja i rasipništvo u imetku.“ Ove tri prezrene osobine bilježi i imam Buharija (2408) u hadisu Mugire, radijallahu 'anhu. Također, Buharija (10) bilježi od Abdullaha b. Amra, radijallahu 'anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: „Musliman je onaj od čijeg jezika i ruku mirni su drugi muslimani.“ Muslim (64) bilježi na drugačiji način da je neki čovjek upitao Allahova Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem: „Koji je to najbolji musliman?“ Odgovorio je: „Onaj od čijeg jezika i ruku su mirni drugi muslimani!“ Hafiz Ibnu Hadžer, rahimehullahu te'ala, u komentaru ovoga hadisa kaže: „Hadis je općenit kada je riječ o jeziku za razliku od ruku, jer jezik može da govori o prošlim narodima, sadašnjim i onima koji će doći kasnije, za razliku od ruku! One mogu da učestvuju u tome sa jezikom jedino putem pisanja! A pogubnost svega toga doista je velika!“ Buharija (6474)bilježi od Sehla b. Sa'da, radijallahu 'anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: „Ko mi garantuje da će voditi brigu o onome što je između njegove dvije vilice (jezik) i njegove dvije noge (spolni organ), ja mu garantujem Džennet!“ Buharija (6475) i Muslim (74) bilježe od Ebu Hurejre, radijallahu 'anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: „Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka govori dobro ili neka šuti!“ Ebu Hatim Ibnu Hibban el-Busti, rahimehullahu te'ala, u djelu „Revdatul-'ukala ve nuzhetul-fudala“ (45. str.) kaže: „Na razumnom vjerniku je da se pridržava šutnje, izuzev ako bude primoran na govor. Mnogo je onih koji su se kajali za svoj govor, dok je malo onih koji su se kajali što su šutjeli.“ Također, kaže na 47. str: „Na razumnom je da zna da ima dva uha a jedna usta, pa da shodno tome više sluša nego što govori, jer, ukoliko nešto kaže, možda se pokaje za to, dok ukoliko to i ne izgovori neće se ni kajati. Lakše mu je vratiti se od onoga što nije rekao, dok mu je teško vratiti se od onoga što je rekao, jer riječ, ukoliko je izgovori, vlada njime, dok, ako je ne izgovori, on još uvijek vlada njome.“ Također, kaže na 49. str.: „Jezik razboritog vjernika je iza njegova srca, pa, ukoliko poželi da progovori, vrati se svome srcu, pa ukoliko ono potvrdi potrebu govora i reći će ga, dok, u protivnom ustegnut će se od njega. A kod neznalice srce kao da mu je na vrhu jezika. Što god mu se nađe na jeziku, on to i govori. Nije razumio vjeru onaj koji ne čuva svoj jezik!“

Sumnjičavost i uhođenje

Svevišnji Allah je rekao: „O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, neka sumnjičenja su, zaista, grijeh. I ne uhodite jedni druge ...“ (Prijevod značenja El-Hudžurat, 12.) U ovom plemenitom ajetu nalazi se naredba na klonjenje mnogih sumnjičavosti, jer su većina njih grijeh, kao i uhođenje, iznošenje mahana drugih ljudi do čega dolazi usljed lošeg mišljenja i sumnjičavosti. Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao:„Čuvajte se dobro lošeg mišljenja (sumnjičavosti)! Doista je loše mišljenje najlažniji govor! Ne uhodite jedni druge niti radi sebe, niti radi drugih, ne zavidite jedni drugima, ne okrećite se jedni od drugih, već budite –o Allahovi robovi- braća!“ (Buharija, 6064; Muslim, 2563.) Bekr b. Abdullah el-Muzeni, rahimehullahu te'ala, je rekao: „Dobro se čuvaj govora za koji, ako pogodiš,  nećeš biti nagrađen, dok ako pogriješiš u njemu bit ćeš griješan –a to je sumnjičavost prema tvome bratu.“ Sufjan b. Husejn je pripovjedao: „Spomenuo sam pred Ijasom b. Muavijom nekog čovjeka po zlu pa me je pogledao u lice, a zatim me upitao: 'Jesi li ratovao protiv Rimljana?' Odgovorio sam: 'Ne.' Upitao je: 'Protiv Sinda, Hinda i Turka?' Rekao sam: 'Ne.' Zatim mi je rekao: 'Od tebe su sigurni i Rimljani, i Sindi, i Hindi, i Turki, dok od tebe nije

