Komentar na poslanicu "tri osnovna temelja" (prvi dio)
Kaže šejh Abdullah ibn Muhammed el-Gunejman: "Ova poslanica napisana je za šire mase muslimana, zato što sadrži ono što je obaveza svakom pojedincu da nauči, ali su ljudi zakazali po pitanju toga. Šejh, rahimehullah, ovu je poslanicu skratio i sažeo na pitanja koja nikome od muslimana nije dozvoljeno da ne poznaje... i zato je obaveza da se nauči, a učenje nije puko čitanje nego je obaveza da se nauči napamet, i da se shvati i razumije poruka, zato što će čovjek o tome biti pitan...“
Zahvala Allahu, dželle dželaluh, Gospodaru svih svjetova. Neka je salavat i selam na našeg vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, njegovu časnu porodicu, i na sve plemenite ashabe. U narednih nekoliko redova družit ćemo se, uz Allahovu, dželle šanuhu, dozvolu i pomoć, sa poznatim djelom i poslanicom svima nama dobro poznatog imama, šejhul-islama, mudžedida, Muhammeda ibn Abdul-Vehhaba ibn Sulejmana et-Temimija en-Nedždija (1115. – 1206. h.g.), istinskog borca za očuvanje čistog tevhida – monoteizma, radi čijeg su uspostavljanja među robovima stvoreni ljudi i džinni, spuštene knjige, poslati poslanici, i uspostavljen džihad – borba na Allahovom putu između istine i laži do Posljednjeg dana u kojem će sunce obasjati Zemlju i ono što je na njoj. Šejh Muhammed ibn Abdul-Vehhab, rahimehullah, je u ovoj kratkoj, ali veoma poučnoj poslanici ukratko pojasnio značenje tevhida, njegovih vrsta, a zatim prijateljevanja – ljubavi i odricanja – mržnje u islamu, kroz tri pitanja (temelja) za koja će čovjek biti pitan kada bude stavljen u kabur, a to su: Ko je tvoj Gospodar, vjera, i poslanik kojeg si slijedio? [Hadis koji govori o kaburskom ispitivanju bilježe: imam Ahmed u ''Musnedu'' (18557), Ebu Davud u ''Sunenu'' (4753), Tirmizi u ''Sunenu'' (3120), Abdu-Rezzak u ''Musannefu'' (6737), Bejheki u ''Šu’abul-iman'' (423), Taberi u ''Tehzibul-asar'' (172), i drugi, sa vjerodostojnim lancem prenosilaca, od Beraa ibn Aziba, radijallahu anhu.] Ovo su ujedno i pitanja koja nijedan Allahov rob, musliman, ne bi smio da ne poznaje.
Kaže šejh Muhammed ibn Abdul-Vehhab, rahimehullah: "Ova tri načela sadrže pojašnjenje tevhida rububijje, tevhida uluhijje, prijateljevanje i odricanje, i to je suština i srž vjere islama, ali stani i dobro razmisli o njenim rečenicama, traži ono što sadrže od znanja i djela, a nećeš moći naučiti i saznati osim ako zastaneš kod svakog naslova u ovoj poslanici.“ (Pogledaj: ''Hašijetu selasetil-usul'', str. 5., od šejha Abdur-Rahmana ibn Muhammeda ibn Kasima, rahimehullah)
Mišljenje uleme o djelu ''Tri osnovna temelja''
Šejh Muhammed ibn Ibrahim Alu Šejh, rahimehullah, komentarisao bi ovu kratku poslanicu svaki dan u svome mesdžidu, i poslao je dopis svim imamima u mesdžidima, naređujući im da svoje džemate podučavaju ova tri temelja.
Rekao je šejh Ibn Baz, rahimehullah: "Šejh Muhammed ibn Abdul-Vehhab, rahimehullah, podučavao bi ovim temeljima i učenike i običan narod, i podsticao ih na njihovo izučavanje i pamćenje, kako bi se to smirilo i staložilo u njihovim srcima, zato što je to osnovno pravilo u akidetu – vjerovanju", i rekao je, rahimehullah: "Ovo je veoma bitna poslanica o akidi –vjerovanju.“ (Pogledaj: ''Tejsirul-vusul'', str. 7-9., od dr. Abdul-Muhsina el-Kasima, hafizehullah.)
