Komentar na poslanicu "tri osnovna temelja" (drugi dio)

Onaj koji primjeni Allahovu vjeru u praksi, a zatim poziva i druge tome je na uzvišenom mjestu kod Allaha, dželle še'nuh. Na sebe je stavio veliku odgovornost i prihvatio se obaveze koja nimalo nije lahka, zato što je ušao na polje borbe između istine i laži, i dobra i zla. Na ratno polje borbe između vojske Uzvišenog Allaha i vojske prokletog Šejtana, koja će trajati sve dok traje dunjaluk i ono što je na njemu. Rekao je Uzvišeni: "Naše obećanje je već predhodilo Našim robovima, poslanicima: 'Oni će biti, doista, potpomognuti, i vojska Naša će zacijelo pobijediti!'"

Zahvala Allahu, dželle dželaluh, Gospodaru svih svjetova. Neka je salavat i selam na našeg Vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem, njegovu časnu porodicu, i na sve plemenite ashabe, a zatim: Nastavljamo sa komentarom ove kratke korisne poslanice, od imama, šejhul-islama Muhammeda ibnu Abdul-Vehhaba, Allah mu se smilovao i bio s njim zadovoljan, moleći Allaha, subhanehu ve te'ala, da se okoristimo od spomenutog i da učini znanje koje stičemo iskreno radi Njega, dželle še'nuh. (Napomena: Tekst poslanice, tj. riječi autora se razlikuju od komentara po debelim slovima i zagradama, kao što je u ovom primjeru: [Znaj...]).

Kaže imam Muhammed ibnu Abdul-Vehhab, rahimehullah: [Znaj, Allah ti se smilovao, da nam je vadžib (obaveza) naučiti četiri stvari: Prva – znanje, a to je spoznaja Uzvišenog Allaha, spoznaja Njegova poslanika i spoznaja vjere islama sa dokazima. Druga – rad po tome. Treća – pozivanje tome. Četvrta – strpljivost na poteškoćama u tome.]

Komentar:[Znaj, Allah ti se smilovao, da nam je vadžib (obaveza) naučiti četiri stvari: Prva – znanje...] komentar na ovo je predhodio u prošlom broju. Kaže autor, rahimehullah: [a to je spoznaja Uzvišenog Allaha] po onome o čemu nas je On obavjestio u Kur'anu, i po onome o čemu nas je obavjestio Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, u svome Sunnetu, od Njegovih lijepih imena, uzvišenih svojstava, i radnji. I zato je spoznaja Uzvišenog Allaha osnova na kojoj počiva ova vjera, i to je prvo što je obaveza na svakom čovjeku da spozna, tj. da je Uzvišeni Allah jedini Gospodar i jedini Bog kojeg su obavezna sva stvorenja da obožavaju iz straha, poniznosti, veličanja, i ljubavi prema Njemu. [spoznaja Njegova poslanika...] koji je posrednik između nas i Uzvišenog Allaha u prenošenju i dostavljanju ove vjere. On je taj koji nas je podučio kako da se obraćamo i približavamo Allahu, dželle dželaluh, i nije ostavio ništa u čemu se krije sreća i uspjeh na dunjaluku i ahiretu a da nas o tome nije obavjestio, a također i ništa u čemu je nesreća i propast na dunjaluku i ahiretu a da