Pogubnost slijeđenja strasti u vjeri (Drugi dio)

Istražuju greške i ispitivaju s ciljem saznavanja grešaka pojedinih učenjaka i da'ija kako bi se isti odbacili, kako bi se oni, sljedbenici strasti, izdigli preko tuđih leđa i ramena. Nije im cilj popravak stanja, već „razotkrivanje", ismijavanje, omalovažavanje ovog ili onog, proglašavanje ovoga ili onoga „skrivačem istine". Tvoje dobročinstvo ismijavaju, tvoju da'vu ismijavaju, tvoj džihad omalovažavaju, traže ti mahane, dok svoj nemar pravdaju, svoje sjedenje do kasno u noć i govor o ovom ili onom smatraju „haqqom" i jednim od najboljih djela. Kažu da je to „briga za ummetom".

Kako da raspoznamo slijeđenje strasti? Kako da spoznamo sljedbenika strasti kako bismo se sačuvali govora, druženja i slušanja istog? Slijeđenje strasti ima svoje pokazatelje na osnovu kojih se njeni sljedbenici prepoznaju:

● Zasnivanje prijateljstva i neprijateljstva, ljubavi i mržnje na onome na čemu to Allah, subhanehu ve te'ala, nije zasnovao i uspostavio niti je to učinio Njegov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem. U islamu se ljubav uspostavlja tako što se voli sve ono što Allah voli i što je volio Njegov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, i također, mrzi se ono što Allah, subhanehu ve te'ala, prezire i što je prezirao Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem. Međutim, sljedbenik strasti ljubav i mržnju uspostavlja i zasniva na drugim stvarima: prihvatanju njegova mišljenja, slušanju njegovih šejhova, priklanjanju njegovoj skupini i džematu. Istina kod njega jeste samo ono na čemu je on i nema mogućnosti ni koliko je treptaj oka da on pogriješi! Je li to pravac ehli sunneta vel-džemata na koji se često mnogi pozivaju stvarajući time lošu sliku o njemu?! Imam Šafija, rahmetullahi 'alejh, govori o ovome pa kaže: „Ono na čemu sam ja, smatram da je istina, ali postoji mogućnost da sam pogriješio, dok ono na čemu je moj sagovornik smatram da je neistina, ali postoji mogućnost da je on u pravu!" Istina je samo ono što je kod njegovih šejhova jer oni „ne mogu pogriješiti"! Pokazalo se da jedino oni govore istinu, da se jedino oni ne boje ničijeg prigovora... jedino su oni ostali na istini dok su drugi posustali! MašaAllah, tebarekellah! Je li to pravac ehli sunneta vel džemata?! Jesu li to oni mnogo bolji od nas i današnjih učenjaka sebi prizivali bezgriješnost?! Šta su to rekli Ebu Hanife, Malik, Šafija i Ahmed za sebe, oni kojima je cijeli ummet priznao imamstvo i znanje u vjeri?! Zar nije Ebu Hanife, rahmetullahi 'alejh, rekao: „Ne priliči nijednom muslimanu da uzme moj govor sve dok ga ne uporedi s Kitabom i Sunnetom s kojim je Svevišnji Allah jedino zadovoljan!" Zar nije Malik, rahmetullahi 'alejh, rekao jedne prilike pokazujući prema kaburu Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem: „Od svakog čovjeka se uzima i odbacuje osim od stanovnika ovog kabura, od njega se sve uzima!" Zar nije Šafija, rahmetullahi 'alejh, rekao učenjacima hadisa: „Ako vidite da se moj govor razilazi s onim što vi prenosite od hadisa, onda moj govor odbacite od zid" Zar nije Ahmed, rahmetullahi 'alejh, rekao svojim učenicima: „Ne pišite ono što ja kažem, već potražite osnovu moga govora, uzmite odakle sam i ja uzeo!" Šejhul-islam Ibnu Tejmijje, rahmetullahi 'alejh, ima opasan govor o onome koji uzme određenu osobu pa sve uzima od nje i prihvata što god ta osoba rekla ili uradila! Kod sljedbenika strasti istina jeste samo ono na čemu je njegova skupina, njegov džemat! Ljubav uspostavlja i pruža svakom onom ko prihvati takva mišljenja, takva shvatanja. Suprotno tome, svaki onaj koji misli drugačije, ko ne prihvata takva mišljenja i stavove, takvo razumijevanje vjere, kod ovoga je jedna od najvećih obaveza da takvog mrzi i prezire, neprijateljuje s njim na sve moguće načine. Ovaj pokazatelj je mnogo raširen. Naći ćete ga u knjigama zapisana, na predavanjima izrečena i snimljena. I ovo je jedan od najvećih pokazatelja slijeđenja strasti. O ovome šejhul-islam Ibnu Tejmijje, rahmetullahi 'alejh, kaže: „Ko izabere čovjeka, ma ko taj bio, pa prijateljuje i neprijateljuje na osnovu slaganja s njegovim riječima i postupcima, taj je od onih koji su pocijepali svoju vjeru i podvojili se u stranke!"