Šejh Salih ibn Fevzan el-Fevzan rekao je: "To je kratka ali vrijedna poslanica, potkovana dokazima iz Allahove Knjige i sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i ova poslanica govori o jednom velikom temelju od islamskih temelja, a to je akida.“ (Pogledaj: ''Šerhul-usulis-selase'', str. 7., od šejha Saliha el-Fevzana, hafizehullah)
Šejh Abdullah ibn Muhammed el-Gunejman rekao je: "Ova poslanica napisana je za šire mase muslimana, zato što sadrži ono što je obaveza svakom pojedincu da nauči, ali su ljudi zakazali po pitanju toga. Šejh, rahimehullah, je ovu poslanicu skratio i sažeo na pitanja koja nikome od muslimana nije dozvoljeno da ne poznaje... i zato je obaveza da se nauči, a učenje nije puko čitanje nego je obaveza da se nauči napamet, i da se shvati i razumije poruka, zato što će čovjek o tome biti pitan...“ (Pogledaj: ''El-Mehsul min šerhi selasetil-usul'', str. 9., od šejha Abdullaha el-Gunejmana, hafizehullah.)
Molimo Allaha da u ovom znanju dadne koristi za sve nas, da ga učini svjedokom za nas, a ne protiv nas na Sudnjem danu, i da nas proživi u društvu sa poslanicima, šehidima, iskrenim, i dobrima, a divno li je to društvo.
(Napomena: Tekst poslanice, tj. riječi autora razlikuju se od komentara po debelim slovima i zagradama, kao što je u ovom primjeru: [Znaj...]).
Komentar na poslanicu
Kaže šejh Muhammed ibn Abdul-Vehhab, rahimehullah: [U ime Allaha, Svemilostivog, Milostivog!]
Komentar: Autor, Allah mu se smilovao, započeo je ovu poslanicu sa ''bismillom'' ugledajući se na Allahovu plemenitu Knjigu i na sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji bi započinjao svoja pisma ovim riječima, kao što prenose imami Buharija (7) i Muslim (1773) u svoja dva ''Sahiha'' od Abdullaha ibn Abbasa, a on od Ebu Sufjana, radijallahu anhuma, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pismo koje je poslao Heraklu, velikanu Rimljana, započeo riječima: "U ime Allaha, Svemilostivog, Milostivog! Od Muhammeda, Allahovog poslanika..." To je također bila praksa i prijašnjih poslanika, kao što se navodi u poznatom događaju između Sulejmana, alejhis-selam, i Belkise, koji nam prenosi Allah, dželle šanuhu, u Kur'anu: "'O velikaši' – reče ona – 'meni je dostavljeno jedno poštovanja vrijedno pismo od Sulejmana i glasi: 'U ime Allaha, Svemilostivog, Milostivog!'" (Prijevod značenja, En-Neml, 29-30.) Ujedno i prvo što je objavljeno Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, bile su riječi: "Čitaj, u ime svoga Gospodara..." (Prijevod značenja, El-'Alek, 1.) To je bila i praksa islamskih učenjaka od vremena najboljih generacija do današnjeg dana u svojim pismima, djelima, zapisima itd. Kaže autor, rahimehullah: [U ime Allaha] tj. započinjem ovo svoje djelo sa imenom Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu, tražeći od Njega olakšanje i pomoć, i tražeći bereket Njegovim plemenitim imenom. [Svemilostivog, Milostivog!] dva lijepa Allahova imena, koja upućuju na Njegovo uzvišeno svojstvo, a to je svojstvo velike milosti. [Svemilostivog] upućuje na Njegovu općenitu milost, koja obuhvata sva stvorenja, meleke, ljude, džinne, životinje i dr. [Milostivog!] tj. posebno milostivog prema vjernicima. Prenosi se od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: "Svako djelo koje nije započeto sa riječima 'U ime Allaha, Svemilostivog, Milostivog!' prekinuto je – nepotpuno." [Predaju su zabilježili Hatib el-Bagdadi u ''El-Džami'i'' (1219), Rehavi u ''El-Erbeune'' (1), i Subki u ''Tabakatuš-šafi'ijje'' (1/6), ali ova predaja je daif –slaba, kao što su na njenu slabost i nevjerodostojnost ukazali poznati imami i hafizi hadisa kao imam Ahmed, Darekutni, i drugi. Detaljnije o ovoj predaji pogledaj u ''Tahridžu asar fi tefsir Zamahšeri'', 1/22-24, od Zejle'ija,''Irvaul-galil'', 1/29, od šejha Muhammeda Nasiruddina el-Albanija, rahimehullah, i ''Et-Tehdžil'', 1/9, od šejha Abdul-Aziza et-Tarifija, hafizehullah.]
