Međubratska solidarnost

Obavijestio nas je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, da će staratelj siročeta, svejedno da li je jetim od njegovih bližnjih ili ne, biti Poslanikov pratilac u Džennetu. Slikovito je pojasnio prethodno spomenutu činjenicu tako što je pokazao na srednji prst i kažiprst koji ukazuju na blizinu. (Buharija, 5304; Muslim, 2983-42.) A onaj koji se brine o udovici i nevoljniku je kao borac na Allahovom putu ili koji klanja po noći i posti po danu. (Buhari, 5353; Muslim, 2982-41.) I vrlo važan segment materijalne solidarnosti je međusobno potpomaganje u širenju i dostavi Allahove vjere ljudima., jer će se na taj način, sa Allahovim dopustom, postignuti Allahovo zadovoljstvo i obećana nagrada kao i različite da'vetske koristi od kojih je efikasnost, kvalitet, neovisnost i slično tome...

Solidarnost je sveobuhvatna osobina koja u sebi sadrži niz plemenitih značenja kao što je međusobno potpomaganje, udruživanje, povezivanje itd. Manifestuje se kroz pružanje pomoći, zaštite, potpore, saosjećanja i biva zastupljena u materijalnom i moralnom aspektu ljudskog života. Dolazi do izražaja u stvarnosti kada prevladavaju islamski, imanski i bratski osjećaji u životu pojedinca i zajednice, i kada naredba Allaha, džellešanuhu, i Njegova Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, budu praktično primjenjene u međusobnim bratskim odnosima. Također je potrebno napomenuti da se međusobna solidarnost gubi ili pak isčezne kada zavlada sebičnost, malaksaju bratski osjećaji i preokupiraju ljude njihove lične brige i poslovi. Svjedoci smo ljudske solidarnosti van muslimanskih krugova pod različitim motivima kako u daljnoj prošlosti tako i u našoj svakodnevnici. Pripadnici plemena Benu Hašima, muslimani, a i idolopoklonici od njih, se saosjećaju i solidarišu sa Poslanikom, sallallahu 'alejhi ve sellem, u klancu Ebu Taliba - kada ga Kurejšije stavljaju u izolaciju i blokadu svih oblika. Šta više solidariše se grupa "plemenitih osoba" u rušenju izolacije uzimajući za povod pomenutog čina međusobnu solidarnost. Dok u našoj svakodnevnici smo svjedoci pojedinačnih ili grupnih napora sa ciljem međusobnog solidarisanja, pored toga što je cilj isti, u osnivanju različitih organizacija ili udruženja. Pa zar mi muslimani nismo preči da se "okitimo" plemenitom osobinom „međusobna solidarnost“?

