Da li ste znali - broj 31

Upotreba umjetnih noktiju od strane žena

To je jedna vrsta plastičnih noktiju koja je slična stvarnim noktima. Žena ih lakira, a zatim stavlja na svoje nokte i pričvršćuje ljepljivom masom. Propis ovih umjetnih noktiju isti je kao i propis lakiranja noktiju. Njihova upotreba za vrijeme abdesta i kupanja strogo je zabranjena jer spriječava dolazak vode do stvarnih noktiju, a svi islamski učenjaci su složni da je jedan od uslova ispravnosti abdesta uklanjanje svega onoga što spriječava dolazak vode do tijela. Ovakav je propis za vrijeme abdesta, iako, Allah najbolje zna, njihova upotreba i mimo abdesta i kupanja je zabranjena, jer je u Šerijatu došla naredba na sječenje noktiju kako stoji u hadisu Ebu Hurejre, radijallahu 'anh, da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: „Pet stvari su od fitre-prirodne vjere: sunećenje, uklanjanje dlaka oko stidnog mjesta, uklanjanje dlaka ispod pazuha, sječenje noktiju i skraćivanje brkova.“ (Buharija i Muslim)

Islamski učenjaci, Allah im se smilovao, spominju tri vremena kada je riječ o ovim prirodnostima:

1)    Vrijeme u kojem se preporučuje sječenje noktiju, a to je kada nokti porastu.

2)    Vrijeme u kojem je pokuđeno da čovjek ne sječe nokte, a to je kada pređe četrdeset dana. Kada se to dogodi, čovjeku je pokuđeno da ostavi sječenje noktiju, kao što je došlo u hadisu Enesa, radijallahu 'anh: „Određeno nam je da po pitanju skraćivanja brkova, sječenja noktiju, čupanja dlaka ispod pazuha i brijanja dlaka oko stidnog mjesta, ne ostavlja više od četrdeset dana.“ (Muslim, Ahmed, Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, Ibnu Madže)

3)    Vrijeme u kojem osobi postaje biti zabranjeno da i dalje pušta nokte, a to je kada nokti toliko porastu da više i ne liče na ljudske nokte već liče na nokte-kandže zvijeri i izazivaju odvratnost. Tada, u tom slučaju zabranjeno je dalje puštati nokte već se moraju odmah odsjeći i skratiti, a zabranjeni su zbog:

· poistovjećivanja sa zvijerima i životinjama

· poistovjećivanja s nevjernicima i mnogobošcima.

(Halid b. Alij el-Mušejkih, Fikhu-n-nevazil fi-l-'ibadat, 1/13.)

Je li propisano ponavljanje za ezanom ukoliko ga čujemo na nekoj od islamskih stanica?

Ako se putem radia prenosi ezan da li ima propis stvarnog ezana, tj. da li kada ga čujemo trebamo ponavljati za njim; ili nema propis ezana i ne trebamo ponavljati za njim?

Postoje dvije situacije kada je u pitanju ezan koji se prenosi putem radia:

Prva situacija jeste da se ezan direktno prenosi iz određene džamije i tada, u tom slučaju, za takvim ezanom se ponavlja.

Druga situacija jeste

da dotične stanice imaju snimljene ezane pa ih puštaju na početku namaskih vremena. U ovom slučaju nije propisano ponavljati za takvim ezanom i bojati se da takav ezan bude novotarija, jer je ezan ibadet, a načini obavljanja ibadeta su određeni od Allaha, subhanehu ve te'ala.

(Pogledaj: Fikhu-n-nevazil fi-l-'ibadat, 1/40.)

Dova na vitr namazu

Pitanje: Je li bolje učiti dovu na vitr namazu ili nakon predaje selama vitr namaza? I ukoliko čovjek ustrajava u učenju dove nakon predaje selama a ne na vitru, je li ima nešto po njega? Allah vas nagradio dobrim.

Odgovor: Onaj koji proučava sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, vidjet će da većina onih koji opisuju noćni namaz Vjerovjesnika, sallallahu 'alejhi ve sellem, ne spominju da je dovio na njemu, pa, i zbog toga čovjek uglavnom ne bi trebao učiti dovu na vitr namazu, dok može ponekad, zbog hadisa Hasana, radijallahu 'anh: „Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, me je podučio riječima koje ću reći u dovi na vitru ...“ (Ebu Davud, 1425; Ibnu Madže, 3830; i drugi a šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim.) Također, zbog hadisa Ubejj b. Ka'ba, radijallahu 'anh, (iako u njemu ima slabosti): „Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je dovio na vitru.“ (Ebu Davud, 1427.) Zato kažem: Čovjekova praksa bi bila da ne uči dovu na vitr namazu, a ako to ponekad i učini, neće biti smetnje i učit će dovu prije ili poslije ruku'a. A ako ne bude tada učio dovu, onda će je učiti na sedždi ili nakon zadnjeg sjedenja a prije predaje selama. 

(dr. Halid Mušejkih, 1/40.)