siguran tvoj brat musliman?!' Nakon toga, nikada više nisam spomenuo takav govor.“ (El-Bidaje ven-nihaje, 13/121.) Ebu Hatim Ibnu Hibban el-Busti, rahimehullahu te'ala, kaže u „Revdatul-'ukala“ (131. str.): „Obaveza je razumnom vjerniku da se pridržava sigurnosti (da drugi budu sigurni od njega) tako što će se ostaviti uhođenja drugih i njihovih mahana, a zaokupirati popravkom svojih mahana. Uistinu, onaj koji dâ prednost svojim mahanama nad mahanama drugih ljudi, tijelo će mu doživjeti rahatluk i srce mu se neće zamoriti. Što više otkriva svoje mahane, lakše će razumijevati mahanu koju vidi kod svoga brata. Dok onaj koji dâ prednost mahanama drugih ljudi nad svojim mahanama, srce će mu oslijepiti, tijelo umoriti i bit će mu teško ispravljati svoje mahane.“ Na 133. str. kaže: „Uhođenje je jedan od dijelova licemjerstva kao što je lijepo mišljenje jedan od dijelova imana.“ U našem vremenu pojedini sljedbenici Sunneta odbacuju i upozoravaju na druge sljedbenike Sunneta, usljed čega dolazi do cijepanja, razilaženja i izbjegavanja, dok im je svima bila obaveza da se međusobno vole, budu milostivi jedni prema drugima i da stanu u jedan saff naspram sljedbenika novotarije i strasti. Razlog ovakvog ponašanja vraća se dvjema stvarima:

Prva: Pojedinim sljedbenicima Sunneta u ovom vremenu glavna zadaća i preokupacija jeste traganje za greškama drugih u njihovim pisanim djelima ili na njihovim snimljenim predavanjima, zatim razumijevanje istih 'grešaka' na sebi svojstven način uz unaprijed određenu dozu sumnjičavosti, nakon čega slijedi upozoravanje na dotičnu učenu osobu. A ta 'osuđena' osoba dala je veliki doprinos u pozivu Allahovoj vjeri, iza sebe ima veliki broj predavanja, hutbi, napisanih djela, velikog doprinosa u širenju Sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, ali biva osuđena, označena kao 'veliki skrivač istine' samo zbog toga što se ne prenosi ništa od nje da je po pitanju ove ili one osobe rekla oštar govor... Biva proglašena 'skrivačem istine' zbog toga što radi po istini-želi garanciju Dženneta od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa čuva ono što je između njene dvije vilice. Ja Subhanallah! Drugi učeni nazivaju se lažovima, zato što ne udovoljavaju njihovim strastima i ne govore im ono što oni žele da čuju! Treći se nazivaju ljepotanima pa se optužuju da se uljepšavaju za žene jer izlaze pred televizijske ekrane i pozivaju običan narod Allahovim riječima komentarišući im časni Kur'an i govoreći im o životu Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. Ja Rabbe-s-semavati vel-erd?! Gdje su razumi ovakvim ljudima?! Zar zaboravljaju Dan obračuna, Dan kada će se pogledi ukočiti i duša do grla doprijeti?! Zar zaboravljaju susret sa Silnim i Uzvišenim?! Zar zaboravljaju Njegove riječi: „Ko uznemirava Moga štićenika Ja njemu objavljujem rat!“ Imam Šafija, rahimehullahu te'ala, kaže: „Ako učeni nisu Allahovi štićenici-evlije, onda ja ne znam ko su oni.“ Zašto ovakvi –ako već ne vode računa o svome govoru- zašto barem ne vode računa o govoru svoga Gospodara, o govoru njihova Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, koji je rekao da Uzvišeni Allah sigurno prima dovu mazluma-onoga kome se čini nasilje.

