Da li obrijati bradu radi odobrenja radne vize?

Esselamu alejkum. Imao bih jedno pitanje, po meni jednostavno. Imam bradu onako srednju samu po sebi. Živim u Sandžaku i trenutno imam želju da putujem za inostranstvo kod mojih roditelja, ali ne znam da li će mi odobriti vizu kad me vide sa bradom. I sami znate kakva je trenutna situacija, mnogi mi predlažu da se obrijem, ali ne znam šta da radim. Odlazak tamo je isključivo radi posla i da bih mogao kasnije da povučem moju porodicu.

Ovo pitanje je slično onim: trebam se zaposliti ali traže od mene da obrijem ili sredim bradu, ili da bi predavao u školi direktor mi je stavio do znanja da uredim bradu, ili idem u Italiju radi posla je li dozvoljeno da skrešem bradu, ili trebam izvaditi pasoš ili ličnu kartu pa je li smijem obrijati bradu, itd... Odgovor je jednostavan kao i pitanje: jednoglasni su učenjaci selafa ovog Ummeta da je brijanje brade haram i veliki grijeh, a da je puštanje brade vjerska obaveza a ne adet, a na ovo upućuju jasni i nedvosmisleni šerijatski dokazi, kao hadis: "Puštajte brade, kratite brkove" (muttefekun 'alejhi). Onaj koji brije bradu je griješnik i ne prima mu se svjedočenje na sudu. Sa druge strane, dozvoljeno je učiniti haram u nuždi, jer fikhsko pravilo kaže: nužda dozvoljava zabranjeno. Pod nuždom se ovdje misli da čovjek nema izbora osim da učini taj haram a ako ne uradi taj haram to bi prouzrokovalo ogromnu štetu kod njega, poput smrti, teške bolesti ili nenormalnog života. A svi gore navedeni primjeri nisu na stepenu nužde, prema tome, gore navedeni primjeri nisu opravdan šerijatski razlog da bi se učinio haram poput brijanja brade, a ko to uradi griješan je i treba učiniti tevbu. DODATAK: Da je puštanje brade vadžib a njeno brijanje haram, oko toga danas ne postoji razilaženje, ili ne bi trebalo da postoji, među iole učenim muslimanima. Međutim, potkraćivanje brade je gorko pitanje o kojem treba govoriti. Naročito kada vidimo učene glave i da'ije čije su se brade svele, nakon što su bile bogate, lijepe i bujne, na milimetarsko/centimetarsko podrezivanje. I da bi tragedija bila još veća, pokušava se stavit do znanja da je u stvari to ono što Islam traži od muslimana po pitanju puštanja i kraćenja brade, a one velike lijepe brade su u stvari bile džehl i provaljivanje. Pa se još to zamota u celofan tumačenja, čija filozofija glasi: brijanje je haram, a uzimanje onog što pređe preko šake je sunnet – a zlatna sredina je milimetersko/centimetarska bradica. Da Allah sačuva ovu vjeru od "učenih i da'ija" koji nemaju vremena ili neće da ga izdvoje za potpuno istraživanje nekog šerijatskog pitanja, nego se kod mnogih od njih jedan te isti propis mijenja shodno mjestu, vremenu, ljudima i interesu, kao da se Islam prilagođava oklonostima ljudi a ne ljudi propisima Islama. Pa dok su bili sa mudžahidima brade su im dosezale do pupka, kada su otišli na univerzitetsko školovanje skratili su ih na šaku, a kada su ušli na polje da've i u ime da've skratiše brade na milimetar ili centimetar. Naime, učenjaci selefa, nakon što su se složili da je brijanje brade haram, po pitanju kraćenja brade imaju pet mišljenja: Prvo: stav hanefija – da je sunnet potkratiti bradu koja pređe dužinu šake, dok neki hanefijski učenjaci smatraju da je to vadžib. Drugo: stav malikija – dozvola potkraćivanja brade ispod šake pod šartom da se razlikuje od potkraćivanja mušrika i medžusija koji su kratili brade skroz kratko tako da joj je dužina bila ista sa svih strana. Treće: stav šafija – da se ne uzima ništa od brade osim pri obavljanju hadždža i 'umre, da se potkrati ono što pređe šaku. Četvrto: stav većine hambelija – da je ono što pređe šaku dozvoljeno uzeti i ostaviti. Peto: stav 'Irakija i Nevevija – da se brada ostavlja u stanju u kakvom i jest te da je zabranjeno uzimati išta od brade. A ovo zadnje je slab stav, jer iz njega proizilazi da su ashabi činili haram, a da ih ostali ashabi nisu za to prekoravali, što je veoma daleko. Dokazi sa kojima se dokazuju prva četiri mišljenja su isti, a to je ono što je prenešeno od ashaba, radijallahu anhum: Abdullah ibn Omer bi kratio ono što pređe šaku pri obavljanju 'umre i hadždža (Buharija), Ebu Hurejre i Džabir ibn Abdullah bi kratili što pređe šaku (Musannef ibn ebi Šejbe – u dobrim rivajetima), Abdullah ibn 'Abbas smatra da se na obredima hadždža i 'umre uzima ono što pređe šaku (Tefsir Taberi) i Alija je uzimao što pređe šaku (prenešeno je u slabom rivajetu), također su tako radili tabi'ini i tabi tabi'ini. Nema sumnje da je djelo ashaba i njihovo razumijevanje ovog pitanja preče od bilo kojeg drugog, a ovo se ne suprostavlja naredbi Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem: "Puštajte brade, kratite brkove". Jer riječ "puštajte" ne znači jezički da je zabranjeno uzimati nešto od brade. Bilježi Buharija: "Haliful mušrikine veffirul-liha (Razlikujte se od mušrika, puštajte brade da budu obilne, velike i bogate)", što podupire stav ashaba. Također, bilježi Muslim: "Razlikujte se od medžusija, puštajte brade da budu obilne, velike i bogate", tj. oni su kratili svoje brade kako je došlo u drugim rivajetima. Spoj između zabrane kraćenja brade u hadisu, kako su radili mušrici i medžusije, i kraćenja ashaba je, kako pojašnjavaju Sujuti i Munavi, da se zabrana odnosi na kraćenje ispod šake koje je podjednako sa svih krajeva, a ne na postupak ashaba i selefa. Ispravan stav po ovom pitanju je, a Allah zna najbolje, da je dozvoljeno uzeti od brade ono što pređe šaku, a to je ono na čemu je bio selef ovog Ummeta počevši od ashaba i tabi'ina pa sve do imama mezheba. Stav malikija da se od brade može uzimati i ispod šake se ne slaže sa onim što je prenešeno od ashaba, s tim da su i oni uslovili da brada bude obilna i bujna i da se razlikuje od kraćenja mušrika i medžusija koji su kratili kratko tako da je bila podjednaka sa svih krajeva. Iz svega izloženog se vidi da milimetarsko/centimetarske bradice nemaju oslonca u razumijevanju ovog pitanja kod selefa ovog Ummeta. Također, to se suprostavlja tekstu hadisa: "Puštajte brade da budu obilne, velike i bogate (veffirul-liha)", a sa druge strane, takvo kraćenje brade je postupak mušrika i medžusija, a nama je naređeno da se u tome razlikujemo od njih. (Pogledaj detaljnije o ovome u knjizi "Šemsudduha fil ahzi ma zade fevkal kabdi minel-liha".)