Komentar na poslanicu "tri osnovna temelja" (treći dio)

Uzvišeni Allah zaklinje se u ovom plemenitom ajetu vremenom, a to je životni period, razmjena dana i noći, u kojem se vjernici natječu u činjenju dobročinstva i pokornosti kako bi postigli vječnu nagradu, a nevjernici u njemu, svojim okretanjem od Upute i slijeđenjem šejtanovih puteva, dobijaju vječnu patnju. Vrijeme je u osnovi i čovjekov život, jer svaki dio vremena koji prođe, znači ujedno i prolazak čovjekovog života, koji je nemoguće povratiti i za koji će polagati račun pred Uzvišenim Allahom, dželle še'nuh. Allah, dželle dželaluh, zaklinje se u ovome ajetu vremenom, koje je jedno od Njegovih stvorenja, i On se zaklinje čime hoće od Svojih stvorenja kako bi ukazao na njihovu bitnost, dok ljudima nije dozvoljeno da se zaklinju ničim osim Uzvišenim Allahom, dželle še'nuh.

Zahvala pripada Allahu, dželle dželaluh, Gospodaru svih svjetova, i neka je salavat i selam na našeg vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, njegovu časnu porodicu, i na sve plemenite ashabe. Nastavljamo sa komentarom ove kratke, mubarek poslanice, autora imama, šejhul-islama Muhammeda ibn Abdul-Vehhaba, Allah mu se smilovao i bio s njim zadovoljan, moleći Allaha, subhanehu ve te'ala, da se njome okoristimo i da učini znanje koje stječemo iskreno radi Njega, dželle še'nuh. (Napomena: Tekst poslanice, tj. riječi autora razlikuju se od komentara po debelim slovima i zagradama, kao što je u ovom primjeru: [Znaj...]).

Kaže imam Muhammed ibn Abdul-Vehhab, rahimehullah: [Znaj, Allah ti se smilovao, da nam je vadžib (obaveza) naučiti četiri stvari: prva – znanje, a to je spoznaja Uzvišenog Allaha, spoznaja Njegovog Poslanika i spoznaja vjere islama sa dokazima; druga – rad po tome; treća – pozivanje tome; četvrta – strpljivost na poteškoćama u tome.] Komentar na ovaj pasus naveden je u prethodna dva broja.

Kaže autor, rahimehullah: [A dokaz za to su Allahove riječi: "U ime Allaha, Svemilostivog, Milostivog! Tako mi vremena, čovjek je doista na gubitku, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje" (Prijevod značenja El-Asr; 1-3).]
Komentar: [A dokaz za to], tj. da nam je obaveza naučiti četiri prethodno spomenute stvari [su Allahove riječi] koje je objavio Svome plemenitom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, koje su istina, i u koje nema nimalo sumnje. Na vrijednost ove kratke poslanice ukazuje i autorov stil koji je koristio u njenom pisanju, tako da je sve što je spomenuo u ovom djelu potkrijepio dokazima iz Allahove plemenite Knjige i sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao što imamo priliku vidjeti u i ovom primjeru. 

Izvori dokazivanja u šerijatu na osnovu kojih se izvlače propisi dijele se na dva dijela: 

1.) Dokazi na kojima su ujedinjeni svi islamski učenjaci, a to su: Allahova plemenita knjiga Kur'an, vjerodostojni sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, idžma' – konsenzus (slaganje) islamskih učenjaka, i ispravni kijas – analogija.
2.) Dokazi po pitanju kojih se razilaze islamski učenjaci, da li su dokaz ili ne. Neki od njih su: govor ashaba, radijallahu anhum, 'urf – običaj, vaganje između štete i koristi, zatvaranje puteva veće štete, šerijatski propisi koji su važili za prijašnje narode – da li važe i za nas itd... (Pogledaj detaljnije govor islamskih učenjaka o ovoj tematici u nekim od sljedećih naslova: ''Muzekkiretu usulil-fikh'', str. 76-261, šejha Muhammeda Emina eš-Šenkitija, ''Džami'u li mesail usulil-fikh'', str. 87-396, dr. Abdul-Kerima en-Nemle, i ''Tejsirul-vusul ila kavaidil-usul'', str. 73-422, šejha Abdullaha ibn Saliha el-Fevzana.)