● Suprostavljanje neistomišljeniku, korenje i grdnja koji prelaze svaku granicu Šerijata i vode do nepravde i nasilja, pa isti sljedbenik strasti ismijava, omalovažava, prijeti, naziva pogrdnim imenima onoga koji se raziđe s njim u bilo kojem pitanju: akaidskom, fikhskom ili čak i da'vetskom pitanju. Pogledajte imama Ahmeda, rahmetullahi 'alejh, koliko je dugo proveo u zatvoru radi akaidskog pitanja i kakvo je njegovo stanje bilo u zatvoru. Međutim, kada je izašao iz zatvora nije otvorio defter pa počeo bilježiti imena onih koji su kovali zavjeru protiv njega, pisali peticiju da se zatvori ili pogubi, nije zabilježio u crnu knjigu imena onih kojima se trebao osvetiti već je rekao: „Pogledao sam u riječi Uzvišenog: '... neka im oproste i neka im ne zamjere! Zar vam ne bi bilo drago da i Allah vama oprosti?!', pa sam im oprostio." Zbog toga je imam Ahmed i bio imam ehli sunneta vel-džemata i to je najbolje posvjedočila njegova dženaza na kojoj je prisustvovalo 2,5 miliona ljudi. Nevjernici kada su vidjeli taj skup, od njih, nevjernika, 20 000 je primilo islam.

● Riječi neistomišljenika, sljedbenici strasti razumijevaju kako oni hoće, kako odgovara njihovim strastima. Možda to njihovom neistomišljeniku nikada ne bi ni palo na pamet da nešto tako namjerava svojim riječima ili djelima, ali sljedbenici strasti čiji su razumi prekriveni strastima iz „brige za vjerom" sjednu i kažu: „Iz riječi ovoga razumije se ovo i ovo, vala onda je njegov propis takav i takav! Riječi ovoga obavezuju nas da mu kažemo: 'Tvoj propis je takav i takav!'" Subhanallah! A na što vas obavezuju riječi Allaha, subhanehu ve te'ala: „O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u neznanju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili kajete." (Prijevod značenja El-Hudžurat, 6.) Kažu: „Taj i taj je učinio to i to i on je kod nas takav i takav. On je tim riječima namjeravao to i to." Vratimo li se čistom pravcu ehli sunneta vel-džemata vidjet ćemo jedno veliko pravilo koje su postavili kada je riječ o ovoj problematici: „Nije dozvoljeno izvlačiti zaključke i pretpostavke ni iz čijeg govora osim iz Allahovog govora i govora Njegovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem." Šejh Ibnu Usejmin, rahmetullahi 'alejh, o tome detaljnije govori u svome vrijednom djelu „Kawa'idu musla fi sifatillahi we esmaihi husna" na 32. i 33. stranici.

● Stalna kontradiktornost, iz dana u dan. Jedan dan nešto kori, drugi dan to isto radi. Jedan dan jedno govori i ne prođe dugo,a on se povlači od tog svog govora. Ismijava neko mišljenje zbog toga što ga je izrekao neko ko mu se ne sviđa, međutim, ako sutra neko od njegovih šejhova kaže to isto mišljenje, on ga uvažava i poštuje, slijepo slijedi, povlači se od svoga ismijavanja i tvrdi da je jedino to mišljenje moguće i ispravno. Ja Rabbe-s-semavati vel-erd! A mišljenje se ništa nije promijenilo, samo se promijenio onaj ko ga je izrekao! Čudnog li razumijevanja?! Ovakvo ponašanje govori da su postupci sljedbenika strasti daleko od razboritosti. Ponekad sljedbenik strasti kori neku stvar, omalovažava nekoga zbog dotičnih riječi ili postupaka, a možda on sam dolazi s većim i opasnijim riječima ili postupcima. O sličnom nam govori istaknuti učenjak Ibnul-Dževzi, rahmetullahi 'alejh, u svome djelu „Sajdul-hatir" pa kaže: „Vidio sam ljude kako se čuvaju mokraće i u tome se umaraju, dočim, istovremeno ne vode nimalo računa o gibetu-ogovaranju! Vidio sam ljude kako mnogo udjeljuju sadaku-milostinju, a nimalo ne vode računa o svojim poslovanjima koja su puna kamate. Istraživao sam razloge takvog ponašanja pa sam ga našao u dvjema stvarima: 1) običajima i 2) nadvladavanju strastima, strasti ga nadvladaju pa niti čuje niti vidi." Ovo nas podsjeća na slučaj haridžija kada su ubili ashaba Abdullaha b. Habbaba, radijallahu 'anh, njegovu ženu, izvadili plod iz njenog stomaka, a zatim zaklali. Nakon tog događaja jedan od njih je u prolazu kroz nevjerničku bašču uzeo opalu datulu, datulu s poda i pojeo, a drugi mu je prišao, ošamario ga i rekao mu da treba tražiti dozvolu od nevjernika za opalu datulu. Treći je u prolazu udario svojom nogom svinju, otjeravši je od sebe, a četvrti mu je rekao da treba zbog toga platiti