nas na to nije upozorio, neka je na njega Allahov mir i spas do Sudnjega Dana. Bilježe imami Ahmed u 'Musnedu'(21361), Ibnu S'ad u 'Tabakatul-kubra'(2/354), Taberani u 'Mu'džemul-kebiru'(1647) i drugi, da je rekao Ebu Zerr, radijellahu 'anhu: "Umro je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, a nije ostavio ni pticu na nebesima koja pokreće svoja krila da nam o njoj nije dao znanja." (Kaže Hejsemi u 'Medžme'uz-zevaid' 8/472: "Prenosioci su pouzdani." Kaže šejh Albani u 'Silsiletu ehadis sahiha' 4/302: "Sened ove predaje je vjerodostojan i svi prenosioci su pouzdani." Hadis je vjerodostojnim ocjenio i šejhul-islam Ibnu Tejmijje. Pogledaj: 'Der'u tearudi-akli wen-nekl' 4/298.) Spoznaja Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, je obaveza svakom punoljetnom muslimanu i muslimanci. [spoznaja vjere Islama] sa kojom je Allah, dželle še'nuh, obavezao sve ljude i džinne. U općenitom značenju islam je pokoravanje i ibadet Uzvišenom Allahu izvršavanjem naredbi i ostavljanjem zabrana sa kojima su došli poslanici, od prvog poslanika pa sve do Sudnjega Dana. I svaki poslanik, vjerovjesnik, i njegovi slijedbenici od Nuha, alejhis-selam, pa do Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem, su bili slijedbenici islama i muslimani, kao što kaže Allah, dželle še’nuh: "...On vas je nazvao muslimanima još prije."(Prijevod značenja, El-Hadždž: 78.) Dok uže značenje islama, nakon pojave Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem, je sve ono sa čime je on došao od propisa, naredbi, i zabrana, a prije svega pet islamskih šartova i temelja; svjedočenja da nema istinskog božanstva pored Allaha koje zaslužuje da bude obožavano, i da je Muhammed, sallallahu 'alejhi ve sellem, Njegov Poslanik, obavljanja namaza, davanja zekata, posta mjeseca Ramazana, i obavljanja hadždža za onoga ko je u mogućnosti. Ono sa čime je došao Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je derogiralo sve od prijašnjih objava i šerijata, tako da se muslimanom naziva samo onaj koji njega slijedi kao Poslanika, a onaj koji mu se suprostavi takav nije musliman. [sa dokazima] iz Allahove plemenite knjige-Kur'ana, i Sunneta Allahovog poslanika Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem, razumjevajući to onako kako su to razumjele i shvatile prve generacije ovog Ummeta, od ashaba, tabi'ina, i onih koji su ih slijedili u dobročinstvu od ispravnih učenjaka ovog Ummeta. Od Abdullaha ibnu Mes'uda, radijellahu 'anhu, se prenosi da je rekao Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem: "Najbolji od svih ljûdi su iz moje generacije, a zatim oni koji slijede, pa zatim oni koji slijede." [Hadis bilježe Buhari (2509) i Muslim (6632) u svoja dva 'Sahiha'.]