Druga: Kada pojedini od sljedbenika Sunneta primjete grešku kod drugih sljedbenika Sunneta –teško im bude da se susretnu s njima, pogledaju jedni druge u oči, pa želeći njihov popravak na blag i učtiv način objasne im njihovu grešku. Ne, oni to ne rade, već odmah proključaju pa putem medija, predavanja, pisanih brošura odgovaraju i upozoravaju na njihovu grešku. S druge strane, napadnute su ličnosti, pa, moraju da se brane. Ja Subhanallah! Zar nisu prethodni, istinski sljedbenici Sunneta kada bi bili osuđeni, napadnuti, omalovaženi i ismijani pred masama kratko govorili: „Ako je pri meni to što spominjete, onda ja molim Allaha da mi oprosti, a ako to nije pri meni, onda ja molim Allaha da vama ovo oprosti!“ Pa bi ovakve riječi bile razlog popravka i jednih i drugih. Dok u našem vremenu, ovo nekoliko kratkih riječi teško je prevaliti preko usana. Ne, ne! Mora mu se odgovoriti da mu se pogled ukoči, da poželi da ga majka nikad nije ni rodila! Nakon toga, i s jedne i s druge strane slijede odgovori. Poziv Allahu, subhanehu ve te'ala, se zapostavlja, sve se odgađa, vrijeme se troši u skupljanju materijala protiv druge strane, slušanjem njenih govora i bilježenje grešaka ... Ja Rabb! Zar vrijeme kojim se Silni i Uzvišeni Allah zaklinje u Kur'anu, kod nas je izgubilo svaku vrijednost, pa ga možemo tako bacati! Zatim se javno odgovara, pobija i dokazuje, tabori i jednih i drugih sve to snimaju, umnožavaju, dostavljaju drugima potpirujući nastalo razilaženje, a nevjernici i novotari zadovoljno trljaju ruke radujući se cijepanju muslimana.

Izlaz iz postojećeg stanja

●  Allaha neka se boji onaj koji napada učene ljude, da'ije, istražuje njihove mahane i širi ih među svojim istomišljenicima. Neka se pozabavi svojim mahanama i neka vodi računa o svojim dobrim djelima, neka ih ne daje drugima jer ih je on najpotrebniji.

●  Umjesto što druge napada, optužuje i potvara, neka se posveti sticanju korisnog znanja, kako bi i sebe i druge okoristio. Neka to čini i neka se ostavi potvaranja učenih ljudi i odvraćanja drugih od njih, jer od njih jedan za drugim odlaze, a s njima odlazi i šerijatsko znanje.

●  Neka se muslimani posvete izučavanju vjerskih propisa i podučavanju onih koji nemaju mogućnosti za učenjem. Neka budu od koristi, jer najbolji vjernici kod Allaha su oni koji su najkorisniji drugim ljudima. Neka se ostave dugih sijela i ogovaranja učenih ljudi ispitujući jedni druge: „Jeste li čuli šta je rekao taj i taj? Šta vi kažete za njegove riječi? Šta ćemo s njim? Hoćemo li ga više slušati? Hoćemo li klanjati više za njim?“