odštetu vlasniku, nevjerniku. Gospodaru naš, o Ti Koji okrećeš srca, učvrsti naša srca u Tvojoj vjeri! Gospodaru naš, o Ti Koji usmjeravaš srca, usmjeri naša srca na pokornost Tebi!

● Istraživanje grešaka, ispitivanje, provjeravanje s ciljem saznavanja grešaka pojedinih učenjaka i da'ija kako bi se isti odbacili, kako bi se oni, sljedbenici strasti, izdigli preko tuđih leđa i ramena. Možda slušaju hutbu ili predavanje i samo bilježe greške. Pitaš ih kakva je bila hutba, počnu ti iznositi samo greške i svoje opaske. Nije im cilj popravak stanja, već „razotkrivanje", ismijavanje, omalovažavanje ovog ili onog, proglašavanje ovoga ili onoga „skrivačem istine".

● U svojim govorima malo koriste dokaze, već se kriju iza ovog ili onog učenjaka čije riječi opet oni sami razumijevaju. Dokazi im nisu jasni. Vratiš li se na prethodnike i njihovo razumijevanje istih dokaza uočit ćeš razliku. Kur'an i Sunnet se razumijeva i slijedi onako kako su to radile prve generacije. To je odlika ehli sunneta vel-džemata.

● Preziranje onih koji žele da ih posavjetuju. Ne prihvataju ničiji savjet. Kako da ga prihvate kada su jedino oni u pravu, a svi drugi u krivu. One koji ga posavjetuju, ukažu mu na grešku i ponude mu izlaz, uzima i smatra svojim neprijateljima tvrdeći da se oni bore protiv njegove da've. Ako se pohvale, osmijeh ozari njihovo lice, dok, ukoliko budu posavjetovani, bude im ukazano na grešku, odmah se raspravljaju i u tome prelaze svaku granicu.

● Veliko učestalo cijepanje, brojnost skupina koje se međusobno jedna drugoj suprostavljaju i napadaju. Svaka od njih tvrdi da je jedino ona u pravu. Zbog toga kada u jednoj zajednici dođe do pojave velikog broja frakcija i skupina, znaj da su strasti preplavile dotičnu zajednicu.

● Raspravljanje bez ikakvih granica. Ne priznaje greške, već nastoji pronaći opravdanje za svoje nedostatke. Ukoliko mu toga ponestane, diže glas, potvara, ismijava, omalovažava, izgovara proste riječi. Sljedbenik istine nije takav. Onaj koji je na istini nema potrebe da se srdi i raspravlja. Ako se i ukaže potreba za raspravom, on ne brani svoje ja, niti svoje strasti, već brani istinu i prihvata je ma od koga ona došla. Počesto voli da istina dođe baš s druge strane, za razliku od sljedbenika strasti kod kojeg je nemoguće da druga strana bude i blizu istine.

● Malo i neznatno obračunavanje sa svojom dušom, tako da nakon slijeđenja strasti po pitanju manje jasnih stvari u vjeri, slijede strasti i po pitanju svojih prohtijeva. Nadopunjuju jedne drugima i slijede jedne zbog drugih.

● Kada se pozovu na neko dobro djelo, kažu da su zauzeti, da ne mogu da čine to djelo, a zatim tvoje dobročinstvo ismijavaju, tvoju da'vu ismijavaju, tvoj džihad omalovažavaju, traže ti mahane, dok svoj nemar pravdaju, svoje sjedenje do kasno u noć i govor o ovom ili onom smatraju „haqqom" i jednim od najboljih djela. Kažu da je to „briga za ummetom".

