Žena zahtijeva da joj muž da talak (da je pusti), a on to ne želi uraditi.

Kako postupiti i šta je najispravnije uraditi onda kada se desi problem u braku i kada žena zahtijeva da joj muž da talak (da je pusti), a on to ne želi uraditi jer ne smatra probleme toliko krupnim da mora da dođe do razvoda braka?

Kao prvo, nije dozvoljeno ženi da traži razvod braka bez opravdanog razloga. Kaže Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem: "Koja god žena bude tražila od svog muža razvod braka bez opravdanog razloga, biće joj zabranjen miris Dženneta". (Ebu Davud 2226, Tirmizi 1178 i Ibn Madže 2055, a Albani ga je ocijenio vjeodostojnim u Irva'u 2035) A kao drugo, kada se desi problem među supružnicima oko kojeg se međusobno ne mogu dogovoriti, trebali bi slijediti sljedeće:
➢    Da oboje odu kod kadije (učenog ili daije) u čiju pravednost i znanje imaju povjerenje, te da mu izlože svoj problem tražeći od njega da ih posavjetuje. A na njemu je (tj. onom koji savjetuje) da podsjeti ženu na pravo njenog muža kod nje i na veličinu grijeha neposlušnosti žene svom mužu, a sa druge stane da podsjeti muža na prava njegove supruge kod njega, ...
➢    Ako se nakon toga stanje ne popravi, trebaju otići istom kadiji (učenjaku) da im ponudi rješenje. A na kadiji je da im ponudi kompromis (dogovor) na kojem će se složiti oboje, jer Šerijat teži da se sačuva brak zbog zajedničkih koristi na kojima počiva.
➢    A u protivnom, ako ne prihvate rješanje od kadije, ponudiće im talak (razvod) ili hul'u (to je razvod braka na zahtjev žene gdje je ona dužna da mu vrati vjenčani dar - mehr), jer Uzvišeni kaže: "A ako se njih dvoje ipak rastave, Allah će ih, iz obilja Svoga, neovisnim učiniti". (En-Nisa, 130.)
➢    A ako muž neće da joj da talak, a ona ne odustaje od tog zahtjava, kadija treba odrediti jednog presuditelja iz njegove porodice i jednog iz njene čija će biti uloga da istraže razloge nesporazuma te da ponude rješenje u kompromisu ili razvodu, a na kadiji je da sprovede ono što oni odluče osim ako se ta odluka kosi sa onim što nalaze Šerijat. Dokaz za ovo su riječi Uzvišenog: "A ako se bojite razdora između njih dvoje, onda pošaljite jednog pomiritelja iz njegove, a jednog pomiritelja iz njene porodice." (Prijevod značenja En-Nisa, 35.)
➢    A ako se presuditelji ne dogovore, ili se ne mogu izabrati u njihovim porodicama, a supružnici i dalje ustrajavaju na svome, kadija će uraditi jedno od troje: poništiti brak, presuditi razvodom ili hul'om. (Et-Tahkimu fiš-šeri'ati el-islamije, 171-172.)
A kao treće, nije dozvoljeno da supružnici rješavaju svoje bračne probleme preko tagutskog zakona (suda - koji ne sudi po Šerijatu), jer to je djelo munafika. Uzvišeni kaže: "A licemjeri govore: "Mi vjerujemo u Allaha i Poslanika i pokoravamo se", - zatim neki od njih glave okreću; nisu oni vjernici. Kad budu pozvani Allahu i Poslaniku Njegovu da im On presudi, neki od njih odjednom leđa okrenu; samo ako znaju da je pravda na njihovoj strani, dolaze mu poslušno. Da li su im srca bolesna, ili sumnjaju, ili strahuju da će Allah i Poslanik Njegov prema njima nepravedno postupiti? Nijedno, nego žele da drugima nepravdu učine." (Prijevod značenja En-Nur, 47-50.) Mnogi učenjaci izuzimaju iz ove zabrane slučaj da jedna od strana spora ne može doći do svog haka (prava) osim preko takvog suda, dok ostali i to zabranjuju, a ispravno je prvo.