Propisi uljepšavanja (treći dio)

Ako se lakiranje noktiju čini klasičnim lakom koji nanošenjem na nokte formira sloj farbe i tako spriječava dolazak vode do samog nokta, onda to nije dozvoljeno jer onemogućava ispravno uzimanje abdesta i gusula. A ako bi se lakiranje pak činilo materijom koja ne pravi sloj na noktu, poput kane, onda bi to bilo dozvoljeno. Šejh Fevzan je upitan o utjecaju laka za nokte na abdest pa je odgovorio: „Bojenje biva na dva načina: Prvi način je da se ne formira osjetljivi sloj koji se skori na noktu i spriječava dolazak vode do kože, takvo bojenje je dozvoljeno i ne utječe na ispravnost abdesta. Drugi način je da se ta boja skori i napravi osjetljiv sloj, kao što je slučaj sa klasičnim lakom, to nije dozvoljeno jer spriječava dolazak vode do samog nokta te čini abdest i gusul neispravnim sve dok se taj sloj ne otkloni.“ (Odabrane Fevzanove fetve, 64/3.)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Vrijednost učenog nad pobožnim je poput vrijednosti mjeseca u noći uštapa nad zvijezdama.“ (Ebu Davud i Ibnu Madže, hadis je vjerodostojan po ocjeni šejha Albanija.) Uzvišeni Allah je učenima obećao visoke stepene, rekao je: „Allah će na visoke stepene uzdignuti one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje. - A Allah dobro zna ono što radite.“ (Prijevod značenja El-Mudžadala, 11.) Sve što je vrijedno ne dobija se lahko. Čak i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, koji je znanje dobijao direktno putem objave, znojio se u hladnom danu zbog težine objave koju je primao. Znanje se ne može kupiti niti naslijediti. Allah je dao da tu blagodat dobije onaj ko se trudi i strpljivo uči. Ova vjera upućuje svoje sljedbenike najboljem u svim stvarima života, velikim i malim, zato je moramo upoznati da bi ispravno postupali i da bi se, inšaAllah, uvrstili među one koje će Svemogući, zbog njihove vjere i znanja, na visoke stepene uzdignuti. Nakon što je u prošlim brojevima bilo govora o fikhskim propisima vezanim za uljepšavanje kose te o depilaciji, u ovom broju se govori o stavljanju surme u oči, uljepšavanju lica stavljanjem pudera, rumenila i sl., te o lakiranju noktiju i ravnanju zuba. U narednom broju će, uz Allahovu dozvolu, biti govora o probijanju ušiju i nosa radi stavljanja nakita, plastičnim operacijama, te o pravilima uljepšavanja uopćeno, i time bi završili govor o najbitnijim meselama iz ove tematike.

Surma

Surma je sitni, nježni prah koji se stavlja u oči i daje im crnu boju. Prenosi se od Ibnu Abbasa, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao posudu u kojoj je čuvao surmu. Nju bi tri puta svake noći stavljao u oba oka. (Bilježi Ahmed, Tirmizi, Ibnu Madže i drugi. Rekao je Tirmizi: Hasen garib, nije poznat ovim riječima osim po predaji Abbad ibnu Mensura. Po ocjeni šejha Albanija hadis je slab. Pogledati: El-Irva.) Također od Ibnu Abbasa, radijallahu anhuma, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Najbolja vaša surma je Ismid. On izoštrava vid i jača trepavice.“ (Ahmed, Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, Ibnu Madže, Hakim i drugi. Hadis je vjerodostojan po ocjeni Hakima, Zehebija i Albanija.) Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ko bude stavljao surmu neka to učini neparan broj puta. Ko tako postupi lijepo je postupio, a ko ne postupi tako nije se ogriješio.“ (Ahmed, Ebu Davud, Ibnu Madže i drugi. Hadis je slab po ocjeni šejha Albanija.) Fekihi su potvrdili dozvolu upotrebe surme muškarcima i ženama, a raspravljali su o njenoj dozvoli osobi koja je u ihramima (za vrijeme obavljanja hadždža ili umre) i da li upotreba surme kvari post ili ne. Primjer te fikhske rasprave su riječi Ibnu Kudame: „Korištenje surme od Ismida za vrijeme ihrama je pokuđeno ženi i muškarcu. Mudžahid je rekao da je to ukras (što znači da nije dozvoljena u ihramima), a od Ibnu Omera se prenosi da je rekao: Osoba u ihramima može koristiti bilo koju surmu ako u njoj nema mirisa.“ (Mugni, 3/327.) Šafijski učenjaci su na tu temu rekli: „Pokuđeno je ženi u ihramima da koristi surmu od Ismida. Ta pokuđenost je strožija ženama nego muškarcima, jer se time više ostvaruje uljepšavanje kod žena nego kod muškaraca. Ipak ako bi surmu koristio muškarac ili žena u ihramima ne bi bio obavezan učiniti fidju - iskup, bez razilaženja po tom pitanju.“ (El-Medžmu', 7/360.) Razumije se iz ovih riječi da fekihi smatraju surmu dozvoljenom muškarcima i ženama, i da njenu upotrebu za vrijeme ihrama smatraju pokuđenom. Treba također podsjetiti da učenjaci naglašavaju da ženama nije dozvoljeno stavljanje surme kada bivaju izložene pogledima stranih muškaraca koji im nisu mahremi. Malikije su stanovišta da je surma dozvoljena ženama, a da je pokuđena muškarcima (Et-Tadžu vel-Iklil, 1/197). U tom kontekstu je i odgovor šejha Usejmina, Allah mu se smilovao, kada je upitan o upotrebi surme, kazao je: „Surma se koristi na dva načina: prvi je upotreba surme radi jačanja vida, otklanjanja koprene sa oka i njegovog čišćenja bez da se time želi istaći ljepota i ukrašavanje. Takva upotreba je dozvoljena i u njoj nema smetnje, šta više, to je od preporučenih stvari koje treba činiti, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, stavljao surmu u svoje oči, a naročito ako se to čini originalnim Ismidom. Drugi način je da se time želi postići ljepši izgled i ukrašavanje, to je preporučeno ženama, jer se od žene traži da se uljepša za svog muža. Što se tiče muškaraca to je diskutabilno i ja sam po tom pitanju suzdržan. Moguće je da se može napraviti razlika između mladića za koje postoji bojazan da, ako bi koristili surmu, izazovu fitnu pa im se zabranjuje, i starijih kod kojih ta bojazan ne postoji pa im se dozvoljava. (Zbirka fetvi i pisama Ibnu Usejmina, 11/74.) Stalnoj komisiji za fetve u Saudijskoj Arabiji je postavljeno pitanje: da li je muškarcu dozvoljeno da koristi surmu? A odgovor je glasio: „Hvala Allahu Jedinom, neka su salavati i selami na Allahovog Poslanika, njegovoj porodici i ashabima. Da, to je dozvoljeno, jer je to Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, činio kada bi išao na spavanje.“ (Fetava Ledžne, 7/156.)