●  Učeni ljudi, također, neka se boje Allaha. Naprotiv, oni su najpreči da budu bogobojazni. Zato kada budu upitani o drugim učenim ljudima, neka vode računa o koristima i štetama, neka poduče one koji ih pitaju velikom pravilu „Od učenih ljudi ne uzima se govor jednih o drugima“.Neka budu svjesni dobra kojeg su ti drugi učeni učinili na polju da'veta. Vidimo šejhove Abdurrahmana b. Abdul-Latifa b. Hasena i Muhammeda b. Ibrahima kada bi bili upitani o nekom učenjaku, imamu, onome koji daje doprinos u širenju vjere, ustegnuli bi se od govora o njemu iako dotični nije imao isto mišljenje kao i oni. Vidjećete kako svi oni poštuju i cijene šejha Siddika Hasana Hana i njegovo djelo „Ed-dinul-halis“, iako je ovaj šejh u mnogim svojim djelima pisao protiv njihovog načina da'veta... Sličnih primjera je mnogo, a razumnima i onima koji žele popravak dovoljno je i malo.

●  Ukoliko se ispostavi jasna greška kod nekog učenog, treba je pojasniti na lijep i učtiv, blag način, želeći njegov popravak a ne odlazak u još veće greške. Ako greška ne bude jasna već moguća, ostaviti se pisanja odgovora.

●  Ukoliko potvore, ismijavanja i napadi dođu s jedne strane, druga strana neka se ne osvrće na njih, već neka nastavi sa traganjem korisnog šerijatskog znanja i podučavanja drugih njemu. To je efikasna metoda šejha Bin Baza, rahimehullahu te'ala.

●  Muslimani neka se ostave interneta i pretraživanja vijesti šta je ko o kome rekao. Neka se priključe halkama šerijatskog znanja. Allahu hvala, sada skoro na svakom mjestu imamo halke gdje se govori o Allahovoj vjeri. Od muslimana se traži da budu lijepi i uredni, da odlaze na lijepa mjesta-halke znanja i da sa njih uzimaju ono što je lijepo, baš kako naš narod kaže da se bude poput pčele koja leti sa cvijeta na cvijet i na kraju poluči sladak rezultat.

●  Na kraju savjetujem sve učene ljude, da'ije, da zahvaljuju Allahu, subhanehu ve te'ala, na ukazanoj im blagodati, pa neka je dobro čuvaju, neka bude iskreni u njoj, neka čuvaju svoje vrijeme i provode ga u proširivanju svoga znanja, neka znaju da se znanje neće postići i očuvati sa pustim željama i u debeloj hladovini. Sve nas muslimane podsjećam na riječi Allahova Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem: „Dvije blagodati su zapostavljene kod većine ljudi: zdravlje i slobodno vrijeme.“ (Buharija, 6412.) Savjetujem sve nas da se ostavimo onoga što nas se ne tiče, a Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kaže: „Od čovjekovog lijepog islama je da ostavi ono što ga se ne tiče.“ (Hasen, Tirmizi, 2317.) Savjetujem sve nas da se držimo sredine daleko od pretjerivanja i popuštanja. Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao je: „Dobro se čuvajte pretjerivanja u vjeri! Doista je ono uništilo one koji su bili prije vas!“ (Albani, Zbirka vjerodostojnih hadisa, 1283.) Savjetujem sve nas da se dobro čuvamo da nekome ne učinimo nasilje, jer Svevišnji Allah kaže u hadisu kudsijju: „O robovi Moji! Ja sam, doista, Sebi zabranio nasilje, pa ga zabranjujem i vama, zato ne činite jedni drugima nasilje!“ (Muslim, 2577.)

Allaha Uzvišenog molim da nam podari korisno znanje, rad po njemu i poziv njemu! Molim Ga, subhanehu ve te'ala, da nas okupi na istini i Pravom putu! Molim Ga Uzvišenog da nas sačuva javnih i tajnih iskušenja, a Svevišnji Allah kadar je da to učini! Neka je Njemu hvala na početku i na kraju! Neka je salavat i selam na Allahova Poslanika, njegovu porodicu, sve ashabe i sve koji ih slijede do Sudnjega Dana!