Vrijednosti borbe sa strastima

Allah, subhanehu ve te'ala, nakon što nam je zabranio slijeđenje strasti zbog njihovih pogubnih posljedica, naredio nam je da im se suprostavimo. U suprostavljanju strastima velike su vrijednosti:

● Suprostavljanje strastima kod čovjeka jača njegovo tijelo, srce i jezik, čini ga postojanim i ustrajnim, čini ga razumnim. Alija b. Sehl, rahmetullahi 'alejh, je rekao: „Razum i strast se sukobljavaju. Uz razum je uspjeh, dok je uz strast poniženje. Duša stoji između njih, pa, onome ko pobijedi, duša mu se i prikloni."

● Ljudi s najljepšim moralom, ljudskošću, jesu upravo oni koji se suprostavljaju svojim strastima. Muavija, radijallahu 'anh, je rekao: „Ljudskost je u ostavljanju prohtijeva i u nepokornosti strastima."

● Suprostavljanje strastima dovodi čovjeka do tog stepena da postaje od onih čija se dova prima kako kaže istaknuti učenjak Ibnul-Kajjim, rahmetullahi 'alejh, a najbolji primjer za to nam je Jusuf, 'alejhisselam,i također slučaj sedmorice koji će biti u hladu Arša na Sudnjem danu kada ne bude drugog hlada.

Načini borbe sa strastima

Nakon što smo se upoznali s pogubnošću slijeđenja strasti, pokazateljima i vidovima slijeđenja strasti, vrijednostima i blagodatima suprostavljanja strastima, preostaje nam da ukažemo na načine borbe sa strastima i lijekove kojima se čuvamo od strasti.

● Veličanje Allaha, subhanehu ve te'ala, u svakom vremenu i situaciji, svjesnost da nas Uzvišeni Allah vidi ma gdje se nalazili. On vidi i zna ono što mi na javu iznosimo, a i ono što u svojim prsima krijemo.

● Spoznaja pogubnosti strasti, njihovih prezrenosti i svih posljedica njihova slijeđenja.

● Svjesnost da svaka stvar ima svoj početak i kraj, pa čiji početak bude slijeđenje strasti, neka zna da je poniženje i prezrenost njegov završetak.

● Svjesnost da je čas smrti svima nama skriven i nepoznat, može nam doći svakog trena, pa zar da provodimo svoje vrijeme u istraživanju tuđih grešaka, njihovom skupljanju i iznošenju pred istomišljenike besposličare. Okrenimo se korisnim djelima. Znajmo da ćemo biti pitani u šta smo svoj život potrošili.

● Svjesnost svoje uloge na Dunjaluku. Nismo stvoreni radi igre i zabave, radi „rekla-kazala", već smo stvoreni radi širenja Allahove vjere, koliko je ko u mogućnosti.

● Obaveznost prihvatanja istine ma od koga ona došla. Ljubav prema istini i ljubav prema onome koji je rekao istinu radi istine, a ne ljubav prema svojim šejhovima i njihovo slijepo slijeđenje ma šta oni rekli. Pravilo ehli sunneta vel-džemata jeste: „Istina se ne poznaje po ljudima, već se ljudi poznaju po istini!" Prvo voli istinu, a zatim i onoga ko govori istinu. Reci: „Taj i taj insan je dobar zato što govori istinu", a ne reci: „Ove riječi su istina zato što ih je rekao taj i taj."

● Ostavljanje sljedbenika strasti, njihovih mišljenja, njihovih knjiga, njihovih predavanja, sijela i skupova, svega što potiče od njih.

● Ispunjavanje slobodnog vremena dobrovoljnim ibadetima, od dobrovoljnih namaza, učenja Kur'ana, sticanja šerijatskog znanja, zikra i sl. kako bi se zatvorila vrata šejtanu i njegovom navođenju na strasti.

● Svjesnost vrijednosti suprostavljanja strastima.

● Učenje dove Allahu, subhanehu ve te'ala, i traženje pomoći od Njega Uzvišenog da nas sačuva slijeđenja strasti i da nas uputi na istinu. Jedna od tih dova jeste i dova Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, koja je došla u hadisu 'Aiše, radijallahu 'anha: „Gospodaru moj, Gospodaru Džibrila, Mikaila i Israfila, Stvoritelju nebesa i Zemlje, Ti Koji poznaješ nevidljivi i vidljivi svijet, Ti Koji sudiš među Svojim robovima u onome oko čega se oni razilaze, uputi me na istinu, u onome u čemu se razilazi, Tvojom voljom, uistinu, Ti upućuješ koga hoćeš na Pravi put!" (Muslim, 1289.)

Našem Uzvišenom Gospodaru, Allahu, subhanehu ve te'ala, neka je hvala na početku i na kraju! Neka je salavat i selam na Njegovog Poslanika, Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem!