Razlozi kada žena može zatražiti poništenje braka

Ako žena tvrdi da njen muž ne može polno općiti sa njom (da je 'innin), njemu se daje prilika u vremenu od godinu dana ili deset mjeseci, pa ako joj priđe u tom periodu makar jednom smatra se da nije 'innin, a ako joj ne priđe onda ona ima pravo da traži poništenje braka. Ovo je potvrđeno od Omera, Osmana, Ibn Mes'uda i El-Mugire, radijallahu 'anhum. Neki savremeni učenjaci smatraju da je ovo što je prenešeno od ashaba, bila njihova sudska presuda, a ne šerijatski stav, te da se utvrđivanje da li je muž 'innin ili ne, prepušta ljekarima, kao i to da oni odrede da li je moguće liječenje.

Zbog važnosti braka i njegovog značaja za muslimana i muslimansku zajednicu, te obaveze čuvanja tog 'čvrstog ugovora', kako ga naziva Allah, subhanehu ve te'ala, spomenućemo u ovom tekstu opravdane situacije i razloge kada žena, zbog poteškoća na koje nailazi u braku, traži poništenje braka (fesh). Bitno je odmah napomenuti da se poništenje braka razlikuje od talaka, jer poništenje braka se radi uglavnom na zahtjev žene (osim kada žena ima mahanu pa u tom slučaju ima i muž pravo na to) a izvršava ga treća strana: kadija, ili u našem slučaju neka islamska ustanova, učenjak, da'ija i njima slični, za razliku od talaka (puštanja žene) kojeg daje muž bez uplitanja i posredovanja treće strane. Osnova u šerijatskom zakonu je da je muškarac taj koji ima pravo da dâ talak (razvod braka). Međutim, to nije prepušteno njegovoj volji i slobodnom nahođenju nego se kreće unutar pet islamskih fikhskih  propisa. Pa je tako davanje talaka nekad MUBAH (dozvoljeno) zbog potrebe, kao što je u slučaju da žena ima loš ahlak; ili je MEKRUH (pokuđeno) kao na primjer kada nema razloga za davanje talaka; nekad je MUSTEHAB (pohvaljeno) ako žena izgubi čednost ili ostavlja namaz; VADŽIB je u slučaju ILA'A ( kada se čovjek zakune da neće prilaziti ženi više od četiri mjeseca, pa prođe to vrijeme, a neće da joj priđe); a HARAM je (zabranjeno) ako je žena u hajzu ili u čistoći u kojoj je imao odnos sa njom. Isto tako žena ima pravo da traži od muža da joj da talak (da je pusti), a što se u Šerijatu zove EL-HUL'U, i to u slučaju kada žena zamrzi svoga muža zbog jedne od tri stvari: zbog njegovog fizičkog izgleda, lošeg ahlaka, ili nepridržavanja vjerskih propisa. A ako muž odbije da joj dâ talak onda kadija ima pravo da na zahtjev žene poništi taj brak. Razlozi zbog kojih žena može da traži poništenje braka se uglavnom mogu svesti na otklanjanje štete ili zuluma koje žena trpi u tom braku, ili zbog njene lične koristi koju želi da ostvari. Islamski pravnici govoreći o ovoj temi, iako su se međusobno razišli oko same opravdanosti tih povoda, spominju sljedeće situacije i slučajeve u kojima žena može tražiti poništenje braka, a to su:
●  traženje poništenja braka zbog mahane,
●  zbog nemogućnosti muža da je izdržava,
●  zbog odbijanja muža da izdržava ženu,
●  zbog nemogućnosti muža da isplati mehr,
●  zbog odbijanja ili izbjegavanja muža da ima odnos sa ženom ili dolaska u životne okolnosti zbog kojih muž ne može da ima odnos sa ženom,
●  zbog odsustva muža,
●  zbog neispunjenja nekog šarta na koji se muž obavezao prilikom sklapanja braka.