Kaže šejh, rahimehullah: [Znaj, Allah ti se smilovao, da nam je vadžib (obaveza) naučiti četiri stvari: prva – znanje, a to je spoznaja Uzvišenog Allaha, spoznaja Njegovog Poslanika i spoznaja vjere islama sa dokazima; druga – rad po tome; treća – pozivanje tome; četvrta – strpljivost na poteškoćama u tome.]
Komentar: [Znaj] tj. razumi, shvati, i detaljno pazi ono što će biti spomenuto. [Allah ti se smilovao] molim Allaha da na tebe spusti Svoju milost, oprosti ti grijehe, i dadne ti svaki hajr na dunjaluku i ahiretu. I u ovome se ogleda šejhov, rahimehullah, lijep edeb i stil u podučavanju, tako što je spojio između dva dobra, podučavanja znanju i dove za onoga koga podučava. [da nam je vadžib (obaveza)] svim muslimanima, muškarcima i ženama, starijim i mlađim. [naučiti] tj. naučiti, spoznati, i u to biti ubijeđeni. [četiri stvari] veoma bitne, koje obuhvataju vjeru. [Prva – znanje] misli se na šerijatsko znanje, sa čijom se spoznajom čovjek približava svome Gospodaru, a to je spoznaja upute sa dokazima, i u sebi sadrži spoznaju Allaha, dželle šanuhu, spoznaju Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i spoznaju vjere islama. Autor, rahimehullah, izdvojio je ove stvari zato što su one temelji islama, na kojima je sagrađen, i to su upravo i tri pitanja za koja će čovjek biti pitan kada bude stavljen u kabur. I rob, kada istinski spozna Allaha, dželle šanuhu, Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i vjeru islam sa dokazima, i radi po onome što iz toga proizilazi, njegov iman – vjerovanje biva upotpunjeno. Traženje šerijatskog znanja je jedno od Allahu najdražih djela, za koja je pripremio obilnu nagradu i visoke stepene u Džennetu, kao što na to upućuju mnogi tekstovi iz Kur'ana i sunneta. Svi razumom obdareni ljudi slažu se da je onaj koji zna bolji od onoga koji ne zna, i u tome se niko ne razilazi. Kaže Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: "Reci: 'Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? Samo oni koji pameti imaju pouku primaju!'" (Prijevod značenja Ez-Zumer, 9.), i kaže: "Allah svjedoči da nema drugog boga osim Njega – a i meleki i učeni..." (Prijevod značenja Ali Imran, 18.), i kaže: "... i Allah će na visoke stepene uzdignuti one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje." (Prijevod značenja El-Mudžadele, 11.), i kaže: "On je Milostivi pa upitaj o Njemu onoga koji zna" (Prijevod značenja El-Furkan, 59.), i kaže: "A Allaha se doista boje od robova Njegovih – učeni" (Prijevod značenja Fatir, 28.), i kaže: "Pitajte učene ako ne znate" (Prijevod značenja El-Enbija, 7.), i mnogi drugi ajeti u kojima se ističe vrijednost znanja. Bilježe imami Ahmed u ''Musnedu'' (21715), Ebu Davud (3643), Tirmizi (2682), Ibn Madže (223) u ''Sunenima'', Ibn Hibban u ''Sahihu'' (88), i drugi