[Druga – rad po tome] tj. rad po onome što obuhvata spoznaja Allaha od vjerovanja u Njega, istinskog činjenja ibadeta i klonjenja od svih vidova širka, vjerovanja u Njegova lijepa imena i uzvišena svojstva i u ono što iz toga poizilazi. Rad po tome odazivajući se Njegovim naredbama i kloneći se Njegovih zabrana, vjerujući u Njegovu knjigu i radeći po njoj. Rad po onome što obuhvata spoznaja Njegova poslanika Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pokoravajući mu se, slijedeći njegov Sunnet, kloneći se novotarija, i dajući prednost njemu nad samim sobom, našim porodicama, i svim ljudima. I rad po onome što obuhvata spoznaja vjere islama držeći se za njene temelje i stubove, i kloneći se svega što je ruši ili joj umanjuje vrijednost. Rad i djelo su u stvarnosti plod i cilj znanja, jer onaj koji radi bez znanja poistovjećuje se sa kršćanima, a onaj koji zna a ne radi po znanju poistovjećuje se sa židovima. Onome koji ne radi po znanju će to znanje biti propast na Danu polaganja računa, kao što kaže Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, u hadisu kojeg bilježe imami Tirmizi u 'Sunenu'(2417), Darimi u 'Sunenu'(1/131), Ebu Ja’la u 'Musnedu'(2/353), i drugi od Ebu Berze el-Eslemija, radijellahu 'anhu: "Neće se pomjeriti stope roba na Sudnjem danu dok ne bude upitan o svojim godinama u šta ih je proveo, i o znanju koliko je radio po njemu, i o imetku kako ga je stekao i u šta ga je potrošio, i o svome tijelu u šta ga je iskoristio." Hadis je hasen-dobar. (Hadis je hasen-dobar, iako u lancu prenosilaca imaju određene slabosti ali su došle predaje koje ga podupiru, a Allah najbolje zna. Pogledaj detaljnije: 'Silsiletul-ehadisis-sahiha' (br. 946) od šejha Albanija, rahimehullah. Kaže imam Ebu 'Isa et-Tirmizi: "Ovaj hadis je hasen-sahih." Hadis je spomenuo i imam Munziri u 'Et-Tergibu wet-terhibu' (1/116 br. 211)i složio se sa ocjenom imama Tirmizija.) Kaže Ebu Derda', radijellahu 'anhu: "Najviše čega se bojim za sebe kada budem polagao račun za djela, da mi se kaže: 'Znao si, pa koliko si radio po tome što si znao.'"(Pogledaj: 'Hilejtul-evlija' 1/213 od Ebu Nu'ajma, rahimehullah.) Kaže Ebu Hazim, rahimehullah, koreći takve: "Ljudi su se zadovoljili sa znanjem a ostavili rad po njemu, i zadovoljili se sa govorom a ostavili djela." (Pogledaj: 'Hilejtul-evlija' 3/240 od Ebu Nu'ajma i 'Iktidaul-ilmil-amel' str. 60. od Hatiba el-Bagdadija.)Kaže Ša'bi, rahimehullah: "Doista mi nismo učenjaci, nego smo slušali hadise pa ih prenosili. Učenjaci su oni koji kada nauče rade po tome." (Pogledaj: 'Iktidaul-ilmil-amel' str. 79. od Hatiba el-Bagdadija, rahimehullah.) Kaže Fudajl ibn 'Ijjad, rahimehullah: "Učenjak će biti neznalica sve dok ne bude radio po svom znanju, pa kada bude radio po njemu postat će učenjak." (Pogledaj: 'Tejsirul-vusul' str. 18 od dr. Abdul-Muhsina el-Kasima, hafizehullah.)Kaže Malik ibnu Dinar, rahimehullah: "Učenjak koji ne radi po znanju je kao obli kamen, ako na njega padne kap ne zadržava se nego odmah sklizne." (Pogledaj: 'Hilejtul-evlija' 2/327 od Ebu Nu'ajma i 'Iktidaul-ilmil-amel' str. 62. od Hatiba el-Bagdadija.) Kaže Vehb ibnu Munebbih, rahimehullah: "Primjer onoga koji nauči znanje i ne radi po njemu je kao primjer doktora koji ima lijekove ali ih ne upotrebljava." (Pogledaj: 'Hilejtul-evlija' 4/71 od Ebu Nu'ajma, rahimehullah.) Kaže Ahmed ibnu Sem'an el-Va'iz, rahimehullah: "Svako ko ne bude u znanju tražio svoje obaveze prema Allahu, to znanje će biti dokaz protiv njega i propast." (Pogledaj: 'Iktidaul-ilmil-amel' str. 53. od Hatiba el-Bagdadija, rahimehullah.)Kaže Sufijan ibnu Ujejne, rahimehullah: "Znanje ako ti ne bude koristilo onda će ti sigurno štetiti." (Pogledaj: 'Iktidaul-ilmil-amel' str. 55. od Hatiba el-Bagdadija, rahimehullah.)

[

lang="bs-BA">Treća – pozivanje tome] tj. pozivanje znanju kojeg je naučio i spoznao. Da'va-pozivanje je put svih Allahovih poslanika i njihovih istinskih slijedbenika. Kaže Uzvišeni Allah: "Reci: 'Ovo je put moj, ja pozivam ka Allahu, imajući jasne dokaze, ja, i svaki onaj koji me slijedi, i neka je uzvišen i slavljen Allah, ja Njemu nikoga ne smatram ravnim.'"(Prijevod značenja, Jusuf; 108.) Uzvišeni Allah, dželle še'nuh, u ovom ajetu naređuje Svome Poslaniku da obznani svim ljudima da je pozivanje Allahu, sa jasnim dokazima, njegov put, i put svih onih koji ga slijede, a prvo sa čime počinje u tom pozivu je veličanje i slavljenje Allaha, koji je daleko i uzvišen nad svim čime ga opisuju i što mu pripisuju oni koji ne znaju, i naređuje mu da obznani svima da on nije od mušrika-mnogobožaca, nego pokorni, Allahu predani, rob i istiski musliman. Kaže Uzvišeni: "A ko govori ljepše od onoga koji poziva Allahu, radi dobra djela, i govori: 'Ja sam doista musliman!'"(Prijevod značenja, Fussilet; 33.), i kaže: "Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima ne najljepši način raspravljaj! Gospodar tvoj zna one koji su zalutali s puta Njegova, i On zna one koji su na pravom putu."(Prijevod značenja, en-Nehl; 125.), i kaže: "...ti si dužan samo da obznaniš."(Prijevod značenja, eš-Šura; 48.) Od Ebu Hurejre, radijellahu 'anhu, se prenosi da je rekao Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem: "Onaj ko bude pozivao u uputu imaće nagradu svih onih koji ga u tome budu slijedili, a od njihove nagrade se ništa neće umanjiti, a onaj ko bude pozivao u zabludu imaće grijeh svih koji ga u tome budu slijedili a od njihovog grijeha se ništa neće umanjiti."[Hadis bilježi Muslim u svome 'Sahihu' (6980).] Prvo sa čime su svi vjerovjesnici počinjali svoj poziv, a ujedno i najvažnije i najbitnije, je poziv u tevhid-monoteizam. Da se sve vrste ibadeta i svi vidovi pokornosti i dobročinstva usmjere samo Uzvišenom Allahu, Jedinom, uz klonjenje svih vidova širka-mnogoboštva, i velikih i malih, i o tome će uz Allahovu dozvolu biti govora naknadno. Kaže Uzvišeni: "Mi smo svakom narodu poslanika poslali: Allahu činite ibadet i klonite se taguta!"(Prijevod značenja, en-Nehl; 36.), i kaže: "Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: 'Nema boga osim Mene, zato Meni činite ibadet!"(Prijevod značenja, el-Enbija; 25.) Od Ibnu Abbasa, radijellahu 'anhuma, se prenosi da je rekao: „Kada je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, slao Mu'aza u Jemen, rekao mu je: 'Doista sada ideš u narod koji su od ehlu-kitabija (slijedbenika prijašnjih knjiga Tevrata i Indžila), pa neka prvo čemu ćeš ih pozvati bude da Allahu ispovjedaju tevhid-jednoću, pa ukoliko ti se u tome pokore obavjesti ih da im je Allah učinio obaveznim pet namaza u toku svakog dana i noći, pa ako budu klanjali obavjesti ih da im je Allah učinio obaveznim zekat na imetak koji se uzima od njihovih bogataša i dijeli njihovoj sirotinji, pa ako pristanu na to uzmi od njih ali kloni se njihovog najboljeg i najplemenitijeg imetka.'"Hadis je zabilježio Buhari (7372) u ovoj verziji, dok u drugoj verziji istog hadisa kod Buharije (1425) i Muslima (130) je došlo: "...pa neka prvo čemu ćeš ih pozvati bude da svjedoče da nema drugog Boga pored Allaha i da je Muhammed Njegov poslanik...".