Traženje poništenja braka zbog mahane

Desi se da čovjek bude iskušan nekom mahanom koja bude razlog nemogućnosti skladnog života između njega i supruge, pa da li u tom slučaju ona ima pravo da traži poništenje braka? Ujedno ćemo u ovoj mes'eli dodati da i muž ima pravo tražiti poništenje braka ako žena ima mahanu. A to znači da ako oženi ženu pod mahanom za koju nije znao te zatraži poništenje braka nije dužan da joj da mehr ako nije polno općio sa njom, a ako jest dužan joj je dati mehr. A ako bi joj dao talak u takvoj situaciji, a nije joj prišao, dužan je da joj isplati pola dogovorenog mehra po kur'anskom ajetu: „A ako ih pustite prije nego što ste u odnos sa njima stupili, a već ste im vjenčani dar odredili, one će zadržati polovinu od onoga što ste odredili, osim ako se ne odreknu ili ako se ne odrekne onaj koji odlučuje o sklapanju braka; a ako se odreknete, to je bliže čestitosti. I ne zaboravite da jedni prema drugima velikodušni budete, tá Allah zaista vidi šta radite." (Prijevod značenja El-Bekare 237.) Prenosi se od Omera, radijallahu 'anhu, da je rekao: "Koja god se žena uda pa njome bude prevaren muž, ili ima bolest gube, ona ima pravo na mehr zbog toga što joj je prišao, a na onome koji ga je prevario je da mu nadoknadi vrijednost mehra". (Malik 2/526, Musannef Abdur-rezzak 10679, Bejheki 7/214, a Imam Ahmed ga je ocijenio vjerodostojnim) A od Alije, radijallahu 'anhu, se prenosi da je rekao: "Koja god se žena uda, a ima gubu, ili je luda, ili ima šugu, ili izraslinu (na polnom organu), njen muž ima izbora, ako joj nije prišao, ili da je zadrži ili da je pusti, a ako joj je prišao ona ima pravo na mehr". (El-muhalla 10/260, El-Bejheki 7/512, a njegov lanac prenosilaca je ispravan)


Mahane zbog kojih supruga ima pravo tražiti poništenje braka

Prije nego što spomenemo mišljenja uleme neophodno je da navedemo mahane zbog kojih supruga ili muž imaju pravo da traže poništenje braka. Te mahane mogu biti karakteristične samo za čovjeka, ili samo za ženu ili zajedničke za oboje. Mahane koje su karakteristične samo za muža:
●  da nema polnog organa, ili da je odsječen,
●  da je impotentan (da ne može imati polni odnos), svejedno bilo to urođeno ili je posljedica bolesti, sihra i sl.,
●  da su mu odsječeni ili razbijeni testisi.
Napomena: kaže šejh Ibn 'Usejmin, rahimehullah: „A što se tiče slabe potencije kod čovjeka, to se ne ubraja u mahanu impotencije, pa makar joj on prilazio samo jednom u mjesecu, jer tim jednim prilaženjem je potvrđeno da može imati polni odnos". (Eš-šerhu el-mumti'a 5/262)


Mahane karakteristične samo za ženu

Mahane koje su karakteristične samo za ženu:
●  da joj je polni organ zatvoren tako da ne može imati polni odnos,
●  da ima izraslinu u polnom organu,
●  da ima oteklinu na polnom otvoru.


Mahane karakteristične za oboje

Mahane koje mogu biti zajedničke za oboje:
●  ludost ili umna poremećenost,
●  guba (lebra),
●  lišaj (vrsta gube).
Uz gore spomenuto se mogu pridodati neke savremene bolesti koje su slične gore spomenutim ili gore od njih:
●  sida,
●  šuga,
●  rak,
●  sifilis i sl.
Neki učenjaci dodaju i slučaj ako muž prevari ženu, ili obrnuto, da je iz neke ugledne porodice, ili da ima neki posao koji je cijenjen u društvu, pa se uspostavi da je suprotno tome, onda ona ili on imaju pravo na traženje poništenja braka zbog prevare. Također, ako postoje neke skrivene mahane, koje muž obično ne uslovljava prilikom sklapanja braka, njih treba spomenuti. A ne može biti opravdanje za njihovo skrivanje to što ih muž ne uslovljava, jer su opšte poznate i prihvaćene u običajima kod ljudi. Kao kada ženi djevojku i ne uslovi da je djevica, jer je uobičajeno da ona koja se nije udavala da je djevica, pa se ispostavi suprotno tome, ne može veliju (staratelju) ili njoj biti opravdanje da on nije to uslovio.


Pojašnjenje tačke traženje poništenja braka zbog mahane

Pojašnjenje tačke oko koje su se učenjaci razišli u mes'eli poništenja braka zbog mahane. Onaj ko bude znao za mahanu prilikom sklapanja braka ili sazna poslije ulaska u brak i bude zadovoljan, tj. pristane na brak sa tom mahanom, nema pravo na poništenje braka, kao što kaže Ibn Abdul-Berr u knjizi El-Istizkar (14/134.), i Ibn Kudame u knjizi El-Mugni (10/61.). Međutim, ako nije znao, ili kad je saznao nije bio zadovoljan tom mahanom, učenjaci su se razišli oko toga da li je to razlog za traženje poništenja braka na tri mišljenja:
Prvo mišljenje: Žena i muškarac imaju pravo da traže poništenje braka kod određenih mahana i to je mišljenje džumhur (većine) uleme; hanefija (Bedai'us-sanai'i 2/322-327.), malikija (Hašijetud-dusuki 2/277.),  šafija (Mugnil-muhtadž 4/340-341.) i hanabila (El-mugni 10/56.). S tim da su odredili koje su to mahane i da su ih ograničili. Pa kod hanefija ima pravo samo ako je muž bez polnog organa, ili ne može da ima odnos sa ženom. Kod šafija i malikija zbog ludosti, gube, izrasline na polnom organu, ako muž nema polnog organa i ako ne