Ulepšavanje lica

Modernoj ženi ovog vremena se nude brojni načini uljepšavanja ili šminkanja lica. Tako se, na primjer, stavlja boja na očne kapke i ispod oka, lice se maže mliječnim kremama, puderima i sl., na obraze se stavlja rumenilo, na usne ruž i tome slično. Otišlo se tako daleko da postoje ljetne i zimske boje, kao i jutarnje i večernje. Da li se sve to tretira dozvoljenim ukrašavanjem ili je to vid mijenjanja Allahovog stvaranja? Rekao je Ševkani, rahimehullah: „Riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, - one koje mijenjaju Allahovo stvaranje – upućuju svojom vanjštinom da nije dozvoljeno na bilo koji način mijenjati prirodni izgled. Kazano je, također, da se zabrana odnosi na mijenjanje koje ostaje trajno, a mijenjanje koje nije trajno, poput surme, kane i sličnog, dozvolio je Malik i drugi učenjaci. (Nejlul-Evtar, 6/193.) Prema ovom drugom mišljenju, koje se preferira, te moderne boje, kreme i puderi kojima žene premazuju lica, a mogu se lahko otkloniti vodom, sapunom ili određenim tekućinama, ne ulaze u „mijenjanje Allahovog stvaranja“ te prema tome u svojoj osnovi nisu zabranjene. Prenosi se od Aiše, radijallahu anha, da je rekla: „Putovale smo sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, ka Mekki, te bi naša čela premazivale mirisnim miskom kada bi htijele stupiti u ihram. Nakon toga, kada bi se neka od nas oznojila, to bi curilo na njeno lice te bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, to primijetio a ne bi nam zabranjivao.“ (Bilježi: Ebu Davud i Bejhaki. Hadis je vjerodostojan po ocjeni Albanija.) Ovaj hadis upućuje na dozvolu stavljanja ukrasnih materija na čelo a isto tako i na lice, jer se miris spuštao na lice neke od žena Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a on je to uočavao i nije zabranjivao. Šafijski učenjaci su kazali: „Pohvalno je ženi kada želi stupiti u ihram da svoje lice potare kanom, jer je kana ukras za žene pa je pohvalna prilikom ihrama poput mirisa i češljanja kose.“ (El-Medžmu', 7/222.) Dozvola stavljanja kane na lice, koja je vrsta boje, znači dozvola i drugih vrsta boja koje se smatraju ženskim ukrasom. Neki učenjaci su ukazali na zabranu stavljanja crvenila na lice dok su drugi to dozvolili uz određene uvjete. Šafijski učenjaci su kazali: „Stavljanje crvenila na obraze, te kananje crnilom i lakiranje noktiju, ako žena nema muža ili vlasnika (robinja) ili ga ima a to učini bez njegove dozvole, počinila je haram, a ako joj dozvoli, po ispravnom, to je dozvoljeno. Ovo je sažetak mišljenja naših učenjaka po ovom pitanju.“ (Komentar Muslimovog sahiha, Nevevi, 14/104.) Dakle, ovi šafijski učenjaci dozvoljavaju stavljanje crvenila na lice udatoj ženi uz muževu dozvolu. Neki hanbelijski učenjaci su također, kazali da je ženi dozvoljeno da uljepša svoje lice i da stavi crvenilo na način kojim se lice uljepšava. (El-Furu', 1/136, Keššaful-Kina', 1/82, El-Insaf, 1/126.) Ovo mišljenje se preferira jer je osnova dozvola sve dok se ne donese jasan dokaz zabrane, svakako uz opće uvjete uljepšavanja, tj. da se ne izlaže pogledima muškaraca koji nisu mahremi, da u tome ne bude podvale (proscima) i obmane, te da ne bude oponašanje nevjernica ili bludnica i da se u tome ne pretjeruje. Analogno

dozvoli stavljanja crvenila na lice dozvoljeno je da se stavi i na usne jer su usne dio lica, iako to učenjaci nisu izričito naglasili. Šejh Usejmin, rahimehullah, je kazao na ovu temu: „Uljepšavanje žene za svog muža u granicama propisanog je od potrebnih stvari koje treba činiti, jer žena što se više sredi za svog muža više će je voljeti i više će se slagati, a to je jedan od ciljeva Zakonodavca. Šminka koja uljepšava ženu a ne nanosi joj štetu nema smetnje da se upotrebi, međutim, čuo sam da puderi koji se stavljaju na lice štete koži lica te da se koža lica mijenja nagore prije uobičajene starosne promjene. Nadam se da će žene pitati ljekare stručnjake o tome, pa ako je to tačno upotreba pudera za lice je zabranjena ili barem pokuđena jer sve što uzrokuje izopačenost kod čovjeka je zabranjeno ili pokuđeno.“ (Fetve i fikhski propisi vezani za žene, 34-35.) Kada su stručnjaci u medicini upitani o ovom, dali su slijedeći odgovor: „Ne postoji medicinski dokazana određena šteta koja nastaje upotrebom šminke, međutim, na mnogo vrsta kože direktno djeluju hemijske materije koje sva sredstva uljepšavanja u sebi sadrže. Ta hemijska sredstva direktno djeluju na vedrinu i živost kože u budućnosti i često uzrokuju ranu pojavu brazdi na koži. Zato savjetujemo da se sredstva za šminku i maske uopćeno ne koriste, a ako se već koriste neka to bude u rijetkim slučajevima a nikako kontinuirano.“ (dr. dermatolog Ebu Bekr Abdulaziz, Ahkamu tedžmilin-Nisa, 201-202.)