[U ime Allaha Svemilostivog, Milostivog!] – govor o značenju ''bismille'' prethodio je na početku ove poslanice. [Tako mi vremena] - Uzvišeni Allah zaklinje se u ovom plemenitom ajetu vremenom, a to je životni period, razmjena dana i noći, u kojem se vjernici natječu u činjenju dobročinstva i pokornosti kako bi postigli vječnu nagradu, a nevjernici u njemu, svojim okretanjem od Upute i slijeđenjem šejtanovih puteva, dobijaju vječnu patnju. Vrijeme je u osnovi i čovjekov život, jer svaki dio vremena koji prođe, znači ujedno i prolazak čovjekovog života, koji je nemoguće povratiti i za koji će polagati račun pred Uzvišenim Allahom, dželle še'nuh. Allah, dželle dželaluh, zaklinje se u ovome ajetu vremenom, koje je jedno od Njegovih stvorenja, i On se zaklinje čime hoće od Svojih stvorenja kako bi ukazao na njihovu bitnost, dok ljudima nije dozvoljeno da se zaklinju ničim osim Uzvišenim Allahom, dželle še'nuh. Bilježe imami Buhari (2533) i Muslim (4346) u svoja dva ''Sahiha'' od Abdullaha ibn 'Umera, radijallahu anhuma, da je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Onaj od vas ko se zaklinje, neka se zakune Allahom ili neka šuti!" Bilježe imami Ahmed u ''Musnedu'' (6072), Ebu Davud (3253) i Tirmizi (1535) u ''Sunenima'', i drugi od S'ada ibn Ubejde, rahimehullah, da je Abdullah ibn 'Umer, radijallahu anhuma, čuo čovjeka kako se zaklinje: "Ne, tako mi Kabe!", pa mu je rekao: ''Doista sam čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: "Ko se zakune nečim drugim mimo Allahom doista je počinio kufr – nevjerstvo ili širk – mnogoboštvo!“ (Lanac prenosilaca ove predaje je vjerodostojan – sahih, kao što su smatrali: Hakim, Ibnul-Mulekkin, Ibn Hadžer, Albani, i drugi. Pogledaj: ''Bedrul-munir'', 9/458, ''Telhisul-habir'', 4/411, ''Irvaul-galil'', 8/282.) Bilježe imami Ibn Ebi Šejbe (12414) i Abdur-Rezzak (15929) u dva ''Musannefa'' i Taberani u ''Mu'džemul-kebiru'' (8902) od Abdullaha ibn Mes'uda, radijallahu anhu, da je rekao: "Da se zakunem Allahom lažno draže mi je nego da se zakunem drugim mimo Allaha iskreno!“ (Ovu predaju su vjerodostojnom – sahih ocjenili Hejsemi i Albani. Pogledaj: '’Medžmeuz-zevaid'’, 4/318, i '’Irvaul-galil'’, 8/285.) U riječima Abdullaha ibn Mes'uda, radijallahu anhu, možemo uočiti razumijevanje i shvatanje ove vjere i njenih propisa kojim je Uzvišeni Allah, dželle še'nuhu, nadario ashabe Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Lažna zakletva Uzvišenim Allahom je grijeh i nepokornost prema Njemu, ali zakletva nečim

ili nekim drugim mimo Allaha je mali širk, koji počinioca ne izvodi iz vjere, ali je jedan od najvećih grijeha kod Uzvišenog Allaha, pa makar bio i iskren u zakletvi.
Napomena: Onaj ko se zakune nečim ili nekim mimo Allaha, veličajući ga i smatrajući da je zakletva time vrednija i bolja od zakletve Allahom, počinio je veliki širk.

Zatim Uzvišeni Allah, dželle dželaluh, u sljedećem ajetu spominje ono radi čega se zaklinje vremenom, pa kaže: [čovjek je doista na gubitku], tj. svaki čovjek, bio muško ili žensko, star ili mlad, bogat ili siromašan, je na gubitku i u stalnoj propasti osim skupina onih koje je Uzvišeni Allah izuzeo i na koje se to ne odnosi, a to su: [oni koji vjeruju] u Allaha, dželle še'nuhu, čvrsto u svojim srcima i to svjedoče svojim jezicima, slijedeći Allahovu plemenitu knjigu Kur'an i Njegovog odabranog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, ispovijedajući sve vidove ibadeta samo Njemu, Jedinom, i kloneći se svih vidova širka i nevjerstva, a sve to nisu u stanju raditi osim sa znanjem, a zatim: [dobra djela čine] i time potvrđuju svoje vjerovanje u Allaha, dželle še'nuhu. Pod dobrim djelima podrazumijeva se svako djelo, bilo u srcu, na jeziku, ili drugim organima, za koje je došla naredba ili podsticaj u Allahovoj plemenitoj Knjizi, ili u sunnetu Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Svako odazivanje naredbi i klonjenje zabrane smatra se dobrim djelom kod Uzvišenog Allaha, dželle še'nuhu. Da bi djelo bilo primljeno kod Uzvišenog Allaha, islamski učenjaci spominju tri uvjeta: 

1.) da osoba koja ga radi bude musliman,
2.) da dotično djelo bude propisano i u skladu sa šerijatom,
3.) da djelo bude urađeno iskreno, samo radi Allaha, dželle še'nuhu. 

