Namaz za imamom fasikom i novotarem

Od Ubejdullaha b. Adijja b. El-Hijara se prenosi da je ušao kod Osmana b. Affana, radijallahu 'anh, dok je bio opkoljen, u opsadi, pa mu je rekao: „Ti si, doista, imam cijelog naroda i dogodilo ti se to što vidiš, a nama namaz predvodi imam fitne i mi osjećamo tjeskobu?!“ Osman b. Affan, radijallahu 'anh, je rekao: „Namaz je nešto najbolje što čine ljudi, pa, ukoliko ga ljudi obavljaju kako treba i ti klanjaj s njima, a ukoliko ga pogrešno budu obavljali, kloni se njihova zla.“

Nema sumnje da je imamet, predvođenje u namazu, zasnovano na dobroti, vrijednosti i boljitku. Pa stoga i imam treba da bude najbolji čovjek iz naroda, kako bi bio uzor onima koji klanjaju za njim. Upravo zbog toga i Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, bi predvodio muslimane u namazu. Također, sveijedan od pravednih halifa, radijallahu 'anhum, a oni su bili najbolji ljudi nakon Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, predvodili bi ostale ljude u namazu. Danas smo nažalost iskušani mnogim imamima koji pri sebi imaju grijehe kako po pitanju dijela tako i po pitanju ubjeđenja. Njihovom pojavom i prisutnošću, pojavila se i diskusija među muslimanima o ispravnosti namaza za takvim osobama. Ovaj skromni rad govori o tom pitanju i njime –nakon Allahovog, subhanehu ve te'ala, Lica- ne želim ništa drugo do popravak koliko sam u mogućnosti. Oslanjajući se na Allaha, 'azze ve džell, divnog zaštitnika i pomagača, kažem: Islamski učenjaci se razilaze po pitanju ispravnosti namaza koji se klanja za imamom fasikom i novotarom, da li je takav namaz ispravan ili ne? Kada je riječ o imamu, on može biti onaj koji predvodi ljude samo u džumi-namazu i bajram-namazima ili onaj koji predvodi ljude i u ostalim namazima, tj. propisanim dnevnim namazima. Shodno tome, ovdje će biti govora o dvije cjeline:

● propis obavljanja propisanih dnevnih namaza za imamom fasikom i novotarem,

● propis obavljanja džume-namaza i bajram-namaza za imamom fasikom i novotarem.

Kod propisa obavljanja propisanih dnevnih namaza za imamom fasikom i novotarom imamo dvije situacije:

Prva situacija: kada je imam fasik u djelima poput da čini velike grijehe, da se bavi nemoralom, krađom i konzumiranjem alkohola ili da ustrajava u malim grijesima.

Druga situacija: kada je imam fasik u ubjeđenju, poput da je od mu'tezila ili ešarija.

Propis obavljanja namaza za imamom koji je fasik u djelima

Islamski učenjaci kod propisa obavljanja namaza za imamom koji je fasik u djelima imaju dva mišljenja.

Prvo mišljenje: Namaz je ispravan za imamom fasikom u djelima.Ovaj stav zastupaju Ebu Hanife, rivajet je od imama Malika, a kojeg su preuzeli većina potonjih malikijskih pravnika, to je mezheb Šafije i rivajet imama Ahmeda. [Pogledaj: „El-Mebsut“ (1/111), „El-bahrur-raik“ (3/398), „Beda'ius-sanai'i“ (2/122), „El-Mudevvena“ (1/83), „Hašijetus-Savi alaš-šerhis-sagir“ (2/237), „Et-Tadž vel-iklil“ (2/93), „El-Medžmu'u“ (4/253), „Revdatut-talibin“ (1/180), „El-Mugni“ (3/22).]