Lakiranje noktiju

Puštanje dugih noktiju se ne smatra ukrasom jer Šerijat podstiče na obrezivanje i kraćenje istih. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je kazao: „Pet je stvari od fitre (prirode čovjeka): sunećenje, otklanjanje dlaka sa stidnog mjesta, kraćenje brkova, rezanje noktiju i čupanje (otklanjanje) dlaka ispod pazuha.“ (Buharija i Muslim.) Enes, radijallahu anhu, je govorio: „Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam je ograničio kraćenje brkova, rezanje noktiju, otklanjanju dlaka ispod pazuha i sa stidnog mjesta da to ne ostavljamo duže od četrdeset dana.“ (Ahmed i Muslim.) Puštanje dugih noktiju je suprotno ovoj poslaničkoj uputi i zdravoj ljudskoj prirodi. Kraćenjem noktiju lakše se održava čistoća, a dugi nokti su svojstveni divljim zvijerima i grabljivicama. Šejh Usejmin je upitan o puštanju dugih noktiju pa je odgovorio: „Puštanje dugih noktiju je pokuđeno ako nije i haram, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ograničio da se nokti ne ostavljaju neosječeni preko četrdeset dana. Čudno je da upravo oni koji se pozivaju na kulturu i civilizaciju ostavljaju duge nokte, iako to omogućava skupljanje nečistoće i prljavštine i čini čovjeka sličnim životinji. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je kazao: „Sve što obilno pusti krv i pri tome se spomene Allahovo ime to jedi, samo ako nije (predmet kojim se kolje) zub ili nokat, jer je zub vrsta kosti a nokat je abesinijski nož.“ To znači da su Abesinci koristili nokte kao noževe za klanje životinja, rezanje mesa i slično. To je dakle njihova navika i puštanjem dugih noktiju najviše se liči životinjama.“ (Zbirka fetvi i pisama Ibnu Usejmina, 11/88.) Što se pak tiče lakiranja noktiju u razne boje, ako se to čini klasičnim lakom koji nanošenjem na nokte formira sloj farbe i tako spriječava dolazak vode do samog nokta, onda to nije dozvoljeno jer onemogućava ispravno uzimanje abdesta i gusula. A ako bi se lakiranje pak činilo materijom koja ne pravi sloj na noktu, poput kane, onda bi to bilo dozvoljeno. Šejh Fevzan je upitan o utjecaju laka za nokte na abdest pa je odgovorio: „Bojanje biva na dva načina: Prvi način je da se ne formira osjetljivi sloj koji se skori na noktu i spriječava dolazak vode do kože, takvo bojanje je dozvoljeno i ne utječe na ispravnost abdesta. Drugi način je da se ta boja skori i napravi osjetljiv sloj, kao što je slučaj sa klasičnim lakom, to nije dozvoljeno jer spriječava dolazak vode do samog nokta te čini abdest i gusul neispravnim sve dok se taj sloj ne otkloni.“ (Odabrane Fevzanove fetve, 64/3.) Postoji jedno krivo shvatanje vezano za ovo pitanje a to je da je lak na noktima poput čarapa na nogama i da je dozvoljeno ženi koja ima lakirane nokte da ih potare kao što se potiru čarape ili mestve prilikom uzimanja abdesta u periodu jednog dana i noći. Imami sve četiri mezheba – hanefijskog, malikijskog, šafijskog i hanbelijskog, su složni na tome da je jedan od uvjeta ispravnosti abdesta uklanjanje svega što spriječava dolazak vode do kože, a dokaz toga je ajet: „O vjernici, kad hoćete molitvu obaviti, lica svoja i ruke svoje do iza lakata operite - a glave vaše potarite - i noge svoje do iza članaka.“ (Prijevod značenja Al-Ma'ide, 6.) U ovom ajetu Allah je naredio da se operu ruke prilikom uzimanja abdesta a to obuhvata cijelu ruku zajedno sa vrhovima prstiju i naredio je da se operu stopala a to obuhvata cijela stopala zajedno sa noktima. Osoba koja na noktima ima lak nije oprala taj dio ruku ili nogu i nije izvršila Allahovu naredbu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Teško li se petama od džehennemske vatre!“ (Buharija i Muslim.) Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je izrekao ovu prijetnju kako bi upozorio one koji olahko shvataju ovaj ibadet i ne upotpunjuju pranje svih dijelova tijela koji se peru prilikom abdesta. Hadis jasno upućuje da se noga mora oprati u cijelosti, što znači da žena koja na svojim noktima ima lak koji spriječava dolazak vode do samog nokta je dužna ukloniti taj lak kako bi joj abdest ili gusul bio ispravan. Isto tako stručnjaci medicine su ukazali na štetnost laka kao i sredstva koji ga uklanja te da uzrokuje pucanje noktiju i razne alergije.