može da polno opći sa ženom. A hanbelije dodaju još neke mahane mimo gore spomenutih: da joj je polni organ zatvoren tako da ne može imati polni odnos sa njom, da ima oteklinu na polnom otvoru, nekontrolisano mokrenje, da su mu odsječeni ili razbijeni testisi, da ima čir ili hemoroide i ako je jedan od supružnika dvospolac.

Drugo mišljenje: Da žena i muž nemaju pravo da traže poništenje braka zbog mahane, a to je stav zahirija (El-muhalla 9/279.).
Treće mišljenje: Ovo mišljenje je kao i prvo, tj. muž i žena imaju pravo tražiti poništenje braka u slučaju postojanja mahane, s tim što ne ograničavaju te mahane na određen broj. Kažu svaka mahana zbog koje jedan od supružnika osjeća odbojnost prema drugom, te se ne ostvaruju bračni ciljevi i ne postiže svrha zbog koje je brak sklopljen, kao što je smirenost, čednost, potomstvo, odgoj djece i slično, je dovoljna da se traži poništenje braka. Ovo mišljenje je izabrao Ibnul-Kajjim u knjizi Zadul-Me'ad (5/183.), navodi ga Ibn Tejmije i zastupa ga i Ibn 'Usejmin u knjizi Eš-Šerhu El-Mumti'u (5/274.). Kaže Ibnul-Kajjim: „Onaj ko razmisli o fetvama ashaba i selefa uvidjet će da oni nisu pravili razlike među mahanama tako što bi zbog jednih dozvoljavali poništenje braka, a zbog drugih ne". (Zadul-Me'ad 5/184.) Oni koji dozvoljavaju traženje poništenja braka dokazuju to dokazima iz Kur'ana, Sunneta i razuma. Dokaz iz Kur'ana su riječi Uzvišenog, subhanehu ve te'ala: „Pa ih ili velikodušno zadržati ili im na lijep način razvod dati". (Prijevod značenja El-Bekare, dio 229. ajeta) Allah, subhaneh ve te'ala, je naredio mužu da s njom živi lijepo, tako što će ispunjavati svoje obaveze prema njoj i lijepo se ophoditi prema njoj, da joj ne nanosi nepravdu, pa ako se nađe mahana kod muža koja se ispriječila tom lijepom odnosu, onda mu naređuje da je na lijep način pusti. Pa ako to on sam neće da uradi tj. da je pusti, onda ona ima pravo da traži poništenje braka. (El-Mebsut 5/97.) Može se prigovoriti da ovaj ajet govori o talaku, a ne poništenju braka.

Dokaz iz Sunneta je hadis kojeg prenosi Ibn Abbas, radijallahu 'anhuma, u kojem stoji: „Nema štete (u Šerijatu se šteta otklanja) niti nanošenja štete". (Bilježi ga Ibn Madže 2341 u rivajetu od Ibn Abbasa, Darekutni 4/228, i Malik 2/746, a Ibn Redžeb ga je ocijenio dobrim sa drugim rivajetima koji ga podupiru) Ovaj hadis predstavlja najjači dokaz u ovoj mes'eli. Žena trpi štetu od strane muža koji ima mahanu zbog koje ne može sa njim živjeti u normalnim bračnim odnosima. Muž sa mahanom ne ispunjava svoje obaveze prema njoj, pa ona zbog toga ne želi da ostane u braku sa njim jer se time čini šteta i nepravda njoj i ne može se otkloniti osim da joj se dozvoli da traži poništenje braka. Njihov razumski dokaz glasi: ako se izgubi cilj braka onda žena ima pravo da traži da se taj brak poništi iz osnove, pa ako muž ima mahanu zbog koje se izgubi nešto od svrhe i ciljeva braka, onda se određuje pravo da se njih dvoje razdvoje. (El-Mebsut 5/101) Treba napomenuti da postoje dokazi sa kojima se dokazuje opravdanost traženja poništenja braka zbog određenih mahana koje su došle u dokazu. Neću ih navoditi jer sa tim argumentima učenjaci mezheba dokazuju ograničavanje dozvole poništenja braka samo pri postojanju tih mahana koje su spomenute u dokazu. Zahirije, koji smatraju da žena nema pravo da traži poništenje braka zbog mahane kod čovjeka, takođe dokazuju svoj stav Kur'anom i Sunnetom. Iz Kur'ana sa riječima Uzvišenom: „Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih". (Prijevod značenja El-Bekare,dio 286. ajeta) Iz ajeta se vidi da postojanje mahane kod čovjeka, čak i ako je u nemogućnosti da ima odnos sa ženom, ulazi u to da se od njega ne može tražiti ono za što nije u stanju da uradi. Pa tako to ne može da utiče na ispravnost braka i njegovo trajanje. Na ovaj dokaz se može odgovoriti da je on, u stvari, ujedno i dokaz za opravdanost da žena traži poništenje braka. Jer ostanak žene u braku sa čovjekom koji ima mahanu koja utiče na njen život sa njim i koji je ne pušta dobrovoljno, a ona ne želi život sa njim, taj ostanak sa njim je za nju traženje od nje ono za što nema mogućnosti. Pa je Allah to otklonio od nje tako što joj je dozvolio da traži poništenje braka. Iz Sunneta, sa hadisom kojeg bilježi Buharija, a prenosi ga Aiša, radijallahu 'anha,sljedeći slučaj. Došla je Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve selem, žena Refa'atu el-Kurzijja a on joj je dao treći talak, pa se nakon toga udala za Abdurrahmana ibn Zubejra, radijallahu 'anhu, i došla je žaleći se da je on 'innin (ne može da ima polni odnos sa njom). Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, joj je naredio da ostane sa njim i nije joj dozvolio da traži poništenje tog braka. Kažu ako njoj u ovom slučaju Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, nije dao izbora osim da ostane sa njim, onda to nije dozvoljeno ni u drugim situacijama. Na ovaj dokaz odgovara druga strana sa istim hadisom u drugom rivajetu kod Buharije. Došlo je u tom rivajetu da je ona, u stvari, htjela da se vrati prijašnjem mužu, pa joj je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, to zabranio jer joj je dao talak tri puta. Također, njen muž Abdurahman je došao Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, sa svoja dva sina koja je imao sa drugom ženom pa je time opovrgao njene optužbe da ja 'innin.


Odabrano mišljenje

Odabrano mišljenje u ovoj mes'eli je treće mišljenje, tj. da muž i žena imaju pravo tražiti poništenje braka u slučaju postojanja mahane. Svaka mahana zbog koje jedan od supružnika osjeća odbojnost prema drugom, te se ne ostvaruju bračni ciljevi i ne postiže svrha zbog koje je brak sklopljen, kao što je smirenost, čednost, potomstvo, odgoj djece i slično, je dovoljna da se traži poništenje braka.
Napomene:
●  Ako jedno od supružnika stavi do znanja da nema smetnje da živi sa drugim koji ima određenu mahanu i pristane da živi sa njim, time gubi pravo da traži poništenje braka.
●  Sa napretkom medicine mnoge gore spomenute mahane se mogu liječiti i otkloniti, kao na primjer: izrasline na polnom organu, da joj je polni organ zatvoren tako da ne može imati polni odnos, da ima oteklinu na polnom otvoru, da ima čir ili hemoroide i slično. Pa tako nije opravdano niti dozvoljeno poništiti brak zbog mahane koja se može izliječiti, osim u slučaju da to liječenje dugo traje.  
●  Ako žena tvrdi da njen muž ne može polno općiti sa njom (da je 'innin), njemu se daje prilika u vremenu od godinu dana ili deset mjeseci, pa ako joj priđe u tom periodu makar jednom, smatra se da nije 'innin, a ako joj ne priđe onda ona ima pravo da traži poništenje braka. Ovo je potvrđeno od Omera, Osmana, Ibn Mes'uda i El-Mugire, radijallahu 'anhum. Neki učenjaci smatraju da je ovo što je prenešeno od ashaba, bila njihova sudska presuda, a ne šerijatski stav, te da se utvrđivanje da li je muž 'innin ili ne, prepušta ljekarima, kao i to da oni odrede da li je moguće liječenje.
●  Da li treba sprečavati ženu ili djevojku od udaje za osobu koja ima mahanu, a ona je time zadovoljna? Ispravno je da je ne treba sprečavati osim od onog čija je mahana ludost ili bolest sida.
●  Oba bračna druga imaju pravo na poništenje braka zbog mahane koja je prisutna na drugoj strani pa makar imao i onaj koji traži poništenje braka mahanu, čak i ako su iste mahane.
Ovim tekstom se ne žele podstaknuti muž i žena na istraživanje mahana kod njihovih životnih saputnika ili traženje razloga za poništenje braka, nego mu je osnovni cilj spoznavanje šerijatskih granica u ovim mes'elama.