od Osmana ibn Ebi Sevde da je rekao: ''Sjedio sam sa Ebu Derda'om, radijallahu anhu, u mesdžidu u Damasku, pa je došao čovjek i rekao: 'O Ebu Derda! Doista sam ti došao iz Medine, grada Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, zato što sam čuo da prenosiš hadis od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i nisam došao radi druge potrebe.' Pa je rekao Ebu Derda, radijallahu anhu: 'Doista sam čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: 'Ko krene putem na kojem traži znanje doista će ga Allah usmjeriti ka putu od puteva koji vode ka Džennetu. Doista meleki prostiru svoja krila od dragosti pred onoga koji traži znanje, i doista za učenjaka traže oprosta i oni koji su na nebesima i na zemlji, pa čak i ribe u morskim dubinama. Doista je prednost učenjaka nad pobožnjakom kao prednost punog mjeseca nad ostalim zvijezdama. I doista su učenjaci nasljednici vjerovjesnika, a vjerovjesnici doista nisu ostavili u nasljedstvo ni dinare ni dirheme, nego su ostavili znanje, pa ko uzme za znanje, uzeo je za veliki udio u nasljedstvu."'Hadis je hasan – dobariako u senedu ima određene slabosti. (Hadis je došao sa dva seneda, u prvom imaju dva prenosioca koja su nepouzdana, a u drugom ima ravija koji se zove Šebib ibn Šejbe eš-Šami, koji je nepoznat. Pogledaj: ''Kašif'', br. 2237, od hafiza Zehebija, i ''Tekribu-tehzib'', br. 2741, od hafiza Ibn Hadžera. Ali su došle druge predaje koje ga podupiru, a Allah zna najbolje. Hadis je vjerodostojnim ocijenio Ibnul-Mulekkin u ''Bedrul-munir'', 7/587, Hejsemi u ''Medžme'u-zevaid'', 1/335, a dobrim Ibnul-Dževzi u ''Illelul-mutenahije'', 1/79, Sehavi u ''Mekasidul-hasene'', br. 703, prenoseći istu ocjenu od Hamze Kinanija i hafiza Ibn Hadžera, Zejle'i u ''Tahridžu asar fi tefsir Zamahšeri'', 3/9, i Albani u ''Sahihul-džami'a'', br. 6297.) Bilježe imami Buharija (71) i Muslim (2436) u dva ''Sahiha'' od Muavije ibn Ebi Sufjana, radijallahu anhuma, da je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Kome Allah želi dobro poduči ga propisima vjere." I zato su prve generacije ovog ummeta ulagale velike napore u stjecanju znanja, čak su neki dovodili u opasnost svoje živote, zdravlje, i imetke kako bi saznali i naučili o Allahovoj vjeri ono što nisu znali. Prenosi se da je Ebu Ejjub el-Ensari, radijallahu anhu, otišao iz Medine do Misra (Egipta) kako bi se sreo sa Ukbe ibnu Amirom, radijallahu anhu, jer je čuo da prenosi hadis od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji on nije znao. [Pogledaj: ''Musned'' (17391) od imama Ahmeda, i ''Rihletu fi talebil-hadis'' (br. 34-35) od Hatiba El-Bagdadija, rahimehumallah.] Isto tako je uradio i Džabir ibn Abdulllah, radijallahu anhu, putujući mjesec dana kako bi čuo jedan hadis koji nije znao, iako je lično čuo mnogo hadisa od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. (Pogledaj: ''Rihletu fi talebil-hadis'' (br. 31-33) od Hatiba El-Bagdadija, rahimehullah.) Alkame i Esved otišli su iz Kufe u Medinu da čuju hadise od Omera i Aiše, radijallahu anhuma. (Pogledaj: ''El-Džem'u bejne Sahihajn'', 4/240-241, od Humejdija, rahimehullah.) I takvih primjera u životu prvih generacija ima mnogo i svima su dobro poznati.
Bilježi Hatib El-Bagdadi u svom djelu ''Rihletu fi talebil-hadis'' (40) sa lancem prenosilaca do Amra ibn Ebi Seleme, rahimehullah, da je rekao poznatom imamu Evzaiju: "Već četiri dana boravim s tobom a nisam od tebe čuo osim trideset hadisa!?", pa mu je na to odgovorio imam Evzai, rahimehullah: "Potcjenjuješ trideset hadisa za četiri dana!? Doista je Džabir ibn Abdullah, radijallahu ahnu, kupio jahalicu i iz Medine otišao do Misra kako bi od Ukbe ibn Amira čuo jedan hadis koji nije znao, a zatim se vratio, a ti potcjenjuješ trideset hadisa za četiri dana!?"
Kaže imam Malik, rahimehullah: ''Čuo sam Seida ibn Musejjeba da kaže: 'Znao sam danima i noćima putovati samo radi jednog hadisa.“' [Pogledaj: ''Rihletu fi talebil-hadis'' (br. 41-44) od Hatiba El-Bagdadija, rahimehullah.] Stjecanje šerijatskog znanja bolje je i vrednije kod Uzvišenog Allaha od svih vrsta dobrovoljnog ibadeta, ako se poprati iskrenom namjerom i praktičnom primjenom, tj. djelima.
Kaže Ebu Hurejre, radijallahu anhu: "Da naučim jedno poglavlje iz znanja o naredbama i zabranama, draže mi je nego sedamdeset bitki na Allahovom, azze ve dželle, putu.“ [Pogledaj: ''El-Fekihu vel-mutefekkih'' (52) od Hatiba El-Bagdadija, rahimehullah.]
Kaže Hasan el-Basri, rahimehullah: "Da naučim jedno poglavlje iz znanja i onda podučim jednog muslimana draže mi je nego da imam čitav dunjaluk pa ga podijelim na Allahovom putu.“ [Pogledaj: ''El-Fekihu vel-mutefekkih'' (53) od Hatiba El-Bagdadija, rahimehullah.]
Kaže imam Ibn Šihab ez-Zuhri, rahimehullah: "Izučavanje sunneta bolje je od ibadeta dvjesto godina.“ (Pogledaj: ''Tarihu Dimešk'', 43/6, od Ibn Asakira, rahimehullah.)
Kaže Sufjan es-Sevri, rahimehullah: "Ne znam da ima djelo vrednije od stjecanja znanja i njegovog pamćenja za onoga kome Allah hoće dobro.“ [Pogledaj: ''Sunen'' (326) od imama Darimija, rahimehullah.]
Kaže Hasan ibn Salih, rahimehullah: "Doista je ljudima potrebno ovo znanje radi njihovog ahireta kao što im je potrebno jelo i piće radi njihovog dunjaluka.“ [Pogledaj: ''Sunen'' (326) od imama Darimija, rahimehullah.]
Prenosi se da je jedan čovjek rekao Ebu Medžlizu, rahimehullah, dok su izučavali poglavlja iz fikha i sunneta: ''A zašto nam ne proučiš jednu suru iz Kur'ana?'', pa je rekao: "Ja nisam od onih koji smatraju da je učenje Kur'ana bolje od onoga što mi radimo!“ [Pogledaj: ''El-Fekihu vel-mutefekkih'' (56) od Hatiba El-Bagdadija, rahimehullah.]
Kaže Jahja ibn Ebi Kesir, rahimehullah: "Prisustvovanje na predavanju o šerijatskim propisima i izučavanje Kur'ana je kao obavljanje dobrovoljnog namaza.“ [Pogledaj: ''El-Fekihu vel-mutefekkih'' (58) od Hatiba El-Bagdadija, i ''Veresetul-enbija šerhu hadisi Ebi Derda'', str. 22., od hafiza Ibn Redžeba, rahimehullah.]
Prenosi se da je Mutarrif ibnu Abdullah ibn Šehir, rahimehullah, rekao: "Znanje je bolje od dobrih djela. Zar ne vidite monarha koji po čitavu noć čini ibadet, a zatim kada osvane čini širk.“ [Pogledaj: ''El-Fekihu vel-mutefekkih'' (67) od Hatiba El-Bagdadija, rahimehullah.]