Materijalna solidarnost

Oblici materijalne solidarnosti su mnogobrojni i raznoliki. Većina njih su spomenuti u Kur'anu i Sunnetu, s tim da se javljaju i novi zavisno od novonastalih životnih situacija. Ti oblici se smjenjuju u prioritetu zavisno od okolnosti i ljudskih potreba. Kategorije ljudi kojima se udjeljuje zekat mogu poslužiti kao lijepa osnova za materijalnu solidarnost: "Zekat pripada samo siromasima i nevoljnicima, i onima koji ga skupljaju, i onima čija srca treba pridobiti, i za otkup iz ropstva, i prezaduženima, i u svrhe na Allahovom putu, i putniku-namjerniku. Allah je odredio tako! - A Allah sve zna i mudar je."(Prijevod značenja Et-Tevbe, 60.) Naš voljeni Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, nakon što mu je Allah potčinio ovodunjalučka dobra i uvećao priliv u državnu kasu, solidariše se sa muslimanom koji nije umogućnosti da izmiri svoj dug: "Ja sam preči mu'minima nego oni sami sebi, i ko umre od mu'mina i ostavi dug na meni je da ga izmirim, a onaj koji ostavi imetak pa on pripada njegovim naslijednicima." (Buhari, 2298; Muslim, 1619-14.) I obavijestio nas je da će staratelj siročeta, svejedno da li je jetim od njegovih bližnjih ili ne, biti Poslanikov pratilac u Džennetu. Slikovito je pojasnio prethodno spomenutu činjenicu tako što je pokazao na srednji prst i kažiprst koji ukazuju na blizinu. (Buharija, 5304; Muslim, 2983-42.) A onaj koji se brine o udovici i nevoljniku je kao borac na Allahovom putu ili koji klanja po noći i posti po danu. (Buhari, 5353; Muslim, 2982-41.) I vrlo važan segment materijalne solidarnosti je međusobno potpomaganje u širenju i dostavi Allahove vjere ljudima, jer će se na taj način, sa Allahovim dopustom, postignuti Allahovo zadovoljstvo i obećana nagrada kao i različite da'vetske koristi kao što je efikasnost, kvalitet, neovisnost i slično tome: "Oni koji imanja svoja troše na Allahovom putu liče na onoga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna. - A Allah će onome kome hoće dati i više; Allah je neizmjerno dobar i sve zna."(Prijevod značenja El-Bekare, 261.) Nezamislivo je i ne prihvatljivo da se određeni pojedinci unutar islamskog društva naslađuju sa Allahovim blagodatima danju i noću, a njegov brat u vjeri ne nalazi za sebe i svoje ukućane osnovne životne potrebe. Nezamislivo je i neprihvatljivo da neko nosi skupocjenu odjeću, a njegova sestra u vjeri nosi "zakrpljen" prekrivač za lice ili ogrtač. Stanje našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, po pitanju materijalne solidarnosti je uveliko poznato kod nas većine i zato ga ne treba pojašnjavati. Ali nema zapreke da spomenem postupak naše majke Hatidže, Allah bio sa njom zadovoljan, nakon što joj je došao Poslanik, poslije prve objave, u strahu koji ga je zadesio radi veličine objave. Tješila ga je i govorila mu da je na istini i da ga Allah neće nikada osramotiti ili poniziti uzimajući za to dokaz Poslanikovu materijalnu solidarnost sa drugim ljudima: "Naprotiv. Tako mi Allaha! Neće te Allah nikada osramotiti. Ti zaista održavaš rodbinske veze, otklanjaš teret (od ljudi ), udjeljuješ imetak, dočekuješ gosta i pomažeš u nesreći na istini." (Buhari 3, Muslim 160- 252, Šerhu Muslim Nevevi) A jedan od najslikovitijih primjera materijalne solidarnosti je primjer ensarija prema muhadžirima, čiji opis nalazimo u Kur'anu: "...i onima koji su Medinu za življenje izabrali i domom prave vjere još prije njih je učinili; oni vole one koji im se doseljavaju i u grudima svojim nikakvu tegobu, zato što im se daje, ne osjećaju, i više vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno. A oni koji se usčuvaju lakomosti, oni će sigurno uspjeti."(Prijevod značenja El-Hašr, 8.) S tim da poziv na materijalnu solidarnost ne podrazumijeva da ona bude uvijek izgrađena na humatinarnoj osnovi u kojoj će jedna strana pomagati drugu, već se može manifestovati i kroz ekonomsku saradnju u kojoj će se davati prednost muslimanskoj ekonomiji i proizvodnji, i na taj način će se jačati muslimanska zajednica i njeni pripadnici.