Ravnanje zuba

Ukoliko se zubi ravnaju samo radi ljepšeg izgleda, a ne postoji stvarna potreba za tim, onda je to haram, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prokleo žene koje, želeći da budu ljepše, razdvajaju zube, one koje mijenjaju Allahovo stvaranje. (Buharija i Muslim.) Ova zabrana je upućena ženama iako se od žena traži da se uljepšavaju svojim muževima, pa je stoga čovjek još preči da mu se to zabrani. U tome je, također, pokornost šejtanu o kojem je Uzvišeni Allah kazao: „I navodiću ih, sigurno, na stranputice, i primamljivaću ih, sigurno, lažnim nadama, i, sigurno, ću im zapovjediti pa će stoci uši rezati, i, sigurno, ću im narediti pa će stvorenja Allahova mijenjati! A onaj ko za zaštitnika šejtana prihvati, a ne Allaha, doista će propasti!“ (Prijevod značenja An-Nisa', 119.) Ako se zubi ravnaju radi određene mahane, kao na primjer da budu izbačeni ili neravni tako da izgledaju neprirodno, u tom slučaju nema smetnja da se poravnaju, jer je to uklanjanje mahane a ne puko uljepšavanje. Šejhu Fevzanu je postavljeno pitanje: da li je dozvoljeno ravnanje i približavanje zuba tako da ne ostane razmak među njima? A odgovor je glasio: „Ako za tim ima potreba; kao da u zubima ima nepravilnost ili izopačenost pa je osoba u potrebi da ih poravna u tome nema smetnje, a ako nije u potrebi za tim to mu nije dozvoljeno jer je od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prenešena zabrana razdvajanja zuba radi uljepšavanja. Tom djelu je zaprećeno kaznom jer je to besposlica i mijenjanje Allahovog stvaranja. Ipak, ako se to čini radi liječenja, otklanjanja izopačenosti ili zbog potrebe za tim, kao da čovjek nije u stanju normalno jesti osim ako bi poravnao zube, onda je to dozvoljeno.“ (Odabrane Fevzanove fetve) Možda ćemo se zapitati da li aparat (proteza) kojim se ravnaju zubi utječe na ispravnost abdesta? Aparat za ravnanje zuba ne utječe na ispravnost abdesta i gusula, iako djelomično spriječava dolazak vode do zuba, jer se za ispravnost ispiranja usta ne uslovljava da voda neminovno dođe do svakog dijela usta. To je pohvalno ali nije obavezno. Rekao je Ibnu Kudame: „Nije vadžib da se voda pokrene u svakom dijelu usta niti je obaveza da voda dođe u dodir sa svim unutrašnjim dijelovima nosa, nego je to pohvalno onima koji nisu postači. (El-Mugni, 1/157.) Prema tome, nije obavezno oprati dijelove zuba koji su ispod aparata zbog teškoće, svejdno radilo se o gusulu ili abdestu. Uzvišeni Allah je kazao: „Allah ne želi da vam pričini poteškoće, već želi da vas učini čistim i da vam blagodat Svoju upotpuni, da biste bili zahvalni.“ (Prijevod značenja Al-Ma'ide, 6.) Uzvišeni Allah najbolje zna.