[Četvrta – strpljivost (sabur) na poteškoćama u tome.] Onaj koji primjeni Allahovu vjeru u praksi, a zatim poziva i druge tome je na uzvišenom mjestu kod Allaha, dželle še'nuh. Na sebe je stavio veliku odgovornost i prihvatio se obaveze koja nimalo nije lahka, zato što je ušao na polje borbe između istine i laži, i dobra i zla. Na ratno polje borbe između vojske Uzvišenog Allaha i vojske prokletog Šejtana, koja će trajati sve dok traje dunjaluk i ono što je na njemu, ali o konačnom rezultatu te borbe nas je Allah, dželle dželaluh, obavjestio u Svojoj Knjizi, i na jeziku Svoga Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. Rekao je Uzvišeni: "Naše obećanje je već predhodilo Našim robovima, poslanicima: 'Oni će biti, doista, potpomognuti, i vojska Naša će zacijelo pobijediti!'"(Prijevod značenja, Es-Saffat; 171-173.), i rekao je: "Allah je njima zadovoljan, a i oni su zadovoljni Njime. Oni su Allahova stranka, a Allahova stranka će sigurno uspjeti."(Prijevod značenja, el-Mudžadele; 22.) Bilježe imami Buhari (6881) i Muslim (5059) u svoja dva 'Sahiha' da je rekao Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem: "Neprestano će biti skupina od mog Ummeta vidljiva na istini, neće im nauditi oni koji im se suprostave sve dok ne dođe Allahova odredba, a oni su na tome." Zato onaj koji ide tim putem ima mnogo neprijatelja, i biva iskušavan raznim iskušenjima i nedaćama, kao što kaže Uzvišeni: "O vjernici, tražite sebi pomoći u strpljivosti i obavljanju namaza! Allah je doista na strani strpljivih.I ne recite za one koji su na Allahovu putu poginuli: 'Mrtvi su!' Ne, oni su živi, ali vi to ne znate!Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. A ti obraduj izdržljive,one koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: 'Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti!'Njih čeka oprost od Gospodara njihova i milost; oni su na pravom putu!"(Prijevod značenja, el-Bekare; 153-157.), i kaže: "A poslanici su i prije tebe lažnim smatrani, pa su trpjeli što su ih u laž ugonili i mučili sve dok im ne bi došla pomoć Naša." (Prijevod značenja, El-En'am; 34.) Vidimo kako su Allahovi poslanici bili iskušavani na putu istine, neki su utjerivani u laž a neki bili i ubijani na tom putu. Kaže Uzvišeni:"A kad god vam je koji poslanik donio ono što nije godilo dušama vašim, vi ste se oholili, pa ste jedne u laž utjerivali, a druge ubijali."(Prijevod značenja, el-Bekare; 87.). Tako da će one, koji budu radili ono što su radili Allahovi poslanici, zadesit isto ono što je i njih zadesilo, ali Uzvišeni kaže: "Ako se strpite i budete bogobojazni, njihove spletke vam neće nimalo nauditi. Allah, zaista, dobro zna ono što oni rade."(Prijevod značenja, Ali'Imran; 120.), i kaže: "A ti budi strpljiv! Allahovo obećanje je, zaista, istina i neka te nikako ne obmanu oni koji čvrsto ne vjeruju." (Prijevod značenja, Er-Rum; 60.), i kaže: "Zato budi strpljiv, ishod će, zaista, u korist bogobojaznih biti."(Prijevod značenja, Hud; 49.), i kaže: "A ti se strpi kao što su se strpili odabrani poslanici."(Prevod značenja, El-Ahkaf; 35), i kaže: "Strpljiv budi! Ali, strpljiv ćeš biti samo uz Allahovu pomoć." (Prijevod značenja, En-Nehl; 127.), i kaže: "Zato izdrži do odluke Gospodara tvoga, i ne slušaj ni grešnika ni nevjernika njihova!"(Prevod značenja, Ed-Dehr; 24.), i kaže: "Zato ti budi strpljiv – Allahovo obećanje je istina – i moli da ti budu oprošteni tvoji grijesi, i Gospodara svoga krajem i početkom dana veličaj i hvali!Oni koji o Allahovim znamenjima raspravljaju, iako im nikakv dokaz nije došao, u srcima njihovim je samo oholost koja ih neće dovesti do cilja željenog, zato moli od Allaha zaštitu, jer On, uistinu, sve čuje i sve vidi." (Prevod značenja, El-Mu'min; 55.), i mnogi drugi ajeti koji podstiču na sabur-strpljivost. Sabur je u osnovi smirenost i čvrstina u srcu prilikom nedaća i poteškoća, i čitava vjera zahtjeva od roba strpljivost. Sabur je ono što čovjeka spriječava od činjenja onoga što nevalja i nedolikuje, i to je snaga koju čovjek posjeduje u sebi, koja je uzrok njegove ispravnosti i uspjeha. Sabur-strpljivost se djeli na tri djela:

● strpljivost na pokornosti Allahu,

● strpljivost od činjenja grijeha,

● strpljivost na Allahovim odredbama i onome što ga snađe, bilo dobro ili loše.

Kaže Šejhul-islam Ibnu Tejmijje, rahimehullah: "Onaj ko bude nadaren saburom i čvrstim ubjeđenjem (znanjem) Allah će ga učiniti imamom-predvodnikom drugima u vjeri." (Pogledaj: 'Medžmu'ul-fetava' 6/215 od Ibnu Tejmijje, rahimehullah.) Kao što kaže Uzvišeni: "Od njih smo određivali predvodnike (imame) i oni su, odazivajući se zapovijedi Našoj, na pravi put upućivali, jer su strpljivi bili i u dokaze Naše čvrsto vjerovali."(Prevod značenja, Es-Sedžde; 24. Pogledaj: 'Tejsirul-vusul' str. 23-24. od dr. Abdul-Muhsina el-Kasima, hafizehullah.)

Kaže šejh, rahimehullah: [A dokaz za to su Allahove riječi...]

Nastavit će se, inšallahu te'ala...