Ovo je stav i šejha Ibnu Usejmina, rahimehullahu te'ala, koji kaže: „Odabrano mišljenje jeste da je ispravan namaz obavljen iza imama fasika, pa, ukoliko čovjek obavi namaz za drugim čovjekom koji brije bradu ili konzumira alkohol ili jede kamatu ili čini nemoral ili krade, njegov namaz je ispravan. Međutim, odabire se imam koji je manji griješnik, pa, postavlja se onaj koji krati bradu nad onim koji je brije.“ (Pogledaj „Eš-Šerhul-mumti'a ala Zadil-mustakni'a“ 4/219.) Također, ovaj stav zastupao je i šejh Abdul-Aziz b. Baz, rahimehullahu te'ala. (Pogledaj „Medžmu'ul-fetava“ 2/329-330.) To je stav i šejha Šenkitija, hafizehullahu te'ala, koji kaže: „Stav hanbelijske pravne škole i stav džumhura - većine islamskih učenjaka jeste da je namaz iza imama fasika ispravan.“ (Pogledaj „Šerh Zadil-mustakni'a li Šenkiti“ 3/131.)

Spomenuti svoj stav dokazuju sljedećim:

Prvi dokaz: Hadis Ebu Zerra, radijallahu 'anhu, koji je rekao: „Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, mi je rekao: 'Kakvo li će biti tvoje stanje kada doživiš namjesnike koji će odgađati namaz iz njegova vremena?' Upitao sam: 'Šta mi naređuješ?' Rekao je: 'Klanjaj namaz u njegovom vremenu, pa, ako ga zatekneš i s njima, klanjaj i to će ti biti nafila.'“ [Muslim (1497), Ebu Davud (431), Tirmizi (176), Nesa'i (786), Ibnu Madže (1314), i dr.]

Razumijevanje dokaza: Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je dozvolio da se klanja namaz za takvim imamima koji su bez sumnje nepravedni i griješnici, jer odgađaju namaz iz njegova vremena. Takav namaz za njima učinio je nafilom. A da su ga klanjali na vrijeme, učinio bi namaz obaveznim i fardom za njima. Dakle, Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je dozvolio da se namaz obavlja za takvima i učinio ga ispravnim.

Drugi dokaz: Ebu Hurejre, radijallahu 'anh, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: „Klanjaće vam namaz, pa ako ga u potpunosti obave, nagradu ćete imati i vi i oni, a ako budu griješili, grešku će snositi samo oni, a vi ćete imati nagradu.“ [Buharija (662), Ahmed (8648), Bejheki u „Sunenu kubra“ (4233), Begavi u „Šerhu sunne“ (2/97), Miškatu mesabih (1133).]

Razumijevanje dokaza: Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, dozvolio je da se klanja namaz za namjesnicima. Hadis, iako govori o namjesnicima, obuhvata i imame u mesdžidima (pogledaj govor šejha Mahira Jasina el-Fahla, valorizatora „Rijadus-salihina“ kod istog hadisa). Ukoliko tî imami budu obavljali namaz kako treba da se obavlja, nagradu će imati i imami i džematlije, dok ukoliko ne budu obavljali namaz kako treba, oni će snositi grešku dok će džematlije imati nagradu za svoj namaz. Dakle, Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, dozvolio je obavljanje namaza za imamom griješnikom.

Treći dokaz: Postupak ashaba, radijallahu 'anhum, od kojih ćemo spomenuti samo neke: Ibnu Omer, radijallahu 'anhuma, je klanjao namaz za El-Hadždžadžom koji je bio poznat po prosipanju muslimanske krvi. Ebu Se'id el-Hudri, Hasan b. Alijj i Husejn b. Alijj, radijallahu 'anhum, su klanjali namaz iza Mervana koji je bio jedan od najvećih povoda za Osmanovu opsadu. On je krivotvorio Osmanov pečat, napisao pismo o ubijanju određenih ljudi i stavio Osmanov pečat. Također, psovao je Aliju, radijallahu 'anh. Svi ovi ashabi klanjali su za ovim a i za drugima čija djela nimalo nisu hvale dostojna, pa, postupak ashaba ukazuje na dozvoljenost klanjanja namaza za imamom fasikom.

Drugo mišljenje: Namaz nije ispravan za imamom fasikom u djelima. Ovaj stav rivajet je od imama Malika, odabrao ga je Halil u svome „Muhtesaru“, i rivajet je imama Ahmeda i odabrali su ga većina njegovih drugova. [Pogledaj: „El-Munteka šerh El-Muvetta“ (1/236), „Muhtesar halil“ (31-32), „El-Insaf“ (2/252).] Spomenuto dokazuju sljedećim:

Prvi dokaz: Hadis Džabira b. Abdullaha, radijallahu 'anhuma, koji je rekao: „Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, držao nam je hutbu pa je u njoj rekao: 'O ljudi! Pokajte se Allahu prije nego li umrete!' ...' i na kraju stoji: '... i neka žena ne predvodi u namazu muškarca, niti arabljanin muhadžira, i neka griješnik ne predvodi mu'mina u namazu osim da ga prisili svojom vlašću, a ovaj se boji njegove sablje i njegovog biča.'“

Lanac prenosilaca hadisa: Ovaj hadis prenosi Muhammed b. Abdullah b. Numejr od El-Velida b. Bukejra Ebu Habbaba, on od Abdullaha b. Muhammeda el-Adevija, on od Alije b. Zejda, on od Se'ida b. El-Musejjeba, a on od Džabira b. Abdullaha, radijallahu 'anhuma. [Hadis bilježe: Ibnu Madže (1134), Bejheki u „Šuabul-imanu“ (2879), El-Ukajli u „Du'afa“ (220), Ibnu Adijj u „Kamilu“ (215-216), El-vahidi u svome tefsiru (4/145/2), Sujuti u „Džami'ul-ehadis“ (25770).]

Govor o lancu prenosilaca i ocjeni hadisa: U lancu prenosilaca se nalazi El Velid b. Bukejr koji je slab. Darekutni kaže za njega da je metrukul-hadis. Zatim, u lancu prenosilaca je i Abdullah b. Muhammed el-Adevi koji je metruk-odbačen. Buharija i Ebu Hatim su rekli za njega: „Munkerul-hadis.“ Darekutni kaže za njega da je metruk i munkerul-hadis. Veki'a kaže za njega da je izmišljao hadise. Ibnu Hibban kaže: „Nije dozvoljeno dokazivati njegovim predanjima.“ Ibn Abdul-Berr je rekao: „Skupina učenjaka hadisa kažu za ovaj hadis –tj. ovaj hadis koji bilježi Ibnu Madže- da ga je umetnuo od sebe Abdullah b. Muhammed el-Adevi, a on je kod njih okarakterisan kao lažac.“ (Pogledaj „Tehzibut-tehzib“ 2/428.) Također, u lancu prenosilaca nalazi se i Alija b. Zejd koji je slab. Ibnu Hibban kaže za njega: „Mnogo je griješio pa zaslužuje da se odbaci.“ Ebu Bekr b. Huzejme je rekao: „Ne dokazujem njime zbog njegova loša pamćenja.“ Nesa'i kaže za njega da je slab.

Zaključak: Vjerničko srce nakon detaljnog upoznavanja s ovim predanjem ne može ga nikako prihvatiti niti ga smije pripisati Allahovom Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem. Tako da je hadis bez imalo sumnje slab kakvim ga je ocijenio i šejh Albani u „Irvaul-galilu“ kod broja 591, kada kaže: „Da'if-slab.“ 

Drugi dokaz: Hadis Ibnu Omera, radijallahu 'anhuma, koji prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: „Ukoliko jedan čovjek predvodi ljude u namazu, a među njima ima boljih od njega, takvi ljudi neće prestati biti u nazatku (sve do Sudnjeg dana).“ [Hadis bilježe: Taberani u „Mu'džemul-kebiru“ (622), „Mu'džemul-evsatu“ (4582), Sujuti u „El-Džami'us-sagiru“ (pogledaj „Dai'ful-džamis-sagir ve zijadetuhu“ kod broja 5487.), El-Ukajli (1963), Ibnu 'Adijj (505), Ed-Dejlemi (5878) a spomenuo ga je i šejh Albani u „Zbirci slabih i izmišljenih hadisa“ (1415).]

Lanac prenosilaca: Ovaj hadis prenosi El-Husejn b. Alija b. Jezid es-Suda'i od svoga oca Alije b. jezida, on od Hafsa b. Sulejmana, on od El-Hejsema b. Ukaba, on od Muhariba b. Disara, a on od Ibnu Omera, radijallahu 'anhuma.

Govor o lancu prenosilaca i ocjeni hadisa: U lancu prenosilaca nalazi se El-Husejn b. Alija b. Jezid koji je saduk. Zatim, njegov otac Alija b. Jezid ima u sebi slabosti kako kaže Ibnu Hadžer, rahimehullahu te'ala. Također u lancu prenosilaca je i Hafs b. Sulejman čiji su hadisi odbačeni. Ahmed kaže za njega da je metrukul-hadis. Jahja b. Me'in kaže za njega da nije pouzdan. Ibnul-Medini kaže da je slabih hadisa. Buharija kaže da su ga učenjaci odbacili. Muslim kaže za njega da je metruk. Nesa'i kaže: „Nije pouzdan i njegovi hadisi se ne pišu“, dok na drugom mjestu

kaže: „Metruk“. U lancu prenosilaca je i El-Hejsem b. Ukab za kojeg Abdul-Hakk u djelu „El-Ahkam“ (1/41) kaže: „Kufljanin, nije poznat u prenošenju i njegovi hadisi nisu mahfuz.“ Ibnu Hadžer u „El-Mizanu“ kaže za njega: „Nije poznat.“ El-Ukajli u djelu „Ed-Du'afa“ (451) kaže: „Njegovi hadisi nisu mahfuz.“ Šejh Albani u „Zbirci slabih i izmišljenih hadisa“ (1415) kaže: „Samo da je on u pitanju (a da ne spominjemo prethodne prenosioce) hadis bi bio osporen.“

Zaključak: Vjerničko srce nakon detaljnog upoznavanja s ovim predanjem ne može ga nikako prihvatiti niti ga smije pripisati Allahovom Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem. Tako je hadis bez imalo sumnje slab kakvim ga je ocjenio i šejh Albani u „Dai'ful-džamis-sagir ve zijadetuhu“ kod broja 5487. kada kaže: „Da'ifun džidden-mnogo slab.“

Odabrano mišljenje:Nakon razmatranja postojećih mišljenja i dokaza na kojima su ona zasnovana, dolazimo do zaključka da je odabrano mišljenje, a Allah najbolje zna, da je namaz za imamom fasikom u djelima ispravan. Odabiremo ovaj stav zbog sljedećeg:

● Dokazi za ovaj stav su vjerodostojni i jasni što nije slučaj s dokazima drugog stava

● Ovaj stav slaže se sa osnovom, a osnova je neuslovljavanje pravednosti i svaki onaj kome je ispravan namaz kada klanja sam, ispravan je i kada druge predvodi kao imam

● Drugi stav o neispravnosti namaza dovodi do velike štete, a ona je izostanak iz džemata a kod pojedinih i ostavljanje namaza u potpunosti. (Pogledaj: „El-Muhtarat el-dželijje“ od Ibnu Sa'dija, str. 42.)

● Nije moguće postupati po drugom stavu koji govori da je namaz neispravan, jer ukoliko bismo postupali po njemu, tada bismo teško mogli pronaći osobu koja je dostojna imameta, jer danas većina, ako ne i svi ljudi, su zapali između ostalih grijeha i u gibet-ogovaranje koji je jedan od velikih grijeha

● Izostajanje iz namaza za imamima fasicima dovodi do fitne.

Propis obavljanja namaza za imamom novotarem

Novotari se mogu podijeliti u dvije kategorije. Prva kategorija su oni čija novotarija dostiže nevjerstvo, poput pretjeranih džehmija koji poriču Sudnji Dan, Allahovo znanje i dr. Druga kategorija su oni čija novotarija ne dostiže nevjerstvo, poput mu'tezila i ešarija. Što se tiče prve kategorije za njima se ne klanja namaz i u tome nema nikakvog razilaženja među islamskim učenjacima. A što se tiče druge kategorije novotara čija novotarija ne dostiže granicu nevjerstva, islamski učenjaci po pitanju ispravnosti namaza za njima imaju dva mišljenja:

Prvo mišljenje: Namaz za takvim imamom novotarem je ispravan. Ovaj stav zastupaju hanefijski pravnici, imam Šafija, rivajet je od imama Ahmeda i njega je odabrao šejh Abdul-Aziz b. Baz, rahimehumullahu džemi'an.Svoj stav dokazuju sljedećim:

Prvi dokaz: Od Ubejdullaha b. Adijja b. El-Hijara se prenosi da je ušao kod Osmana b. Affana, radijallahu 'anh, dok je bio opkoljen, u opsadi, pa mu je rekao: „Ti si, doista, imam cijelog naroda i dogodilo ti se to što vidiš, a nama namaz predvodi imam fitne i mi osjećamo tjeskobu?!“ Osman b. Affan, radijallahu 'anh, je rekao: „Namaz je nešto najbolje što čine ljudi, pa, ukoliko ga ljudi obavljaju kako treba i ti klanjaj s njima, a ukoliko ga pogrešno budu obavljali, kloni se njihova zla.“ (Buharija, Knjiga o džematu i imametu, Poglavlje o imametu smutljivca i novotara, 663.)

Razumijevanje dokaza: Osman, radijallahu 'anh, je dozvolio obavljanje namaza za ovim novotarem koji je izašao na njega da ga ubije i pocijepa jedinstvo muslimana, pa njegov postupak ukazuje na dozvoljenost i ispravnost namaza za novotarem.

Drugi dokaz: Ibnu Omer, radijallahu 'anhuma, bi klanjao za hašebijama i haridžijama za vrijeme Ibnu Zubejra koji su ubijali muslimane. Rečeno mu je: „Zar ćeš klanjati za ovima koji ubijaju jedni druge?“ Odgovorio je: „Ko kaže: 'Hajje ales-salat', ja ću mu se odazvati! Ko kaže: 'Hajje alel-felah', ja ću mu se odazvati! Ko kaže: 'Hajde u ubijanje tvoga brata muslimana i uzimanje njegova imetka', ja ću mu reći: 'Ne'.“ (Bejheki, Knjiga o namazu, Poglavlje o namazu iza onoga čija djela nisu pohvalna, br. 5303.) Ibnu Omer, radijallahu 'anhuma, bi također govorio: „Svejedno mi je ko će učestovati sa mnom u namazu.“ Dža'fer b. Burkan je upitao Mejmuna b. Mehrana o namazu iza onoga za kojeg se kaže da je haridžija, pa je odgovorio: „Uistinu, ti ne klanjaš njemu, već klanjaš Allahu! Mi smo klanjali za El-Hadždžadžom, a on je bio od harurija erzekija.“ Dža'fer je začuđeno pogledao u njega, pa je Mejmun rekao: „Znaš li ko je harurijja erzeki? To je onaj koji –ukoliko se raziđeš s njim po pitanju jednog, bilo kojeg ajeta- proglasi te nevjernikom i ohalali tvoju krv, a El-Hadždžadž je bio takav.“ Abdul-Kerim el-Beka' je rekao: „Doživio sam desetoricu ashaba Allahova Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, i svi su klanjali za nepravednim imamima.“ (Pogledaj „Fethul-Bari“ od Ibnu Redžeba 5/99.)

Razumijevanje dokaza: Ibnu Omer, radijallahu 'anhuma, i pored svoje bogobojaznosti i dosljednog slijeđenja Sunneta je klanjao za havaridžima koji su zasigurno novotari, pa to ukazuje na dozvoljenost klanjanja namaza za novotarem.

Drugo mišljenje: Namaz za takvim imamom novotarem nije ispravan. Ovaj stav rivajet je od Ebu Hanife i Ebu Jusufa, njime je govorio Malik, rivajet je od imama Ahmeda i njega su odabrali većina njegovih drugova. Svoj stav dokazuju prethodno spomenutim hadisom Džabira b. Abdullaha, radijallahu 'anhuma: „...i neka griješnik ne predvodi mu'mina u namazu ...“ A govor o ovome hadisu je prethodio kod njegova spomena.

Odabrano mišljenje: Nakon razmatranja postojećih mišljenja i dokaza na kojima su ona zasnovana, dolazimo do zaključka da je odabrano mišljenje, a Allah najbolje zna, da je namaz za imamom novotarem ispravan. Odabiremo ovaj stav zbog sljedećeg:

● Ovaj stav slaže se sa osnovom, a osnova je neuslovljavanje pravednosti i svaki onaj kome je ispravan namaz kada klanja sam, ispravan je i kada druge predvodi kao imam.

● Stav o neispravnosti namaza za imamom novotarem dovodi do velike štete, a ona je izostanak iz džem'ata a kod pojedinih i ostavljanje namaza u potpunosti. (Pogledaj: „El-Muhtarat el-dželijje“ od Ibnu Sa'dija, str. 42.)