Kaže imam Šafija, rahimehullah: "Nema ništa vrednije, nakon obavljanja farzova, od traženja znanja", pa je upitan: ''Pa ni borba na Allahovom putu?'' Rekao je: "Ni borba na Allahovom putu!“ [Pogledaj: ''Medhal ila Sunenil-kubra'' (372) od imama Bejhekija, rahimehullah.]
Kaže imam ehli-sunneta Ahmed ibn Hanbel, rahimehullah: "Traženje znanja je najbolje djelo, ali za onoga sa iskrenom namjerom." Kada su ga upitali: ''A kako da namjera bude iskrena?'', rekao je: "Neka naumi da sa njime bude ponizan i da od sebe otkloni neznanje", i također je rekao: "Sa znanjem se ništa ne može porediti, ali ako je sa iskrenom namjerom.“ (Pogledaj: ''El-Furu'u'', 2/339, od Ibn Mufliha, rahimehullah.)
Upitao je Ibrahim ibn Hani' imama Ahmeda: ''Šta ti je draže, da sjedim po noći i prepisujem znanje ili da klanjam dobrovoljne namaze?'', pa je rekao: "Kada prepisuješ znanje, tada učiš propise svoje vjere. Meni je to draže.“ [Pogledaj: ''El-Fekihu vel-mutefekkih'' (58) od Hatiba El-Bagdadija, rahimehullah.]
I zato se prenosi da je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji su zabilježili imam Ahmed u ''Musnedu'' (12523), Tirmizi u ''Sunenu'' (3510), Ebu Ja'ala u ''Musnedu'' (3432), i drugi sa daif – slabim lancem prenosilaca od Enesa, radijallahu anhu: "Kada budete prolazili pored džennetskih bašči, sjedite u njih." Upitali su: ''A šta su to džennetske bašče?'' Reče: "Halke –kružoci u kojima se spominje Allah.“[U senedu ima Muhammed ibn Sabit ibn Eslem el-Bunani koji je nepouzdan i slab prenosilac. Kaže imam Tirmizi: "Upitao sam Buhariju o ovim hadisima pa je rekao da mu ništa od njih nije poznato, i rekao je za Muhammeda da dolazi sa čudnim predajama." ''Ilelul-kebir'' (369). Nepouzdanim su ga smatrali i Ibn Me'in, Nesai, Ibn Adijj, i drugi. Pogledaj: ''Mizanul-i'atidal'', 3/495, od hafiza Zehebija. Hadis je slabim smatrao i Ibn Adijj. Pogledaj: ''Kamil fi du'afa'', 6/136-137. Šejh Albani smatrao je da je hadis hasen – dobar radi drugih predaja koje ga podupiru, pogledaj: ''Silsiletu ehadisi-sahiha'', 6/61, a Allah najbolje zna.] A u predaji kod Taberanija u ''Mu'adžemul-kebiru'' (11158): "Skupovi gdje se izučava znanje.“ [Od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, i hadis je daif – slab. U lancu prenosilaca ima ravija koji je nepoznat], tj. halke i skupovi u kojima se izučava i proučava ono što je Allah, dželle dželaluh, objavio u Kur'anu i ono sa čime je došao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, od Sunneta, kao što kaže Abdullah ibn Mes'ud, radijallahu anhu, tumačeći ovaj hadis: "Što se mene tiče, ja mislim da se pod tim ne podrazumijevaju skupovi u kojima se pričaju priče, nego skupovi u kojima se izučavaju šerijatski propisi.“ [Pogledaj: ''El-Fekihu vel-mutefekkih'' (43) od Hatiba El-Bagdadija, sa daif –slabim lancem prenosilaca.]
Kaže autor, rahimehullah: [a to je spoznaja Uzvišenog Allaha] po onome o čemu nas je On obavijestio u Kur'anu...
Nastavit će se, inšallahu te'ala...