Šta je od sunneta da se radi sa umrlom osobom?

Esselamu alejkum, možete li pojasniti šta je sve od sunneta da se radi sa umrlom osobom, od momenta kad umre pa do klanjanja dženaze namaza. Većinom je to period između 24 i 48 sahata. Kod mene ljudi stave neki željezni predmet na umrlog. Umrli se drži u sobi i obavezno se mora kod njega sjediti i sl. Volio bih da znam šta je od bosanskih običaja od sunneta, a šta je novotarija, te kako je najispravnije postupiti kada imamo smrtni slučaj u porodici? Allah vas nagradio!

Kada čovjek umre, zaklopit će mu se oči i doviti za njega. Zatim će se nečim pokriti cijelo njegovo tijelo. Treba požuriti sa opremanjem i ukopavanjem umrlog, čim se smrt sigurno utvrdi. Također, treba požuriti sa vraćanjem njegovih dugova i izvršenjem oporuke. Učenjaci su preporučili neke stvari za koje ne postoje dokazi u šerijatskim tekstovima, ali su one od koristi za umrlog kako bi se olakšalo kupanje i umotavanje u ćefine. Od tih stvari su: vezanje vilica i omekšavanje zglobova kako bi se umrla osoba stavila u ležeći položaj i bila spremna za kupanje. Nema smetnje da se umrli odveze u mrtvačnicu ili ljekari da ispitaju uzrok smrti i slično ako za tim ima potrebe. Nema dokaza da umrlog treba okrenuti u pravcu kible. Dozvoljeno je otkriti lice i poljubiti umrlog. Također je dozvoljeno plakati za umrlim, ali pri tome nije dozvoljeno podizati glas, naricati i čupati odjeću. Mustehab je da bližnji kada čuju vijest o smrti prouče: „Inna lillahi ve inna ilejhi radži'un". Sunnet je obavijestiti rodbinu, prijatelje i pobožne ljude o smrti. Mustehab je da rođaci i komšije pripreme hranu za porodicu umrlog koja je zaokupljena tugom. Što se tiče običaja da porodica umrlog spravlja hranu posjetiocima i da se radi toga okupljaju u kući umrlog, to je mekruh (pokuđeno) prema mišljenju svih imama, i suprotno praksi Resullullaha, sallallahu 'alejhi ve sellem. Opremanje umrlog, umotavanje u ćefine, klanjanje dženaze i ukopavanje, sve su to propisi koji predstavljaju farzi-kifaje, tj. kolektivnu dužnost muslimana, koju, kada jedni izvrše, odgovornost spada sa drugih, a sevap imaju oni koji to obave. Šehid koji pogine na bojnom polju neće se kupati, nego će se zamotati u njegovu odjeću koja može poslužiti kao i ćefini, i neće mu se klanjati dženaza. Način kupanja umrlog: Mrtvac se stavi na uzdignuto mjesto, skine se odjeća sa njega, pokrije se čaršafom, te mu se blago pritisne tijelo kako bi iz njega izašlo ako ima šta izaći. Potom će onaj koji kupa zamotati ruke krpom, odnosno obući rukavice, zanijetiti kupanje mrtvaca, a onda oprati i očistiti njegova stidna mjesta (koja trebaju biti cijelo vrijeme prekrivena). Zatim će mu  uzeti abdest, a potom ga okupati tri ili pet puta, počinjući s desne strane i stavljajući kamfora ili sapuna, pri posljednjem kupanju. Kad se završi kupanje, treba posušiti tijelo čistom krpom i staviti ga u namirisane ćefine. Ako mu, nakon kupanja, a prije stavljanja ćefina, izađe nečto iz stomaka, obavezno je oprati ono na što padne nečistoća, a ne mora mu se ponovo uzimati abdest. Ženu može kupati samo žena, dok je muškarcu dozvoljeno da ga okupa njegova supruga. Ebu-Bekra, radijallahu 'anhu, je okupala njegova žena Ummu Ruman, radijallahu 'anha. Većina islamskih učenjaka smatra da je dozvoljeno da čovjek okupa svoju suprugu jer se prenosi da je Alija okupao svoju suprugu Fatimu, radijallahu 'anhuma. Onaj koji kupa umrle osobe treba biti pobožan i tajiti sve što vidi na umrlom kako bi postigao što veću nagradu, i da to radi u ime Allaha, džellešanuhu. Bilo bi bolje da taj čovjek ne uzima nikakvu naknadu radi kupanja umrlog, ali ako se bavi samo tim poslom, onda mu je dozvoljeno uzeti naknadu jer je zauzet tim poslom i nije u mogućnosti na drugom mjestu zaraditi za život. Umrlog je farz zamotati u ćefine. Mustehab je da se muškarac zamota u tri čaršafa: lifafa, izar i košulja, a žensko u pet: izar, košulja, krpa za lice, krpa za prsa i lifafa, te da ćefini budu bijeli i čisti, a nije uvjet da budu novi. Mekruh je pretjerivanje u pogledu ćefina i nije dozvoljeno praviti ćefine od svile. Izdaci za opremu padaju na teret imovine umrlog, ako je ostavio imovine, a ako nije, onda na onog koji je bio dužan da ga izdržava, bez obzira da li se radilo o muškarcu ili ženi. Ve billahi tevfik.