Kaže Allah, subhanehu: "Ko žudi za susretom sa svojim Gospodarom, neka čini dobra djela i neka, u činjenju ibadeta svome Gospodaru, ne smatra Njemu ravnim nikoga!" (Prijevod značenja El-Kehf, 110.) 

Zatim Uzvišeni Allah, dželle dželaluh, spominje sljedeću osobinu onih koji su spašeni od propasti i gubitka, a to su oni koji: [jedni drugima istinu preporučuju], a to je vjerovanje u Allaha, dželle še'nuhu, Jedinog, ispovijedajući Mu tevhid – jednoću i slijeđenje Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kloneći se svih vidova novotarija u vjeri. Jedni drugima oporučuju slijeđenje Kur'ana i sunneta i slijeđenje puta svih poslanika i vjerovjesnika, a to je pozivanje u Allahovu vjeru na jasnoj uputi i znanju. Zatim, znajući da oni koji povjeruju u Allaha, dželle še'nuh, rade dobra djela, i druge tome pozivaju – bivaju stavljeni na iskušenje radi toga; [jedni drugima preporučuju strpljenje] i ustrajnost na Pravom putu, jer Uzvišeni Allah, iz Svoje mudrosti, iskušava Svoje robove kako bi im oprostio grijehe, podigao njihov stepen, učvrstio njihove stope na pravom putu, i kako bi se iskreni i pravi vjernici razdvojili od neiskrenih.
Kaže autor, rahimehullah: [Rekao je Šafija, rahimehullah: "Da Allah nije spustio drugog dokaza protiv svojih stvorenja osim ove sure, bila bi im dovoljna."]
Komentar: Zatim je autor, rahimehullah, spomenuo riječi imama Ebu Abdullaha Muhammeda ibn Idrisa eš-Šafije (umro 204. h.g.), rahimehullah, jednog od najvećih imama u ovom Ummetu, koji upućuje na vrijednost ove plemenite sure, pa kaže: [Da Allah nije spustio] od kur'anskih sura opomene, upute, i [dokaza protiv svojih stvorenja] od džinna i ljudi [osim ove] plemenite i veličanstvene [sure], ona bi im sa svojim kratkim sadržajem bila [dovoljna] zato što naređuje pridržavanje vjere u potpunosti, činjenje dobrih djela, pozivanje ka Allahu i podstiče na ustrajnost i strpljivost na tom putu. 

Napomena: Autor, rahimehullah, ovdje je spomenuo riječi imama Šafije, rahimehullah, u značenju, a prenosi se da je on (autor) u vezi s tim rekao: "Da ljudi razmisle o ovoj suri, bila bi im dovoljna!", kao što spominje hafiz Ibn Kesir, rahimehullah, u tefsiru ove plemenite sure, a Allah najbolje zna. Kaže imam Ibnul-Kajjim, rahimehullah, pojašnjavajući riječi imama Šafije: "Pojašnjenje toga je da čovjek ako kod sebe nađe četiri stepena, i upotpuni ih, time postiže najveći stepen savršenstva koje je u mogućnosti čovjek da postigne, a to su: prvi – spoznaja istine; drugi – rad po njoj; treći – podučavanje onoga ko je nije spoznao; četvrti – ustrajnost i strpljivost na spoznaji, radu po njoj, i podučavanju drugih. Zato je Uzvišeni Allah spomenuo sva četiri stepena u ovoj suri..." Zatim je rekao: "... i to je granica potpunosti i savršenstva, jer prava potpunost je da sam čovjek bude potpun, i da upotpunjava druge, a njegova potpunost ogleda se u ispravljanju snage znanja i djela. Ispravljanje snage znanja postiže se imanom – vjerovanjem, a snage djela činjenjem dobročinstva i upotpunjavanjem drugog podučavanjem i strpljenjem u tome, oporučujući mu ustrajnost u znanju i djelima. Tako da je ova sura, iako kratka, zapravo jedna od najsadržajnih kur'anskih sura, u kojoj su navedene sve vrste dobra, pa neka je neizmjerna zahvala Uzvišenom Allahu, koji je učinio Svoju Knjigu dovoljnom za sve, lijekom za sve bolesti, i uputom na svaki hajr.“ (Pogledaj: '’Beda'iut-tefsir'’, 3/365.)

Nastavit će se, inšallahu te'ala!