style="margin-bottom: 0cm; line-height: 100%;" lang="bs-BA">Moralna solidarnost

Moralna solidarnost je vrlo važna u islamskoj zajednici kako bi ona jačala i opstala. U njoj će se njeni pripadnici međusobno solidarisati i potpomagati u prakticiranju vjere, prevazilaženju dunjalučkih iskušenja, zaliječenju rana itd. Učestovat će u radosti svoje braće i sestara u vjeri islamu i saosjećati se sa njima u žalosti i teškim situacijama. Naš voljeni Poslanik je pojasnio međusobni odnos između muslimana riječima koje zrače moralnom solidarnošću: "Primjer vjernika u međusobnoj pažnji, milosrđu i saosjećanju je primjer jednog tijela. Kada oboli jedan njegov organ, svi ostali organi odazovu mu se i pridruže u bolu sa nesanicom i temperaturom.“ (Muttefekun 'alejhi) i rekao je: "Ko otkloni vjerniku jednu od njegovih dunjalučkih nevolja, Allah će otkloniti jednu od njegovih nedaća na Sudnjem Danu. Ko olakša svome dužniku (time što će mu odgoditi rok ili mu posve oprostiti), Allah će njemu olakšati i na dunjaluku i na Ahiretu. Ko pokrije (nevaljalštine) jednog muslimana, Allah će njega pokriti na ovom i na budućem svijetu. Allah je u pomoći Svome robu, sve dok je on u pomoći svome bratu.“ (Muslim, 2699-38.) Uvaženi islamski učenjak Nevevi, Allah mu se smilovao, je protumačio Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi "ko otkloni vjerniku jednu od njegovih dunjalučkih nevolja" sljedećim riječima: "U hadisu nalazimo vrijednost izvršavanja potrebe muslimana i činjenja njima koristi sa onim što je u mogućnosti od znanja, imetka, potpomaganja ili ukazivanja na dobrobit, ili savjet ili drugo." (Šerhu Muslim, Nevevi) Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kao naš uzor, se raspitivao za svoje drugove kada bi bili odsutni od njega. Tako bi se ubijedio da je njihovo stanje u najboljem obliku, učestvovao bi u njihovim veseljima i iskazivao bi svoje saučešće u tuzi i žalosti. Nakon što su objavljene Allahove riječi, kako stoji u prevedenom značenju: "O vjernici, ne dižite glasove svoje iznad Vjerovjesnikova glasa i ne razgovarajte s njim glasno, kao što glasno jedan s drugim razgovarate, da ne bi bila poništena vaša djela, a da vi i ne primjetite!"(Prijevod značenja El-Hudžurat, 2.), Sabit bn Kajs, Allah bio sa njim zadovoljan, je sjeo u svojoj kući i rekao: "Ja sam od stanovnika vatre (Džehennema).“ I bio je odsutan od Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, jedan period. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je upitao S'ad ibn Muaza: "O Ebu Amr, šta je sa Sabitom? Da li je bolestan?“ Rekao je S'ad: "Tu je i ne znam da je bolestan." S'ad je došao kod Sabita i spomenuo mu Poslanikov govor. Rekao je Sabit: "Objavljeni su ovi ajeti, a vi znate da sam ja od vas najviše dizao glas na Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. I ja sam od stanovnika vatre.“ To je S'ad spomenuo Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, pa je on rekao: "Naprotiv. On je od stanovnika Dženneta." (Muslim, 119-187.) Hadis ukazuje da učenjak i poglavar treba da obilazi svoje drugove i da pita za onoga koji je odsutan. (Šerhu Muslim, Nevevi) Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, nije zaboravljao ni svoje drugove u najtežim i najvažnijim situacijama. U vrijeme kada musliman kupuje svoju slobodu i to od židova. Došao je Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, ratni plijen u obliku kokošijeg jajeta od zlata. Upitao je svoje drugove: "Šta je učinio Farisi (Selman) koji sam sebe otkupljuje?“ Poslao je Selmanu osobu koja će ga pozvati i kada je došao rekao mu je: "Uzmio ovo i oduži se od onoga što je na tebi, o Selmane." (Ahmed, hadis hasen, Silsile Sahihe, 894, Albani.)

Solidarnost a ne iskorištavanje

Pozivanje u materijalnu i moralnu solidarnost znači da svaka strana u ovoj plemenitoj osobini daje od sebe ono što je u njegovoj mogućnosti. Mora se desiti međusobna solidarnost i potpomaganje, a ne jednostrano žrtvovanje ili pak iskorištavanje. Nama su lijep uzor Poslanikovi, sallallahu 'alejhi ve sellem, drugovi - ensarije i muhadžiri, Allah bio sa njima zadovoljan, koje Kur'an spominje kao primjer bratske solidarnosti. S tim da se nije desilo između njih iskorištavanje strane koja se solidariše i žrtvuje. Ensarije su predložili Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, da podijeli njihove palmovnike između njih i njihove braće muhadžira. Odgovor Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem je bio: "Ne!'' Ali se kod ovoga odgovora ne završava međusobna solidarnost. Ensarije su predložile: "Poštedite nas truda (da rade sa njima u palmovniku) i učestvujte sa nama u plodovima. Pa su muhadžiri rekli: "Čuli smo i pokorovamo se." (Buhari, hadis sahih, Sahihu Edebu Mufred, Albani.) Šta više, muhadžiri su, nakon što je osvojen Hajber, vratili ensarijama ono što su im darovali od plodova. (Buharija, 2630; Muslim, 1771-77.) I plemeniti ashab Abdur-Rahman ibn Avf je ostavio svijetal primjer u kreposti i poštenju u času solidarnosti njegovog brata Ensarije kada mu je ponudio da podijele imetak i da rastavi jednu od svojih žena, kako bi je Abdur-Rahman oženio. Međutim Abdur-Rahmanove riječi su bile: "Allah blagoslovio tvoj imetak i porodicu. Ukaži mi na pijacu.“ (Buhari, 2039.)